Pratite nas

Kolumne

HODAK: Znakovito da nitko od ljevičarske falange u RH ne odlazi u Irsku ili Njemačku!

Objavljeno

na

Pišući u prošloj kolumni da će Uljanik biti novi Agrokor, iskreno govoreći, ispao sam naivan. Bio sam uvjeren kako je to samo jedna moja amaterska prognoza za kasno jesensku hrvatsku političku reviju s nešto drugačijim modelima i kreacijama od one Todorićevske, prošarane Imotskim Raosovskim motivima.

Ipak je Istra uzor regija na ponos IDS-a čiji gospodarski i kulturni model Jakovčić dobronamjerno priželjkuje u čitavoj Lijepoj našoj.

No, Ivanovo ”uzor selo” će preživjeti. Bit će opet neki nadzorni odbor u Končarevoj firmi u Finskoj ili negdje u “belom svetu“. Lex Končar zapravo znači da je lako kupovati Uljanik uz pomoć i prijateljsku pomoć Miletića, Flege i Jakovčića, ali je teško isplatiti plaću svojim radnicima u Trogiru.

Privatna, dioničarska tvrtka Uljanik plaća konzultantima po 200.000 eura mjesečno, a direktor ima godišnju plaću 600.000 kuna dok članovi Nadzornog odbora dobivaju iz gubitaša Uljanika po 40.000 kuna mjesečno. Uz tako izdašne ”gaže” IDS-ovim glavešinama ostaje ipak jedan naoko sitan problem: ista tvrtka ne može zaraditi za plaće svojim radnicima.

Sretna zemlja

To je taj “istarski ekonomski gospodarsko-kulturni model“ koji je Jakovčić prošle subote ponudio u razgovoru s Tomislavom Krasnecom cijeloj Hrvatskoj tvrdeći da bi Hrvatska tek tada postala sretna zemlja.

Ljevičaru Krasnecu nije ni slučajno palo na pamet zapitati Ivana tko je taj koji će radnicima Uljanika i 3.maja isplaćivati plaće? Ako se pogleda osnovna struktura prihoda i rashoda onda po Jakovčićevom poslovnom modelu moguće je osigurati sredstva samo za konzultante (recimo po 200.000 eura mjesečno), platiti vanjske kooperante i dobavljače, isplatiti direktoru tvrtke masnu plaću (recimo oko 600.000 kn godišnje) i tu dolazi stop!

Za plaće radnicima nema love. I tako po već uhodanom hrvatskom “modelu“ kad se namire svi ”partneri” radnici ostaju na cjedilu te im ne preostaje ništa drugo nego da se zapute na Markov trg pred Vladu.

U takvoj situaciji kad privatna tvrtka nije u stanju isplatiti plaće svojim radnicima, ali za direktore i partnerske dobavljače ima love, te očajni radnici traže zadnji spas od države, GONG prijeti da će svi kolektivno otići u SDP ako Plenković ne podnese ostavku.

Ta parapolitička skupina će valjda predložiti Stazića za premijera, jer se on se kuži u brodove s obzirom da se na ”Breonima” vozikao na brodovima HRM po 7 kuna dnevno. Za to vrijeme radnici Uljanika pjevaju iz protesta Thompsonove pjesme, zalijevaju župana pivom, a Miletić – militantni borac protiv klerofašizma – nema ”muda” izaći pred radnike kojima se može dogoditi da preko noći postanu proleteri.

jakovcic petrunije

Jakovčić se javlja negdje iz “inostranstva“ iz bajkovitog cvjetnog vrta i čeka da Istri naraste “na vrbi svirala“.

Parafrazirat ću jednu staru parolu iz samoupravnog socijalizma “proleteri svih zemalja uozbiljite se“! Jakovčić se javlja negdje iz “inostranstva“ iz bajkovitog cvjetnog vrta i čeka da Istri naraste “na vrbi svirala“.

Je li do sada itko od toliko mudrih glava, političkih i medijskih (npr.: Krasnec) postavio jedno u biti jednostavno pitanje: može li RH iz proračuna, da bi očuvala radna mjesta u brodogradnji, svakim novo izgrađenim brodom financirati strane brodovlasnike?

Koliko vrijede pune “knjige narudžbi“ brodova koje moramo izgraditi ispod proizvodne cijene…?! U cijelom tom brodograditeljskom rašomonu jedino su nevini očajni radnici. Nitko im nije rekao kako je Europa već davno izgubila bitku u brodogradnji s Južnom Korejom i Kinom.

Upravljačkoj eliti to je već davno jasno, ali dok država daje jamstva, a sada možda i plaće radnicima, oni se prave kao da je sve ok. Obavljaju svoje financijske transakcije kao da su drugovi brokeri na Londonskoj burzi. Tako npr.: 3.maj , i sam u teškoj financijskoj dubiozi, “posuđuje“ Uljaniku pola milijarde kuna koje sad može zaboraviti.

Što s tim financijskim suicidom uprave 3 maja imaju radnici? Ništa! Međutim, takva “genijalna“ ostapbenderovština nije ostala neprimjećena u EU Komisiji. Ostaje se samo nadati da će naši financijski “vrači“ ipak na kraju pronaći način da oni koji su svojim radom zaslužili plaće do tih novaca i dođu.

Opasna jesen je pred nama

U međuvremenu istarska politička IDS-ova elita neka i dalje vodi bitke protiv Thompsona jer se za vrijeme Domovinskog rata borio na krivoj strani!!! Jednom riječju, opasna jesen je pred nama.

Jean Paul Rihter je napisao: ”Plašljiv čovjek se preplaši prije opasnosti, kukavica dok opasnost traje, a hrabar nakon što je prošla“.

Točno je rekao Bajaga da je on u Kninu pjevao djeci poginulih boraca za slobodu Krajine. Ovih dana u gradu Duspare i Marija Mandžukića Slavonskom Brodu pjevao je, znate već tko! Momčilo Bajaga! Pa što? Pjevao je i u Širokom Brijegu! Ali zašto je Slavonski Brod posebno zanimljiv?

Naime, u Slavonskom Brodu je bilo za vrijeme Domovinskog rata ubijeno najviše djece. Ako je pjevački “idol“ hrvatskoj ljevici Bajaga u Kninu pjevao djeci poginulih okupatora, kome je pjevao u Slavonskom Brodu? Onima koji su djecu u tom gradu poubijali? Za mene je to preteška jednadžba.

Možda bi nam to mogli objasniti drugovi Gerovac, Čehok, Ante Tomić, Miletić, Jakovčić, Vedrana Rudan, Pofuk, Žonja, Rada, Vesna Teršelič ili možda gradonačelnik Duspara. Navodno je on pravaš. Ah, ta hrvatska desnica! Vjera u Boga i seljačka sloga. Neka samo Bajaga pjeva gdje ga žele slušati.

Narodni neprijatelj No. 1.

No, pitanje je može li Thompson pjevati gdje ga žele slušati? Pitajte Jakovčića, a možete i Dolenčića. O čemu se tu radi i zašto je to magnum crimen hrvatske ljevice? Marko Perković Thompson je, kako bi rekli Englezi, target iliti (simbolična) meta za sve one koji misle, dišu i osjećaju hrvatski.

To se sjajno vidjelo na dočeku nogometaša u povratku iz Moskve. Po ljevičarima MPT ne samo da ne može pjevati, on se ne smije čak ni veseliti. Time već kvari mladež. Kad pjeva pred 100.000 oduševljenih mladih, to policijski i medijski procjenitelji odmah srežu na 50.000 tisuća. MPT je neslužbeni narodni neprijatelj No. 1.

Osim što pjeva na način i o temama koje su bliske običnim ljudima, opasan je jer se borio s puškom u ruci i jer zna što je istina, a što su prijesne laži. On zna da se nakon Oluje nisu u Srbiju povlačili civili.

U SAO Krajini vrijedila je teorija JNA još iz Drugog svjetskog rata, tzv. teorija “naoružanog naroda“. To je doktrina temeljena na hajdučko-uskočkoj tradiciji kršćanskih naroda na granicama Austrijskog i Osmanskog carstva te Mletačke Republike. Triplex Confinium, Morlakija od 16. do 19.stoljeća.

Tako je po Miloševićevoj ideji čitavo srpsko stanovništvo bilo uniformirano, mobilizirano i, što je najvažnije, naoružano. Bili su stalno spremni da kao rezerva popunjavaju paravojne jedinice u okupiranim područjima. Jeste li igdje pročitali išta o tom naoružanom srpskom ”narodu”, osim kod prof. Darka Bekića?

Ploveće kazalište

Svi stalno trube samo o protjeranih 300.000 Srba civila. Još za vrijeme Haaškog “plovećeg kazališta“ Hrvatima se predbacivala grubost prilikom razoružavanja “nenaoružanih“ srpskih “civila“. Koliko je ta već udomaćena laž važna našim komšijama dokaz je jedan od brojeva Informera, dnevnih novina čije citate možete često naći na fejsu.

Evo kako izgleda naslovna stranica lista, tako dragog našim orijunašima: “Hrvati, ponosni na genocid“ (u podnaslovu). Naslov: “I ustaša Modrić slavi Oluju”. ”Pored Thompsona, zvezda proslave “Oluje“ u kojoj je ubijeno 3.000, a protjerano više od 250.000 Srba, ove godine biće fudbaleri…“.

Uz genocid u Srebrenici dogodio se i genocid u Kninu gdje je protjerano 250.000 do zuba naoružanih paravojnika. Zato je Thompson važan. Da komšije, orijunaše, jugonostalgičare, komunjare drži budnima tako da moraju spavati otvorenih očiju. I kad mu ne daju pjevati pred pola milijuna ljudi, a on to ipak uspije, diže im tlak do nebesa. Zato ga Hrvati i farmaceutska industrija vole. A hrvatska ljevičarska falanga i dalje će nas kao zadnje imbecile pozivati na konačno pomirenje s onima kojima to nije ni na kraj pameti.

Konfucije je davno zapisao: “Plemenit čovjek je spreman na pomirenje, ali se ne ponižava. Hulja se ponižava, ali nije spreman na pomirenje“.

Hajmo sad malo s ovih teških i sumornih tema kao što su Uljanik, 3. maj i Agrokor na teme s laganom dozom humora, blagog cinizma i povampirenog antifašizma.

Patrijarh Irinej je čovjek ispunjen pastoralnim mirom i sklonošću na dijalog. Kao takvog i Sveti Otac ga je imenovao u nekakvu zajedničku komisiju oko Alojzija Stepinca, a da se ne bi slučajno srpski dragovoljac sa Solunskog fronta Stepinac našao zajedno u društvu s Nikolajem Velimirovićem kojeg je SPC proglasila svecem.

Taj je srpski svetac otvoreno slavio Hitlera te inspiratora Ljotićeve fašističke organizacije ZBOR. No, dobro tada još nije bilo nikakve pravoslavno-katoličke zajedničke komisije. Sad naš Patrijarh, kojeg pojedini hrvatski biskupi otvoreno simpatiziraju i vole kao časnog brata, otvara vrata rata: “Kosovo ne smijemo dati, moramo ga vratiti!“

Usput nas Irinej podsjeća kako je i židovski narod čekao 2.000 godina da bi se vratio u Jeruzalem. Sad zamislite da kardinal Bozanić u nekom trenutku kaže – Srijem, Zemun i Boku Kotorsku ne smijemo dati, moramo ih vratiti.

‘Borbeni Irinej’

Člančić o borbenom Irineju bio bi u Večernjaku tek mala masna mrlja prema reakciji Pupovca, Hrvoja Klasića, Jurice Pavičića, Borisa Vlašića, Novosti, Novog Lista, a Ante Tomić napisao bi u subotnjem Jutarnjem sjajnu humoresku kojoj bi se od srca smijao on i News bar.

Rajko Grlić i Tomić bi odmah stvorili sinopsis o hrvatskom klerofašizmu i ustaškom kardinalu koji javno pjeva Čavoglave. Ako mislite da pretjerujem onda se po tko zna koji puta debelo varate. Malo po malo pale se opet hrvatske zastave – Šešelj u Beogradu, navijači na Marakani, neki dan u Žepču.

Hrvatska zastava postaje udarni izvozni adut u Srbiju i BiH. Čim kontingent zastava prijeđe granicu odmah – plane! S druge strane Novosti i hrvatska orijuna cmizdre, kmeče o sve većoj ugroženosti naših građana srpske nacionalnosti. Uz to uredno, revno revu za DW Deutshe Welle, Algemeine Zeitung, Le Monde, Liberation, The Guardian, New York Times …o srpskoj ugroženosti.

”Ugrožena” Vesna

O jednom zgodnom progresivno-liberalnom događaju nitko od stranih lijevih autoriteta nije prozborio ni riječi. Radi se o već legendarno hrabroj Srpkinji sa fejsa, Vesni Pešić koja šakom i kapom dijeli svoje video (ne-video, da-bog-da) uratke po društvenim mrežama.

”Ugrožena” Vesna, zgodna plavuša koja izgleda kao da je za vrijeme Oktobarske revolucije carskim oficirima plesala striptiz, na pitanje kako se ”oseća” u Dubrovniku odgovara: “Kao svoj na svome“. Potom objašnjava: “Ovaj grad osnovala su srpska plemena Travunjani, Zahumljani i Konovljani i dali mu ime Dubrava… tako i Sandra Perković koja je iz Dubrave osvaja medalje za Srbiju… U ovom gradu oduvek se govorio prvo srpski jezik, potom talijanski, a onda u manjem broju neki ostali jezici.

“Vesna nas nadalje podučava: “Ovde je na srpskom jeziku srpske knjige štampala srpska Dubrovačka štamparija, a najveći dubrovački pesnik beše Srbin Ivo Gundulić…“ Netko će reći previše prostora za Vesnin jeftini egzibicionizam. Možda… ali koliko se naša “sovjetska striptizeta“ razlikuje od onog što je vrlo često dolazilo iz Knez Mihajlove 35 iz Beograda gdje, slično Vesni, u SANU misle mudri akademici?

Vratite se na početak teksta i zamislite kako neka naša Vesna (Pusić ili Teršelič, da simetrija bude sluđena do kraja) šeta po Zemunu, Subotici, Boki Kotorskoj i pušta video uratke o starim hrvatskim krajevima. Pametni i praktični Srbi bi je ošišali, zatvorili i nakon isteka prekršajnog zatvora, šupirali u tri Lepe njihove. A mi? Ona je po našim ljevičarima ugrožena i zato moramo biti oprezni zbog tanke vladine koalicije…moramo paziti što će reći Tomić, Jergović, Pavičić, Vlašić, Pofuk, Gerovac, Krasnec, Stazić, Miletić, Jakovčić, Hrvoje Klasić, EU itd.

Naša Vesna preskače barijere i dokazuje da Nušić nije svojedobno bio u pravu kad je napisao: “Može se radi suknje preskakati plot, ali se to, ni u kom slučaju ne može raditi u suknji”.

Jurica Pavičić nam servira “zavodljivu kovanicu Igora Mandića“ o Hrvatskoj kao propalom projektu. Hrvatska je, po njemu, nešto kao Agrokor i Uljanik zajedno. Propala industrija, propala poljoprivreda, propali fakulteti, propalo školstvo i zdravstvo, propala kultura i nakladništvo, propala čak i Hitna pomoć.

Naravno tu su spomenute i kolone na autobusnim kolodvorima koje kreću putem Irske, Njemačke, Novog Zelanda… poprilična depresija i jad. Ali ima i ljepših stvari koje bude nadu. Nije sve tako crno. Naši dragi i superiorni ljevičari ne propadaju. Ne sele se oni nikuda. Ni Pavičić, ni Tomić, ni Pofuk, ni Gerovac, ni Frljić, ni riječki HNK, ni zagrebački Jazavac, nisu propali, nisu propali još ni svi faksevi, recimo, FPZ stalno stvara nove progresivce kao što su Nina Obuljen, Hrvoje Hribar, HAVC itd.

Nadalje, tu su i upravo cvatu razne nevladine udruge, kao ona Vesne Teršelič i Rade, zatim GONG, Mirovni studiji, te Radina umjetnička Breoni skupina, rukovodstvo 3.maja i Uljanika…. Nitko od njih neće otići u Irsku ili Njemačku. Čak je i Todorić morao kidnuti u Englesku, ali IDS, Miletić, Jakovčić, Flego, članovi raznih nadzornih odbora, konzultanti od po 200.000 eurića mjesečno ne mogu nikada propasti.

Piše tako ovih dana moj kolumnistički “uzor“ Ante Tomić. ”Soko okolovo” sve vidi: “Ti što u ime branitelja, veterana, dragovoljaca, udovica, roditelja nestalih, u ime obitelji, Zdravka Mamića i Zlatka Dalića odlučuju što je poželjno, a što nepoželjno u ovoj zemlji pa i oni su na stanoviti način naša kultura i naša baština, naše neprocjenjivo vrijedno nematerijalno dobro.

Taj priprosti primitivizam, sancta simplicatis, zapravo bi trebao zaštiti UNESCO“. Oda pretencioznosti! Ojkanje primitivaca o Zlatku Daliću preko kojeg ognjištari odlučuju što će slušati jedan Ante Tomić.

Chares Caleb Colton je napisao: “Kleveta uvijek čini klevetnika gorim, ali nikada oklevetanog“.

Zvonimir Hodak / 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Želi li Bill Gates globalnu kontrolu nad ljudskim zdravljem i znanjem?

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najvećih protivnika teorija zavjere bio je Umberto Eco. I dobro je to svojedobno argumentirao u jednoj svojoj kolumni za talijanski tjednik L’espresso. Kaže on u tom tekstu kako je nemoguće, tu se slažem, skrojiti neki plan u tajnosti, krenuti u realizaciju koja je nemoguća jer je puno slojeva i instanci koje ta zaplotnjačka ideja mora proći da bi se realizirala kako je zamišljena.

U njegovoj razložnoj argumentaciji ima jedna mala pukotina. Uistinu postoje sulude osobe koje projiciraju jednako sulude teorije zavjere i time truju javnost. No mi u znanosti imamo pojam hipoteze. To znači da prije nego krenemo nešto istraživati moramo postaviti teoriju, hipotezu, koju potom idemo provjeriti, potvrditi ili opovrgnuti.

U tom smislu “teorije zavjere” ne funkcioniraju na način paranoidnih luđaka na koje cilja Eco, već na domišljatim pojedincima koji neko postojeće stanje iskoriste za, recimo, globalnu kontrolu nad ljudima i državama.

PROFIT UZ BESPLATNU USLUGU

Egzaktan primjer. Tehnologija je etički neutralna. Zavisi od toga što će učiniti čovjek. Tako se pojavio internet. Super. Učinio nam je život kvalitetnijim. I onda se na internetu pojavio fenomen zvan Facebook i famozni multimilijarder, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Mark Zuckerberg. Facebook je, kako znate, besplatan, registrirate se, i to je to.

Ali odakle Zuckerbergu više od 60 milijardi dolara bogatstva ako vam pruža besplatnu uslugu? Tu dolazimo do “teorija zavjere” u razumnom smislu. Naime, kako je u raznim javno objavljenim dokumentima i skandalima dokazano, Zuckerberg je smislio Facebook kao Velikog Brata, a njegove milijarde sjele su mu na račun jer je vaše osobne podatke, sklonosti i vrline/mane prodavao obavještajnim službama, multinacionalkama, političarima, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Facebook se pokazao tako puno više kao širenje prostora nadzora i kontrole nad ljudima, a manje kao širenje prostora slobode. Tu je pukotina kada je u pitanju Ecovo protivljenje teorijama zavjere. Svi koji su na Facebooku de facto su Zuckerbergova roba koju prodaje.

Trenutno je svijet opsjednut borbom protiv koronavirusa. Sve opasnosti i potrebne mjere za borbu protiv njega ne negiram, naprotiv. No, kao i kodinterneta i Zuckerberga, uvijek se nađe faca koja tu ostvari svoju “teoriju zavjere” i zaskoči ljude, stavi im okove, a misle da ih se štiti ili promiče slobodu.

Jedna od osoba koja se najviše istaknula u toj borbi je Bill Gates. Njegova zaklada već dugo vremena u fokusu financiranja ima dvije ključne ljudske stvari, a to su zdravstvo i obrazovanje. Plus kontrola “mainstream” medija.

Nakon što se Donald Trump povukao i začepio pipu, Gates je među najvećima, ako ne i najveći donator Svjetske zdravstvene organizacije. Filantrop, a kako će se drugačije takvi predatori samotitulirati. Ujedno svojim donacijama kontrolira i globalne medije, što je egzaktno istražio FAIR (Fairness and Accuracy in Reporting, https://fair.org).

NOVA KONSTRUKCIJA SVIJETA

Tako je, spomenut ću samo jedan od medija koje on donira, Guardianu, iako im piše na stranicama da su “neovisni od bilo kakvih sponzora”, Gates 2014. godine donirao 5,69 milijuna dolara. Isti je Guardian potom počeo hvale na Gatesov račun, “vizije svijeta Gates Foundation”, s naglaskom da nastavu, danas kažemo na daljinu, “treba digitalizirati”.

Ima li itko išta protiv digitalizacije, ili protiv interneta kao u Zuckerbergovu slučaju. Nitko normalan. Ali u tom projektu tehnika i tehnologija su etički neutralne, ali nije čovjek, bio on Gates ili Zuckerberg, svejedno.

U ovom slučaju Gatesu je stvarni problem s koronom došao kao kec na 12. Gates je već preko svoje zaklade taj eksperiment, prije korone, proveo u Liberiji, na 120 škola koje je privatizirao, i to ne u “filantropske”, već u lukrativne svrhe, pri čemu su mnoge javne škole pod Gatesovom čizmom propale.

Gatesa je zbog toga žestoko napao Jeremy Mohler koji se u organizaciji “In the Public Interest” bavi studijem javnih dobara i servisa, rekavši kako se radi o procesu u kojem obrazovanje postaje puko tržište, pa onda i zdravstvo, proces u kojem će Gates odlučivati hoće li djeca slušati roditelje ili njegovu kliku, proces u kojem će se “škole otvarati i zatvarati sukladno trenutnom stanju inovacija” u kojima je Gates monopolist.

U jednom, sve miriše na to da ovaj lik sa svojom “filantropskom klikom” želi preuzeti kontrolu nad dvije ključne stvari za čovjeka i čovječanstvo, nad tijelom i duhom, zdravljem i obrazovanjem. Koronavirus je stvarna opasnost, no, siguran sam, on je uvod u novu konstrukciju zbilje i svijeta.

Naime, Jacques Attali, jedan od arhitekata EU-a, koji je s Gatesom prst i nokat, koji je siva eminencija mnogih francuskih predsjednika i koji je zagovarao državnu eutanaziju staraca jer “previše koštaju sustav” (to sada odrađuje korona), za L’Express 3. svibnja 2009. godine je izjavio: “Jedna mala pandemija dozvolit će nam da ustrojimo globalnu vladu.” I dodao, nema promjena dok ljudima ne uđe strah u kosti.

Nisam “teoretičar zavjere”, ali propitujem, sa zaključkom: za Gatese i Attalije korona je izvrsna prilika da ostvare svoje orvelovske snove, teoriju zavjere, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Višnja Starešina: Trump vs. Gates – Korijeni sukoba u sjeni pandemije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Razmjeri ludila i mržnje sarajevske čaršije

Objavljeno

na

Objavio

Prosvjedi ispred katedrale i fizičke prijetnje kardinalu Puljiću

Gradska tržnica Markale, crkva Srca Isusova i Marijin dvor nalaze se u krugu od jednoga kilometra u najužem dijelu Sarajeva. Sva tri mjesta simboliziraju iskušenja i podsjetnik su na teška vremena. Prije punih 28 godina na Marijin dvoru, ispred zgrade tadašnje Skupštine Republike BiH održavali su se prosvjedi protiv rata, ali s čvrsto istaknutim zastavama Jugoslavije, tadašnje BiH i njezina ostanka u toj krnjoj zajednici. Odjednom su zapucali s brda u okolici Sarajeva – najprije snajperisti. Bio je to početak rata u BiH.

Ljudi koji su imali petokrake na kapama i oružje pucali su na okupljene građane. Dvije godine kasnije jedan od najkrvavijih napada dogodio se kada su jugočetnici, opet s petokrakama, ispalili projektile na tržnicu Markale gdje je 68 ljudi poginulo, a 144 ranjeno. Danas, 28 godina kasnije, na lokaciji ispred Skupštine zaogrnuti jugoslavenskim zastavama i majicama s crvenom petokrakom, porukama HDZ BiH, Hrvatski narodni sabor NDH, Udruženi zločinački pothvat, uz ples kozaračkoga kola u Sarajevu je održan bal vampira – ovoga puta protiv kardinala Vinka Puljića koji je cijelo vrijeme rata bio u Sarajevu – zbog održavanja mise za žrtve bleiburške tragedije i križnih puteva u sarajevskoj prvostolnici.

Srušili Jugoslaviju – ne daju Islamsku državu

Na misi koju je za žrtve bleiburške tragedije služio vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, bilo je 20 vjernika. Tužno prazna katedrala, ali istodobno ponosna. Na prosvjedu se okupilo oko 2000 onih koji za sebe kažu da su Sarajlije, antifašisti. Potpuno blasfemična situacija. Čak i unatoč tomu što se zbog opasnosti od korona virusa ne smije okupiti više od 40 ljudi na javnome mjestu, nitko od vlasti u Sarajevu nije reagirao. Društvo koje je organiziralo prosvjed samo po sebi posebno je. Kao i jedan od njihovih glavnih sponzora – Željko Komšić – uzurpator pozicije hrvatskoga člana BiH Predsjedništva.

S jedne strane prosvjede su organizirale muslimanske udruge iz rata koje su iznimno bliske vodećoj Stranci demokratske akcije, a koju se smatra sljednikom ideje Mladih Muslimana od kojih su brojni bili dio sustava Nezavisne Države Hrvatske, do ‘liberala’ poput Reufa Bajrovića, odnosno klasičnoga mladomuslimanskog fašista, ali i klasičnih komunjara iz bivšega sustava kao što je tamošnji Subnor ili pak jugonostalgičara koji još uvijek nisu prežalili smrt ove tamnice naroda. Svima njima neprijatelj je isti, a mržnja pokretač. Hrvati su izvor njihovih najvećih frustracija. Komunistima jer se zahvaljujući ponajprije Hrvatima raspala Jugoslavija, mlado muslimanima jer im danas jedino Hrvati oponiraju u stvaranju Islamske države, a liberalima su Hrvati ponovno najveći protivnik jer im nisu uspjeli razbiti prilično monolitnu nacionalnu i vjersku jezgru. Jedan od onih koji pripada tim pokretima stanoviti je Plamenko Muratović, osoba osebujnoga životopisa, odličan prijatelj Reufa Bajrovića, tijekom rata čak je bio pripadnik HOS-a u Sarajevu, na prosvjedu službeno prijavljen kao jedan od trojica suorganizatora prosvjeda, koji je nosio majicu s petokrakom. Čak je i okupljene zabavljao komunističkom popijevkom Bella Ciao.

‘Sretan sam zbog činjenice da nas neprijatelji ovoga grada nisu nadmudrili. Pozvao sam na oprez, ali već sada je evidentno da su građani ovoga grada, uslijed stalnih podmetanja, iskusni borci za svoju i slobodu svih građana’, napisao je na svome službenom Facebook profilu uzurpator Komšić koji se od dvojca Bajrović i Muratović razišao tek zbog fotelja. No svejedno im je mržnja prema Hrvatima, iako se to čini čudno jer Komšić sjedi na fotelji namijenjenoj Hrvatima, zajednički nazivnik. Jednako kao i Subnora, čiji je potpredsjednik Nijaz Skenderagić bio ljutit na Europu.

‘Europa Dan pobjede nad fašizmom obilježava kao svoj dan. U ovome konkretnom slučaju nisu se pretrgli svojim reakcijama i smatram da je to neka solidarnost sa svojom članicom Hrvatskom. Nisu lijepu poruku poslali. Ne samo Bosni i Hercegovini, nego ni drugim zemljama’, rekao je potpredsjednik Subnora. Iako nesvjesno, Skenderagić je zapravo načeo ključnu stvar koje zatucani jugoslaveni i nostalgičari, mrzitelji Hrvata, uopće nisu svjesni. A to je da se pokušajem zabrane mise, jer je to bio prvi cilj ‘antifašista’, ne mogu propagirati ljudska prava, a druga je da Europa uopće ne stavlja znak jednakosti između komunista i onoga što se naziva borbom protiv fašizma. Zapravo, Europa vrlo jasno stavlja znak jednakosti između svih zločinačkih režima, bilo da su oni nacistički, fašistički ili pak komunistički. Uostalom, u dvjema rezolucijama Europski je parlament poistovjetio zločinačke režime. I upravo su sljedbenici jednoga od tih zločinačkih režima uputili prijetnje kako će se dogoditi zlo, ne u subotu kada je održana misa u katedrali, nego kasnije. ‘Ne će vam se danas ništa dogoditi. Nismo ludi. Ali će se dogoditi za par dana, garantujem vam’, vikao je mlađi Sarajlija prijeteći ispred katedrale u kojoj se održavala misa, a kardinala je ispred okupljene policije i vrijeđao nazivajući ga svinjom. Drugi su govorili da je postao nepoželjna osoba.

No passaran

U katedrali misa dostojanstva, ljubavi, iskrenoga žaljenja za svim poginulima te najbolja poruka nade. ‘Ne molimo samo za Hrvate katolike –biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i tolike vjernike – nego molimo i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnoga vihora. Danas želimo moliti da se ponovi slična gesta ‘opraštamo i tražimo oproštenje’ za našu braću na Balkanu! Bez takva stava, teško je graditi mir. Nizanje ‘krivnja’ i ‘kazna’ ne će se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znači zaboraviti! Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Božja, snaga Krista koji djeluje u događajima ljudi i naroda. U tom duhu molimo za sve nevine žrtve ovoga stoljeća na našim prostorima. Žalimo nad svim učinjenim nepravdama i zlima… Želimo da svaki čovjek može proživljavati svoje ljudsko dostojanstvo, svoj vjerski i nacionalni identitet u slobodi i miru, tuđe poštujući, a svojim se ponoseći. Neka naše ljudsko i vjersko pomirenje sa svima drugima bude zalogom trajnoga mira’, pročitao je nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić poruku biskupa iz 1995. godine kada je u Sarajevu komemorirana žrtva bleiburške tragedije. Sam kardinal Puljić, kojega je čak pokušao devalvirati dio crvene franjevačke ‘daidžanske’ zajednice, od koje se, pak, ogradila i cijela Franjevačka provincija Bosna Srebrena, otvorena je srca poručio: ‘Onima koji su mi, angažiranjem huškačke mašinerije, htjeli zgaditi grad Sarajevo i moju domovinu Bosnu i Hercegovinu, poručujem da ostajem ponosan na to što sam sin ove zemlje i da u njoj i u njezinu glavnom gradu služim 50 godina kao svećenik, 30 godina kao nadbiskup i 26 kao kardinal.’

Sarajevski prosvjed dio je projekta poticanja projicirane mržnje prema kardinalu, Crkvi, Hrvatima katolicima. Ako je bilo što dobro, onda je to činjenica da je najveći dio hrvatske javnosti napokon doznao razmjere ludila i mržnje ove čaršije, te da su maske ‘europskoga Jeruzalema’ konačno skinute, jer nikada nisu ni postojale. Sarajevski ‘antifašisti’, koji su obranili Sarajevo od ‘mise za ustaše’, samozadovoljni su se kućama vraćali prolazeći Ulicom Envera Čolakovića, NDH-ova atašea za kulturu, zatim Ulicom Sulejmana Paćariza Hodže, pukovnika i zapovjednik SS muslimanske policije iz Sandžaka. Prolazili su sigurno i Ulicom Huseina Đoze, bojnika 13. SS divizije, zatim Ulicom Muhameda ef. Pandže, jedinoga hodže koji je sudjelovao u povorci ulaska pripadnika ustaške i njemačke vojske kroz Sarajevo, kao i Ulicom Osmana efendije Rastodera, pripadnika i aktivista muslimanske policije kojega su poslijeratne komunističke vlasti proglasile ratnim zločincem. No to licemjernim Sarajlijama wannabe antifašistima čija je crvena odavno temeljito prefarbana zelenom – ne smeta. Bitno je da je cilj isti. Eliminirati Hrvate, poslati ih na novi politički i fizički Bleiburg. Da im je u tome jedini protivnik hrvatska politika, bilo ona nejasna i nemušta u Zagrebu ili nedorečena u Mostaru, to bi odavno bio epilog. No Bog, BiH Hrvati i vrijeme pokazali su kako ovaj narod može izdržati i daleko veće kušnje. Ova sarajevska mladomuslimansko-jugonostalgičarska epizoda dugoročno je osuđena na neuspjeh. No passaran!

Domagoj Tolić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari