Pratite nas

Kolumne

Hrvati trpe i pobjeđuju!

Objavljeno

na

Prošlo je gotovo 24. godina od povijesne, pobjedničke i ponosne operacije Hrvatske Vojske „Oluja“, rezultirajući s time gotovo 24. godina od Domovinskog rata, koji je temelj naše Domovine Hrvatske. No, kako vrijeme od završetka Domovinskog rata odmiče, položaj hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini nažalost je čini se sve gori. Ne trebamo posjedovati veliku razinu inteligencije, da bismo došli do takvog zaključka. Potrebno je samo uključiti zdrav razum i biti realan. Svakoj trezvenoj osobi bi trebalo biti jasno, da se položaj hrvatskog naroda počeo konstantno pogoršavati nakon smrti hrvatskog državnika dr. Tuđmana, odnosno nakon preuzimanja vlasti Ivice Račana i njegovih komunističkih istomišljenika. Međutim, u ovoj kolumni ne želim analizirati sve događaje koji su rezultirali ovakvom trenutnom situacijom, iznimno lošom po hrvatski narod. Čak u ovoj kolumni previše ne želim ni nabrajati mnoge simptome, koje hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini zagorčavaju život. Naime, poanta ove kolumne bi trebala ići u potpuno drugom smjeru.

Dušmani hrvatskog naroda svakodnevno likuju!

Iako sam gore naglasio, da se neću previše obazirati na one negativne stvari, koje se nažalost svakodnevno događaju u našoj Domovini Hrvatskoj, kratko ću ipak uspostaviti dijagnozu za trenutnu situaciju, u kojoj se hrvatski narod nalazi. To ću učiniti, kako bismo se nakon te konstatacije u nastavku kolumne mogli okrenuti prema pozitivi.

Naime, svakodnevno gledamo kako jugokomunistički ostaci, velikosrbi i svi mrzitelji Hrvatske i hrvatskog naroda s velikim zadovoljstvom reagiraju na sve negativne pojave po hrvatski narod i Republiku Hrvatsku. U većini medija glavna tema je odlazak mladih, iako je ta tema iznimno bitna, mrzitelji hrvatskog naroda imaju sasvim druge ciljeve plasiranjem te teme u hrvatski javni prostor.

Umjesto da pričamo o tome, kako na najbolji i najkvalitetniji način zaustaviti takav trend iseljavanja iz Republike Hrvatske, protivnici naše Domovine Hrvatske nas svakodnevno preko svojih medija bombardiraju naslovima, kako se svi ljudi koji su iselili iz Hrvatske nikada neće vratiti, kako je u inozemstvu život puno bolji itd. Namjerno zanemaruju činjenicu, da život u inozemstvu nije tako idealan kako se na prvi pogled čini. Cilj tih protivnika Hrvatske države je samo jedan, potaknuti što više mladih osoba da isele iz Hrvatske, kako bi nam oni mogli prodavati maglu kako je u komunističkoj, pokvarenoj i propaloj Jugoslaviji sve bilo bolje. Nažalost mnoge osobe koje su opravdano frustrirane trenutnom situacijom u Republici Hrvatskoj, podržavaju svjesno ili nesvjesno tu tezu mrzitelja cijelog hrvatskog naroda i Hrvatske države, iako im to možda nije ni namjera.

Mogli bismo konstatirati, da sramotna događanja u trenutnom sazivu Hrvatskog sabora idu u korist osobama, koji do danas nisu prežalili činjenicu, da im je hrvatski narod na čelu s predsjednikom Tuđmanom srušio njihovu državu Jugoslaviju. Sada gotovo 29. godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, takve osobe osjete, da su u prilici ponovno manipulirati s hrvatskim narodom, kako bi stvorili neku novu Jugoslaviju. Ne bismo se zato trebali čuditi komentarima osoba jugokomunističkog uvjerenja na društvenim mrežama, poput sljedećih. „Ustaše odlaze“, „ raspada se Ustaška država“ itd. To su samo neki od mnogih zlobnih komentara osoba, koje su poražene 90-tih godina u Domovinskom ratu.

Međutim, u Bosni i Hercegovina je trenutna situacija za hrvatski narod još puno dramatičnija. Naime, po treći put je uzurpirana pozicija hrvatskog člana predsjedništva BiH, protiv hrvatskog naroda se vodi medijska agresija orkestrirana iz Sarajeva, Hrvati se proglašavaju članovima „UZP-a“ itd. To su samo neke od mnogih aktivnosti, koje velikobošnjački unitaristi svakodnevno vode protiv hrvatskog naroda Herceg-Bosne. U tome im nažalost pomažu i mnogi neupućeni u Republici Hrvatskoj.

Kada uzmemo u obzir sva trenutna događanja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, možemo bez velikih napora konstatirati, da su mrzitelji hrvatskog naroda iznimno sretni trenutnom situacijom, te se neće predati u naumu da obezvrijede vrijednosti hrvatskog naroda, kako bi omogućili povratak u neko stanje, koje bi za Hrvate bilo pogubno, kao što je bila i komunistička Jugoslavija. Činjenica je, da dušmani hrvatskog naroda likuju, te se osjećaju iznimno moćno i vjeruju kako će se raspasti za njih „Ustaška“ država. No, kao što sam na početku i najavio, ovu kolumnu želim usmjeriti prema pozitivi, što ću u nastavku i učiniti.

Mrzitelji Hrvata nisu ništa naučili iz povijesti!

Mnogi narodi na svijetu su učili iz svojih grješaka, pa su ih izbjegavali u budućnosti. Međutim, čini mi se kako dušmani hrvatskog naroda, velikosrbi, jugokomunisti, velikobošnjački unitaristi i ostali nisu naučili apsolutno ništa iz povijesti, te svoje grješke konstantno ponavljaju. Jer da su kojim slučajem išta naučili znali bi, da su uvijek na kraju poraženi, koliko god se trudili uništiti hrvatski narod na cijelome svijetu.

Sada će se vrlo vjerojatno mnoge osobe, koje su počele sumnjati u svijetlu budućnost hrvatskog naroda upitati, kako unatoč svemu dolazim do konstatacije, da će hrvatski narod na kraju pobijediti sve te neprijatelja svega što ima hrvatski predznak?

No, odgovor na to pitanje želio bih dati referirajući se na gore postavljen misao, da dušmani Hrvata ništa nisu naučili iz povijesti. Sva povijesna događanja ukazuju na to, da će hrvatski narod pretrpjeti sve nevolje, te će kao i uvijek do sada upisati novu važnu pobjedu. Činjenica je, da je hrvatski narod diljem svijeta, ali posebice u svojoj Domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u velikoj opasnosti, neke razloge za takvo stanje sam naveo već maloprije. No, isto tako je činjenica, da se hrvatski narod u svojoj novoj i davnoj povijesti nalazio u sličnim situacijama, nekada čak i puno težima od ove. Hrvatski narod je kroz svoju dugu povijest preživio Osmansko Carstvo. Opstao je i nakon prve Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te Kraljevine Jugoslavije. Ovaj ponosni hrvatski narod opstao je i nakon druge komunističke Jugoslavije.

Ovaj narod preživio je Bleiburg, Vukovar, Škabrnju, Križančevo selo i mnoge druge tragedije ali je nakon svega opstao, te izašao iz svih tih nevolja još puno jači. Mnogi režimi nisu preživjeli, propadali su zaredom a hrvatski narod je opstao, ponosan i hrabar od stoljeća sedmog na svojoj zemlji, a tako će biti i u budućnosti. Na veliku žalost, velikosrba, jugokomunista, velikobošnjačkih unitarista i ostalih mrzitelja Hrvata i Hrvatske države. Mislim, da sam ovime dao jasan odgovor na gore postavljeno pitanje. Iskreno, nekada mi je žao gledati sve one antihrvatske elemente kako svakodnevno ulažu ogromni trud, kako bi uništili hrvatski narod, bez da realiziraju, da puno jače vojske i sile ovaj narod nisu uništile, te bez da realiziraju, da ovu bitku protiv hrvatskog naroda nikada dobiti ne mogu. Uz nas Hrvate stoje Svemogući Bog i sva povijesna događanja, to je ono što antihrvatskim elementima smeta, ali isto tako njihovu borbu čine bezvrijednom.

Međutim, pitanje je vremena kada ćemo kao hrvatski narod ostvariti novu pobjedu, jer činjenica je, da ovakvo trenutno stanje trpimo 19. godina. Hrvati su poznati po tome da imaju snagu dugo trpjeti, to nekada može biti pozitivno, u nekim situacijama to je ipak kontraproduktivno. Ovaj hrvatski narod je punih 45. godina trpio jugokomunistički teror, pa postoji sasvim legitimna sumnja, da će i ovu trenutnu situaciju trpjeti još mnogo godina. Ipak, hrvatski narod je taj koji sam odlučuje kada će zaustaviti to trpljenje, te krenuti prema novoj pobjedi u nizu, pobjeda koja će imati značaj kao operacija „Oluja“, te će okončati medijsku i političku agresiju na hrvatski narod sa strane jugokomunista i ostalih dušmana. Vjerujem, da su sada i oni zadnji prepoznali koja je doista poanta ove kolumne.

Mnogi će se ponovno upitati kako unatoč svemu okrenuti kormilo prema pobjedi, odnosno kako poraziti sve mrzitelje cijelog hrvatskog naroda i Hrvatske države?

No, odgovor je vrlo jednostavan. Prema pobjedi možemo krenuti samo zajedničkim snagama, zajedništvom Hrvata u Republici Hrvatskoj, Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata diljem svijeta. Prema pobjedi ćemo se usmjeriti onog trenutka kada prepoznamo prijetnje velikosrpske ali i velikobošnjačke politike, te takve politike nazovemo pravim imenom. Pobjedu ćemo ostvariti ukazujući na mnoge loše stvari koje se događaju u našoj Domovini (korupcija, kriminal itd.), a ne okretanjem glave od njih. Umjesto potenciranja priče, da je žrtva hrvatskih branitelja bila uzaludna moramo se usmjeriti na to, da njihovu žrtvu nikada ne zaboravimo, da im pružimo sav mogući pijetet, da poštujemo njihovu žrtvu, njihove pozdrave i obitelji, kako njihova žrtva doista ne bi bila uzaludna.

Usmjerit ćemo se prema pobjedi onog trenutka, kad umjesto konstantnog kritiziranja hrvatskog naroda u BiH budemo podržavali sve odluke legitimnih predstavnika naše braće i sestara u BiH, te ih budemo zaštitili od velikobošnjačke politike. Umjesto što pravimo cirkus od najvišeg zakonodavnog tijela Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, usmjerimo se na to, da iz tog sabora dolaze odluke koje će imati isključivo pozitivne konotacije za Republiku Hrvatsku. Mi smo ti koji biramo Hrvatski sabor i o nama isto kao i o zastupnicima ovisi, kakva će atmosfera u njemu djelovati. Našoj Domovini ne ćemo pomoći tvrdeći, da ne treba glasovati na izborima jer su svi isti. Nego ćemo joj pomoći glasovanjem za one koji našoj Domovini mogu donijeti dobro, a njih uvijek ima samo ih treba prepoznati.

Hvala Bogu imamo razum darovan od Duha Svetoga, možda ćemo i pogriješiti i to je dio procesa, no bolje je griješiti nego ne činiti ništa. Kad tad grješke će nestati, a pravi potezi će se nizati. Domovini ne ćemo pomoći pljuvajući po njoj, pak suprotno, pomoći ćemo joj prezentirajući je svima u svijetu, ukazujući na sve probleme koje se događaju u našoj državi, bez vrijeđanja Domovine. Ovo su samo neki od mnogih primjera kako zaustaviti patnju hrvatskog naroda, te kako na koncu snage usmjeriti prema novoj velikoj pobjedi, koja će uz Božju pomoć zasigurno doći, samo je pitanje vremena. Mi Hrvati smo zasigurno ti koji možemo utjecati na brzinu nove pobjede.

Kako ovu kolumnu želim okončati na pozitivan način, citirat ću našeg uzoritog kardinala Blaženoga, za nas Svetoga, Alojzija Stepinca, te se želim kratko nadovezati na te divne riječi.

„Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati.“

To su riječi koje i danas imaju ogromni značaj, one pokazuju, da će se hrvatski narod osloboditi od svih nevolja koje trenutno ima. Uvijek pričamo o našem Kardinalu, međutim, budimo spremni boriti se za vrijednosti koje je i on zastupao. To podrazumijeva borbu do kraja za hrvatski narod i našu Domovinu Hrvatsku, kako bismo na kraju bili sretni i ponosni kao i svi Hrvati 05.08.1995-te godine. Ne dopustimo, da našim srcima zavladaju antihrvatske informacije, propagirane svakodnevno kroz mainstream medije. Narod koji je porazio Miloševića i njegove istomišljenike, krvavog bravara Broza Tita, porazit će i ove, koji mu danas ponovno žele naštetiti.

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim

Objavljeno

na

Objavio

Više je razloga zbog kojih sam posljednjih godina izbjegavala pisati ili javno govoriti o hrvatskom strukturnom i sustavnom odbijanju da se suoči s totalitarnom prirodom komunističkog režima i njegovim zločinima. Ali ovih se dana dogodio razlog da učinim iznimku. U cintoriju crkve u Gračanima, u sjevernom dijelu Zagreba dovršena je spomen-grobnica žrtvama komunističkih vlasti. A to je ipak dijelom bila moja priča.

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim. Zato što se ondje jasno vidi kako su „likvidacije neprijatelja naroda“ bile pomno planirane, pažljivo organizirane i sustavno provođene.

Gračanski zdravstveni inspektor Miroslav Haramija, koji je bio zadužen za organizaciju i nadgledanje pokopa žrtava zabilježio je 20 lokacija masovnih grobnica sa 783 likvidirane žrtve i sačuvao svoje bilješke s označenim mjestima grobnica, zakopavši papire u vrtu. Još 1990. je iskopao i objavio svoje zapise. Nije dočekao da bilo koju od njih otkopaju. No svoja je saznanja prenio na svog zeta Josipa Sečena. A lokalna je zajednica počela komemorirati žrtve.

Gračani su postali moj dosje kada sam nakratko radila u uredu za istraživanje grobnica žrtava komunizma. Osnovan je u predizbornoj 2012. godini, političkim konsenzusom HDZ-a i SDP-a, da bi ga odmah nakon dolaska na vlast Milanovićeva kukuriku koalicija odlučila ugasiti. A mi smo odlučili ne nestati bez bitke.

No nije bilo lako naći saveznika na glasnoj HDZ-ovoj desnici. Jedinog tihog, ali efikasnog i pouzdanog saveznika u političkom spektru našli smo u zastupniku Davoru Ivi Stieru. Uskoro je stigla pismena potpora opstanku Ureda kao politički neovisne ustanove u vidu pisma tadašnjeg šefa kluba zastupnika pučana u Europskom parlamentu Josepha Daula premijeru Zoranu Milanoviću. Gašenje Ureda time nije zaustavljeno, ali dobili smo još koji mjesec. Da iskopamo nešto, u uvjetima snažne difamacijske kampanje i potpune sustavne opstrukcije.

Pokušali smo na velikogoričkom području. I nismo našli ništa. Policijske istrage izmanipulirane iznutra, navodile su na krivi trag i pogrešne lokacije. Ali smo naučili da veliki „mag“ za pronalaženje masovnih grobnica i iskusni operativac Udbe Ivan Grujić ima posebne strojeve – specijalnu sondu i georadar. I da je sve to samo gluma, dok ne nađete kost.
Najsličnije njegovoj specijalnoj sondi bilo je svrdlo za sadnju vinove loze.

Kupili smo taj stroj. Gračani su bili naša lokacija za biti ili ne biti. Promašimo li, znali smo da će nas saborska većina ugasiti prije ljetne stanke, kao nesposobne likove koji traže nepostojeće masovne grobnice. I krenuli smo sa svojim strojem u sondiranje, prema nacrtima M. Haramije. Moji kolege, ravnatelj Tomislav Anić i Miro Landeka svrdlali su u zapuštenom privatnom voćnjaku (zbog grobnice namjerno zapuštenom) usred Gračana, meni je stroj bio fizički prezahtjevan. Nešto je kvrcnulo i na stroju se pojavio zub. Savršeno zdravi, bijeli zub. Na drugoj lokaciji, na Medvednici, stroj je izbacio dio kosti.

Nalaze smo najprije pokazali predsjedniku Upravnog vijeća Ureda Andriji Hebrangu. „Što je to?, Otkud vam ?“- pitao je sve crveniji Hebrang. A kad smo mu rekli da smo kupili i stroj koji stopostotno detektira masovne grobnice, naš predsjednik Upravnog vijeća je pao u polukomu:“ Georadar ste kupili? Koliko to košta? Znate li vi za javnu nabavu. Uništit će nas.“ Naš stroj je koštao oko 150 kuna. Zahvaljujući njemu mogli smo mirno zatražiti od Grujića ekshumaciju grobnica Krivićev brijeg i Obernjak u Gračanima. I tako je počelo, sustavu unatoč.

Dobili smo vrijeme za sljedeći cilj: pronaći mjesto za dostojan ukop, mjesto memorije. Pronašli smo ga u cintoriju crkve u Gračanima. Lokalna zajednica, župnik, Ured nadbiskupijskog duhovnog stola, svi čija je suglasnost bila potrebna, bili su više nego spremni na suradnju, sretni što mogu sudjelovati. I do jeseni su ishođene sve dozvole. Ali je i zakon o ukidanju Ureda ponovo pušten u saborsku proceduru.

Pokušali smo prije izvjesnog kraja još nešto – urediti zajedničku memorijalnu grobnicu, ali i označiti mjesta onih skrivenih masovnih grobnica. Da budu mjesta sjećanja i spoznaje. Akademik Branko Kincl, član našeg Upravnog vijeća iznimno se angažirao da stignemo rok do Božića 2013. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck za posjeta tadašnjem hrvatskom predsjedniku Josipoviću 7. prosinca 2013. je na Pantovčaku izričito podržao istraživanje zločina komunizma. Dopisnik FAZ-a je pisao kako Milanovićeva Vlada želi ugasiti Ured. Stier je opet odradio svoju dionicu. Ali i Milanović je odradio svoju. Istoga dana saborska većina je ukinula Ured.

U tom trenutku trebalo nam je još koja tri mjeseca da u Gračanima napravimo ogledni primjer odnosa prema žrtvama komunističkih likvidacija za slične slučajeve u Hrvatskoj, na platformi rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta.

Bilo mi je drago kada mi je gospodin Sečen javio da je šest i pol godina poslije ipak napravljena grobnica u cintoriju crkve. Ali to je njihova, lokalna i ljudska pobjeda nad sustavom. I još jedan pokazatelj da nasljeđe komunizma nije za nama, već je tu – s nama, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Fra Mario Knezović: Dokle? Dokle taj medijski teror i izluđivanje istine trebamo trpjeti?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Borislav Ristić: Biste li za milijun dolara postali Amerikanci?

Objavljeno

na

Objavio

Danas mnogi ljudi odlaze u SAD sa željom da postanu njeni građani, dok bi Grenlanđanima sama Amerika mogla doći s čekom od milijun dolara svakom.

U ove sparne ljetne dane, kada se sve topi i gori, kao dobrodošlo osvježenje dođe priča o ledom okovanom Grenlandu. Grenland je uglavnom poznat kao velika bijela mrlja na karti svijeta, ucrtana na samom sjeveru Atlantskog oceana. Kada se pogleda na tu kartu, odmah se vidi kako je jako udaljen od Amerike i predstavlja prirodni produžetak danskog teritorija.

Grenland je arktički otok pod vlašću danske krune, nekada kao kolonija, a danas autonomna oblast u okviru Kraljevine Danske. Na njemu živi oko 56 tisuća stanovnika, mahom starosjedelaca Inuita, koji nastanjuju prostor koji zauzima površinu otprilike 38 teritorija Hrvatske.

Inuitima je draga danska kruna, ali ih muče i hamletovske dvojbe i vjerojatno se pitaju ima li što trulo u državi Danskoj? Htjeli bi biti neovisni, ali je problem tko bi to sve platio. Njihov bruto domaći proizvod je nešto preko 2 milijarde dolara.

Tekuće troškove im trenutno pokriva Danska, koja izdvaja 700 milijuna dolara godišnje, što je preko polovice njihovog proračuna. Sam Grenland, osim nešto ribarenja, u biti nema ekonomiju. Izvan glavnog grada Nuuka nema puteva i infrastrukture, piše Borislav Ristić / Večernji list

Ono, pak, čega bi na Grenlandu moglo biti su minerali i rijetki metali, a procjene govore i o mogućim nalazištima nafte i plina. Trenutno je nemoguće dati bližu procjenu punog potencijala tog otoka jer se samo mali dio njegovog rudnog bogatstva eksploatira.

Grenland je zanimljiv i kao potencijalno novo čvorište morskih puteva, koji bi s topljenjem arktičkog leda u budućnosti mogli postati novi Suez ili Panamski kanal.

Uzimajući sve u obzir, financijski stručnjaci s Wall Streeta iznijeli su kalkulaciju kako bi najviša procjena Grenlanda mogla dostići cifru od 500 milijardi dolara, što je veličina godišnjeg američkog vojnog proračuna. To su sve razlozi zbog kojih Grenland sve više postaje interesantan susjednim zemljama, od Norveške, Kanade, Rusije i SAD, pa sve do Kine.

I tako, od kocke leda u čašici svijetskih zbivanja do potencijalnog El Dorada modernih tehnologija i novog pomorskog sjecišta, između fantazije i zbilje, Grenland sve više pobuđuje pažnju. A ovih je dana taj arktički otok doveo čitav planet do usijanja nakon što je u medije procurila vijest o tome kako je američki predsjednik Trump sa svojim savjetnicima razmatrao mogućnost kupovine Grenlanda od Danske.

Na tu je vijest promptno reagirala nova danska premijerka, Mette Frederiksen, koja je odbila uopće razmatriti takvu ponudu, pritom ju nazvavši “apsurdnom”. Takvu njezinu reakciju Trump je ocijenio neprimjerenom od strane dužnosnika države s kojom SAD imaju saveznički i prijateljski odnos. Zbog toga je odgodio svoj najavljeni službeni posjet Danskoj, do koga je trebalo doći početkom rujna, za “doglednu budućnost”.

Kako je to često slučaj u Trumpovom pristupu problemima, i ovo diplomatsko zatezanje odnosa s Danskom oko Grenlanda moglo bi biti u funkciji ostvarenja nekog drugog cilja. Grenland je priča otvorena za budućnost, ali postoje ciljevi koje treba ostvariti u ovom trenutku. A koje trenutno ciljeve ima Amerika vezano za Dansku?

U tom svjetlu, moglo bi biti zanimljivo podsjetiti se stupanja na dužnost aktualne američke veleposlanice u Kopenhagenu, koja je tom prilikom pred Kongresom saslušana zajedno s Robertom Kohorstom. Objašnjavajući ciljeve i zadatke koje je dobila, na tom je saslušanju posebna pažnja bila posvećena blokadi izgradnje Sjevernog toka 2.

Kako Danska još uvijek nije dala dozvolu za izgradnju tog projekta, nekako se čini da će, nakon odbijanja razgovora oko prodaje Grenlanda, sada teško biti u poziciji ići u direktan sukob sa SAD, i odbiti suradnju i oko blokade ovog projekta.

A što bi se moglo dogoditi kada se jednom otopi diplomatski led s Grenlanda, pa Danci ipak odluče saslušati američku ponudu? Ako pođemo od njegove procijenjene vrijednosti na 500 milijardi dolara, to je vrijednost četiri danska godišnja proračuna.

Već samom prodajom bi Danci mogli relaksirati svoj proračun, a prodajom bi mogli i jako dobro zaraditi, pa bi dobijeni novac mogli, poput Norvežana, recimo, uložiti u mirovinski fond, tako da buduće generacije nemaju za čim žaliti. Sami Grenlanđani su sada, također, protiv prodaje. Oni su ponosni i suvereni, ali imaju problem što ne mogu opstati bez pomoći drugih. Danas Danci, sutra, možda, Amerikanci?

Tako dolazimo do pitanja što ako bi se u cijenu prodaje Grenlanda ukalkulirala i isplata od, recimo, milijun dolara svakom od 56 tisuća građana Grenlanda – bi li to promijenilo njihov stav?

Danas mnogi ljudi odlaze u SAD sa željom da postanu njeni građani, dok bi Grenlanđanima sama Amerika mogla doći s čekom od milijun dolara svakom. Što, dakle, ako bi pitanje za milijun dolara Grenlanđanima glasilo – biste li postali Amerikanci?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari