Pratite nas

Reagiranja

HOS-ovci Puhovskom: Ako su HOS-ovci agresori, jesu li četnici i JNA osloboditelji

Objavljeno

na

Savez udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga oglasio se priopćenjem u kojem su izrazili ogorčenje izjavama političkog analitičara Žarka Puhovskog. 

“Pripadnike HOS-a je grubo, lažno i podlo oklevetao prof. Žarko Puhovski nazvavši nas agresorima u vlastitoj zemlji.

Gostujući na N1 televiziji u četvrtak 14. rujna prof. Puhovski je izjavio:

“Oni (HOS) dugo nisu bili dio službene vojske, to treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna.

Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav.”

Papir trpi sve pa je javnost profesora Puhovskog podsjetila što je o pripadnicima HOS-a govorio pet godina ranije. U kolovozu 2012., nakon proslave ‘Oluje’ Puhovski je rekao:

“U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni ‘good guys’,” kazao je tada Puhovski.

Nećemo ovdje otvarati temu o karakteru Žarka Puhovskog, njegovom svjedočenju protiv hrvatskih studenata 1972, ili činjenici da ga je Haag, na suđenju Gotovini i Markaču, proglasio lažnim svjedokom.

Ovaj put zanimaju nas samo laži i uvrede koje je izgovorio na račun HOS-a.

Ako prof. Puhovski nije postojan, ako ne drži do vlastite riječi i stava, a trebao bi kao sveučilišni profesor, mi HOS-ovci smo jasni i postojani. Imali smo isti cilj i isti stav i 1991. i 95. i danas 2017. godine.

Zanima nas slobodna, suverena i samostalna Hrvatska, obranjena i oslobođena u Domovinskom ratu. Nikakve ideologije uvezene s Istoka ili Zapada.

Borili smo se da obranimo i oslobodimo Hrvatsku. Činili smo tu u Vukovaru, Gospiću, Škabrnji, Dubrovniku i drugim ratištima.

I tijekom premještanja spomen ploče poginulim pripadnicima HOS-a, koja je bila postavljena u Jasenovcu, bili smo spremni pomoći Domovini. U dijelu javnosti prikazani smo kao opterećenje Hrvatskoj, a to ne želimo biti. Iako se ne slažemo s tim stavovima, opet smo, kao i 1991.godine bili spremni na žrtvu i spomen ploča poginulim HOS-ovcima izmještena je na drugu lokaciju.

Za Puhovskog, i dio medija i političara, sporan je spomenik HOS i njegov ratni znak, a u Hrvatskoj postoji 30-ak spomenika vođama četničke pobune u Hrvatskoj.

Možda mu spomenici četnicima ne smetaju, nismo ga čuli da ih je ikad spomenuo. A trebao je, jer ti spomenici vrijeđaju većinu ljudi u Hrvatskoj.

Puhovskog ćemo podsjetiti na priču koju je u ulozi HOS-a u Domovinskom ratu nedavno ispričao šibenski HOS-ovac Tomislav Bašić.

Imao je 18 godina kad se priključio HOS-u. Nije razmišljao ni o ustašama ni NDH. Na rukavu je nosio ZDS, ali u realnom životu nisi ono čime se kitiš, nego ono što radiš.

A postrojbe HOS-a časno su branile zemlju i nisu činile zločine. Ni jedna pripadnik HOS-a nije osuđen za ratni zločin ili nepoštivanje ratnog prava. Priznao je to čak i Puhovski.

HOS je 1991. godine branio Srđ i kada je završio najgori neprijateljski napad, zapovjednik obrane tražio je da mu pošalju još HOS-ovaca. Rekli su mu da nema raspoloživih snaga, a on mi je odgovorio – ako mi ne možete poslati HOS-ovce, pošaljite mi barem uniforme s oznakama HOS-a.

Puhovski u klevetama HOS spominje Zemun iz njemu samo znanih razloga. Ni jedan pripadnik HOS-a nije bio na teritoriju tadašnje SFRJ, nije ratovao izvan granica Hrvatske.

Nije nas Zagreb ispratio cvijećem niti smo kretali prema bilo kojem gradu u Srbiji, kao što je Beograd cvijećem ispratio tenkove JNA kad su krenuli na Vukovar i druge hrvatske gradove.

Izjavu Puhovskog da smo bili agresoru i na vlastitu zemlju sam po sebi Contradictio in adjecto, protutriječna je sama sebi da ne zaslužuje nikakav komentar.

I za kraj poruka Puhovskom.

Ako su HOS-ovci bili agresori jesu li četnici i JNA osloboditelji. Je li prof Puhovski sanjao ulazak “osloboditelja” u Zagreb, kao i 1945. godine, kad je Zagreb, kako bi rekao Tomislav Ladan “pao pod oslobođenje”.

Puhovskom je očito žao što nije dočekao “oslobođenje”, a nije ga dočekao zahvaljujući Hrvatskoj vojsci čiji je dio bio i HOS” , stoji u priopćenju SUDHOS-a, a koje potpisuje Borislav Barišić.

Pero Kovačević podsjetio javnost tko je Žarko Puhovski

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari