Pratite nas

Reagiranja

HRT ODGOVORIO NA OPTUŽBE HND-a

Objavljeno

na

U povodu priopćenja za javnost Hrvatskoga novinarskog društva, Ogranka Hrvatskoga novinarskog društva na Hrvatskoj televiziji i Sindikata novinara i medijskih djelatnika na Hrvatskoj televiziji u kojemu se navodi da je „stanje na HRT-u zabrinjavajuće”, da je u „nepuna dva mjeseca bilo 70 smjena” te kako su se dogodili programski propusti i izostanak profesionalnih kriterija” vodstvo Hrvatske radiotelevizije ističe da su sve promjene koje su u posljednja dva mjeseca pokrenute poduzete s dvama osnovnim ciljevima. To su podizanje profesionalnih standarda te financijska stabilizacija javnoga medijskog servisa.

[ad id=”93788″]

Priopćenje HRT-a prenosimo u cijelosti:

“Priopćenje sadržava i brojne neistine jer nema govora ni o kakvim „egzekucijama” na Hrvatskoj radioteleviziji. Naime, dosad su razriješeni jedino bivši glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije i ravnatelj Programa Hrvatske radiotelevizije zbog neispunjavanja zakonskih obveza. Većina ostalih rukovoditelja i urednika razriješena je na vlastiti zahtjev.

Brojne neistinite tvrdnje navode se i kad je riječ o programskome sadržaju Hrvatske radiotelevizije. Tako je, primjerice, netočno da se nedavno nije popratio događaj Za satiru spremni jer skup jest popraćen u Vijestima i u trećemu Dnevniku, nije točno da nije popraćena akcija kulturnjaka Crno sunce jer je događaj popraćen u Vijestima, središnjemu Dnevniku i trećemu Dnevniku, a ne stoji ni podatak da ništa nije objavljeno o kritikama povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe jer je vijest o tome objavljena u podnevnome Dnevniku. Netočno je i da nije bilo prijenosa 25. obljetnice događaja u Borovu naselju. Izravni je prijenos bio na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4), a događaj je popraćen u svim dnevnim informativnim emisijama Hrvatske radiotelevizije.

Podsjećamo i na to da se Hrvatsko novinarsko društvo tijekom mandata bivših uprava nije oglašavalo kad je, primjerice, nakon sedam godina emitiranja ukinuta emisijaDrugo mišljenje ili kad je nakon 17 godina ukinuta emisija Među nama, a Znanstveni program HTV-a u to je vrijeme bio jedan od najhvaljenijih programa Hrvatske radiotelevizije. Nije bilo reakcija ni kad su ukinute emisije Globalno sijelo, Markov trg,Pola ure kulture, politički magazin Spektar te brojne druge.

Podsjećamo i na ukidanje Školskoga i Obrazovnog programa Hrvatske televizije te, primjerice, Religijskoga programa Hrvatske televizije, čime je bio prekršen Sporazum Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske biskupske konferencije.

Nije bilo reakcija ni na neke propuste u Informativnome programu. Primjerice, kad je 8. rujna prošle godine iz središnjega Dnevnika izbačeno uredno i tehnički ispravno te na vrijeme poslano izvješće o posjetu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Poljskoj.

Što se tiče nedavnih navoda u povodu predstavljanja Vesne Pusić, kandidatkinje za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda, te tvrdnji HND-a kako za taj događaj ni na jednom od četiriju televizijskih HRT-ovih programanije bilo mjesta, ističemo da je riječ o neistini koju je bilo lako provjeriti u arhivi koja je putem interneta dostupna svima, no to je, slučajno ili namjerno, propušteno učiniti. Također, Vesni Pusić ponuđeno je gostovanje u središnjemu Dnevniku i trećemu Dnevniku Hrvatske radiotelevizije, no pozive na gostovanje nije prihvatila.

Ovime ističemo i kako tvrdnja Hrvatskoga novinarskog društva da je stanje na Hrvatskoj radioteleviziji zabrinjavajuće jest djelomično točna, no to je posljedica zatečenoga stanja. Naime, suprotno medijskim objavama koje je slala bivša uprava o tome da se pozitivno posluje, Hrvatska radiotelevizija trenutačno je opterećena s gotovo pola milijarde kuna različitih dugovanja, zbog čega je suočena s problemom likvidnosti i potrebnom štednje na svim razinama.

S tim u vezi jedna od mjera koju vodstvo Hrvatske radiotelevizije provodi jest smanjenje vanjske suradnje i poticanje svih unutrašnjih kapaciteta jer se vanjska suradnja na Hrvatskoj radioteleviziji tijekom posljednje dvije godine gotovo udvostručila, dio vanjskih suradnika primao je honorare veće od plaća ministara, a dio zaposlenika Hrvatske radiotelevizije istodobno nije bio u mogućnosti ispuniti svoju radnu normu ili je zbog angažmana vanjskih suradnika njihov rad sveden na nadzor nad radnim procesima.

Osim toga, javnosti je već poznato kako je u vrijeme mandata bivše uprave za otkup djela vanjske produkcije potrošeno 58,4 milijuna kuna, što je čak 117 posto više od zakonom propisanoga minimuma od 15 posto HRT-ova programskoga proračuna. Tako veliko povećanje otkupa vanjske produkcije prouzročilo je veliko financijsko opterećenje, ali i dovelo do neiskorištavanja unutrašnjih HRT-ovih kapaciteta.

Smatramo da je riječ o riskantnome upravljanju financijama javnoga medijskog servisa te žalimo što se Hrvatsko novinarsko društvo nije upitalo kako se dosad stvarno upravljalo Hrvatskom radiotelevizijom, kako se trošio novac i zašto Hrvatska radiotelevizija mora uzeti kredit radi održanja likvidnosti ako je prije samo dva mjeseca objavila da posluje s dobiti.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari