Connect with us

Kolumne

Hrstić: Jedan zrakoplov Rafale plaćamo 45,5 milijuna eura? Skandalozno – povoljno!

Objavljeno

-

Foto: Ilustracija

Obadva, obadva, uzviknuo sam sretno kad sam u oku teleobjektiva uspio ukrupno uloviti oba rafala koji su kružili nebom iznad Zagreba! Da, reći će sigurno odmah neki, to samo pokazuje koliki si freak! No, nekim mojim kolegama odmah se pali lampica, pa šalju poruke: Pa ti si uspio podići dva rafala!

Prisjećaju se naime, da sam par dana prije u prijenosu uživo pitao premijera Plenkovića hoće li prilikom potpisivanja ugovora s francuskim predsjednikom Macronom glavni hrvatski grad možda nadletjeti i ti rafali koje kupujemo, na što se on nasmijao: “To je dobra ideja!”

Naravno, mnogi su se u tom trenutku odmah prisjetili kako su 5. kolovoza 2018. nebo iznad Knina zaparala dva izraelska F-16, pa je na koncu deal ipak neslavno propao. No, ovaj put kasno je za neki urok: karta je već v žepu, ugovor je potpisan i nema natrag.

Najkasnije do 2025. svih 12 Rafalea bit će u Hrvatskoj, s hrvatskim oznakama i hrvatskim pilotima. Hoće li doista već tada biti operativni, druga je priča. Vjerojatno neće. Nikad neće biti suvišno ponoviti: bez obzira na propast deala s Izraelcima, prelet dva Baraka s izraelskim oznakama i s izraelskim pilotima baš na Dan pobjede, na obljetnicu Oluje, golem je diplomatski uspjeh koji je vrijedio svakog uloženog centa, lipe ili agorota.

Poruka koja baštinike agresora na Hrvatsku, one koji RH vide kao nasljednicu NDH – boli više nego da su tri eskadrile Baraka isporučene Hrvatskoj! Naravno, ni rafali još nisu ni odletjeli, a odmah kreću mrzovoljni komentari: zašto baš moraju kružiti nad našim glavama? Tko plaća gorivo? Časti li Macron ili hrvatski porezni obveznici? Koliko je konzumovih blagajnica moglo otići na more, koliko sveučilišnih bolnica, koliko vrtića se moglo umjesto toga izgraditi? Eto, sugeriraju oni, da nismo lovu spiskali na rafale, sigurno bismo završili bolnicu u Blatu! Da, ima ih koji čak i nisu nešto protiv kupnje, ali živcira ih sav taj šou. Braća Srbi imaju dobar izraz: Hrvati su jednostavno… namćori. Njima ništa ne valja.

Naravno, i prije no što se Aleksandar Vučić oglasio nagovještajem da će Srbi zauzvrat kupiti ruski raketni sustav S-400, post festum javlja se i hrvatski Vrhovni zapovjednik. Iako je odbio ponudu iz Banskih dvora da bude domaćin ručka ili večere u čast francuskog predsjednika, to ga ne ometa u naknadnom grintanju da ga je stid što je Plenković ugostio Macrona u nekom tamo hotelskom restoranu. A ne recimo u Taču… ili možda u Slovenskoj? Naravno, ako ima viška oborite ribe – da se ne baci.

Iako mjesecima uporno javno pere ruke od postupka izbora novog borbenog zrakoplova, govoreći da će se složiti s izborom bilo kojeg od ponuđenih, sad prigovara da zbog kupnje rafala neće biti novca za oklopna vozila i brodove. A na vijest da ukupna cijena rafala nije todorićevskih 990 milijuna eura, već s PDV-om prelazi 1,1 milijardu eura, Milanović koristi priliku za novi j’accuse: “To je za mene skandal!” No, ono u čemu je Milanović definitivno u pravu jesu prigovori o konspirativnosti cijelog projekta, kako ugovora o kupovini tako i sporazuma o strateškom partnerstvu, koji je, kako on karikira, “pisan u polutami sobe šefa kabineta premijera Plenkovića”.

(…)

Pitao sam Plenkovića i ministra Marića koliko točno iznosi iznos PDV-a, jer mi je odmah bilo jasno da na temelju toga mogu izračunati podatak koji vlada nije htjela objaviti: kolika je nominalna cijena koju smo platili za jedan rafal. Naime, zrakoplovi su rabljeni i PDV se plaća samo na novu opremu i usluge koji dolaze u paketu. Kažu da PDV iznosi 111 milijuna kuna, iz čega je lako izračunati da od “početnih” 990 milijuna eura na avione odlazi svega 546 milijuna, a 444 milijuna na sve ostalo.

Dakle, na guranje mi je to potvrdio Plenković, jedan deset godina stari, u prijevodu, gotovo novi rafal, najsvestraniji borbeni zrakoplov na svijetu, plaćamo svega – 45,5 milijuna eura! Cijena za sirotinju nezamisliva, ali za one koji si stvarno mogu priuštiti borbene zrakoplove – doista “prava sitnica”.

Naravno, to je samo informativni podatak, jer se borbeni zrakoplovi rijetko kad mogu kupiti u “goloj” konfiguraciji, ali nikakvo čudo što su se Grci, čim su saznali za hrvatsko-francuski deal, zahtijevali da im se povrh eskadrile novih rafala proda i jedna eskadrila rabljenih. Gledano u paketu, Hrvati plaćaju 82,5 milijuna po letjelici, no Indija je nedavno kupila 36 posve novih rafala u paketu vrijednom 7,87 milijardi eura, dakle, knjigovodstveno 218 milijuna po “komadu”. I – žele još.

No, svejedno je pomalo neobično što se premijer javno ne hvali tim podatkom (ili što vlada tu priču nije pokušala na neki drugi način progurati u medije). Kao ni činjenicom da je Hrvatska neobično dobro prošla u nedavnoj distribuciji europskog novca, zbog čega joj ovaj izdatak ne bi trebao biti kamen oko vrata. Možda baš zato da izbjegnu pitanja o povezanosti te dvije priče?

Bilo kako bilo, čini se nedvojbeno da Francuska u ovom poslu ne profitira toliko izravno financijski, koliko Emmanuel Macron profitira politički. Istina je da je čak i taj nominalno mali posao s Hrvatskom davao vjetar u krila francuskom Dassaultu u trenutku dok se borio za mnogo veće ugovore na raznim stranama svijeta, no ovaj deal ipak treba promatrati prije svega u svjetlu post-trumpovske preraspodjele američko-europskih utjecaja na starom kontinentu, u kojoj i Hrvatska pokušava redefinirati svoj položaj.

U ušima još zvoni Macronova izjava s kraja 2019. da NATO doživljava moždanu smrt, a danas on sasvim sigurno želi zacementirati poziciju Francuske kao jedinog preostalog europskog globalnog igrača koji može projicirati vojnu silu izvan Europe.

(…)

Da smo 12 takvih aviona imali 1990., pravog rata ne bi ni bilo, a tih konzumovskih 990 milijuna već bi se stotinu puta isplatilo, samo kad govorimo o cijeni ratnih razaranja. Živote da ne spominjemo, jer to se ne da izračunati. Koliko je vrtića, škola, bolnica, obiteljskih domova zbog toga moralo biti obnovljeno? Da, vremena nisu ista, ali onome tko povijest zaboravlja, taj je osuđen na to da mu se – povijest ponavlja.

Piše Ivan Hrstić /pročitajte više na Večernji list

Akrap: ‘Srbijanski MIG-ovi neusporedivi su s Rafalima koje kupujemo’

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari