Pratite nas

Hrvati izvan Hrvatske: ‘Kilometrima moramo putovati kako bismo ostvarili svoje pravo i glasovali’

Objavljeno

na

O demokraciji i ostvarivanju prava glasovanja u Švicarskoj, kao i o glasovanju Hrvata koji žive izvan Hrvatske razgovarali smo s Mirjanom Juričić, Hrvaticom iz Imotske krajine koja već 25 godina živi i radi u Švicarskoj. Gospođa Juričić uključena je na svim područjima – od vjerskog do političkog te redovito izlazi na izbore i referendume u Švicarskoj.

Ovom nam je prilikom opisala svoje dojmove o primjeni demokracije na švicarskom primjeru.

U omotnicama svi materijali s razlozima „za“ i „protiv“

švicarska-580x326Za razliku od naše Domovine, u Švicarskoj je referendum uobičajen, lakše ga je organizirati i održi ih se nekoliko godišnje, zapravo svaki kvartal u godini”, započinje Juričić. Najkraće rečeno, svaki švicarski državljanin, pa čak i onaj koji stalno živi i radi izvan Švicarske, može organizirati referendum tako da osnuje Odbor za referendum, podnese zahtjev vladi koji se objavi u Narodnim novinama, i za vrijeme od 100 dana mora se prikupiti 50 000 važećih potpisa.

Gospođa pozdravlja novu inicijativu “U ime obitelji” o glasovanju imenom i prezimenom te napominje kako na referendumu u Švicarskoj tako glasuje već godinama. Pritom naglašava: I, nitko se toga ne boji, nijedna stranka niti ideologija. Uz to su toliko ekonomični da u istoj omotnici u kojoj dobijemo materijale i poziv za glasovanje, možemo besplatno vratiti svoj glasački listić i to nekoliko tjedana prije samog roka referenduma ili izići direktno na određeni dan na biračko mjesto. U tim omotnicama dobijemo još i sve materijale s razlozima „za“ i „protiv“.

Na referendum o braku putovali i 500 kilometara

Zajedno s još nekoliko promatračica i promatrača „U ime obitelji“ Mirjana Juričić volontirala je i na referendumu o braku 1. prosinca 2013. u Generalnom konzulatu u Zürichu, a nekoliko je promatrača volontiralo i u Bernu u Veleposlanstvu RH.

-Jako mi je žao da na Referendum o braku nije izišao veći broj birača. Na cijelom području Švicarske Hrvati su imali priliku glasovati na samo na 2 mjesta. Neki su morali putovati i po 500 km do glasačkog mjesta. Ako se k tome pridodaju sve moguće komplicirane prijave, odjave, prebivališta i boravišta, prijave za glasovanje, te k tome udaljenost, neinformiranost i jednostranost koju su namjerno proizveli mediji i vlast nije nikakvo čudo da je bila mala izlaznost, naglasila je gospođa Juričić.

Za kraj je istaknula kako će rado volontirati i na sljedećem referendumu, zaželjela je uspjeh inicijativi, uz riječi da će sve što je dobro za hrvatski narod i za cijelo društvo uvijek podržati i sama na tom raditi.

uimeobitelji.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari