Pratite nas

Hrvatska

HRT snima prvi akcijski film o domovinskom ratu

Objavljeno

na

Urednik je Branko Schmidt, režiser Kristijan Milić, scenarist Ivan Pavličić, a producent Stanko Babić usred snimanja već je potrošio izdašan budžet

Potkraj ljeta 1991. skupina pripadnika A satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade stigla je u Pakrac koji su napali srpski pobunjenici. Dio njih 8. rujna dobio je zadatak izvidjeti stanje na bojišnici, imali su na raspolaganju improvizirano oklopno vozilo koje im je pomoglo da se izvuku iz srpske zasjede, pa su poslije ušli i u selo Kusonje, u kojem naizgled nije bilo neprijatelja.

Ipak, ubrzo su bili žestoko napadnuti, oklopno vozilo je onesposobljeno, a oni su se sklonili u jednu od kuća. Tamo su se pokušali obraniti, što nije bilo lako jer je Srbima uskoro stiglo pojačanje.

Borba je trajala do jutra, kada su se preživjeli hrvatski branitelji pokušali predati, no srpske su ih snage nakon jezivog mučenja poubijale i ne pokušavajući ih tretirati kao ratne zarobljenike: poslije su bagerom zatrpali grobnicu, uz cestu kod sela Brusnika, u kojoj je bilo 20 leševa.

Snimanje u selu Ruča

Po tom događaju iz Domovinskog rata upravo se u selu Ruča – između Velike Gorice i Siska – snima prvi hrvatski ratni akcijski film u profesionalnoj produkciji, čiji je naslov “Broj 55”. Već sama riječ “prvi” pobuđuje čuđenje. Kako je moguće da je hrvatska kinematografija svih ovih godina izbjegavala temu Domovinskog rata? A, opet, nema zbora da je tako.

Devedesetih godina snimali su se samo filmovi o žrtvama rata i psihološkim dvojbama njegovih sudionika, pa kada se 1999. pojavilo 65-minutno djelce požeškog amatera Stjepana Sabljaka “U okruženju”, u kojem se pripadnici Zbora narodne garde bore sa srpskim paravojnim skupinama, kritika je bila tako oduševljena da je taj nagrađen Oktavijanom za najbolji srednjometražni film.

Ratom se ubrzo zatim bavio i hvaljeni art film Lukasa Nole “Nebo sateliti” (2000.), no u njemu baš nije bilo puno akcije, dok su se posvuda nagrađivani “Crnci” (2009.) Gorana Devića i Zvonimira Jurića, o vojnicima koji su posumnjali u svoju misiju i nedvojbeno počinili zločine nad civilima, prije mogli okvalificirati kao antiratni film.
Ostao vezan uz projekt

Zapravo, jedini pravi ratni film bili su “Živi i mrtvi” Kristijana Milića, pobjednik pulskog festivala 2007., no u pitanju je bila koprodukcija s BiH, a njezini su protagonisti, u onoj polovici priče koja se odigravala 1993., bili pripadnici HVO-a.

Zapostavljanje Domovinskog rata odlučio je prekinuti još 2007. tadašnji ravnatelj programa HTV-a Domagoj Burić, zagovornika je našao i u Branku Schmidtu, tada uredniku Dramskog programa, pa su odlučili napraviti seriju u stilu “Združene braće”, sjajne produkcije HBO-a, koja je u deset epizoda s istom skupinom glumaca u ulogama američkih vojnika elaborirala najvažnije završne bitke Drugog svjetskog rata u Europi: naša inačica ne bi imala stalno iste junake, ali bi pokrila sva najvažnija ratišta od Vukovara do Knina.

Burić je u međuvremenu otišao s te funkcije, no Schmidt je ostao vezan uz projekt i naručio 12 scenarija za predstojeću seriju od kojih ih je odabrano šest: po tri su napisali Ivan Pavličić i Robert Roklicer, prvi je sin poznatog hrvatskog književnika Pavla Pavličića, već se ogledao kao scenarist u Milićevu srednjometražnom prvijencu “Sigurna kuća” i u “Živima i mrtvima”, dok je drugi glumac, za čiji je proboj opet najzaslužniji Milić jer mu je dao ulogu ustaškog časnika u svom već spomenutom filmu nagrađenom Zlatnom arenom.

Za redatelja prvog filma “Broj 55” – za koji Pavličić potpisuje scenarij – Schmidt je odabrao upravo Milića, u čemu svakako nije pogriješio: danas 43-godišnji redatelj već je u “Sigurnoj kući” pokazao da se snalazi u skučenom prostoru s manjim brojem likova, a “Živi i mrtvi” su najozbiljnije režirani hrvatski ratni film u proteklih nekoliko desetljeća.

Schmidt je projekt povjerio Stanku Babiću, koji je producirao njegove najbolje filmove “Put lubenica”, “Metastaze” i “Ljudožder vegetarijanac”.

Iako se u početku činilo da Babić može biti zadovoljan budžetom koji mu je osigurala televizija – a koji je uistinu neuobičajeno izdašan za HRT-ove standarde jer odgovora onome što se utroši za malo skuplji hrvatski film – ipak je zaključeno da će u postprodukciji biti problema jer će novac taman dostajati za snimanje.
Završna opsada

Nedvojbeno je to najambiciozniji HRT-ov projekt nakon Burićevih “Hrvatskih kraljeva”, koji je ipak bio dokumentarno-igrana serija: ovo je za naše prilike pravi ratni spektakl sa 47 radnih dana snimanja, što je puno čak i kada su hrvatski filmovi u pitanju (većina ih se snimi za manje od mjesec dana).

Babić je morao kupiti pravu kuću, koju će se tijekom produkcije rušiti mecima i eksplozivima, da bi naposljetku čitava odletjela u zrak, kada je neprijatelj napadne minama.

Dakako, kuća nije jedino poprište radnje. Film počinje u vojnoj bolnici u Zagrebu, odabrane lokacije pokraj Ruče izigravat će krajeve oko Pakraca i selo Kusonje, a završnoj opsadi prethodit će prilično složeni ratni manevri u kojoj osim pripadnika A satnije sudjeluju još tri grupe pripadnika MUP-a, rezervista, dobrovoljaca iz Pakraca te specijalne policije iz Lučkog i Bjelovara.

Na suprotnoj su strani srpski pobunjenici, koji dobivaju prevagu kada im se priključe niški specijalci, jedna od najelitnijih postrojbi JNA.

JutarnjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica o nabavci izraelskih F-16: Inzistiram da Hrvatska dobije ono što je dogovoreno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je komentirala posao nabavke borbenih zrakoplova F-16 Barak od Izraela.

Kolinda Grabar-Kitarović je potvrdila novinarima da je razgovarala s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom o problemima oko kupovine izraelskih borbenih zrakoplova F-16, dodajući da nije znala za probleme oko dozvole za koju se Izrael obvezao ishoditi od SAD-a za prodaju svojih zrakoplova.

Kaže da je jednom prilikom podsjetila Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa da Hrvatska to čeka. Tada je to, kaže, shvaćala kao birokratski postupak od kojeg ni SAD nisu imune.

“Tad se nisu očitovali ni jedan ni drugi ni o čemu niti smo znali. Rekao mi je sam premijer da ni on nije znao da su postojali neki problemi. O tome sam i ja saznala dva tjedna kasnije”, rekla je Grabar-Kitarović, dodajući da Hrvatska na to ne može utjecati jer je riječ o tehničkim pregovorima SAD-a i Izraela.

Dodala je i kako još uvijek očekuje neke detalje od veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, no s njihovim veleposlanikom Robertom Kohorstom razovarala je u utorak.

“Sinoć sam pitala veleposlanika i iz razgovora zaključujem da u ovom slučaju, obzirom da je riječ o ogromnom poslu koji će odrediti nacionalnu sigurnost, a i budućnost Oružanih snaga RH…

Naravno, riječ je o ogromnim novcima, i zato treba postupati transparentno i odgovorno. Mislim da je u ovoj situaciji bolje ići temeljito u tom procesu nego ga okončati na brzinu. Jer apsolutno inzistiram da Hrvatska dobije ono što smo dogovorili i po cijeni po kojoj je to dogovoreno.

U konačnici je, naravno, odluka na Vladi. Ali koliko sam čula od veleposlanika ovaj postupak bi mogao potrajati još koji tjedan. Koliko točno ne znam”, kaže Grabar-Kitarović.

Ponovila je da je izraelska ponuda, od četiri koje je Hrvatska razmatrala, bila “daleko najbolja u svim svojim elementima”.

Postupak oko nabavke zrakoplova vodilo je Ministarstvo obrane, a ona je, kaže, tu i tamo bila izvješćivana o nekim elementima “uključujući od strane Amerikanaca da oni žele da budemo svi sigurni da Hrvatska u konačnici neće platiti bilo kakve dodatne novce za cijeli ovaj posao sa zrakoplovima”.

“Svojevremeno je bilo čak i otpora pri hrvatskom zadržavanju borbenog prostora, jer se smatralo da to nije jedna od sposobnosti koje bi Hrvatskoj trebale.

Međutim, riječ je o suverenoj odluci, Amerikanci su prihvatili da je riječ o suverenoj odluci i Hrvatska je političkim konsenzusom odlučila zadržati borbeno zrakoplovstvo. Bilo je pitanje najbolje ponude, sad ćemo vidjeti što će se odvijati”, rekla je.

“Naravno, nije sad pitanje dana, međutim, ja ipak upozoravam na taj učinak vremena, jer nažalost remont MIG-ova 21 2013. godine em je završio neslavno i većina tih zrakoplova je prizemljena na Plesu.

S druge strane, oni koji malo bolje razumiju tehnologiju, MIG 21 je zrakoplov druge generacije koji se ne može nositi sa zrakoplovima četvrte generacije, kao što je F-16 ili pak MIG 29 i tako dalje.

Očito je da, ako želimo zadržati borbeno zrakoplovstvo, moramo ići u nabavku zrakoplova”, rekla je predsjednica, dodavši da bi ona bila najsretnija da su se mogli kupiti novi, ali da ipak treba pokazati odgovornost te da ima drugih troškova koje zemlja ima.

 

Amerikanci odobrili prodaju izraelskih zrakoplova Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Rijeka: Zapovjednik vojske tzv. SAO Krajine prijavljen za ratni zločin nad 13 Poljančana

Objavljeno

na

Objavio

Riječki policajci dovršili su u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom istragu nad 76-godišnjem državljaninom Srbije kojeg se osumnjičili da je 1991. kao zapovjednik paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine počinio ratni zločin, ne spriječivši ubojstva 13 civila u mjestu Poljanak, kod Korenice.

Osumnjičenog se tereti da od kolovoza do studenog ratne 1991. godine kao komandant štaba Teritorijalne obrane na području Korenice nije spriječio psihičko i fizičko zlostavljanje i ubijanje civilnog stanovništva koje su činili pripadnici Teritorijalne obrane i drugih paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine, izvijestio je u srijedu MUP.

Tijekom istrage utvrđeno je da je više nepoznatih pripadnika paravojnih jedinica, bez ikakva povoda i razloga u mjestu Poljanak, vatrenim oružjem i drugim sredstvima usmrtilo 13 civila.

Pokazalo se također da su pripadnici paravojnih postrojbi 8. listopada 1991. ustrijelili tada 56-godišnjeg Tomu Vukovića ispred njegove kuće, dok su 24. listopada na stablo objesili 46-godišnjeg Milana Lončara i njegovog 83-godišnjeg oca Ivicu Lončara.

Osumnjičenog terete i da 7. studenog 1991. nije spriječio ubojstvo Ivana Vukovića (57), Nikolu Vukovića (53), Luciju Vuković (68), Dane Vukovića (80), Vjekoslava Vukovića (52), Dane Vukovića (74), Milke Vuković (65), Josipa Matovine (51) i Nikole Matovine (79).

Uz to, osumnjičenog tereti da istog dana kao zapovjednik nije spriječio ubojstvo Nikole Vukovića (65) koji je ubijen ubacivanjem ručne bombe u kuću u kojoj se nalazio nepokretan.

Osumnjičeni 76-godišnjak, osim što kao komandant štaba Teritorijalne obrane nije spriječio ubojstva, nije poduzeo ništa da se otkriju i kazne počinitelji tih zločina. Tako je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je to bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo psihički i fizički zlostavlja te potom i ubija.

Prema neslužbenim podacima osumnjičeni je nedostupan hrvatskim pravosudnim vlastima.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari