Pratite nas

BiH

Hrvati su preživjeli sedam povijesnih agresija

Objavljeno

na

Entitetska ravnopravnost osigurava i pobjedu nad džihadistima

U smjenjivanju okupatora Bosne, koji su dolazili i s istoka i sa Zapada, s prostora te zemlje kontinuirano nestaje Hrvata, najstarijeg i nekada jedinoga bosanskohercegovačkog naroda. Na početku prve okupacije Bosne 1463. godine, što je došla s istoka, od strane Turske, na bosanskim područjima, koji nisu bili ograđeni današnjim granicama daytonske BiH, u toj zemlji živjelo je po dokazima mnogih poznavatelja bosanske povijesti, oko 92 posto Hrvata katolika, od ukupnog broja njenih tadašnjih stanovnika.

To vrijeme pred prvu okupaciju Bosne bilo je, uz najveći postotak Hrvata, i najslavniji dio hrvatske povijesti te zemlje. Od tada se počima smanjivati njihov broj, tako da danas, u naše vrijeme, postoji opasnost potpunog nestanka Hrvata i hrvatstva u BiH. Dakako time i katoličanstva.

Pritiscima i torturama svih vrsta, prisilnom islamizacijom, dijelom i dobrovoljnog prelaska na islam zbog spašavanja golog života, te pridošlim Srbima što ih Turci doveli kao sužnje i robove, u 450-godišnjoj turskoj okupaciji broj Hrvata se smanjio sa 92 na oko 50 posto bosanskog pučanstva. U tom postotku bosanskohercegovački Hrvati dočekali su 1878. godine smjenu okupatora Bosne. Druga agresija koja je došla sa Zapada, porazom Osmanlijskog Carstva, tursku okupaciju zamjenjuje uustrougarski protektorat nad Bosnom i Hercegovinom i traje  do 1918. godine. Četrdesetogodišnja austrougarska vladavina Bosnom i Hercegovinom, uz sve pozitivnosti koje je ta zemlja donijela i učinila progonom najbrutalnijeg povijesnog okupatora, što je bio preduvjet povratka BiH Europi i njenim vrijednostima u kojima je živjela do osmanske okupacije, postotak od 50 posto Hrvata katolika bosanskohercegovačkog stanovništva se zadržava, moglo bi se reći uspješno stagnira.

Smjenom agresora 1918. u trećoj okupaciji BiH koja opet dolazi s istoka, iz Srbije, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata, u vrijeme vladavine šestosiječanjske srpske diktature, se smanjuje s 50 na 35 posto od ukupnog bosanskohercegovačkog stanovništva. Bio je to početak srbizacije Bosne, te na neki način uvod u buduću jugoslavensku federaciju, koja je i stvorena 1939. godine. Nadopunjavanjem srpske diktature komunističkom oligarhijom, odnosno koalicijom četnika, partizana i velikomuslimana 1945. godine, u vremenu tih dviju mračnih vladavina u Bosni i Hercegovini, postotak od 35 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje na otprilike 20 posto, koliko ih je bilo po popisu iz 1991. godine.

Opravdanim raspadom Jugoslavije 1991. godine kao tamnice Hrvata, započima brutalna i genocidna velikočetnička načertanizacija Bosne, sad sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije, koja se pokušava  zaokružiti agresijom na Hrvatsku i hrvatske dijelove u Bosni i Hercegovini. U toj četvrtoj agresiji na Bosnu, ovaj put samo srbijanski nastavak, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata s 20 opada na oko 14 posto od ukupnog broja stanovnika te zemlje. Učinilo se, kad se već uspješno suprostavila hrvatska obrana i zaustavio srpski fašizam, da će se taj postotak Hrvata u Bosni i Hercegovini zadržati i tako prestati daljnji egzodus najstarijeg naroda te zemlje. Međutim, nadanja i očekivanja su se raspršila i iznevjerila. Dolazi 1993. i njome peta agresija na bosanskohercegovačke Hrvate, opet s istoka. Naime, prognani muslimani od strane Srba iz istočne Bosne, kao žrtve tvoraca SANU-ove Srbije, ovaj put postaju agresori na Hrvate i njihova područja u Bosni. Izgubljene prostore pokušavaju, a na žalost dijelom i uspijevaju, nadoknaditi od sada već daleko najmalobrojnijeg bosanskog naroda. I kao u svakoj dosadašnjoj agresiji udio od 14 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje. Etnički su očišćeni mnogi, uz nezapamćene zločine muslimana, mudžahedina i džihadista, hrvatski prostori u srednjoj Bosni, a dijelom i u Hercegovini.

https://i2.wp.com/cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tursko%20roblje.jpg?resize=740%2C417

Turci odvode bosanskohercegovačke Hrvate u Tursku

No, zahvaljujući organizaciji obrane Hrvata zaustavlja se potpuno istrjebljenje i nestanak toga naroda u toj nekada čistoj hrvatskoj zemlji. I kada su se Hrvati oporavili te bili spremni da povrate sve izgubljeno i oteto svijet prisilno nameće nepravedan mir, primirje, u Bosni. Međutim, bio je to početak i šeste agresije na bosanskohercegovačke Hrvate. Ovaj put opet je došla sa Zapada.

Od potpisivanja primirja 1994. i mira 1995. pod nadzorom jedine svjetske velesile, do danas iz Bosne i Hercegovine, znači u vremenu nekog mira, bolje rečeno tihe daytonsko-bošnjačke agresije, iselilo se oko sto tisuća Hrvata katolika. Novim metodama, bez pucanja, ali ubijanjem, silovanjem te prijetnjama i progonima, ovaj put istočnozapadnjačka, naftna agresija privodi kraju potpuno uništenje Hrvata i hrvatstva, u sada već čvrsto podijeljenoj srpsko-muslimansko-daytonskoj BiH. Sedma agresija na Hrvate u BiH je dolazak međunarodne zajednice, koju predstavljaju njezini šerifi, švedski diplomat i srpski zet Carl Bildt. O njegovom antihrvatsvu kojeg i nije skrivao najbolje govore činjenica kako je zagovarao  vojnu intervenciju NATO-a protiv Hrvatske tijekom Bljeska i Oluje u ciljem očuvanja velikočetničke tvorevine na hrvatskom teritoriju – sao krajine. Kako bi kao srpski zet, za kojega se veže i niz seksualnih zločina u Bosni tijekom šerifovanja, spasio velikosrpsku odgovornost za genocid, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu otvoreno je branio Biljanu Plavšić i njezine zločine.

Austrijski političar, podrijetlom koruški Slovenac, veliki muslimanski prijatelj Wolfgang Petritsch, nad beha Hrvatima je izvršio zločin gotovo jednakih razmjera srpskim i muslimanskim zločinima etničkog čišćenja. Uz zločine nad Hrvatima, u službi Visokoga predstavnika, ostao je zapamćen po skrivanju ratnog zločinca Radovana Karadžića i jačanjem muslimanske homogenizacije i dominacije u FBiH, stvarajući preduvjete konačne srpsko-muslimanske podjele Bosne i Hercegovine bez Hrvata. Na Petritschevu agresorsku politiku nadovezao se britanski salvet-političar Paddy Ashdown, koji koristeći Staljinove metode strahovlade, gotovo istrjebljuje Hrvate katolike iz Bosne i Hercegovine. Njegovo javno, uz Mesićevo tajno svjedočenje protiv Hrvatske i beha Hrvata u Haagu, odriješilo mu je ruke u čistkama Hrvata u Bosni i Hercegovini iza čije diktature je ostala ona prava engleska kolonijalna pustoš, i još veća zamršenost zamršenog beha problema.

Uz njihovu šutnju, a nerijetko i pomoć, smijenjivanje demokratski izabranih hrvatskih predstavnika, okupacija i rušenja hrvatskih banaka, tvrtki, zabranjivanje, gotovo svakog oblika hrvatskog organiziranja, omogućavanje Bošnjacima da biraju hrvatske dužnosnike u političkim asocijacijama, proces je etničkog čišćenja koji traje. Silovanjem hrvatskih starica, progonima i ubijanjima hrvatskih povratnika, rušenja katoličkih grobalja i crkava, najpodlija je politika svjetske zajednice puna neviđenog cinizma i po metodama kojima se provodi vidljivo je da ima za cilj potpuno uništenja Hrvata katolika. Bit će to i zadnja agresija, jer zasigurno ne će biti ni europske, demokratske i slobodne Bosne. Potvrđuje to i činjenica kako je ta zemlja danas veliki centar za obuku i novačenje džihadista, čemu su velik doprinos dala i ta trojica svjetskih šerifa u Bosni i Hercegovini.

Bosna, samo hoće li se njezini ostatci tako kasnije zvati, ostat će bez svojih Hrvata, bez svog naroda koji ju je neko vrijeme svrstavao u red najnaprednijih europskih zemalja. Bildtova, Petritscheva i Asdownova agresija na beha Hrvate po posljedicama kakve su danas ostale iza njih ravna je onoj osmanskoj iz 1463 godine, kada je i počeo proces istrjebljenja tog naroda. Oni su udarili talibanski udarac beha Hrvatima i gotovo biološki ih istrgli iz te zemlje.

U sedam izvršenih agresija uspjelo se istjerati Hrvate iz BiH a time BiH iz Europe. Pred vlastitim vratima Europa je sebi izgradila bure napunjeno najopasnijim barutom, koji je već pokazan džihadskim terorizmom u Mostaru, Sarajevu, Bugojnu, Travniku i danas u Siriji i Iraku. Globalni rat protiv džihadista kojeg sprema svjetska zajednica imat će uspjeha samo onda ako obuhvati i džihadske entitete u Bosni i Hercegovini. Razbijanjem tih entiteta moglo bi biti polazište traženja pravednog riješenja nepravedno ustrojene Bosne i Hercegovine, a time i ispravljanje velike nepravde prema Hrvatima, što bi im otvorilo vrata povratka i legaliziranje njihova neospornog prava stvaranje  nacionalnog entiteta kakav imaju Srbi i Bošnjaci. Upravo entitetska ravnopravnost i jednakost, suverenost i konstitutivnost, temelj su budućnosti zajedničke Bosne i Hercegovine i sigurnost opstanka i ostanka ostatka Hrvata iz sedam povijesnih agresija koje su izvršene na njih.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

AirVisual izmjerio rekordno onečišćenje zraka u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Glavni grad Bosne i Hercegovine u subotu prijepodne bio je na vrhu popisa gradova svijeta u kojima je najveća razina onečišćenja zraka, podaci su objavljeni na mrežnim stranicama sustava AirVisual koju u realnom vremenu prikuplja podatke s mjernih postaja diljem svijeta.

Prema podacima koji su su bili dostupni iza 10 sati indeks kvalitete zraka u Sarajevu bio je 336. Zajedno s glavnim gradom Kirgistana Biškekom u kojemu je taj indeks bio 301 te su dvije prijestolnice bili jedini gradovi u kojima se provodi mjerenje i u kojima je kvaliteta zraka rangirana kao “opasna” po zdravlje.

U slučaju Sarajeva izmjerena je koncentracija od 286 mikrograma sitnih čestica po prostornom metru. Riječ je o česticama promjera 2,5 mikrograma koje se smatraju najopasnijima za zdravlje jer prodiru duboko u pluća.

U nešto su boljoj situaciji bili indijski New Delhi u kojemu je taj indeks bio 194 te bugarska Sofija s indeksom 176 i pakistanski Lahore u kojemu je indeks bio 173 no ipak su u kategoriji nezdravog.

U toj su kategoriji u subotu bili u glavni grad Srbije Beograd te Sjeverne Makedonije Skoplje koji su 7. odnosno 8. na popisu gradova u kojima je u subotu bio najnezdraviji zrak.

Zagreb je bio na 75. mjestu i u kategoriji je zraka koja je označena kao dobra. U toj su kategoriji u subotu bili i gradovi poput Pariza, Osla ili Toronta. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

MUP HNŽ: Ne dolazi u obzir dovoditi nove migrante u Salakovac

Objavljeno

na

Objavio

MUP Hercegovačko – neretvanske županije oglasio se priopćenjem u vezi izjava državne ministrice Semihe Borovac.

“Izjave g-đe Semihe Borovac, ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje su se jučer pojavile u većini medija, a kojima ‘iskazuje spremnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice da se u Salakovcu osigura smještaj za maloljetnike bez pratnje koji su evidentirani u kampu Vučjak’, za MUP HNŽ sa sigurnosnog aspekta su potpuno neprihvatljive.

Naime, Centar Salakovac djeluje kao centar otvorenog tipa kojeg korisnici-migranti slobodno napuštaju i bez ikakvih ograničenja se kreću širim područjem Hercegovačko-neretvanske županije, što izaziva strah i nelagodu lokalnog stanovništva, tako da najava bilo kakvog dovođenja novih korisnika Centra, njegovo prebukiranje i stvaranje novih Vučjaka ne dolazi u obzir, jer smo poučeni višemjesečnim iskustvima policije Unsko-sanske županije.

Područje HNŽ je već u velikoj mjeri opterećeno migrantskom krizom. Pored korisnika Centra Salakovac, postali smo jedna od značajnijih migrantskih ruta. Postupanje policije u vezi nedozvoljenih radnji migranata postali su skoro svakodnevnica. U ovoj godini do sada je zabilježeno poduzimanje mjera i radnji prema migrantima u više od 150 slučajeva.

Uloga i zadaća policije HNŽ je pružiti maksimalnu osobnu i imovinsku sigurnost svih građana ove Županije i svih onih koji borave na ovom području, tako da ne želimo nove sigurnosne probleme koji se izazivaju jednostranim potezima, bez ikakvih prosudbi mogućih posljedica koji takvim činom mogu biti prouzročene”, navodi se u priopćenju MUP-a HNŽ.

Mještani Blažuja u općini Ilidža najavili su da će blokirati put prema vojarni da bi spriječili da se tu premjeste migranti iz bihaćkog kampa ‘Vučjak’, prenosi ‘Klix’.

Na skupu održanom u petak navečer u prostorijama Sedme osnovne škole, mještani Mjesne zajednice Blažuj, pitali su načelnika općine Ilidža Senaida Memića postoji li način da spriječe otvaranje migrantskog kampa i dovođenje migranata iz ‘Vučjaka’ u Blažuj.

Memić je rekao da razumije da im je ova situacija teško pala, ali da trebaju poći od činjenice da migrantska kriza nije problem samo lokalne zajednice, već cijele BiH.

 

Klub hrvatskih zastupnika HNŽ-a: Bez ikakve strategije i koordinacije nezakoniti migranti se premještaju po BiH

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari