Pratite nas

BiH

Hrvati su preživjeli sedam povijesnih agresija

Objavljeno

na

Entitetska ravnopravnost osigurava i pobjedu nad džihadistima

U smjenjivanju okupatora Bosne, koji su dolazili i s istoka i sa Zapada, s prostora te zemlje kontinuirano nestaje Hrvata, najstarijeg i nekada jedinoga bosanskohercegovačkog naroda. Na početku prve okupacije Bosne 1463. godine, što je došla s istoka, od strane Turske, na bosanskim područjima, koji nisu bili ograđeni današnjim granicama daytonske BiH, u toj zemlji živjelo je po dokazima mnogih poznavatelja bosanske povijesti, oko 92 posto Hrvata katolika, od ukupnog broja njenih tadašnjih stanovnika.

To vrijeme pred prvu okupaciju Bosne bilo je, uz najveći postotak Hrvata, i najslavniji dio hrvatske povijesti te zemlje. Od tada se počima smanjivati njihov broj, tako da danas, u naše vrijeme, postoji opasnost potpunog nestanka Hrvata i hrvatstva u BiH. Dakako time i katoličanstva.

Pritiscima i torturama svih vrsta, prisilnom islamizacijom, dijelom i dobrovoljnog prelaska na islam zbog spašavanja golog života, te pridošlim Srbima što ih Turci doveli kao sužnje i robove, u 450-godišnjoj turskoj okupaciji broj Hrvata se smanjio sa 92 na oko 50 posto bosanskog pučanstva. U tom postotku bosanskohercegovački Hrvati dočekali su 1878. godine smjenu okupatora Bosne. Druga agresija koja je došla sa Zapada, porazom Osmanlijskog Carstva, tursku okupaciju zamjenjuje uustrougarski protektorat nad Bosnom i Hercegovinom i traje  do 1918. godine. Četrdesetogodišnja austrougarska vladavina Bosnom i Hercegovinom, uz sve pozitivnosti koje je ta zemlja donijela i učinila progonom najbrutalnijeg povijesnog okupatora, što je bio preduvjet povratka BiH Europi i njenim vrijednostima u kojima je živjela do osmanske okupacije, postotak od 50 posto Hrvata katolika bosanskohercegovačkog stanovništva se zadržava, moglo bi se reći uspješno stagnira.

Smjenom agresora 1918. u trećoj okupaciji BiH koja opet dolazi s istoka, iz Srbije, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata, u vrijeme vladavine šestosiječanjske srpske diktature, se smanjuje s 50 na 35 posto od ukupnog bosanskohercegovačkog stanovništva. Bio je to početak srbizacije Bosne, te na neki način uvod u buduću jugoslavensku federaciju, koja je i stvorena 1939. godine. Nadopunjavanjem srpske diktature komunističkom oligarhijom, odnosno koalicijom četnika, partizana i velikomuslimana 1945. godine, u vremenu tih dviju mračnih vladavina u Bosni i Hercegovini, postotak od 35 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje na otprilike 20 posto, koliko ih je bilo po popisu iz 1991. godine.

Opravdanim raspadom Jugoslavije 1991. godine kao tamnice Hrvata, započima brutalna i genocidna velikočetnička načertanizacija Bosne, sad sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije, koja se pokušava  zaokružiti agresijom na Hrvatsku i hrvatske dijelove u Bosni i Hercegovini. U toj četvrtoj agresiji na Bosnu, ovaj put samo srbijanski nastavak, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata s 20 opada na oko 14 posto od ukupnog broja stanovnika te zemlje. Učinilo se, kad se već uspješno suprostavila hrvatska obrana i zaustavio srpski fašizam, da će se taj postotak Hrvata u Bosni i Hercegovini zadržati i tako prestati daljnji egzodus najstarijeg naroda te zemlje. Međutim, nadanja i očekivanja su se raspršila i iznevjerila. Dolazi 1993. i njome peta agresija na bosanskohercegovačke Hrvate, opet s istoka. Naime, prognani muslimani od strane Srba iz istočne Bosne, kao žrtve tvoraca SANU-ove Srbije, ovaj put postaju agresori na Hrvate i njihova područja u Bosni. Izgubljene prostore pokušavaju, a na žalost dijelom i uspijevaju, nadoknaditi od sada već daleko najmalobrojnijeg bosanskog naroda. I kao u svakoj dosadašnjoj agresiji udio od 14 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje. Etnički su očišćeni mnogi, uz nezapamćene zločine muslimana, mudžahedina i džihadista, hrvatski prostori u srednjoj Bosni, a dijelom i u Hercegovini.

https://i2.wp.com/cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tursko%20roblje.jpg?resize=740%2C417

Turci odvode bosanskohercegovačke Hrvate u Tursku

No, zahvaljujući organizaciji obrane Hrvata zaustavlja se potpuno istrjebljenje i nestanak toga naroda u toj nekada čistoj hrvatskoj zemlji. I kada su se Hrvati oporavili te bili spremni da povrate sve izgubljeno i oteto svijet prisilno nameće nepravedan mir, primirje, u Bosni. Međutim, bio je to početak i šeste agresije na bosanskohercegovačke Hrvate. Ovaj put opet je došla sa Zapada.

Od potpisivanja primirja 1994. i mira 1995. pod nadzorom jedine svjetske velesile, do danas iz Bosne i Hercegovine, znači u vremenu nekog mira, bolje rečeno tihe daytonsko-bošnjačke agresije, iselilo se oko sto tisuća Hrvata katolika. Novim metodama, bez pucanja, ali ubijanjem, silovanjem te prijetnjama i progonima, ovaj put istočnozapadnjačka, naftna agresija privodi kraju potpuno uništenje Hrvata i hrvatstva, u sada već čvrsto podijeljenoj srpsko-muslimansko-daytonskoj BiH. Sedma agresija na Hrvate u BiH je dolazak međunarodne zajednice, koju predstavljaju njezini šerifi, švedski diplomat i srpski zet Carl Bildt. O njegovom antihrvatsvu kojeg i nije skrivao najbolje govore činjenica kako je zagovarao  vojnu intervenciju NATO-a protiv Hrvatske tijekom Bljeska i Oluje u ciljem očuvanja velikočetničke tvorevine na hrvatskom teritoriju – sao krajine. Kako bi kao srpski zet, za kojega se veže i niz seksualnih zločina u Bosni tijekom šerifovanja, spasio velikosrpsku odgovornost za genocid, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu otvoreno je branio Biljanu Plavšić i njezine zločine.

Austrijski političar, podrijetlom koruški Slovenac, veliki muslimanski prijatelj Wolfgang Petritsch, nad beha Hrvatima je izvršio zločin gotovo jednakih razmjera srpskim i muslimanskim zločinima etničkog čišćenja. Uz zločine nad Hrvatima, u službi Visokoga predstavnika, ostao je zapamćen po skrivanju ratnog zločinca Radovana Karadžića i jačanjem muslimanske homogenizacije i dominacije u FBiH, stvarajući preduvjete konačne srpsko-muslimanske podjele Bosne i Hercegovine bez Hrvata. Na Petritschevu agresorsku politiku nadovezao se britanski salvet-političar Paddy Ashdown, koji koristeći Staljinove metode strahovlade, gotovo istrjebljuje Hrvate katolike iz Bosne i Hercegovine. Njegovo javno, uz Mesićevo tajno svjedočenje protiv Hrvatske i beha Hrvata u Haagu, odriješilo mu je ruke u čistkama Hrvata u Bosni i Hercegovini iza čije diktature je ostala ona prava engleska kolonijalna pustoš, i još veća zamršenost zamršenog beha problema.

Uz njihovu šutnju, a nerijetko i pomoć, smijenjivanje demokratski izabranih hrvatskih predstavnika, okupacija i rušenja hrvatskih banaka, tvrtki, zabranjivanje, gotovo svakog oblika hrvatskog organiziranja, omogućavanje Bošnjacima da biraju hrvatske dužnosnike u političkim asocijacijama, proces je etničkog čišćenja koji traje. Silovanjem hrvatskih starica, progonima i ubijanjima hrvatskih povratnika, rušenja katoličkih grobalja i crkava, najpodlija je politika svjetske zajednice puna neviđenog cinizma i po metodama kojima se provodi vidljivo je da ima za cilj potpuno uništenja Hrvata katolika. Bit će to i zadnja agresija, jer zasigurno ne će biti ni europske, demokratske i slobodne Bosne. Potvrđuje to i činjenica kako je ta zemlja danas veliki centar za obuku i novačenje džihadista, čemu su velik doprinos dala i ta trojica svjetskih šerifa u Bosni i Hercegovini.

Bosna, samo hoće li se njezini ostatci tako kasnije zvati, ostat će bez svojih Hrvata, bez svog naroda koji ju je neko vrijeme svrstavao u red najnaprednijih europskih zemalja. Bildtova, Petritscheva i Asdownova agresija na beha Hrvate po posljedicama kakve su danas ostale iza njih ravna je onoj osmanskoj iz 1463 godine, kada je i počeo proces istrjebljenja tog naroda. Oni su udarili talibanski udarac beha Hrvatima i gotovo biološki ih istrgli iz te zemlje.

U sedam izvršenih agresija uspjelo se istjerati Hrvate iz BiH a time BiH iz Europe. Pred vlastitim vratima Europa je sebi izgradila bure napunjeno najopasnijim barutom, koji je već pokazan džihadskim terorizmom u Mostaru, Sarajevu, Bugojnu, Travniku i danas u Siriji i Iraku. Globalni rat protiv džihadista kojeg sprema svjetska zajednica imat će uspjeha samo onda ako obuhvati i džihadske entitete u Bosni i Hercegovini. Razbijanjem tih entiteta moglo bi biti polazište traženja pravednog riješenja nepravedno ustrojene Bosne i Hercegovine, a time i ispravljanje velike nepravde prema Hrvatima, što bi im otvorilo vrata povratka i legaliziranje njihova neospornog prava stvaranje  nacionalnog entiteta kakav imaju Srbi i Bošnjaci. Upravo entitetska ravnopravnost i jednakost, suverenost i konstitutivnost, temelj su budućnosti zajedničke Bosne i Hercegovine i sigurnost opstanka i ostanka ostatka Hrvata iz sedam povijesnih agresija koje su izvršene na njih.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

DODIK: Komšićevo uvjetovanje Bosnu i Hercegovinu može odvesti u disoluciju

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je da bi drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić trebao  ispoštovati  zakon u vezi s imenovanjem kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara, što nije učinjeno već mjesec dana.

Dodik je podsjetio da Predsjedništvo BiH mora u roku od 15 dana od formiranja kolegija Zastupničkog doma Parlamenta BiH mora  imenovati kandidata za sastav Vijeća ministara, ali se to nije dogodilo iako je, kako ističe, predlagao, što zna i Komšić.

Dodik je u izjavi Srni istaknuo da je cilj opstrukcija da “za tako nešto optuže nekog drugog, ali da on ništa nije opstruirao već da je radio i održao četiri sjednice Predsjedništva, na kojima se odlučivalo o svemu što je bilo na dnevnom redu”.

On je kazao da su, kada je trebalo na dnevni red staviti ono što je bila obaveza Predsjedništva i njega kao predsjedatelja, ostala dva člana Predsjedništva iz Federacije BiH izbjegla su i rekla da to treba ostaviti za kasnije.

Prema njegovim riječima, pričati o tome tko treba poštovati zakone, u najmanju ruku je malo licemjerno, pa taman to “dolazilo i od samog Komšića”.

“Od svega toga oni prave karikaturu kao da je nama nešto važno formiranje na razini BiH. Nama je to važno sa stanovišta interesa Republike Srpske i to oni moraju znati. Njihova opstrukcija ide za tim da naprave štetu Republici Srpskoj”, rekao je Dodik.

Dodik je istaknuo da je očigledno da “neki stavovi u vezi s NATO-om, koji su doneseni ranije, a na koje se pozivaju, nisu bili dovoljni, jer ne bi tražili da se o tome ponovo odlučuje i ne bi sada vršili pritisak i uvjetovali formiranje tijela na razini BiH”.

On je poručio da očekivanja koja čuje kako se treba pristupiti izradi nekog sveobuhvatnog sporazuma mogu biti očekivanja određenih pojedinaca, te da SNSD, čiji je predsjednik, nema namjeru ulaziti u potpisivanje nikakvog kolektivnog sporazuma.

“Mi možemo samo prihvatiti dogovor o tehničkoj podjeli resora s jasnim naznakama da europski put može biti mjesto okupljanja, da ostaju otvorena pitanja koja nisu i nemaju suglasnost svih i da ne trebalo potencirati njihova nametanja”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, mogli bi se dogovoriti o nekim ekonomskim pitanjima, ali nemogućnost da se izaberu tijela na razini BiH najbolje govori o tome tko želi nešto uraditi.

On je napomenuo da je Republika Srpska na izborima dala povjerenje određenim političkim opcijama da je zastupaju na razini BiH, te da razumije da im možda smeta ili im se ne sviđa koga je narod izabrao.

“Činjenica je da je ono što je birano i što predstavlja strukturu iz Republike Srpske birao narod na izborima i to neposrednim. To ne može nitko promijeniti, pa ni arogancija bilo koga u Sarajevu, pogotovo ne Komšića”, istakao je Dodik.

Dodik je naglasio da “Srbi u BiH nikome ništa nisu dužni, te da ništa nisu dužni Bošnjacima”.

“U političkom smislu mi smo koncipirali naš politički odraz koji se zove Republika Srpska i taj odraz mi predstavljamo. Ja predstavljam Republiku Srpsku i oni koji su izabrani da rade u zajedničkim tijelima predstavljaju Republiku Srpsku na najbolji mogući način, u skladu s onim što jeste naša politika”, objasnio je Dodik.

On je rekao da politiku Komšića ili bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koja mu se ne sviđa, smatra legitimnom, te da isto tako ne bi trebali imati očekivanja da bi samo zbog plasiranja njihovih stavova trebalo doći do nekih promjena.

Dodik je rekao da Republika Srpska efikasno radi svoj dio posla, da je implementirala rezultate izbora, dok to nije urađeno na razini Federacije BiH, značajnog broja županija i zajedničkog nivoa BiH.

“Ako se sretnemo gore, pa taman i na nivou Predsjedništva, i tamo imamo naše jasne politike. Naša politika ostat će nepromijenjena. U tom pogledu ne mislim da pomažu takvi stavovi o nekom nametanju”, naveo je Dodik.

Dodik je napomenuo da u BiH ne može postojati  nikakav “hegemon”, a pokušaj da ga “dvojac napravi neće proći, jer oni prave najveću štetu BiH”.

“Mi ćemo još sačekati. Ali postoji vrijeme kada ćemo morati da jasno kazati da je ono što se radi na nivou BiH šteta za Republiku Srpsku i da će Republika Srpska početi donositi neke svoje odluke. Možda im se tek te odluke neće dopasti, ali mi nemamo namjeru trpjeti štetu”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, skrivanje iza nekih i moraliziranje neće pomoći BiH jer ona treba dobiti svoja legitimno izabrana tijela od političkih predstavnika koji su izabrani na izborima ili će pokazati dodatnu nesposobnost i definitivnu podjelu političkog sustava, a onda, vjerojatno, i samu disoluciju njenog postojanja.

“Neka se vidi tko to na kraju brani. Mi želimo ući  u ta tijela. Naravno da ćemo tamo nastaviti s našim stavovima”, rekao je Dodik.

Dodik je naglasio da se Komšić “dodvorava strancima, te da on nije mogao lagati predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i da mu priča kako u BiH postoji nešto drugo, te je naglasio da će isto tako reći i bilo kome drugom”.

On je rekao i da bi ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara u tehničkom mandatu Igor Crnadak mogao primijetiti da je na sastanku s Putinom pored zastave BiH bila i zastava Republike Srpske koju, kako je ocijenio, “vjerojatno nije navikao vidjeti, pa ima problema da je vidi i sada”.

“Kao član Predsjedništva BiH ne smatram da zastava BiH ne treba biti tu, ali pored nje treba stajati  i zastava Republike Srpske i svuda gdje budem mogao tako će i biti”, poručio je Dodik./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Predstava o ratnom zločinu u Grabovici izvedena pred obiteljima žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: klix.ba

Deveta izvedba predstave “Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih bila je posebnija i bolnija od ranijih.

Autorski projekt bivšeg oficira “Armije BiH” Seada Đulića koji progovara o zločinu nad Hrvatima u Grabovici izveden je pred brojnim članovima obitelji žrtava.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93“, izgubio je tog nesretnog rujna oca i majku.

Kaže da se i prije predstave osjeća teško, ali ne može da ne ustvrdi vrijednost jednog ovakvog projekta koji dolazi s “druge strane”. “Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom živjeti. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama. Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak za Klix.ba.

Sead Đulić, kulturni radnik i reditelj, devedesetih je bio oficir “Armije RBiH”, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.

“Ovu predstavu zbog njenog značaja želimo što više igrati jer poruke koje predstave nosi moraju doći do što više ljudi i potaknuti ih da počinju govoriti slične stvari. Večeras je poseban izazov jer u publici imamo obitelji žrtava, imat ćemo tadašnje dječake koji su jedini preživjeli. Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći što misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić za Klix.ba.

Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici. “O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić. Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNŽ.

Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani. “Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko za Klix.ba.

Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz rujna 1993. godine.

Podsjećanja radi, tog dana pripadnici Armije RBiH ubili su 33 civila od kojih je najstarije imalo 87, a najmlađe četiri godine.

 

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

 

 

 

GRABOVICA JE OTVORENA HRVATSKA RANA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari