Pratite nas

Komentar

HRVAT JE OPET TEŠKO BITI

Objavljeno

na

U katedrali jedne teške noći
Uđoh tiho i priđoh oltaru
Sa zvonika jecahu zvona stara
Htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru
Jedna žena gledaše u daljinu
Tri su joj boje ovile haljinu
Prepoznah crvenu,bjelu i modru
I reče mi tiho,moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti
Hrvat je opet teško biti

Ivica Šušić

Često razmišjlam kako je ta pjesnička Matoševa duša bila vizionarska. Izgleda da samo veliki ljudi imaju tu sposobnost i taj predosjećaj, piše Lili Benčik.

Razmišljam kako je stvarno u mnogim sredinama teško u Hrvatskoj Hrvat biti!

A to možemo “zahvaliti ” ostacima komunističke svijesti u Hrvatskom društvu i životu.
Nepojmljivo je koliko je komunizam ostavio poguban trag po ljudsku svijest ,zatrovao ljudske umove u tako kratkom vremenu, povijesno gledano 50 tak godina nije dugo razdoblje.

Ostavio je iza sebe pustoš u čovjekovoj duši, uništio osnovne ljudske, moralne i etičke vrijednosti.

Jednoumlje,neprihvaćanje i nepriznavanje drugačijeg načina razmišljanja, ateizam tj. nepriznavanje čovjekovih spoznaja o Bogu, o samom sebi, o svemiru, a rastakanje moralnih i etičkih vrijednosti, dovelo je do neviđenih zločina, uništenju savjesti, kajanja, suosjećanja ili empatije prema neistomišljenicima.
Uništen je i osjećaj odgovornosti za učinjena djela i nedjela, jer je sve pokrivala i opravdala Partija.

Partija je imala kontrolu nad cjelokupnim državnim aparatom,društvenim i kulturnim životom, medijima, što je sprečavalo svaku mogućnost političke inicjative građana.
Taj komunistički način vladanja utjerao je veliki strah u ljude, u samu njihovu svijest, velikom represijom i poslušnošću prema vlasti.

Sami građani vide svu pokvarenost, takvih političara,korupciju,sluganstvo,izdaju vitalnih interesa RH, da se osjećaju malodušnima, nemoćnima i bespomoćnima da išta promjene i stoga ne izlaze na izbore.

Na ovim izborima 11. rujna nije glasalo 47,41 % birača,a to je skoro polovica izbornog tijela RH.

Komunizam je ostavio pogubne posljedice na svim područjima čovjekova djelovanja.
U komunikaciji među ljudima izgubila se uljudbena tradicija ponašanja, jer je to bilo ” buržoasko ponašanje”, a zamjenjeno je sa “drugarskim “primitivizmom.

U medijima je stanje još pogubnije!

Prevladava komunistička svijest, jednostranost prema političkim, društvenim i kulturnim događajima.

A još je pogubniji ostatak komunističke svijesti u anacionalnom mentalitetu.
Komunisti su se identificirali sa svojom partijom koja je nacionalni identitet proglasila nacionalizmom kao svojim najvećim neprijateljem.

Stoga je jedan od bitnih uvjeta opstojnosti Hrvatske države obnova nacionalnog identiteta i da se stavi nacionalni identitet iznad svih idejnih i stranačkih opredjeljenja.
Hrvati koji su pripadali komunističkoj ideologiji teško ili nikako ne mogu prihvatit svoj izgubljeni nacionalni identitet.

Dovoljno je da se prisjetimo koliko je bilo karikaturalno i smješno gledati Zorana Milanovića kada se pokušao prikazati kao nacionalno osvješten Hrvat.

I tu je ta duboka podjela u hrvatskom nacionalnom biću,koja traje i dalje.
Pitanje je kako prevladati to stanje u RH?

Jedino veliko moralno čiščenje i prozračivanje cjelokupnog društva može dovesti do postepenog smanjivanja te komunističke svijesti.

A to je često spominjana lustracija, kojoj se mentalni komunisti tako snažno opiru.
Svjedoci smo ovih dana žestokom pritisku studenata, raznih parazita, nazovi kulturnjaka, političara koji žele sačuvati postojeće privilegije, pozicije u vlasti i materjalnu sigurnost na teret državnog proračuna, a to znači na teret svih nas poreznih obveznika koji punimo taj proračun.

Velika bi trebala biti uloga medija u prevladavanju komunističke svijesti.
Odgovorno i objektivno novinarstvo tu bi trebalo odigrati ključnu ulogu u formranju pluralističke svijesti.

U oživljavanju nacionalnog identiteta ,veliku ulogu mogu imati i vjerske zajednice,jer je vjera duboko utkana u nacionalni identitet hrvatskog naroda.
Upravo svjedočimo buntu studenata Filozofskog fakulteta protiv studiranja studenata Teološkog fakulteta na njihovom fakultetu ,jer se zna snaga vjere u povratku nacionalnog identiteta kod Hrvata.

Sam sv.Ivan Pavao II, koji je proživio nacizam i komunizam rekao je da obračćenje treba početi od ljudskog srca,a za to je potrebna Božja pomoć.

To je tako težak posao da bez vjere i Božje pomoći nećemo se moći osloboditi od ostataka te komunističke svijesti koja još uvijek truje cjeli život u Hrvatskoj.

Lili Benčik

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari