Pratite nas

Komentar

Hrvati imaju problem s patriotizmom!?

Objavljeno

na

Slovenci nemaju ‘svog glavaševića’ koji bi ismijavao borbu za teran

Neki bi Hrvati od Slovenaca mogli učiti što je to patriotizam. A to je kad ne daš na svoje. Pa bile to i “tri srdele” ili teran.

Kada sam se prije desetak godina iz Zagreba preselio u Samobor, što je tik do granice sa Slovenijom, došao sam i u domet 15-ak slovenskih TV stanica.

Iznenadilo me koliko ta mala država ima razvijenu pop-scenu, a još više što je svaki drugi glazbeni spot sniman na onih 20-ak kilometara mora koje imaju, i to baš da se vide obrisi Piranskog zaljeva, piše Davor Ivanković/VečernjiList

To nije slučajno, nego Slovencima i tako usađuju osjećaj da su i mediteranska zemlja i da im je more i onaj zaljev jednako važan kao i Alpe. Da Slovenci promišljeno grade svoj patriotizam vidi se i u sportu. Pogotovo u kolektivnim sportovima, a što se može postići s reprezentacijom svoje države vidi se i na aktualnom Europskom košarkaškom prvenstvu. A što su spremni učiniti za nacionalni ponos i patriotizam dokazuje i primjer “fajta” oko korištenja naziva teran.

Hrvatska se neće usuditi odgovoriti zabranom plasmana slovenskog terana ili malvazije

Vino koje odavno pod istim imenom rade i Hrvati i Slovenci, njihovim lobiranjem u Europskoj uniji uspjeli su uzurpirati, da bi Bruxelles ipak dao za pravo i Hrvatima koji ga smiju nazivati teranom iz hrvatske Istre. No, ta ista Slovenija koja je u cijeloj Europskoj uniji digla histeriju jer Hrvatska ne priznaje pravorijek o arbitraži u spomenutom zaljevu, ne priznaje pak odluku komisije o teranu. Pa je zabranila plasman terana iz Hrvatske u Sloveniju uz najavu da će se posvetiti širenju zabrane na cijelu Europsku uniju.

U primjeni svog patriotizma, bio on politički, teritorijalni ili gospodarski, Slovenci su izuzetno tvrdi, pa su tako i prije odluke o zabrani plijenili naš teran čak i na događanjima poput turističkih sajmova i vinskih degustacija!? O takvom ponašanju Slovenije Hrvati mogu misliti da je drsko i bezobrazno, no sa stajališta zaštite slovenskih nacionalnih interesa, takvo ponašanje poučno je i Hrvatima. U svakom slučaju, za Slovence ono je efikasno i činjenica je da to oni Hrvatskoj rade zato što se usude. Hrvatska se, naime, sigurno neće usuditi odgovoriti zabranom plasmana slovenskog terana ili malvazije.

Hrvati imaju problem s patriotizmom

A da o “slovenskim” kulenima i ne govorimo. Premda se to Hrvatima prikazivalo operetnim, odbor slovenskog parlamenta zamalo je održao sjednicu o tome koliko je slovenska vojska sposobna, dakle vojnom silom, provesti razgraničenje na moru. Kako se hrvatske vlasti i u takvim situacijama uglavnom drže uljudno, što zna prijeći u beskrvno i mlitavo, da nije bilo “recipročne” izjave jednog umirovljenog vojnika, Davora Domazeta Loše, možda bi Slovenci i napravili taj korak i angažirali svoj parlament u pripremi vojnog odgovora Hrvatskoj. Lošo je, naravno, ironizirao govoreći o dolasku hrvatskog pješaštva u Ljubljanu za 48 sati, kaznio ga je potom i Pantovčak, no neka je to kazao, čulo ga se i u Deželi. Za razliku od Slovenaca, Hrvati, izgleda, imaju sve više problema sa svojim patriotizmom. Da nešto ne štima potvrđuje i to da već cijeli niz naših sportaša više ne vidi ništa posebno u nastupu za državne reprezentacije, čega je zadnji primjer odlazak krnje košarkaške reprezentacije na Europsko košarkaško prvenstvo.

Problem s patriotizmom primjetan je i u dijelu hrvatske političke elite. Kod nekih se hrvatski patriotizam, pa i zbog ekscesa, smatra neželjenim, nazadnjačkim. Postao je čak i predmetom ismijavanja. Pa će tako na Lošinu izjavu SDP-ovac Bojan Glavašević zapomagati kako bi neki “zbog tri srdele u Piranu opet ratovali”. Te Glavaševićeve tri srdele nastavak su SDP-ovih “dviju lignji” iz 2000., koje su navele Račana da parafira s Drnovšekom sporazum o zaljevu s još gorim konotacijama od ovog arbitražnog. Glavašević predstavlja tipične patriotski nezrele Hrvate koji ne shvaćaju jednadžbu da ako se danas ne želiš “fajtati” za svoje tri srdele dovest ćeš državu do toga da ćeš na kraju odustati i od gradnje mosta (Pelješkog) preko svog teritorija, granice na Dunavu pa i Ine.

U Sloveniji nema “glavaševića” koji ismijavaju borbu za teran. Neki bi Hrvati, dakle, od Slovenaca mogli učiti što je to patriotizam. A to je kad ne daš na svoje. Pa bile to i srdele ili teran.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mišetić: Nobilo “branio” Hrvatsku u slučaju Blaškić, izgubio – sada tuži Hrvatsku na temelju haških presuda!

Objavljeno

na

Objavio

Američki odvjetnik hrvatskih “korijena” Luka Mišetić, na društvenim je mrežama prokomentirao stavljanje Ante Nobila na raspolaganje bošnjačkoj strani u pripremi tužbe Saveza logoraša BiH protiv Republike Hrvatske.

-Nobilo “branio” Hrvatsku u slucaju Blaškić, izgubio, sada tuzi Hrvatsku na temelju haških presuda. Sutra tuži RH, Perkovića i Mustaća zbog dokazanog ubojstva Đurekovića – istaknuo je Luka Mišetić u objavi na društvenim mrežama.

Mišetićev je to komentar na vijest prema kojoj se odvjetnik Anto Nobilo u Sarajevu susreo s predstavnicima Saveza logoraša BiH te razmatrao mogućnost pokretanja tužbe protiv Republike Hrvatske.

Nakon sastanka Nobilo je za sarajevske medije ponovio svoj raniji stav da “postoji osnova za tužbu protiv Republike Hrvatske”.

-Postoji osnova za tužbu i to putem odgovornosti Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka. Dakle, tri ključna čovjeka Republike Hrvatske. Na taj način postoji i pripisana odgovornost Republici Hrvatskoj. Ali, odluku mora donijeti Udruženje logoraša, da li idu, ne ja”, rekao je Nobilo.

Dodao je kako bi bi tužba išla po logorima.

-Ako krenemo, onda ćemo krenuti po logorima. Dakle, tamo gdje je veći logor bit će skupna tužba, a ako ima nekoliko zatočeničkih centara unutar jedne općine, onda ćemo ići po općinama. Ići ćemo po modelu kako je i u haškoj presudi Prlić i drugi. U osnovi, to će biti pojedinačne tužbe. Dakle, tužbe logoraša, koji su nezakonito bili uhićeni i zatočeni, protiv Republike Hrvatske – kazao je Nobilo.

Međutim, činjenice govore suprotno od Nobilovih riječi, koji pojam “međunarodni ratni sukob” zlonemjerno tumači kao “agresija”.

Međutim, Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom. Štoviše, “agresija” kao pravna kvalifikacija uopće ne postoji u Stautu MKSJ, kao ni u statutima ostalih međunarodnih sudova, poput ICJ ili ICC. To je neporeciva činjenica, koju Nobilo zaboravlja.

-Neosporna činjenica je to da je “agresija” definirana usvojenom Rezolucijom broj 3314 (XXIX) od strane Opće skupštine UN-a dana 14, prosinca 1974. godine. Isto tako, neoboriva je činjenica da takva definicija nikad nije involvirana u bilo koji pravni akt bilo kojeg međunarodnog suda, i da ne postoji niti jedna jedina presuda bilo kojeg suda protiv bilo kojeg država u kojem je uopće spomenut pojam agresija – smatraju pravni eksperti.

Nobilo LAŽE: Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom

Nobilo u Sarajevu priprema bošnjačku tužbu protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica je muku od posjeta uspješno privela kraju

Objavljeno

na

Objavio

PREDSJEDNICA RH JE, KAKO NAROD KAŽE, TREBALA „IMATI ŽELUDAC“ I „ODRADITI“ POSJET PREDSJEDNIKA RS

U moru punom sipinog crnila roniocu se teško orijentirati, pogotovo što nije u mogućnosti spoznati koliko je vrsta i kakvih sipa koje puštaju crnilo. Ista stvar je i, na kopnu, s guskama koje se moraju snalaziti, iako im nije poznato je li magla prirodna pojava ili se pušta da bi se okružje zamaglilo. Ratnici i oni koji su služili vojsku znaju da se umjetna magla pušta iz dimnih bombi kako bi se zavaralo neprijatelja, pobjeglo sa ciljnika i spasilo glavu. Isto tako da bi se guske klepnulo, ako se ne snalaze u magli.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Takvo stanje imali smo nedavno kada su dimne informativne, strategijske i taktičke dimne bombe pljuštale sa svih strana. Dimna bomba, kojoj bi se s pravom mogao staviti naziv „atomski udar“, ali vježbeni, sada još bez nuklearnog otpada, pljusnula je u Ujedinjenim narodima,kada je opet jednom, a nikada ne će prestati ta vrsta psihološkog zračenja, Hrvatska optužena, uz ostalo i za 700.000 žrtava Jasenovca. Osobno, s tih 700.000, što je u početku bilo izražavano i kao 1,700.000, nemam ništa jer sam u lipnju 1945. navršio šest godina.

Kratko vrijeme nakon tog događaja u New Yorku, ista se stvar približila i području Republike Hrvatske, članice UN, EU i NATO-a, koji za svoju članicu nikakvim znakom, ni potporom, ali ni osudom,nisu reagirali, ni pozitivno, ni negativno. Što se može „prevesti“ i da se s izložbom u New Yorku slažu, po načelu – tko šuti smatra se da pristaje, ali takvu članicu ipak trpe i toleriraju u svojoj sredini. Zbog svojih interesa! Psihološki i psihijatrijski bi se to moglo nazvati i uspješnim nabijanjem kompleksa krivnje mladoj državi i njezinom narodu. Ostalima koji su državljani, ali nisu pripadnici tog naroda, jer se i oni o tomu ne izjašnjavaju neposredno, to ili odgovara ili ne odgovara, ovisno o prigodi ili interesima. Utvrđene istine nema, osim političkih, koje su u funkciji raznoraznih inozemnih ili tuzemnih interesa i doktrina. Negativnih prema Hrvatskoj.

Stvar se činjenično približila Hrvatskoj jer je u posjet trebalo primiti pozvanog predsjednika Republike Srbije, čiji je ministar vanjskih poslova otvorio njujoršku izložbu. Ministar vanjskih poslova nije pratio svojeg predsjednika u posjet Hrvatskoj. Iako je trebalo , kako kaže narod“ imati želudac, predsjednica Republike Hrvatske je, vizualno bez želučanih problema, „ odradila“ taj posjet visokog rizika na profesionalno visokoj razini, i bez protokolarnih „gafova“, privela ga kraju. Ali…,

Uvijek postoji magla za „guske“, ali i guske spremne i „nespremne“ na maglu. U ovom slučaju, svi komentari ovisili su o medijima, i zbog tekstova i zbog slika, ali i izbora i priklona doktrinarnih formulacija i snimateljskih rakursa. Prepričano je ili uokvireno u sliku i komentirano ono što se u tim okolnostima željelo. A svi ostali su vidjeli što se događalo.

Umjesto objektivnog pristupa prevladala je magla i sipinsko crnilo tako da je običnom promatraču servirano on što se želi postići. Što on po nečijem mišljenju treba vidjeti ili pročitati. U ovom slučaju su mediji magla… Svatko naravno može reći da je onda za odčitavanja potrebna i vidovitost. Da, ali i iskustvo, mogućnost i tumačenje viđenog i kroz medije prikazanog. A što se želi od strane koga, u koju svrhu, s kojom namjerom spoznat će se kasnije i prepoznati po toku događaja i događanja koja slijede.

Temeljno pitanje je kako bi se u međunarodnim krugovima, takvima kakvi jesu, s poznatim ili nepoznatim ulogama koje „igraju“ u ovom malom provincijskom teatru, ocjenjivao moguće nedoličan prijam upravo takvog gosta u zemlju koja uskoro preuzima vođenja nekog EU organa. I sjedište dolazi u Zagreb. Zato je i bilo provokacija od strane srbijanskog člana Vlade RS, na položaju ministra obrane, i drugih, ali oni koji imaju pravo na prosvjed u demokratskoj državi kakvom se Hrvatska prikazuje, oni su u takvim uvjetima prosvjedovali, kako su prosvjedovali. A da je bilo provokacija onih drugih, pa i satiričara – je. Predsjednica je tu muku od posjeta uspješno privela kraju.

Koliko je gost uspio u svojem naumu, vraćajući opet jednom nama naše, radi se o matičnim knjigama općine Dvor na Uni, nalik je i politici zapadnog susjeda koji nam kao svoj doprinos i žrtvu pregovorima o Savudrijskoj vali želi vratiti našu Svetu Geru koju je okupirao, i danas ju drži u okupaciji. Našu…Agresivno svojatanje i obmanjivanje. Guske u magli teško to mogu vidjeti i shvatiti. Srbija i dalje „jaše“ na svojoj načertanjsko/memorandumskoj doktrini. I takva će biti primljena u EU? Zapadni iskusni europski susjed sipira po Savudrijskoj vali…
Našalimo se pa recimo – oh, tako europski…

Antun Drndelić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari