Pratite nas

Hrvatska

HRT snima prvi akcijski film o domovinskom ratu

Objavljeno

na

Urednik je Branko Schmidt, režiser Kristijan Milić, scenarist Ivan Pavličić, a producent Stanko Babić usred snimanja već je potrošio izdašan budžet

Potkraj ljeta 1991. skupina pripadnika A satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade stigla je u Pakrac koji su napali srpski pobunjenici. Dio njih 8. rujna dobio je zadatak izvidjeti stanje na bojišnici, imali su na raspolaganju improvizirano oklopno vozilo koje im je pomoglo da se izvuku iz srpske zasjede, pa su poslije ušli i u selo Kusonje, u kojem naizgled nije bilo neprijatelja.

Ipak, ubrzo su bili žestoko napadnuti, oklopno vozilo je onesposobljeno, a oni su se sklonili u jednu od kuća. Tamo su se pokušali obraniti, što nije bilo lako jer je Srbima uskoro stiglo pojačanje.

Borba je trajala do jutra, kada su se preživjeli hrvatski branitelji pokušali predati, no srpske su ih snage nakon jezivog mučenja poubijale i ne pokušavajući ih tretirati kao ratne zarobljenike: poslije su bagerom zatrpali grobnicu, uz cestu kod sela Brusnika, u kojoj je bilo 20 leševa.

Snimanje u selu Ruča

Po tom događaju iz Domovinskog rata upravo se u selu Ruča – između Velike Gorice i Siska – snima prvi hrvatski ratni akcijski film u profesionalnoj produkciji, čiji je naslov “Broj 55”. Već sama riječ “prvi” pobuđuje čuđenje. Kako je moguće da je hrvatska kinematografija svih ovih godina izbjegavala temu Domovinskog rata? A, opet, nema zbora da je tako.

Devedesetih godina snimali su se samo filmovi o žrtvama rata i psihološkim dvojbama njegovih sudionika, pa kada se 1999. pojavilo 65-minutno djelce požeškog amatera Stjepana Sabljaka “U okruženju”, u kojem se pripadnici Zbora narodne garde bore sa srpskim paravojnim skupinama, kritika je bila tako oduševljena da je taj nagrađen Oktavijanom za najbolji srednjometražni film.

Ratom se ubrzo zatim bavio i hvaljeni art film Lukasa Nole “Nebo sateliti” (2000.), no u njemu baš nije bilo puno akcije, dok su se posvuda nagrađivani “Crnci” (2009.) Gorana Devića i Zvonimira Jurića, o vojnicima koji su posumnjali u svoju misiju i nedvojbeno počinili zločine nad civilima, prije mogli okvalificirati kao antiratni film.
Ostao vezan uz projekt

Zapravo, jedini pravi ratni film bili su “Živi i mrtvi” Kristijana Milića, pobjednik pulskog festivala 2007., no u pitanju je bila koprodukcija s BiH, a njezini su protagonisti, u onoj polovici priče koja se odigravala 1993., bili pripadnici HVO-a.

Zapostavljanje Domovinskog rata odlučio je prekinuti još 2007. tadašnji ravnatelj programa HTV-a Domagoj Burić, zagovornika je našao i u Branku Schmidtu, tada uredniku Dramskog programa, pa su odlučili napraviti seriju u stilu “Združene braće”, sjajne produkcije HBO-a, koja je u deset epizoda s istom skupinom glumaca u ulogama američkih vojnika elaborirala najvažnije završne bitke Drugog svjetskog rata u Europi: naša inačica ne bi imala stalno iste junake, ali bi pokrila sva najvažnija ratišta od Vukovara do Knina.

Burić je u međuvremenu otišao s te funkcije, no Schmidt je ostao vezan uz projekt i naručio 12 scenarija za predstojeću seriju od kojih ih je odabrano šest: po tri su napisali Ivan Pavličić i Robert Roklicer, prvi je sin poznatog hrvatskog književnika Pavla Pavličića, već se ogledao kao scenarist u Milićevu srednjometražnom prvijencu “Sigurna kuća” i u “Živima i mrtvima”, dok je drugi glumac, za čiji je proboj opet najzaslužniji Milić jer mu je dao ulogu ustaškog časnika u svom već spomenutom filmu nagrađenom Zlatnom arenom.

Za redatelja prvog filma “Broj 55” – za koji Pavličić potpisuje scenarij – Schmidt je odabrao upravo Milića, u čemu svakako nije pogriješio: danas 43-godišnji redatelj već je u “Sigurnoj kući” pokazao da se snalazi u skučenom prostoru s manjim brojem likova, a “Živi i mrtvi” su najozbiljnije režirani hrvatski ratni film u proteklih nekoliko desetljeća.

Schmidt je projekt povjerio Stanku Babiću, koji je producirao njegove najbolje filmove “Put lubenica”, “Metastaze” i “Ljudožder vegetarijanac”.

Iako se u početku činilo da Babić može biti zadovoljan budžetom koji mu je osigurala televizija – a koji je uistinu neuobičajeno izdašan za HRT-ove standarde jer odgovora onome što se utroši za malo skuplji hrvatski film – ipak je zaključeno da će u postprodukciji biti problema jer će novac taman dostajati za snimanje.
Završna opsada

Nedvojbeno je to najambiciozniji HRT-ov projekt nakon Burićevih “Hrvatskih kraljeva”, koji je ipak bio dokumentarno-igrana serija: ovo je za naše prilike pravi ratni spektakl sa 47 radnih dana snimanja, što je puno čak i kada su hrvatski filmovi u pitanju (većina ih se snimi za manje od mjesec dana).

Babić je morao kupiti pravu kuću, koju će se tijekom produkcije rušiti mecima i eksplozivima, da bi naposljetku čitava odletjela u zrak, kada je neprijatelj napadne minama.

Dakako, kuća nije jedino poprište radnje. Film počinje u vojnoj bolnici u Zagrebu, odabrane lokacije pokraj Ruče izigravat će krajeve oko Pakraca i selo Kusonje, a završnoj opsadi prethodit će prilično složeni ratni manevri u kojoj osim pripadnika A satnije sudjeluju još tri grupe pripadnika MUP-a, rezervista, dobrovoljaca iz Pakraca te specijalne policije iz Lučkog i Bjelovara.

Na suprotnoj su strani srpski pobunjenici, koji dobivaju prevagu kada im se priključe niški specijalci, jedna od najelitnijih postrojbi JNA.

JutarnjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Josić: Na Milakovićevu popisu srpskih civilnih žrtava i imena 15 vojnika i stradalih izvan Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Popis sa 36 imena civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti, koji je nedavno iznio vukovarski dogradonačelnik iz redova srpske manjine Srđan Milaković, pokušaj je izjednačavanja dvadesetak srpskih žrtava s tisućama ubijenih nakon okupacije Vukovara, pri čemu se na popisu nalaze i imena 15 vojnika i osoba stradalih izvan Vukovara, istaknuo je u četvrtak predsjednik Savjeta za branitelje grada Vukovara Tomislav Josić.

Milaković je izašao u javnost s nekakvim popisom za kojega se ne zna tko ga je napravio, rekao je Josić na konferenciji za novinare i pri tom izrazio žaljenje za svaku civilnu ratnu žrtvu, okarakteriziravši takva ubojstva zločinom za koji počinitelji moraju odgovarati.

Josić je predočio službenu dokumentaciju Haaškoga suda sa suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj iz koje je razvidno, kako je pročitao, da su s Milakovićeva popisa od 36 osoba njih 15 vojnici, 11 civili, za sedam osoba su navedena kriva imena i prezimena, a šest osoba je smrtno stradalo u Bršadinu, Vinkovcima, Trpinji, Veri i Dardi, kao i da su uz niz imena navedeni krivi datumi pogibije.

Naglasio je da su branitelji Vukovara branili grad i nisu napadali druga mjesta te da je i presudom Haaškoga suda Srbija označena kao agresor na Hrvatsku, odgovaralo to nekome ili ne. Neistinitom je ocijenio i Milakovićevu tvrdnju da je smrt vukovarskih civila srpske nacionalnosti dovela do rata.

Josić kaže kako mu nije jasno otkuda Milakoviću popis s nizom netočnih podataka te je pozvao sve, uključujući i medije, da iznose točne podatke o Domovinskom ratu.

Upitao je i zašto izostaje medijski interes s aktualnog suđenja u Osijeku o osnivanju koncentracijskih logora, što je temelj da zatočenici srpskih koncentracijskih logora zatraže odštetu.

Također je osudio Milakovićevu izjavu da je akcija “Oluja” bila etničko čišćenje te ocijenio da je država odgovorna jer je omogućila školovanje djece koja povijest ne uče na jednak način.

Domovinski rat je ocijenio temeljem hrvatske države, te poručio kako se “nažalost, i dalje tolerira zvijezda petokraka koja je uništila Vukovar, a što braniteljima itekako smeta”.

Na pitanje zašto haaške dokumente smatra relevantnim, a pojedine sudske presude političkim, Josić je istaknuo da se ne slaže sa svim odlukama Haaškoga suda, no to je jedini sud koji se bavio ratnim zločinima u Hrvatskoj, hrvatski sudovi na tu temu nisu odradili posao, a beogradski sud je učinio sve da zaštiti svoje okrivljenike.

Josić je, dopustivši slikanje predočenih dokumenata, potvrdio da je riječ o materijalima s haaškoga suda u kojima su imena oko 8000 žrtava iz vremena Domovinskog rata, a koristili su se u sudskim procesima.

(Hina)

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Osnivanjem cyber zapovjedništva Hrvatska ulazi u četvrtu dimenziju ratovanja

Objavljeno

na

Objavio

Kao i svaka vojska NATO-a, i HV je vrijedan cilj za hakere i strane špijune. Novo će zapovjedništvo od kibernetičkih napada braniti vojni, ali po potrebi i civilni sektor

Računalna i komunikacijska mreža hrvatskih Oružanih snaga već je bila izložena pokušajima hakerskih napada. Kao i svaka vojska NATO-a, vrijedan je cilj za hakere i strane špijune.

Naravno, ne poput velikih vojski, poput Njemačke koja bilježi čak 100.000 kibernetičkih napada na mjesec, no dovoljno da u Ministarstvu obrane koje vodi Damir Krstičević govore o rastućoj opasnosti od kibernetičkih napada.

Stoga i traje ustrojavanje novog Zapovjedništva za kibernetički prostor (Cyber Command) kao nove grane od strateškog interesa za Hrvatsku.

Koliko cyber napada

To će zapovjedništvo, koje će čuvati vojne snage, a prema potrebi i “civilni” dio Hrvatske, biti osnovano do ljeta 2019. Hrvatska time slijedi logiku SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Španjolske koji imaju zapovjedništva za kibernetički prostor.

Tu je, naravno, i Izrael, svjetska velesila kada je kibernetički prostor u pitanju, koji je izložen hakerskim napadima, kažu sami Izraelci, čak oko 70.000 puta na dan!? Brigadir Bruno Bešker, koji radi na osnivanju hrvatskog zapovjedništva, misli da su te brojke upitne jer pravih je hakerskih napada manje. A ovdje je očito riječ o “automatiziranim” pecanjima i traženju ulaza u sustav koji rade kompjutori, dakle roboti.

– Treba prvo definirati što se smatra napadom – objašnjava. No potvrđuje da će HV novim zapovjedništvom integrirati postojeće sustave koji već provode obuku, održavaju komunikacijsko-informacijske sustave (KIS), sustave za potporu operacija u zemlji i u inozemstvu, u zemlje u koje naši vojnici odlaze u vojne misije, poput onih u Afganistanu, Kosovu, Poljskoj.

Osnivanjem cyber zapovjedništva Hrvatska ulazi u četvrtu dimenziju ratovanja, nakon kopna, mora, zraka, sada i u cyber prostor. Riječ je o postrojbama koje će unaprijediti nadzor KIS-ova, ali i koje rade na ranom otkrivanju kibernetičkih prijetnji, piše Davor Ivanković / Večernji list

Zapovjedništvo za kibernetički prostor spaja postojeću Središnjicu za KIS i Bojnu veze HV-a. Središte će biti u Zagrebu, a Zapovjedništvo će održavati i administrirati, štititi računalne i kriptografske sustave 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

U MORH-u kažu da će primarni zadatak Zapovjedništva biti nadzor i zaštita vojnih sustava, jer civilna zaštita cyber prostora postoji i na nacionalnoj razini, a imaju ga i veliki sustavi iz tzv. kritične infrastrukture, poput HEP-a, primjerice.

No, kao kada je riječ i o drugim rodovima vojske, u slučaju elementarnih nepogoda, nesreća ili teških kibernetičkih napada, civilnom sektoru na raspolaganju je vojni obrambeni sustav.

– Važno je da svi razmjenjujemo informacije o cyber napadima u realnom vremenu, da svi civilni, oni državnih institucija i vojni sustavi za obranu od kibernetičkih napada budu pripravni uskakati, kažu.

Takve potrebe još u RH nije bilo. Više od 90 posto napada naši uređaji rješavaju automatski, ali svi cyber stručnjaci uvijek su napeti zbog mogućnosti pojave tzv. “zero day” napada, nepoznatog malwarea koji probije zaštitne mjere. Za ovu novu domenu HV-a bit će potrebno i angažiranje većeg broja IT i stručnjaka za cyber, koji su u HV-u često vojni specijalisti. Imaju tako i za oko 20% neto veće plaće.

Budući da takvi stručnjaci na “civilnom” tržištu sigurno mogu zaraditi i puno veće plaće, očito za zapošljavanje u HV-u imaju i drugih motiva. Jedan je i mogućnost rada na jakim vojnim sustavima, a još više motivira mogućnost obuke i školovanja u NATO-ovim školama, čiji certifikat kasnije vrijedi u “građanskim” poslovima i tvrtkama.

Vojni stručnjaci vježbaju i sa stručnjacima iz privatnog sektora i s FER-a. Obuku i doškolovanje provode i pod okriljem Nacionalne garde Minnesote, koja je Hrvatskoj strateški partner na području kibernetike. U MORH ovog tjedna stižu i stručnjaci za kibernetičko ratovanje iz Izraela, koji ima više od 700 ICT tvrtki te više od 300 tvrtki koje se bave isključivo kibernetičkom sigurnošću.

Ona se u toj zemlji razvija sinergijom Vladinih institucija, privatnog sektora i akademske zajednice, pa takvo nešto nastoje kopirati i u Hrvatskoj. S Izraelcima će naši stručnjaci za cyber dobiti dodatnu edukaciju u području odgovora na računalno-sigurnosne incidente, analize zloćudnog koda, provođenja penetracijskih testova, računalnoj i mrežnoj forenzici. Ili manje stručnim rječnikom, kako kažu u hrvatskom Cyber Commandu – naša je vojska sve više digitalizirana, od haubica, helikoptera, brodova, senzora, oružanih platformi, tako da se cyber svijet spušta sve do zadnjeg hrvatskog vojnika, piše Davor Ivanković / Večernji list

 

Krstičević u Udbini otvara specijalni kamp za commando obuku časnika i dočasnika

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari