Pratite nas

BiH

Hrvati nam se, Hrvati, hrvati

Objavljeno

na

Brazil v Croatia: Group A - 2014 FIFA World Cup BrazilKako čovjek može biti ravnodušan gledajući utakmicu Hrvatska – Brazil. Ako imalo poznajete hrvatsku povijest, znate da je isti sudac koji je sudio Hrvate u Haagu i ovaj u Sao Paulu koji je sudio u Brazilu, i onaj u Zagrebu, i onaj što sudi u Sarajevu. Isti su suci posljednjih 900 godina otkad traje ovo hrvatsko ropstvo i nenarodni vladari, isti nam suci sude, samo su im imena drukčija.

Slobodan Lang: Židov i Hrvat

A stariji smo mi narod od stoljeća sedmog. U svojoj muci sjetih se jedne emisije na Z1, intervjua sa Slobodanom Langom, velikim humanistom i čovjekom, koji se inače osjeća i kao Židov i kao Hrvat, i katolik i židov. Po mostarski bi možda rekli da je puk’o u toj emisiji, ali je po meni bio veličanstven.

On je objašnjavao hrvatsku povijest. Pitate li se vi Hrvati ikada kako naziv naroda nosite po glagolu hrvati se, a vi se hrvate otkad postojite. On onda govori da je prvi najpoznatiji hrvač na svijetu bio Jakov koji se cijelu noć hrvao s anđelom i nije htio popustiti. A Jakov je bio sin Izakov, a Izak je bio sin Abrahamov. I Jakov kaže anđelu: „Neću popustiti dok me ne blagosloviš”. I anđeo mu je rekao: „Pošto si se uspio boriti s Bogom i ljudima, odsad se više nećeš zvati Jakov nego Izrael”. I od Jakova počinje izraelski narod sa svojih 12 plemena, 12 Jakovljevih sinova.

Malo onako kada čitam one verzije da smo došli iz Irana, pa kad malo čovjek pogleda Bibliju i sjeti se izraelskog ropstva u Babilonu, gdje je bilo Judino pleme u sužanjstvu. Kada je kralj Kir veliki pobijedio Nabukodonozora, rekao je Židovima da će ih sve vratiti u Izrael i sveti grad Jeruzalem odakle su odvedeni u ropstvo. Jako je moguće da mi potječemo iz Judinog plemena. Kir je rekao da se mogu vratiti svi koji se nisu ženili s poganima i koji nemaju djecu s poganima, a koji su se ženili, moraju ostaviti ženu i djecu. Većina se vratila, neki i koji imaju ženu i djecu, ali neki su i ostali. Oni koji su ostali vjerojatno su dobili nadimak Hrvati, valjda po svom dedi Jakovu, prvom hrvaču svemira koji se uspio othrvati Bogu. Kasnije su oni kod Kirovog sina kralja Darija i to me nešto poveza s Darijem Kordićem, bili elitna postrojba, kao u svim ratovima u svojoj povijesti. Iz tog vremena su i znakovi tropletera i ime Horvat po Perziji. Tako je to veoma moguće, jer mi znamo samo povijest od stoljeća sedmog. Ali, neovisno o toj povijesti, hrvati nam se, Hrvati, hrvati.

Vratimo se na utakmicu Brazil – Hrvatska, pošto tada sav hrvatski narod diše jednom dušom i djeca i žene, i svi gledaju nogomet, ipak je to najvažnija sporedna stvar na svijetu. Gledam svoju malu Mariju kojoj je deset godina, ona plače i hoće pisati pismo onom sucu. Gledam da joj ne pokvarim djetinjstvo i onda malo promislim, pa ovo će je čekati cijeli život. Nama je Hrvatima hrvati se cijeli život, pa bolje da se kao mala navikava. Ali, mene taj Japanac nije naljutio, to je očekivati kad pripada Fifi jako specifičnoj organizaciji na svijetu, kojoj se ne zna ni tko je osnivač ni kome porez plaća, pa mi oni djeluju kao NLO organizacija na planetu, ili kao nevladina organizacija u BiH. Mene više ljute domaće izdajice, a njih ću kasnije spomenuti.

Mogu opisati atmosferu u Mostaru u trenutku kada je japanski sudac dosudio jedanaesterac za Brazil. Bilo je ljudi koji su predlagali da se vrate ovi japanski autobusi što nam je dala Vlada Japana, čak je bilo prijedloga da se zapali Japanska škola u Mostaru, jer to je ogorčenje, tolika nepravda se ne može trpjeti. Čak smo dobili vijest da su već u Ilićima i Cimu počeli sjeći ove japanske jabuke, a tijekom utakmice se počelo japankama gađati televizore. Najviše me iznenadila vijest da je Nino Raspudić, najpoznatiji Mostarac u Zagrebu, zvao raju po Mostaru da ne diraju Brucea Leeja, da je on Kinez, da nije Japanac. Hvala Bogu moramo se naviknuti da smo mi mali i da smo prejaki, i da su svi protiv nas. Ali tako nam nije od stoljeća sedmog, tako nam je od šestog stoljeća prije nove ere, kada se prvi put spominje naše ime, hrvati nam se, Hrvati, hrvati.

Japanac Beusan u hrvatskom studiju

Sada se vraćam na ove naše izdajnike, valjda smo puno u ropstvu bili, a možda smo takav narod. Puno ima onih koji navijaju za tuđe, puno je izdajica. Mene je više nasekirao Beusan, on je jedva priznao da penal nije bio. Niti je spomenuo prekršaj kod trećega gola Brazila, ni da Olić nije napravio prekršaj nad vratarom. Inače, to je jako zanimljivo Oko sokolovo, poslije svakog komentara ne smije sedam dana izaći iz kuće ili ga mora policija čuvati.

U svojoj muci sjetih se crtića, vidim ono San, pa gledam Beu-san, ne sliči mi na hrvatsko prezime. Pa otvorih ja crtić, kad ono japanska buba zmija san (Eustahije brzić). A na internetu pogledam san na japanskom znači gospodin. Znači ja sam Topić san, Mandžukić san. A Beusan je čisto japansko prezime. On je iz župe Dubrovačke, a oni su brodari i tko zna koga je njegov čukundedo koju je gejšu „bubno” i doveo ga dole. Znači, što se čudimo Japancu u Sao Paulu, kad nama u hrvatskom studiju Japanac komentira. Pa pogledajte mu slika kad se nasmije, točno mu se vide one kose oči. Oko sokolovo vrati se u Japan pusti Hrvatsku Hrvatima.

severina_selfie_gola

Beusan u studiju ne vidi što je cijela nacija vidjela. Ovo me podsjeti na onaj vic o Muji i Fati. Kad je Fata uhvatila Muju s ljubavnicom i kada Mujo kaže Fati: „Kome ti, Fato, vjeruješ, meni ili svojim očima?”

Od Beusana je samo gori komunistički komentator Ćosić, koji još uvijek ima jugoslavenski mentalitet. Onaj lepuhan Neymar ne može dobaciti loptu do gola, a on plaši narod kao da Ronaldo puca slobodnjake, uvijek nešto kuka i čara. Meni je najveći pobjednik Niko Kovač koji je vratio pobjednički duh. I po meni Niko Kovač neka izgubi sve utakmice do kraja treba biti doživotni izbornik, samo s ovakvim duhom i mentalitetom, mi uvijek pobjeđujemo.

Što znači taj izdajnički hrvatski kod. Najbolja je slika s ovim nogometašima, skrili se iza grmlja hrvatski novinari i slikaju gole hrvatske nogometaše. I to stavljaju na twitter. Ako su mudonje, što ti novinari nisu kao Seve napravili selfie, pa da vidimo kakvi su u vas. Seve je to napravila u Brazilu, iako je ona mislila da ide u Montevideo, da igra Jugoslavija, ali glavno da je ona napravila selfie. Tako da je cijeli svijet vidio njena gola ramena i gola koljena. Dosad to nikad nije vidio, obično je vidio nešto drugo golo. Što je tu u tom biću da uvijek voli što je tuđe. Što nisu ti novinari našli Japanca Nishimuru i gologa ga uslikali, pa bi vidjeli da on i na goloj guzici ima džep za novčanik.

Adam i Eva kao Milan i Seva

Dugo smo bili robovi i uvijek volimo nešto tuđe. Prekjučer sam čuo jedan vic, a ne znam je li vic, meni je prije istina. Radnja se događa možda pola sata nakon što su Adam i Eva istjerani iz raja. Nakon što ga je zmija natjerala da pojede onu jabuku iz Todorićevog Konzuma, a anđeo istjerao iz raja. I normalno vidjeli su da su goli, a za to im nisu trebali hrvatski reporteri. Zatim su proradili nagoni i došlo je do prvog seksualnog kontakta. I nakon prvog seksa pita Adam Evu kako je bilo, kaže Eva bilo je dobro, ali čini mi se da ti je mali. A Adam odgovori: Ok, ali gdje si mogla vidjeti veći.

A pošto smo mi Hrvati od stoljeća sedmog katolici i vjerujemo u novog Adama Isusa Krista i u novu Evu Blaženu Djevicu Mariju ovo sve što sam napisao za nas ne vrijedi, nego samo za one Hrvate što su zaostali u Starom zavjetu. „Amen! Hvaljen Isus i Marija!

Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari