Pratite nas

Reagiranja

HRS: Putevima pobjede nepostojeće vojske (Armije BiH)

Objavljeno

na

„putevima pobjede“ u Podveležju je mogao koračati samo HVO, nikako Armija BiH koje tada nije ni bilo…

U ljeto 1992. velika većina „oslobodioca“ koji su koračali „putevima pobjede“ su, zajedno sa svojim vrhom iz Sarajeva, još uvijek vagali tko će pobijediti u sukobu, da mu se priklone. No, ako tada nisu bili sigurni koga braniti, danas to jesu pa preko Tužiteljstva koordinirano negiraju i omalovažavaju zločine Armije BiH, kao što to pokazuje najrecentniji slučaj zločina nad Hrvatima u selu Miletići kod Travnika.

Ovih dana neke kazališne skupine, na čelu s predsjednikom Skupštine HNŽ-a Šerifom Špagom, inače uglednim koalicijskim partnerom, organiziraju kazališne predstave u Podveležju, koje su već prešle u tradiciju. Na tim predstavama insceniraju se i prepričavaju bajke koje bi mogle običnoga čovjeka dovesti u zabludu, pa osjećamo potrebu podsjetiti i Špagu, njegovu kazališnu skupinu, ali i javnost na određene činjenice.

Armija BiH u ljeto 1992. nije mogla osloboditi Mostar, jer ona tada nije ni postojala. Dana 10. travnja 1992. zaključkom tadašnjeg Predsjedništva na čelu s Alijom Izetbegovićem, Skupština općine Mostar donosi Odluku o tome da se „Zaštita i obrana grada povjerava Hrvatskom vijeću obrane, općinskom stožeru Mostar“.

U razdoblju formiranja stožera, pa i u razdoblju obrane grada Mostara i pobjede nad JNA i paravojnim formacijama, kada se kako Špago govori „koračalo putevima pobjede“, nekadašnje vodstvo Armije BiH je još uvijek bilo dijelom te iste JNA. Sefer Halilović, koji je u Đakovu bio pomoćnik komandanta za „moralno-političko vaspitanje“ sve do 15. rujna 1991. kada je hrvatska vojska zauzela tu vojarnu, do sredine 1992. biva blizak suradnik KOS-a, kada od jugoslavenskog, postaje bosanski patriota. Atif Dudaković je do sredine 1991. radio u topničkom centru JNA u Zadru, tijekom napada na taj grad i Knin, dobiva čin potpukovnika (u diviziji Ratka Mladića). Sredinom 1991. ide u Beograd, da bi tek u travnju 1992. došao u Bihać i pristupio ABiH. Enver Hadžihasanović, Mehmed Alagić, Ramiz Dreković, Izet Nanić, Vahid Karavelić,… i ogromna većina drugih oficira i komandanata ABiH za vrijeme agresije na Hrvatsku i početkom agresije na BiH su bili dijelom JNA, da bi se tek sredinom 1992. stavili na raspolaganje Aliji Izetbegoviću, odnosno aktualnom savjetniku njegovog sina Bakira, Fikretu Muslimoviću, inače do tada desnoj ruci Aleksadra Vasiljevića, koji je u to vrijeme koordinirao formiranje Armije BiH. Dakle, „putevima pobjede“ u Podveležju je mogao koračati samo HVO, nikako Armija BiH koje tada nije ni bilo. Koji je odnos bio prema agresoru, ponajbolje govori činjenica da su jedini sporazumi koje je Alija Izetbegović ikada poštovao bili onaj o nenapadanju potpisan s Radovanom Karadžićem 2. kolovoza 1991. i onaj s Momčilom Krajišnikom potpisan 16. rujna 1993. s kojim Srbima omogućava referendum o izdvajanju od BiH. Oba su prekršena od strane tadašnjeg srpskog vodstva.

Predstave i bajke o herojstvima nepostojeće vojske nisu ništa drugo nego onaj propagandni dio nastavka ratnih operacija drugim sredstvima. No, kazališne predstave i bajkoviti scenariji nisu problem. Problem je što u ostvarivanju tih ciljeva pomažu i pravosudne institucije u koordinaciji sa šutljivom hrvatskom politikom.

Dok se po brdima pripovijedaju bajke, Tužiteljstvo u skladu s tim bajkama nastoji prebaciti predmete zločina Armije BiH nad Hrvatima na županijske sudove, jer se na županijskim sudovima sudi isključivo po blažem zakonu iz SFRJ. Najrecentniji je slučaj monstruoznog zločina počinjenog u selu Miletići kod Travnika od strane Armije BiH, kojeg Tužiteljstvo svim silama želi prebaciti na procesuiranje pravosuđu Županije Središnja Bosna. Dok se ono prebaci, dok prođu žalbeni rokovi, kupit će se dosta vremena za „oslobodioce“, a sve i da se uspije prebaciti, na županijskim sudovima ne postoje zločini protiv čovječnosti i zapovjedna odgovornost, tako da će „oslobodioci“ moći nastaviti koračati i dalje „putevima pobjede“. Sve ovo uz suradnju aktualne hrvatske politike koja na sve ovo „mudro“ šuti.

Nek’ se ono otišlo u Rusiju o trošku poreznih obveznika. Znaju se prioriteti.

Hrvatska republikanska stranka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zamolba Vladi Republike Hrvatske da odobri održavanje natjecanja u školskom sustavu

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/arhiva

Poštovani gospodine Plenković!

Državna natjecanja su u biti nacionalne olimpijade izvrsnosti u školskom sustavu Republike Hrvatske, a njihovi sudionici su najbolje što imamo, pobjednička supstancija i nacionalni interes države.

Natjecanja se nužno ne moraju završiti u tekućoj školskoj godini i nema zapreka da se kompletiraju, i u rujnu ili prosincu.

Što ćemo s bodovima za upis koje učenici dosad nisu stekli jer su natjecanja obustavljena? Zašto se ne bi moglo, zbog izvanredne situacije, dati diskrecijsko pravo ravnateljima škola da uz posebni zahtjev i argumentaciju dodijele dodatne bodove osmašima, a na temelju postignutih rezultata na zadnje dostignutoj razini natjecanja? Te bodove valja promatrati na jednokratno izvanredan način, na način “više sile”, i donijeti zasebno rješenje, upravo zbog osmaša, jer će svi ostali bodove ionako dobiti pravovremeno kada se natjecanja kompletiraju. Činjenicu da bodovanje za osmaše valja promatrati iznimno ove godine na drugačiji način, ne treba koristiti i kao dodatni razlog za neodržavanje natjecanja. Razlozi za ne održavanje odnosno nezavršavanje državnih olimpijada izvrsnosti u školskom sustavu ne postoje.

Najbolji učenici razmišljaju ovako:

“Smatram da nije u redu da jedna generacija bude uskraćena za nastup i dokazivanje na državnom natjecanju. To je zapravo hrvatska Olimpijada izvrsnosti za koju se pripremamo cijele godine. Takva su natjecanja od izuzetne važnosti za nas, budući da je to nama važnije čak i od prosjeka ocjena, jer se time pripremamo za našu budućnost.”

Održanjem te tradicije sve generacije najboljih učenika imat će i dalje jednak i pravedan položaj i neprekinuti niz sudjelovanja. Neće se moći požaliti čak ni oni osmaši koji su se sedam godina spremali da bi u osmom razredu briljirali iz jezika.

Nitko neće biti u situaciji da su mu prava uskraćena. Da ne ulazim u nepotrebne elaboracije i detalje.

Sa svojim skromnim iskustvom od dvadeset i jednu godinu skrbi o darovitima, ne preostaje mi drugo nego zamoliti Vas i javno pozvati Vladu Republike Hrvatske da donese odluku o odobravanju održavanja državnih natjecanja.

Natjecanja se nužno ne moraju završiti u tekućoj školskoj godini i nema zapreka da se kompletiraju, i u rujnu ili prosincu.    

S poštovanjem,

Zdravko Škokić, dipl.ing.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DPMŠ – ‘HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro ustvrdio je u nedjelju je da HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću te smatra kako to pokazuje činjenica da ga potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić proziva zbog sudjelovanja u Koaliciji narodnog sporazuma.

„Da HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću pokazuje činjenica što me je Ivan Anušić (čitaj: Andrej Plenković) javno optužio zbog toga, kako je napisao, što sam se ‘iz Amerike vratio nekoliko puta i to kako bi sudjelovao na skupu Koalicije narodnog pokreta’”, navodi Škoro na svom facebook profilu reagiravši na Anušićeve izjave.

Napisao je kako „Andrej Plenković, zvan ‘Ivan Anušić’, ne zna ni ime Koalicije” podsjeća da se ta koalicija zvala „Koalicija narodnog sporazuma“ i da su na njenom čelu bili poznati hrvatski domoljubi i borci za hrvatske nacionalne interese: Ante Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar, Srećko Bijelić, Dragutin Haramija, Ivan Supek, Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Ante Žužul i dr.

„U očaju i neznanju, Plenković-Anušić sve te ljude koji su bili suverenisti i domoljubi, proglašavaju danas sumnjivim Hrvatima, dok istodobno surađuju s velikosrpskim domoljubom Miloradom Pupovcem i njegovim „drugovima“ te SDP-ovim žetončićima u redovima Milana Bandića”, navodi Škoro.

Potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić ocijenio je danas da na parlamentarnim izborima Škoro i Domovinski pokret “imaju za zadatak rušenje demokršćanske i narodnjačke opcije, koju socijaldemokrati ne mogu samostalno napraviti”. Podsjetio je kako je Škoro potvrdio da je početkom 90-ih bio u Americi i da se u Hrvatsku vratio nekoliko puta i to kako bi sudjelovao na skupu Koalicije narodnog sporazuma. Istaknuo je da je ta koalicija bila protiv Tuđmana i HDZ-a te da je lani Škoro “doveo” Milanovića na čelo države.

Škoro smatra i da je Plenković zadužio Anušića da se “obruši na Domovinski pokret i njega osobno u nakani da pažnju javnosti pod svaku cijenu skrene od kriminalnih i koruptivnih skandala, povezanih s imenima i prezimenima vlastitih ministara i državnih tajnika, pa i stranke kao cjeline”.

Po njegovim riječima, “niska koruptivnih i kriminalnih afera koja godinama prati HDZ, krešendo doživjela u, za tu stranku, nezgodnom vremenu. Tako su uhićenja političke princeze te stranke, Josipe Rimac i niza državnih dužnosnika i činovnika Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva, još jednom pokazala da HDZ funkcionira kao uhljebničko-koruptivni kartel.”

Podsjetivši na neke od skandala vezanih uz HDZ-ove ministre, Škoro najvećim problemom za vrh HDZ-a drži promjenu iskaza bivše šefice računovodstva te stranke, Branke Pavošević, koja je na suđenju u slučaju “Fimi media” izjavila da odgovornima za kriminalne crne fondove HDZ-a drži glavne tajnike i vodstva te stranke.

„Andrej Plenković, kao iskusan i lukav političar, dobro zna da će se spomenute i druge afere krajnje negativno odraziti na izborne rezultate njegove stranke. Zato je Ivana Anušića zadužio za napad na mene osobno i Domovinski pokret, a posebice nakon objave da će izbornu listu u 5. izbornoj jedinici predvoditi nesalomljivi gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava”, drži Škoro.

Ističući kako su „lajbeci HDZ-a i SDP-a potpuno raskopčani”, podsjeća i da je veliki hrvatski seljački vođa Vladko Maček ušao je u hrvatsku političku i državotvornu povijest izjavom: “Kako vidite, lajbek je raskopčan!“ nakon ukidanja Vidovdanskog ustava i okončanja diktature velikosrpskog kralja Aleksandra Karađorđevića.

„Lajbeci HDZ-a i SDP-a potpuno su raskopčani! Bezočni napadi Milorda Pupovca i Andreja Plenkovića na mene osobno i na Domovinski pokret, dobar su pokazatelj da se i diktatura vođa kartela zvanih HDZ i SDP bliži kraju. Znamo i nadnevak kad će to biti bjelodano: 5. srpnja 2020. Tog dana, da ponovno citiram Mačeka, hrvatski narod pokazat će zrelost, slogu i jakost kako bi zajednički ostvarili „ideal hrvatskog naroda: da Hrvat bude gospodar u svome domu, u svojoj slobodnoj Hrvatskoj“, piše Škoro na facebook profilu. (Hina)

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari