Pratite nas

Reagiranja

HOS-ovci Puhovskom: Ako su HOS-ovci agresori, jesu li četnici i JNA osloboditelji

Objavljeno

na

Savez udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga oglasio se priopćenjem u kojem su izrazili ogorčenje izjavama političkog analitičara Žarka Puhovskog. 

“Pripadnike HOS-a je grubo, lažno i podlo oklevetao prof. Žarko Puhovski nazvavši nas agresorima u vlastitoj zemlji.

Gostujući na N1 televiziji u četvrtak 14. rujna prof. Puhovski je izjavio:

“Oni (HOS) dugo nisu bili dio službene vojske, to treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.

Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav.”

Papir trpi sve pa je javnost profesora Puhovskog podsjetila što je o pripadnicima HOS-a govorio pet godina ranije. U kolovozu 2012., nakon proslave ‘Oluje’ Puhovski je rekao:

“U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni ‘good guys’,” kazao je tada Puhovski.

Nećemo ovdje otvarati temu o karakteru Žarka Puhovskog, njegovom svjedočenju protiv hrvatskih studenata 1972, ili činjenici da ga je Haag, na suđenju Gotovini i Markaču, proglasio lažnim svjedokom.

Ovaj put zanimaju nas samo laži i uvrede koje je izgovorio na račun HOS-a.

Ako prof. Puhovski nije postojan, ako ne drži do vlastite riječi i stava, a trebao bi kao sveučilišni profesor, mi HOS-ovci smo jasni i postojani. Imali smo isti cilj i isti stav i 1991. i 95. i danas 2017. godine.

Zanima nas slobodna, suverena i samostalna Hrvatska, obranjena i oslobođena u Domovinskom ratu. Nikakve ideologije uvezene s Istoka ili Zapada.

Borili smo se da obranimo i oslobodimo Hrvatsku. Činili smo tu u Vukovaru, Gospiću, Škabrnji, Dubrovniku i drugim ratištima.

I tijekom premještanja spomen ploče poginulim pripadnicima HOS-a, koja je bila postavljena u Jasenovcu, bili smo spremni pomoći Domovini. U dijelu javnosti prikazani smo kao opterećenje Hrvatskoj, a to ne želimo biti. Iako se ne slažemo s tim stavovima, opet smo, kao i 1991.godine bili spremni na žrtvu i spomen ploča poginulim HOS-ovcima izmještena je na drugu lokaciju.

Za Puhovskog, i dio medija i političara, sporan je spomenik HOS i njegov ratni znak, a u Hrvatskoj postoji 30-ak spomenika vođama četničke pobune u Hrvatskoj.

Možda mu spomenici četnicima ne smetaju, nismo ga čuli da ih je ikad spomenuo. A trebao je, jer ti spomenici vrijeđaju većinu ljudi u Hrvatskoj.

Puhovskog ćemo podsjetiti na priču koju je u ulozi HOS-a u Domovinskom ratu nedavno ispričao šibenski HOS-ovac Tomislav Bašić.

Imao je 18 godina kad se priključio HOS-u. Nije razmišljao ni o ustašama ni NDH. Na rukavu je nosio ZDS, ali u realnom životu nisi ono čime se kitiš, nego ono što radiš.

A postrojbe HOS-a časno su branile zemlju i nisu činile zločine. Ni jedna pripadnik HOS-a nije osuđen za ratni zločin ili nepoštivanje ratnog prava. Priznao je to čak i Puhovski.

HOS je 1991. godine branio Srđ i kada je završio najgori neprijateljski napad, zapovjednik obrane tražio je da mu pošalju još HOS-ovaca. Rekli su mu da nema raspoloživih snaga, a on mi je odgovorio – ako mi ne možete poslati HOS-ovce, pošaljite mi barem uniforme s oznakama HOS-a.

Puhovski u klevetama HOS spominje Zemun iz njemu samo znanih razloga. Ni jedan pripadnik HOS-a nije bio na teritoriju tadašnje SFRJ, nije ratovao izvan granica Hrvatske.

Nije nas Zagreb ispratio cvijećem niti smo kretali prema bilo kojem gradu u Srbiji, kao što je Beograd cvijećem ispratio tenkove JNA kad su krenuli na Vukovar i druge hrvatske gradove.

Izjavu Puhovskog da smo bili agresoru i na vlastitu zemlju sam po sebi Contradictio in adjecto, protutriječna je sama sebi da ne zaslužuje nikakav komentar.

I za kraj poruka Puhovskom.

Ako su HOS-ovci bili agresori jesu li četnici i JNA osloboditelji. Je li prof Puhovski sanjao ulazak “osloboditelja” u Zagreb, kao i 1945. godine, kad je Zagreb, kako bi rekao Tomislav Ladan “pao pod oslobođenje”.

Puhovskom je očito žao što nije dočekao “oslobođenje”, a nije ga dočekao zahvaljujući Hrvatskoj vojsci čiji je dio bio i HOS” , stoji u priopćenju SUDHOS-a, a koje potpisuje Borislav Barišić.

Pero Kovačević podsjetio javnost tko je Žarko Puhovski

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vukovarske udruge: ‘Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara’

Objavljeno

na

Branimir Glavaš je prekjučer istaknuo kako mu je čudno da se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike.

Srđan Milaković je 2016., 2017. i 2018. u nekoliko navrata oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju nazivao etničkim čišćenjem.

U Vukovaru se ovim i ovakvim izjavama sije mržnja i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu narodnost. Ovaj zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine treba odstupiti s mjesta zamjenika gradonačelnika jer svjesno širi neistine i svjesno svim Vukovarcima prijeti na narodnoj, pa čak i nacionalnoj osnovi.

Ministar uprave Lovro Kušćević je prekjučer naglasio kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku. Rekao je kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji  Vukovara.

Tko smo “svi” ministre Kuščević?!?

Ako svi znamo, kako to onda ne zna zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković !?!?

Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine, 2017. i 2018. opetovano je javno negirao agresiju na Vukovar. Na svaki upit je li to bila agresija on je negirao te brutalnu srpsku agresiju na Vukovar nazivao pobunom.

Ovim putem molimo sve koji zadnjih dana napadate gradonačelnika Vukovara odmaknite se od njega i usmjerite svoje reakcije na stvarnog tvorca nemira, nacionalne netrpeljivosti i razora, kao što su Pupovac, Milaković, i ostala ekipa iz redova srpske manjine koja ne poštuje hrvatsku himnu, zastavu ni grb. Okrenite se prema onima koji ne žele reći gdje su naši nestali, i tko su preostali ratni zločinci koji šetaju po lijepoj našoj.

Gradonačelnik Ivan Penava i njegov zamjenik Marijan Pavliček štite mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razora koje širi zamjenik gradonačelnika Srđan Milaković, i slični njemu koji po savjete idu u Srbiju i tamo izjavljuju kako za njih Domovinski obrambeni rat ne postoji niti će to ikada postojati a kamoli biti u programu obrazovanja po Srpskom programu.

Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara ili:

1. javno priznati srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku

2. javno priznati oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju

U protivnom on mora odmah otići s pozicije u gradu Vukovaru s koje širi nacionalnu netrpeljivost, širi neistine i obmane, te sije mržnju.

I za kraj, Hrvatska je nacionalna država. Jedno od njezinih obilježja je nacija koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i narodnost.

Svi državljani Hrvatske su Hrvati po nacionalnosti, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost. Stoga, Srđane Milakoviću, prestani sijati mržnju i obmanjivati Vukovarce i sve ostale hrvatske državljane.

Bacite svoje verbalno smrtonosno oružje i postanite hrvatski mirotvorac, ili se maknite iz javnog života Hrvatske koji trujete svojom mržnjom.”

GO KUPDRGV
Predsjednik Franjo Šoljić

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

 

 

 

Tomo Medved: Milakovićeve izjave apsolutno su neprihvatljive i protivne Ustavu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću ‘nikoga’ ne zanima?

Objavljeno

na

Na Županijskom sudu u Osijeku krajem listopada prošle godine počelo je suđenje bivšem, zloglasnom zapovjedniku zločinačkog KOS-a Aleksandru Vasiljeviću. Sudi mu se u odsutnosti jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Terete ga da je umiješan u osnivanje koncentracijskih logora, odnosno da je počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u srbijanskim logorima u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Na početku suđenja, sudac je najavio ispitivanje 4oo svjedoka.

Vasiljević  danas ima 80 godina,i veliko je pitanje hoće li uopće doživjeti  presudu.

Još 1991. dobro se znalo tko je ovaj zločinac. Da je suđenje počelo odmah nakon Domovinskoga rata (što se čekalo?) bila bi to druga priča.

A ovako, osudit će ga, a njemu se ne će ništa dogoditi, jer ga Srbi sigurno ne će izručiti, kao ni jednog svog ratnog zločinca.

Nu, malo je poznato, a za to mu se ne sudi (!), da je ovaj „pomozbog“ junak, ratnu zločinačku karijeru „počeo“ u Virovitici.

U tom je gradu 25. siječnja 1991., u obiteljskoj kući, osobno uhitio tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Virovitice Antuna Habijanca, koji je na taj način postao prvi politički zatvorenik u Republici Hrvatskoj.

Riječ je o tzv. Virovitičkoj skupini, u kojoj su još bili: Đuro Dečak, Vinko Belobrk i drugi.

Kad ga je Vasiljević zajedno sa svojim zločincima toga dana dopremio u tamošnju kasarnu uz ostalo mu je rekao: „Vi ste Antune, od časa kad sam ušao u vašu kuću uhićen. Sada ćete biti kampanjolom sprovedeni do Gakova, to je vojni poligon nedaleko grada, (30 kilometara), zatim ćete helikopterom hitno biti prebačeni u Vojni istražni zatvor u Zagrebu, gdje će vas tri dana ispitivati organi službe bezbjednosti koji će vam odrediti pritvor od 72 sata. Nakon toga preuzima vas slijedeća tri dana  istražni sudija Vojnog zatvora u Zagrebu, a poslije vam se može pritvor odrediti još 30 dana, pa tako sve do šest mjeseci dok istraga traje. Za vrijeme ispitivanja, odnosno u vremenu od 72 sata, u rukama ste organa bezbjednosti i nemate pravo na odvjetnika, a poslije kako vi želite“.

Vasiljević je Habijanca sproveo i u zagrebački zatvor.

Dakle, ovaj je srbijanski zločinac kriv i za prva uhićenja nevinih Hrvata, ali i za štošta drugo što nažalost nije obuhvaćeno ovom optužnicom.

Zašto?

Na suđenjima hrvatskim braniteljima, koji su poput Tomislava Merčepa (po zapovjednoj odgovornosti), dobili drastične kazne, ni izdaleka nije bilo toliko svjedoka, vjerojatno zbog toga da ih se što hitrije smjesti iza rešetaka.

Vasiljević ne će ni dana, nažalost, provesti u hrvatskom zatvoru.

Gdje je tu pravda, odnosno čemu služe zakašnjela suđenja ratnim zločincima i to još u – odsutnosti?

Pored toga, ovo suđenje ne izaziva gotovo nikakvu medijsku pozornost, dok s druge pak strane, primjera radi, Tomo Horvatinčić, kad se samo pojavi na sudu u Šibeniku, gdje mu se sudi, zbog nenamjernog izazivanja smrti bračnog para (2011.) kod novinara izaziva pravu „histeriju“ ili bolje rečeno medijski linč.

Zbog čega suđenje zloglasnom Vasiljeviću „nikoga“ ne zanima?

U srbijanskim medijima o tome uopće i ne izvještavaju.

Vjerojatno je to zato jer „svi“ znaju da od toga ne će biti „ništa“, osim tu i tamo neke „predstave“ za narod!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari