Pratite nas

Naši u svijetu

Hrvati u javnom životu Zapadne Australije

Objavljeno

na

U Zapadnoj Australiji živi oko 32 tisuće Hrvata. Riječ je o najstarijoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici na tom kontinentu.

Njezini prvi pripadnici, uglavnom Dalmatinci, još sredinom 19. stoljeća uplovili su u tada jedinu australsku useljeničku luku, onu u Fremantleu, u okolici Pertha. Već je drugi naraštaj suvremene hrvatske imigracije ostavio traga u javnom životu po mnogočemu najpropulzivnije australske države.

Sudbine koje su znale stati u samo jedan kovčeg. Onaj najranijih kolonizatora. Ili onaj kasnijih ekonomskih migranata (mnoštvo Britanaca, Grka, Talijana, emigranata iz bivše Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata ušlo je u obećanu i neotkrivenu zemlju-kontinent upravo kroz luku Fremantlea), piše Dragan Nikolić / HRT

Na tzv. zidovima dobrodošlice, kako je nazvana instalacija tik uz obalu, imena su svih onih koji su udarili temelje moderne Australije. Simbolično je to mjesto i za mladu znanstvenicu, koja vuče korijene iz zaleđa Šibenika, ali akademsku karijeru gradi danas na proučavanju antarktičkog, a ne dalmatinskog turizma.

“Uz dolazak ujaka Luke Ercega u Australiju početkom 20. stoljeća, davne 1927., vezani su i moji obiteljski korijeni u ovoj zemlji. Navođenjem njegova imena na tim zidovima obiteljska priča postala je dio priče o državi Zapadnoj Australiji, što je veliko priznanje”, rekla je znanstvenica Diana Erceg.

Luka Erceg, čije je ime ispisano na zidu, a koji je za kruh zarađivao u rudniku zlata udaljenom 600 kilometara od Pertha, pomagao je svoga nećaka i omogućio mu da 1963. kao samac dođe u Australiju. Mladić je marljivo radio u tuđini pet godina, zatim se vratio u Hrvatsku i oženio Dianinom majkom. 1970. uplovili su u Fremantle i počeli svoju zajedničku australsku epizodu, tijekom koje je poslije rođeno troje djece. Tih su godina takve iseljeničke priče bile pravilo, a ne iznimka.

“Svima koji su 1950-ih i 1960-ih živjeli u ruralnim dijelovima Hrvatske život je bio veoma težak. Moj otac shvatio je da neće moći školovati djecu ostane li u rodnoj Kozici. Imali smo sreću što je moj djed došao u Australiju 1930. 1962. mu je moja majka napisala pismo i zamolila ga da financira dolazak naše obitelji u Australiju. Naravno, pristao je.

Otac je doputovao odmah. Mi djeca s majkom nedugo nakon toga, plovili smo na prvom prekooceanskom putovanju broda Galileo Galilei.”, ispričala je konzultantica Ljiljanna Ravlich.

I ona i njezino četvero sestara i braće rođeni su u Hrvatskoj. Ona u splitskoj bolnici, pet godina prije negoli će iz stričeva doma u Karlovcu krenuti put Australije. 55 godina poslije doista može reći da je za nju život bio – nevjerojatno putovanje. Jer povijest će je upamtiti kao prvu ženu rođenu u nekoj zemlji u kojoj engleski nije službeni jezik, a koja je izabrana u Parlament Zapadne Australije, u kojemu je u konačnici provela plodonosnih 14 godina.

“Nakon mene jedna druga mlada dama hrvatskih korijena, Jaye Radišić, sa samo 24 godine izabrana je u Parlament Zapadne Australije. Kao najmlađa žena dosad! Njezina baka potječe iz mojega rodnog sela, Kozice, smještenoga na sjeveroistočnim padinama Biokova”, rekla je Ljiljanna Ravlich.

I Tony Krsticevic izabran je u najviše zapadnoaustralsko predstavničko tijelo, član je njegova sadašnjeg saziva. I on je rođen u Hrvatskoj, u Zagrebu, kamo su roditelji došli iz Metkovića. U Australiju je stigao 1969., s tri godine, s majkom i mlađim bratom. Otac je tada već radio godinu dana na najmanjem kontinentu. Nije bilo lako, kaže. Roditelji baš i nisu dobro razumjeli engleski, ali za sve vrijedne ljude Australija je tada doista bila obećana zemlja. On sam prevalio je dalek put otkad je s 10 godina dobio australsko državljanstvo, ostvario je svoj australski san.

“Po profesiji sam računovođa, to sam radio dvadeset godina, u Poreznoj upravi u Perthu. 1995. ušao sam u Liberalnu stranku Australije. Deset godina poslije pružila se prilika za ulazak u zapadnoaustralski parlament. Zastupam stajalište da se morate politički angažirati ako želite imati utjecaj. Ja sam oduvijek htio utjecati”, istaknuo je Tony Krsticevic.

U Australiji preživljavaju političari s inicijativom, stranački uhljebi nepoznata su kategorija. Kao i političari koji se ne boje preuzeti odgovornost. U jednom od mandata u zapadnoaustralskoj vladi Ljiljanna Ravlich bila je ministrica obrazovanja, raspolagala je godišnjim proračunom od četiri milijarde i 200 milijuna australskih dolara.

“Danas se u Australiji više ne traži sirova radna snaga. Mnogi poslovi koji su zahtijevali snažne muškarce danas više ne postoje. Za to imamo strojeve, robote… Ovdje danas žele obrazovni sustav koji stvara kritičke mislioce, pojedince koji će znati rješavati probleme. Moramo ljude obrazovati za budućnost, a ne za prošlost”, ističe Ljiljanna Ravlich.

“Obrazovanje je ključno. Nekada ono u Australiji nije bilo bitno, u prvom planu bila je trgovina. Zidari, vodoinstalateri, krovopokrivači, radnici na sjeveru koji su nosili rudarstvo i poljoprivredu… To je bilo u našem fokusu od 1960-ih do 1990-ih. Danas je u fokusu obrazovanje. Jednake mogućnosti za najbolje obrazovanje za sve, jer moramo izgraditi društvo za industrije budućnosti”, naglašava Tony Krsticevic.

U okolici Pertha dva su grada prijatelja jadranskih dragulja. U Cockburnu, jednome od 19 gradova prijatelja Splita diljem globusa, tri glave slične lavljima mnoge podsjećaju na povijesni grb Dalmacije.

Pitoreskni Fremantle, u koji turisti dolaze i radi obilaska najposjećenijeg groba u Australiji, onoga bivšeg pjevača AC/DC-ja Bona Scotta, grad je prijatelj s Korčulom. Tko zna, možda su i ribari čije skulpture krase tamošnju marinu bili otočani s Jadrana, koji su uplovili na nekom od brodova u luku Fremantlea u potrazi za boljim životom.

“Trećina stanovnika Zapadne Australije nije rođena u Australiji. Hrvatska je kulturološki mnogo homogenija, ondje je zajednička kultura znatno raširenija. Bila sam nedavno na vjenčanju rođakinje u Hrvatskoj. Od 4 popodne do 6 ujutro ljudi su u glas pjevali svaku pjesmu, svi su znali sve riječi. Ima nešto prekrasno u tom međusobnom dijeljenju kulture, a to u Australiji ne postoji u tolikoj mjeri. Australci se međusobno razlikuju i fragmentiraniji su”, rekla je Diana Erceg.

“U konačnici se svi ovdje moraju slagati. Mi smo otok, toliko udaljen od svega drugoga na ovome planetu. Jednom kad ljudi dođu u Australiju, vjerojatno im nije jednostavno otići nekamo drugamo”, priča Ljiljanna Ravlich.

Na drugom kraju svijeta odlučni pojedinci s vizijom, isključivo zbog svoje predanosti i rada, u pola stoljeća doista mogu prijeći put od djeteta iz mnogočlane radničke imigrantske obitelji do utjecajne parlamentarke i ministrice obrazovanja. To je Australija, zemlja koja svima daje jednaku šansu.

Autor: Dragan Nikolić / HRT

Što vi mislite o ovoj temi?

Naši u svijetu

Na internetu krenuo projekt popisivanja hrvatskih iseljenika u Argentini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Hrvati i njihovi potomci u Argentini mogu do kraja godine sudjelovati u digitalnom popisivanju kako bi se utvrdilo koliko ih je doista u toj južnoameričkoj zemlji u koju su se godinama iseljavali, izvijestio je Savjet RH, tijelo koje provodi popis i savjetuje hrvatsku vladu.

„Tražimo Hrvate i njihove potomke u Argentini. Mogu biti njihova djeca, unuci, praunuci…Htjeli bi smo da nam dobrovoljno kažu gdje se nalaze“, izjavio je Cristian Šprljan, član Savjeta RH, za argentinsku radijsku postaju Cadena 3.

Još uvijek je nepoznato koliko Hrvata i njihovih potomaka živi u Argentini budući da postoje podaci samo o onima koji imaju hrvatsku putovnicu.
Kako bi se doznalo koliki je ukupan broj svih osoba koje potječu iz Hrvatske ili imaju hrvatske korijene, na internet je 28. lipnja postavljen formular kojeg bi te osobe trebale ispuniti do 28. prosinca. Rezultat, odnosno ukupan broj Hrvata u Argentini, objavit će u veljači 2021. godine Savjet RH.

Sudjelovanje se odvija na dobrovoljnoj bazi a prikupljeni podaci poslužit će samo u statističke svrhe te kako bi hrvatska zajednica u Argentini mogla provoditi zajedničke kulturne aktivnosti te dodatno povezati iseljenike i njihove potomke s Hrvatskom.

Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH (skraćeno Savjet RH) je savjetodavno tijelo koje pruža pomoć vladi u Zagrebu u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa vezanih za Hrvate u inozemstvu. Članovi savjeta su predstavnici najznačajnijih udruga i organizacija iseljenih Hrvata te se biraju na mandat od četiri godine.

Šprljan napominje kako je popisivanje Hrvata u Argentini jedinstven projekt u svijetu, autonoman i samostalan, kojeg provodi zajednica Hrvata u Argentini u sklopu Savjeta RH i u suradnji s hrvatskim veleposlanstvom u Buenos Airesu.

Formular se nalazi na internetu pod nazivom „Prvi digitalni popis Hrvata i njihovih potomaka Argentine“ (Primer Censo Digital de los Croatas y sus Descendientes de la República Argentina).
Kroz 44 pitanja nastoji se doznati gdje je osoba rođena, gdje živi, tko joj je najbliži srodnik rođen u Hrvatskoj, te u kojem je migrantskom valu osoba ili njen srodnik doselio u Argentinu.

Hrvati su se selili u tu zemlju zbog gospodarskih i političkih razloga a prvi val je bio prije 1918. godine, drugi od 1919. do 1945., a treći nakon drugog Svjetskog rata od 1946. do 1960. godine. Bilo je emigranata koji su i kasnije odlazili ondje.

Danas u Argentini živi značajna zajednica s poznatim ljudima kao što su pjevačica i glumica Sandra Mihanovich, bivši tenisač i argentinski izbornik Daniel Oršanić, odbojkašica i argentinska reprezentativka Yamila Nizetich, nogometaš Daniel Bilos, bivši kapetan odbojkaške reprezentacije Marcos Milinkovic, nogometni trener Juan Pablo Vojvoda i potencijalni hrvatski nogometni reprezentativac Matko Miljevic.

Oni su također pozvali hrvatske iseljenike da se priključe projektu i ispune formular.”Pozdrav, ja sam Daniel Oršanić te sam kao i vi potomak hrvatskih iseljenika. Htio bih vas pozvati na sudjelovanje u prvom popisu Hrvata i njihovih potomaka u Argentini”, rekao je Oršanić u poruci objavljenoj na kanalu Youtube. “Ispunite formular i podijelite link sa svim svojim prijateljima Hrvatima. Hvala”, dodao je.

U gradu Rosariju je u travnju preminuo Tomás Felipe Carlovich (74) smatran jednime od najboljih nogometaša u povijesti Argentine, a dotad prilično nepoznat u Hrvatskoj. Diego Armando Maradona, osvajač Svjetskog prvenstva 1986. godine, u veljači je rekao kako je Carlovich bio najbolji igrač kojeg je on vidio. Po tom djetetu hrvatskog iseljenika trebala bi biti nazvana ulica u Rosariju, gradu gdje je rođen baš poput aktualnog najboljeg nogometaša svijeta Lionela Messija.

„Kažu da nas je na tisuće, ali kako to možemo znati?“, rekla je Jelena Nadinić, članica Savjeta RH, prilikom predstavljanja projekta.
„Ciljevi popisa su saznati gdje su zemljopisno raspoređeni Hrvati i hrvatski potomoci Argentine, shvatiti koji su njihovi kulturni i društveni interesi, doznati iz kojeg su migrantskog vala došli njihovi preci, kolika je razina znanja i očuvanje hrvatskog jezika. Također i međusobno povezati ljude i institucije te planirati aktivnosti od zajedničkog interesa kroz hrvatske institucije u Argentini“, poručila je Nadinić.

Zainteresirane osobe dodatne informacije mogu naći na društvenim mrežama Facebook i Instagram pod nazivom “Censo Croata” (Popis Hrvata) kao i na kanalu Youtube.
„Hrvatska zajednica je jedna od mnogih iz Europe koje su se formirale u Argentini u 20. stoljeća tijekom velikog migracijskog vala i koje su nastanile zemlju od 1880. godine“, piše novinarka Carmen Ercegovich u velikim argentinskim novinama Clarín gdje je izvijestila o aktualnom popisivanju Hrvata.

Šprljan u svojoj knjizi „Hrvatska i Hrvati iz Argentine“ navodi kako je prvi registrirani useljenik bio isusovac Nikola Plantić 1748. godine koji je ondje razvio obrazovne sadržaje, uglavnom u gradu Córdobi. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

DSHV ostao bez mandata u srbijanskoj i vojvođanskoj skupštini: ‘Izborni uvjeti bili izuzetno neravnopravni’

Objavljeno

na

Objavio

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), koji je na nedjeljnim općim izborima u Srbiji nastupio u koaliciji s Vojvođanskom frontom, ostao je bez mandata u Skupštini Srbije i Vojvodine.

Jedina stranka hrvatske manjine zadržala je mjesta samo u parlamentu grada Subotice i jedan je osvojila u mjestu Bač, rekao je u izjavi hrvatskim medijima u Vojvodini predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.

„Doživjeli smo kao većina političkih takmaca neuspjeh kada je u pitanju pozicioniranje u republici i pokrajini. U nekoliko lokalnih samouprava imat ćemo vijećnike i na taj način osigurat ćemo minimalnu političku relevantnost u Srbiji“, naveo je Žigmanov.

On kaže da su izborni uvjeti bili „izuzetno neravnopravni“, da je postojao cijeli niz neregularnosti kada su u pitanju predizborne aktivnosti, kao i da je društvena klima po hrvatsku manjinu loša.

„Mediji su nam bili nedostupni, građani agresivno uznemiravani telefonskim pozivima koji su imali elemente prijetnji, a bilo je i ucjena. Posebno treba ukazati na pokušaje penetriranja u hrvatsku zajednicu uključivanjem u izbornu utrku grupe građana pod imenom Hrvatski demokratski forum (HDF)“, izjavio je Žigmanov.

Izborni neuspjeh, dodao je, može se tumačiti i odsustvom garantiranih mandata u parlamentima i državnim tijelima koji su definirani međudržavnim sporazumom Hrvatske i Srbije.

Žigmanov navodi kako godinama traže da se hrvatskoj manjini kao i Srbima u Hrvatskoj osiguraju zajamčeni mandati.

„Ne može se očekivati ćemo mi, kao ranjena i disperzirana zajednica, koja je pri tome najomraženija u Srbiji, s vrlo slabom potpore Hrvatske, napose kada su u pitanju njezini diplomatsko-konzularni predstavnici, imati dovoljno snage, moći i sredstava da postignemo ono što pripadnici brojčano većih zajednica mogu ostvariti“, rekao je čelnik DSHV-a. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari