Pratite nas

Pregled

Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku

Objavljeno

na

Odluka arbitražnog suda o graničnom prijeporu Hrvatske i Slovenije uravnotežena je i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti, napisao je u članku za Euractiv ugledni slovenski intelektualac, profesor na ljubljanskom sveučilištu i bivši ministar znanosti Žiga Turk.

Arbitražni sud nije prihvatio glavni slovenski zahtjev – teroritorijalni izlaz na otvoreno more, ali joj je, s druge strane, dao većinu Piranskog zaljeva i neškodljivo pravo prolaska hrvatskim vodama do otvorenog mora, piše Turk.

Slovenija zbog toga nije u poziciji da polaže pravo na gospodarsku zonu na Jadranu ili radi bilo kakve neprilike suprotno hrvatskoj volji. Time je arbitražom ispunjen glavni hrvatski strateški cilj, objašnjava Turk.

Iako Slovenija nije ostvarila svoj najvažniji cilj, vladajuća koalicija arbitražnu odluku predstavlja kao svoj veliki uspjeh. Dio te prezentacije, namijenjen domaćoj publici, glasno je pritiskanje Hrvatske da prihvati odluku, piše Turk.

Svi napori slovenske diplomacije usmjereni su na uvjeravanje slovenskih prijatelja (koji su jednako i hrvatski prijatelji) da je potrebno izvršiti pritisak na Hrvatsku da prihvati arbitražnu odluku.

Svaki put kada Slovenija pozove Hrvatsku da prihvati odluku i svaki put kada Hrvatska to odbije, obje strane se dublje ukopavaju u svoje pozicije i to ne vodi nigdje. Što je šteta, piše Turk, jer je odluka uravnotežena i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti.

Dva su moguća izlaza iz te pat pozicije, smatra slovenski analitičar. Ili da obje zemlje prihvate odluku ili da je obje odbiju i granicu dogovore same.

Priča koja bi Hrvatskoj pomogla da prihvati odluku na razini je špekulacije, ali bi mogla biti istinita, piše Turk.

Hrvatske obavještajne službe imale su pristup telefonskim razgovorima između slovenskih diplomata i jednog suca. Vrlo je moguće da je Hrvatska imala pristup i drugim komunikacijama i saznala kakvom rješenju sud naginje 2015. godine, misli Turk. Pošto je očekivana odluka, suprotno od konačne, bila vrlo loša za Hrvatsku, Zagreb se povukao iz arbitraže kako bi se izvukao iz situacije da mora prihvatiti neprihvatljivu odluku.

Nakon što se Hrvatska povukla iz arbitraže, sud je vrlo vjerojatno poduzeo dodatne mjere kako nitko ne bi mogao tvrditi da je išao na ruku Sloveniji, zemlji koja je održavala nepriličnu komunikaciju s jednim sucem. I zato je promijenio odluku u hrvatsku korist.

Ironija je u tome što je Hrvatska dobila presudu s kojom može živjeti upravo zato jer se povukla iz arbitraže, ali je sada formalno ne može prihvatiti, piše Turk. “Bila je to mudra odluka koja je dala rezultata. Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku”.

Druga je mogućnost da se pronađe rješenje kojim bi i Slovenija odbije abritražnu odluku. Ako Hrvatska ponudi Sloveniji pogodbu koja je bolja od sadašnje arbitražne odluke, Ljubljana ne bi imala problema to prihvatiti.

Takav prijedlog mogao bi uključivati neke kozmetičke promjene kopnene granice (da se kuće ne dijele napola), ali ne i promjene na moru, zaključio je.

Pogačnik: Arbitraža je ništavna, Slovenija prekšila kogentna pravila međunarodnog prava

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Mirko Šundov: Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio

Objavljeno

na

Objavio

Što je sporno u nabavi izraelskih vojnih zrakoplova F-16 Barak? Zašto SAD Izraelu ne dopušta da ih proda Hrvatskoj? State Department poslao je formalnu obavijest Kongresu o prijenosu trećoj strani i sada ima 15 dana da odobri ili ospori taj transfer. Vlada je odlučna: ili ćemo kupiti zrakoplove kakve smo tražili ili će se natječaj poništiti.

O ovoj temi u emisiji Otvoreno govorili su general zbora Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera OS RH; pukovnik Željko Ninić, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva; general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a; Jan Ivanjek, vojni analitičar i Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost s Veleučilišta u Velikoj Gorici.

“Vrlo je važno da zadržimo borbenost zrakoplovstva. U ovaj se posao krenulo kako bi RH mogla samostalno i kvalitetno čuvati svoje nebo. Cijeli smo proces vodili otvoreno, profesionalno i odgovorno kažem – pohvala struci i zahvala politici da smo za to dobili zeleno svjetlo”, poručio je Mirko Šundov koji je vodio izaslanstvo u Izraelu prije dvije godine kad je potpisan dokument u kojemu se garantirala određena konfiguracija u avionima, kao i to da će biti po NATO standardu te rokovi prema kojemu će se posao odraditi do kraja.

Nekoliko sam puta razgovarao i s vrhom američke vojske i NATO-a i uvijek je s njihove strane bila pružena poptora. Proces još nije završen, a vjerujem da će to biti realizirano”, zaključio je.

Jan Ivanjek kaže kako nije stvar u tome da SAD ne želi da Hrvatska dobije zrakoplove. “Radi se o poslu. Ponuda Baraka uključuje zrakoplove i strukturu i očita je financijska prilika. Ovim SAD gubi tršište za Block 70”, kazao je. “RH otkad je ušla u NATO dokazala se kao vrlo kvalitetan partner.

Bilo bi dobro da nas tako počnu percipirati i u SAD-u i da se prema nama ponašaju kao partner, a ne gospodar”, rekao je Marinko Ogorec koji smatra da je u ovom poslu s hrvatske strane odrađen jako dobar posao i odabran je najbolji ponuđeni avion. S tim se, kao pilot, složio i Željko Ninić.

Dodao je kako oko NATO kompatibilnosti nema kompromisa. “Dodatnu opremu koje sad nema Izrealci će ugraditi u zrakoplov, a sve ono što je klasificirano montirat će se u Hrvatskoj. To se neće osjetiti u cijeni, dodao je.

Mirko Šundov je kako je proces odabira i dogovora bio dugotrajan i transparentan. “Saborski odbor je jednoglasno prihvatio sve što je stručno povjerenstvo prezentiralo. Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio. Naći će se rješenje da mi i naši partneri – budemo zadovoljni”, kazao je.

“Mig 21 je druga generacija, F-16 je četvrta generacija, a za Baraka i Block 70 ili 72 kažu da je čak 5+ generacija. Jedina prednost  F35 ispred Baraka je to što je on nevidljiv za radare, a i to je upitno”, kazao je Josip Štimac. Dodao je kako će pilotima biti lakše letjeti s F-16 nego Migom i smatra kako neće biti nikakvih problema oko prihvaćanja i prilagodbe novoj tehnologiji.

“Izraelski vojni sustav je jedinstven u svijetu. Njihovi Baraci nisu usmjereni samo ka protuzračnoj obrani nego i udaranju na kopnene ciljeve, što je jedinstveno u svijetu. Njihov cijeli sustav je fokusiran na postizanje učinkovitosti u borbi. Procedure se prilagođavaju događajima na terenu u roku ‘odmah’.

Izraelski način prilagoavanja i obuka, oslanjanje na elektroničko djelovanje – to su sve množitelji sile koji omogućuju kinetičkim borbenim sredstvima da ostvare daleko veći učinak. Tu je navjveća vrijednost suradnje s Izraelom”, kazao je Jan Ivanjek. S time se složio i Marinko Ogorec.

Željko Ninić letio je s puno borbenih zrakoplova ukjučujući najnovije Migove, F-16 (Aviano). “Usudim se reći da pozitivno zavidim mlađim kolegama koji će imati priliku operativno koristiti taj avion i bit ću sretan ako za 10 godina dostignemo pune operativne sposobnosti koje taj avion nudi”, kazao je.

Pozitivna energija koju je osjetio kod kadeta i budućih pilota dokaz mu je da radimo ‘pravu stvar’. “Ne radi se o starudijama, to vam jamčim iz kabine”.

S tim se složio i Josip Štimac. “Naše osoblje je neuništivo. Mi gajimo ljubav prema zrakoplovstvu još od Novaka. Imamo jako dobru budućnost u zrakoplovstvu”, kazao je. Kao načelnik ponosim se sa svime što oni rade, dodao je Mirko Šundov.

Očekuje da će proces ići svojim tijekom, onako kako smo mi u Hrvatskoj planirali. “Energija ministra Damira Krstičevića u cijelom procesu je važna i snažna i svi smo mu mi zahvalni”, zaključio je.

 

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / T. Brandt

Hrvatska se nije slučajno odlučila za nabavu baš F-16 Baraka, koji predstavljaju znatno nadograđenu varijantu izvornog američkog F-16 C/D blok 30.

Sva ta unapređenja i podizanje aviona na razinu “Baraka 2020.” taj su avion gotovo izjednačili s mogućnostima F-16i, dakle zrakoplova za 21. stoljeće.

Takvu eskadrilu RH dobiva za 500 milijuna dolara, u to je uračunat i SLEP program koji treba provesti američki proizvođač Lockheed Martin i kojim se životni vijek 30-godišnjaka produljuje za 3000 sati leta. RH planira godišnje “raubati” Barake s oko sto sati leta, piše Večernji list

U tu je cijenu uračunat i simulator letenja, obuka 8 pilota, 40 tehničara i 5 inženjera, početni paketi rezervnih dijelova i naoružanja, zemaljska oprema, izgradnja i prilagođavanje infrastrukture (hangar) te tri godine kompletne logističke potpore uz dolazak u RH dva izraelska pilota instruktora i 15-ak drugih stručnjaka.

Barak ima pojačan motor, avioniku i elektroniku. Dva dvosjeda nisu samo školski avioni nego i borbeni, u zadnjoj kabini nalazi se operater oružanog sustava, a avion posjeduje i sustav za protuelektroničko djelovanje.

Barak je teži od američkog originala (9525 umjesto 7900 kg), ali i nosi 4760 kg goriva i naoružanja više. Izraelci su zamijenili Lockheed Martinove sustave za protuelektroničko djelovanje i radare moćnijim izraelskima.

Integrirano je i izraelsko naoružanje, od raketa zrak-zrak Python, aktivno-radarski samonavođeni Derby dometa 50 km, opcijski dometa 320 km.

Baraci su zadržali i sposobnost nošenja američkog naoružanja, raketa AIM-9L i “Sidewinderra”, “Mavericka”, laserski vođenih GBU bombi do 28 km te GBU-39 SDB dometa do 110 km. Nosi i vođene krstareće rakete Delilah dometa do 250 km.

 

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

 

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari