Pratite nas

Naši u svijetu

Hrvati u Subotici imaju zabranu ulaska u gradske prostore

Objavljeno

na

Z. Ifković: Težak položaj Hrvata u Srbiji

Pošto je gradonačelnik Subotice Jenő Maglai zabranio Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata u rujnu 2014. da u plavoj vijećnici Gradske kuće održi znanstveno-stručni skup pod nazivom “Identitetske sastavnice i prijepori bunjevačkih Hrvata”, po drugi put je gradonačelnik Subotice Jenő Maglai uskratio hrvatskoj zajednici pravo korištenja, sada Velike vijećnice Gradske kuće za predstavljanje dva hrvatska znanstvena djela o identitetu bunjevačkih Hrvata, što je nastavak politike ponižavanja Hrvata u Subotici od strane gradonačelnika Jenő Maglai i dijela stranke Saveza vojvođanskih Mađara, sa svojim koalicijskim partnerima sa ciljem odvajanja dijela Bunjevaca od hrvatskog naroda. Gradonačelnik Jenő Maglai pravi razdor između hrvatskog i mađarskog naroda, koji su od 90-tih godina prošlog stoljeća obnovljeni i svake godine išli uzlaznom linijom, te promovira netoleranciju prema subotičkim Hrvatima.

Antihrvatsko djelovanje – Jenő Maglai

Gradonačelnik Subotice Jenő Maglai ne prestaje favorizirati bunjevačke i mađarske institucije. Ima više primjera za ovu tvrdnju. Od dodjele sredstava po natječajima grada Subotice te dodjele prostora za djelovanje udruga. Matica hrvatska ogranak u Subotici i mjesečnik Hrvatske novine ne mogu dobiti prostor od grada u kom bi djelovale.
U Subotici traje sustavno ponižavanje Hrvata, tako su poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika. Uz to se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti.

Profesorica Mira Temunović, eliminirana je iz proceduralnih razloga za ravnatelja škole što nije podnijela dokaz o poznavanju mađarskog jezika. Iako je hrvatski jezik i pismo u službenoj uporabi na cijelome teritoriju grada Subotice od 1993. godine, kao i mađarski jezik nikada nije bio u ravnopravnoj uporabi s mađarskim jezikom, iz razloga što se prilikom natječaja i upošljavanja u gradsku upravu i ustanove kojima je osnivač grad Subotica netraži i znanje hrvatskog jezika. Jedini uvjet je poznavanje mađarskog jezika.

Monografija Tradicijska bastina

Od trenutka kada je njegova stranka Saveza vojvođanskih Mađara 2010. izgubila mjesto gradonačelnika Subotice Jenő Maglai potpomagao je formiranje i djelovanje nove hrvatske stranke Demokratske zajednice Hrvata kako bi razjedinio Hrvate. Proračun grada Subotice je manji u odnosu na prošlu godinu. Ali to nije zapreka da se iz njega daje financijska potpora formiranju sada nove građanske hrvatske stranke, jer stranka Demokratske zajednice Hrvata nije postigla izborni rezultat.

Putem ugovora o djelu preko turističke organizacije iz proračuna grada isplaćuju se sredstva „nezavisnoj odbornici” Josipi Ivanković poznatoj po tome što se u jednom periodu prestavljala kao „predsjednica” ogranka Matice hrvatske u Subotici, a poznate i po tome što nije glasovala da bunjevački Hrvat Naco Zelić dobije priznanje Počasni građanin Subotice. Osim sredstava po ugovoru o djelu omogućeno joj je da trguje utjecajom po natječajima, sve sa ciljem potpore osnivanjanove građanske hrvatske stranke.

Nedavno, je Tomislav Žigmanov ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata , zbog javnih istupa u svezi lošeg položaja Hrvata u Subotici vrijeđen od Josipe Ivanković koja je tom prilikom rekla da je zadovoljna svojim položajem i Hrvata u cjelini. Riječi koje je uputila na račun ravnatelja, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata nisu prigodne za medije već za nadležne organe, obdusmana.

s predstavljanja dva djela

Potpomaganje nove hrvatske stranke nije kraj antihrvatskog djelovanja. Jenő Maglai već je nastavio potpomagati Bunjevce ne-Hrvate. Najbolji primjer za iznesenu tvrdnju je izbor titule Počasni građanin Subotice, priznanja koje prvi i jednini put nije dodijeljeno od kada se ovo zvanje dodjeljuje. Razlog toga je nacionalna pripadnost jednog od predloženih kandidata – bunjevački Hrvat. U zaštitu interesa Bunjevaca-ne Hrvata stali vijećnici stranke gdje je on bio šef odborničke grupe.

No, s time se nije zadovoljio već je pokušao da Dužijancu, koju organiziraju hrvatske institucije, putem izlike da je gradska manifestacija povjeri i inistitucijama Bunjevaca ne-Hrvata, pritom zaboravljajući činjenicu da Bunjevci ne-Hrvati organiziraju Dužijancu 15. kolovoza kao Dan dužijance – jedan od blagdana Bunjevačkog nacionalnog savita. Dan dužijance se obilježava u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a nastavlja povorkom koja kreće od zgrade Bunjevačke Matice, a završava kolom ispred Gradske kuće.

Prilikom posjeta predsjednika Nikolića Subotici gradonačelnik jegovorio rječnikom iz devedesetih za koji smo mislili da više ne postoji. Da podsetimo, tada je rekao obraćajući se Bunjevcima „Nacionalna zajednica Bunjevaca drži do sebe, čuva svoje običaje, kulturu i identitet. Bunjevci su primer da kroz teška istorijska iskušenja narod sebe može da očuva i ojača ako je jedinstven i stalno neguje svest o samobitnosti”.

Živo sjećanje među Hrvatima u Subotici kada su imali zabranu ulaska u te (gradske) prostore

Na predstavljanja zbornika radova “Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” i monografije “Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca”, organizatori predstavljanja, koje je održano u Hrvatskom kulturnom centru “Bunjevačko kolo”, nosili su crveno-bijele vrpce oko rukava odijela.

“Kao kada su Židovi morali nositi židovsku zvijezdu na rukavima, ili kao što je Pupovac nedavno nosio vrpcu na konferenciji za novinare u Zagrebu, tako izgleda i mi ako želimo u Gradsku kuću moramo nositi crveno-bijelu vrpcu oko ruke da se zna tko smo”, istaknuo je u svom izlaganju na predstavljanju dva kapitalna dela predsjednik Hrvatskog nacionalnoga vijeća Slaven Bačić.

sa predstavljanja 2

Povodom zabrana predstavljanja u javnom, gradskom prostoru zbornika radova “Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” i monografije “Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca”, ravnatelj Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov je izjavio: „Znak je da je sloboda govora u Srbiji dovedena u pitanje. Živo sjećanje među Hrvatima u Subotici kada su imali zabranu ulaska u te (gradske) prostore – jedino im je bio dopušten ulazak u Žutu kuću gdje je bilo sjedište mađarske policije, između 1941. i 1944.”

Potporu pripadnicima hrvatske manjine u “Bunjevačkom kolu” došao je dati i veleposlanik Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić, koji je izrazio nezadovoljstvo odlukom gradske uprave u Subotici. “Mislim da ovo nema smisla, jer bi sve manjine trebale biti jednake i imati jednaka prava na predstavljanje svojih napose znanstvenih publikacija u Gradskoj kući. Meni je jako žao što to nije omogućeno i hrvatskoj manjini”, rekao je veleposlanik Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić.

Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu

U sunakladništvu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF-pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata krajem 2014. godine objavljena je publikacija: zbornik radova „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” sa istoimenoga znanstvenog skupa održanog od 20. do 23. studenoga 2012. godine. Zbornik radova „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” uredili su prof. dr. sc. Milana Černelić, prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović, doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, dr. sc. Tihana Rubić, Matija Dronjić, dipl. etnolog i Mihovil Gotal, apsolvent.

U zborniku su objavljeni radovi znanstvenika iz Hrvatske, Mađarske i Srbije i studenata etnologije i kulturne antropologije, koji su u svojim radovima iznijeli rezultate vlastitih istraživanja među podunavskim Bunjevcima u Mađarskoj i Srbiji, kao i lokalnih istraživača, stručnjaci za pojedine bunjevačke teme.

Zbornik Bunjevci u vremenskom prostoru

„U Zborniku je objavljeno ukupno 40 radova na 686 stranica. Tematski su raznovrsni i pokrivaju više prostornih destinacija bunjevačkih ogranaka. Radovi posvećeni povijesnim temama bave se ranim bunjevačkim seobama, ali i suvremenijim migracijama, kao i utjecajima državnih ideologija u XX. stoljeću na identitet bunjevačkoga ogranka u Vojvodini, te recentnijom povijesno-političkom, a slijedom toga i pseudo-znanstvenom produkcijom (poglavito od strane srpskih znanstvenika) koja je utjecala i utječe na pojavu podvojenih bunjevačkih identiteta u Srbiji. Radovi posvećeni jeziku i govoru donose analizu govora odabranih (istraživanih) lokaliteta na kojima žive primorski Bunjevci na području Krivoga Puta i podunavski Bunjevci u Mađarskoj (Bajski trokut) te analizu tzv. „bunjevačkog govora” u jednom subotičkom mjesečniku, a pojedini radovi bave se i jezično-govornom situacijom, s tematskim i analitičkim razmatranjima publicistike, rada istaknutih bunjevačkih pučkih umjetnika te predstavljanjem života i rada pojedinih istaknutih Bunjevaca. Etnološkim i kulturno-antropološkim temama posvećeno je najviše raznovrsnih priloga: o drevnoj mitskoj baštini, o etnografskim sadržajima u lokalnim časopisima, o tradicijskoj ali i suvremenoj kulturi svih bunjevačkih ogranaka (odijevanju, običajima, vjerovanjima, politikama pamćenja, kulturama sjećanja, gastronomiji, nadimcima, obiteljskom životu, dječjoj kulturi, kulturi stanovanja, gospodarenju).

Na temelju navedenoga može se zaključiti da je ovaj zbornik radova prvi takav zbornik u kojemu se problematika hrvatske (sub)etničke bunjevačke grupe, koja se tijekom povijesti podijelila u tri prepoznatljiva ogranka te danas čini i dio hrvatske dijaspore u Mađarskoj i Srbiji, razmatra interdisciplinarno s povijesnog, jezičnog, identitetskog, etnološkog i kulturno-antropološkog motrišta. Izvornost ovoga djela ogleda se i u tome da su ovim zbornikom po prvi put u jednoj knjizi obuhvaćeni svi bunjevački ogranci (u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji) spomenutim interdisciplinarnim pristupom., rekla je prof. dr. sc. Milana Černelić.

Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca

U sunakladništvu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF-pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata krajem 2014. objavljena je znanstvena monografija Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca. Ona je posvećena tradicijskoj baštini bunjevačkog ogranka koji je nastanjen u Podunavlju. Glavna urednica monografije je prof. dr. sc. Milana Černelić, a uredništvo čine još i prof. Katarina Čeliković, prof. Bojana Poljaković, doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, dr. sc. Tihana Rubić, prof. dr. sc. Dinko Šokčević i prof. Tomislav Žigmanov.

„Monografiju čine dvije veće tematske cjeline na ukupno 523 stranice. Prva tematska cjelina „Život kroz godinu: najvažnije postaje u kalendaru bunjevačkih običaja” sastoji se iz deset priloga, tri o božićnim običajima (dva su posebno posvećena običajima Materica i Oca i Božićnjaku), o prelima, o uskrsnim običajima, o sv. Ivanu Cvitnjaku, a dva se priloga bave kraljičkim ophodima i Dužijancom. U okviru druge tematske cjeline „Život između početka i kraja” razmatraju se u kroz pet priloga porodni običaji; igre, igračke i djetinjstvo; higijenske navike Bunjevaca i njegovanje ženske ljepote; vjerovanja i posmrtni običaji. Kroz većinu radova prikazuje se tradicijska baština i njezin izraz u sadašnjosti. Bunjevački Hrvati najčešće su za markere svojega etnokulturnog identiteta birali pojedine značajnije običaje, tako su se i istraživači bavili upravo takvim temama kako bi njihovo kulturno nasljeđe prikazali što cjelovitije u odgovarajućem vremenskom kontekstu osluškujući glasove kazivača i slažući svojim prilogom uži tematski mozaik, da bi kao konačni rezultat toga rada objedinili sve njegove dijelove u jednu cjelovitiju sliku bogate tradicijske baštine.

Knjiga daje izvrstan pregled nastojanja da se čuvanjem, ali i revitaliziranjem tradicijske kulture označi, konstruira pa i ojača identitet bunjevačke subetničke zajednice prema drugim etničkim skupinama kako u Mađarskoj, tako i u Srbiji. Time postaje ne samo etnološki zapis i doprinos otimanju od zaborava bunjevačke tradicijske baštine i njezinoj revitalizaciji nego prerasta u braniča pravne i političke opstojnosti ove skupine na označenim prostorima. Osim toga, ovako koncipirana knjiga ima i neizmjernu emotivnu vrijednost za ovu iz hrvatskog nacionalnog tkiva prije više stoljeća izmještenu hrvatsku dijasporsku zajednicu”, rekla je recenztica dr. sc Jelka Vince Pallua.

[ad id=”40551″]

Zlatko Ifković/Hkv.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mladi iz Njemačke dovode investitore u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Mladi obrazovani ljudi hrvatskih korijena, koji već visoko kotiraju u bankarskom, financijskom i poslovnom životu bogate njemačke oblasti Rajna – Majna već deset godina pomažu njemačkim investitorima koji žele ulagati u Hrvatsku.

Hrvatska je zajednica u našoj oblasti nevjerojatno snažna, ne samo po brojnosti, nego je i ekonomski jaka. Gospodarske veze Hessena s Hrvatskom su jake, oni ovdje rade sjajan posao, kazao je Thomas Schaefer, ministar financija pokrajine Hessen.

Pokraj zračne luke, savez je organizirao nastup vladine Agencije za investicije i konkurentnost. Probrani gosti iz poslovnih krugova, investitori. Rizničar grada Frankfurta kaže, želimo što jaču suradnju. Hrvatski gospodarski savez je poput veleposlanika hrvatskih poduzeća u Njemačkoj, Frankfurtu i oblasti Rajna-Majna. Oni su i zagovornici interesa njemačkih poduzeća koja idu u Hrvatsku, kako bi investirala, pronašla kontakte. Kroz to je izrasla jaka veza, rekao je Uwe Becker, dogradonačelnik Frankfurta.

Kad tko spomene Hrvate i Hrvatsku, investitori ovdje uz Majnu već imaju u glavi sliku, dodaje Becker.

Hrvatski svjetski kongres okuplja na ovaj način i politički dio, gospodarski dio, investitore, mnoge koji su multiplikatori, koji povezuju gospodarstvo ovdje u Njemačkoj, kao i gospodarstvo u Hrvatskoj.

Ovdje usred bankarskog svijeta, skupina Hrvata mladih, obrazovanih i uspješnih, s dobrim vezama s ovdašnjim bankarima i investitorima, pokušavaju nešto učiniti za svoju domovinu i povezati ovdašnje investitore s Hrvatskom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Udruga “Glas hrvatske dijaspore” dodijelila Charlesu Billichu nagradu za životno djelo za pomoć Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prepoznavati predanost hrvatske dijaspore u izgradnji nacije nezavisne i demokratske Hrvatske, za dobrobit hrvatskog naroda, gdjegod bili, bilo je desetljećima i ostaje neumorno i nesebično zalaganje mnogih ljudi hrvatskog podrijetla koji žive diljem svijeta, izvan Hrvatske.

Prepoznavati i nagraditi to zalaganje jedan je od ciljeva udruge u Australiji “Glas hrvatske dijaspore”, kojoj i ja s ponosom pripadam. U subotu, 9. prosinca 2017., u društvu brojnih uglednih gostiju iz australske zajednice, svjetski poznati umjetnik i humanitarac Charles Billich postao je prva osoba u “Dvorani slavnih” (Hall of Fame) posvećene Hrvatima i Hrvaticama koji su se svojim velikim zalaganjem isticali iz dijaspore prosperitetu i dobrobiti hrvatske domovine i hrvatskog naroda. Planira se godišnji događaj za dodijeljivanje ove nagrade.

Te večeri dodjele nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj Charlesu Billichu u Sydneyu, Australija, zastupnik u Hrvatskome saboru za dijasporu, General Željko Glasnović, priključio se Skypeom toj svečanosti s riječima koje uključuju:

“… nezavisna Hrvatska stvorena u znoju i krvi … Charles Billich je dio tog rođenja, ponovnog rođenja hrvatske slobode. On je veliki ambasador Hrvatske i obasut sam veseljem što sam ovdje na ovoj komemoraciji njemu … pratite Charlesov primjer, on ga ima, vodi primjerom i Hrvatska je jedan od tih primjera … Ostanite pravi, slijedite taj put, i ne zalutajte od dimenzije – nikad ne prestanite. Želim vam sve najbolje, sretan Božić i da vam Kristovo rođenje dođe uz sve najbolje, hvala vam svima … ”

U trenutku dodjele nagrade Charlesu Billichu, John Ovcarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore” naglasio je da kip “ove nagrade predstavlja Lady Liberty (Damu Slobode), koju mi s ljubavlju zovemo Jelena, Jelena Zrinski, posljednja hrvatska kraljevska obitelj, a Jelena predstavlja hrvatski narod i njihovu obranu Europe od invazivnih (osmanskih) snaga i smatramo da je to vrlo prikladan lik i onaj koji predstavlja i odlučnost Hrvata kao što je Charles koji je neumorno radio u ovoj zemlji da prije svega predstavlja Australiju, ali i da predstavlja našu kulturu. Charles, veliko nam je zadovoljstvo dodijeliti vam ovu nagradu kao prvoj osobi “Dvorane slavnih”, udruge “Glas hrvatske dijaspore.”

Čestitke iz Hrvatske bile su brojne i također uključuju one od Marka Perkovića Thompsona, Jakova Sedlara, Joe Šimunića, Damira Plavšića te predsjednika “Glasa hrvatske dijaspore”, Darka Oreča, koji se u tom trenutku nalazio u posjeti domovini.

Charles Billich bio je vidljivo i duboko dirnut trenutkom u kojem mu je dodijeljena ova nagrada govoreći:

“To je kao da dobijete Oscara za nešto što ste učinili, ali ovo je puno bolje! Puno vam hvala. Duboko sam dirnut i izjavljujem da ne zaslužujem ovu buku, ali da, s vremenom sam oslikao nekoliko slika koje su obojile povijest Hrvatske tako da se na taj način ističu vrhunci i simbolika Hrvatske, a moja je namjera još raditi to i to ubrzanim tempom jer ne želim da vrijeme istekne. Moj raspored je vrlo, vrlo zauzet i moram racionalizirati svoje vrijeme od sada. Svaki trenutak se broji i napornim radom, radeći mnogo sati dnevno, sedam dana u tjednu, postigao sam malo, malo djelića onoga što želim postići, ali čak i ono malo je meni sveto. Hvala vam!”

Razmišljajući o svojoj prošlosti kada ga je progonio bivši jugoslavenski komunistički režim i o ovoj nagradi, Charles Billich je rekao:

“Hvala bratstvu Hrvata. Izrekao sam tu riječ, bratstvo, jer vjerujem u tu riječ možda malo više nego u riječi nacionalnost, znate, mi smo braća i sestre.

Mi smo unutar parametara ove definicije braće i sestara sa svim ostalim plemenima na svijetu. Ali u ovome, svaki svom, vrlo sam ponosan što sam dio hrvatskog plemena.

Večeras je veliko iznenađenje, nisam ovo očekivao. Znate, takvo priznanje meni, moj je posao upravo započeo … zahvaljujući inspiraciji moje nove zemlje Australije i moje stare zemlje Hrvatske – lijepi ljudi naseljavaju obje zemlje …

 

Za budućnost planiram neko djelo koje bi vas moglo razočarati, no, ono će vas sigurno zapanjiti. Dakle, podnosite me malo duže i vidjet ćete nešto pristojno i profesionalno što će doći iz mojih kistova. Jedna od stvari koje želim u skoroj budućnosti ostvariti jest spomenik jednom drugom pioniru hrvatskih i globalnih veza – Marko Polo – on je super heroj u Hrvatskoj, on je superman, on je taj koji je uspostavio kontakte s Dalekim Istokom, osobito Kinom, Mongolijom i praktički stavio Hrvatsku na kartu – za sva vremena. Radim na velikom spomeniku Marka Pola, koji će biti podignut u Korčuli, hrvatskom otoku, otoku na kojem je rođen Marko Polo.

Uspoređujem večeras i uspoređujem svoju radost koju osjećam s radošću koju sam osjetio davno prije, prije skoro jednog stoljeća, ali mislim da je to ipak bilo možda 1952. kada se nešto veliko i neočekivano dogodilo kao i večeras, što me ispunilo velikom radošću. Ako je radost uopće bila moguća u komunističkoj zemlji u kojoj sam bio u zatvoru.

No, zbog toga što su zatvori tako bili preopterećeni i napunjeni komunističko jugoslavenska vlada, koja je dominirala komunističkim republikama Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, morala učiniti nešto kako bi zadovoljila inzistiranje Međunarodnog Crvenog križa da nešto napravi u vezi statusa progona Hrvata. Jednog dana, dok sam odsluživao desetgodišnju zatvorsku kaznu radi političkih razloga i pobune protiv komunizma, doprla jedna iznenadna obavijest. I bilo je najavljeno da će se zbog prenatrpanosti zatvora pružiti amnestija zatvorenicima i amnestija je zapravo uključivala polovicu zatvorske populacije.

I znate li što! Ja sam bio jedan od njih! Ne mogu vam opisati radost koju sam osjetio u tom trenutku, bio sam orgazmičan, to je stvarno nešto što ne mogu opisati, nisam mogao spavati dva dana nakon toga – i ove noći je tako – puno hvala! Hvala svima Hrvatima i Australcima. Za Dom Spremni! Spremni smo za obranu našeg doma.”

Kako bi se u ovom članku zahvatili u potpunosti profil ove nagradne večeri u Sydneyu, te raspoloženje i značaenje ove nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj iz dijaspore  evo i ostalih govora koje su javnosti donijeli i istaknuli John Ocvarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore”, David Jakić, predsjednik Australsko’hrvatske gospodarske komore NSW te Ina Vukić, članica Izvršnog odbora “Glasa hrvatske dijaspore”.
John Ovčarić/ Glas hrvatske dijaspore:

 “Dobra večer Dame i gospodo

U ime udruge “Glas hrvatske dijaspore” i cijele australske hrvatske zajednice želim vam svima dobrodošlicu na ovaj gala događaj u čast Charlesa Billicha, priznavajući njegovo životna postignuća i doprinos ne samo u Australiji, već i njegovoj zajednici i svojoj ljubljenoj zemlji rođenja – Hrvatskoj.
Prije nego što započnemo s večerom za koju se nadamo da će nam ostaviti trajne dojmove i sjećanja, zamolio bih da svi odvojimo trenutak i najprije prepoznamo ne samo čovjeka kojeg ovdje slavimo, nego i njegovu odani suprugu.

Dame i gospodo, smijem li vas zamoliti da svi ustanete i pridružite nam se u pljesku za Charlesa i Christu Billich.

Ova je večer već neko vrijeme teško zaokupiravala srca i umove mnogih.
Kao udruga “Glas hrvatske dijaspore” osnovana je ne samo kako bi zastupali interese australskih Hrvata, kojih je sada više od nekih 200.000, već i da očuvamo našu kulturnu baštinu.

Kao Australci zagrlimo sve što je australsko, Australija nam je dala prava i mogućnosti zbog kojih su naši preci napustili rodno mjesto u potrazi onog što bi im omogućilo da svjoj djeci pruže ono što su oni sami željeli, ali nisu mogli ostvariti.

Priča o Charlesu nije ništa manje dramatična.

Nakon što je kao mladi student pretrpio reperkusije govora protiv tiranije pod komunističkim režimom, i trpio što mu se bilo kakvo naličje na slobodu oduzelo, Charles je također pogledao izvan ljepote svoje domovine tražeći daleko mjesto gdje se, kao pojedinac i umjetnik, njegove umjetničke sposobnosti i uvjerenja mogu spojiti i izraziti.

Australija mu je pružila ta neotuđiva prava, a zauzvrat on je uzvratio dodavanjem svoje jedinstvene i bogate kulturne ljepote kroz svoj rad.

Charles, ove večeri neki Vaši prijatelji, obožavatelji i oni kojima je privilegija biti skrbnikom jednog od Vaših umjetničkih djela, ovdje slave i časte Vas.

Dakako, još mnogo toga, i mnogo onih koje ne poznajete ove večeri također slave s nama.

Svatko od nas ovdje večeras će se u nekom trenutku zaustaviti i razmišljati o djelu koje ste stvorili, djelo koje su možda vidjeli, koje ukrašava neko mjesto.
Prečesto zaboravljamo da digitalni svijet nikad ne može zamijeniti izraze majstora koji ne samo kroz temu, već kroz njegovo stvaranje prenosi emocije koje su postojale dok je svaki pokret kista bio izvršen.

Kad stvarate, Charles, svaki od tih kistova zahvati mali trenutak u vremenu, oni hvataju bit onog što ste Vi, i to je boja, tekstura i njihova međusobna veza koja hvata srca i umove onih koji se dive.

Ovi trenuci prolaze za Vas dok prelazite iz stvaranja jednog djela na drugo, ali za nas, sigurno se po svijetu o Vama razmišlja i divi Vam se, svake minute, svaki dan dok se usredotočavamo na svaki potez, trenutak zarobljen u vječnosti, trenutak koji nadahnjuje i pruža užitak.

Nakon što ova večer dođe do svojega kraja, i vi se vratite u svoj studio i svoje slikarsko platno, iskreno se nadamo da će vas sjećanja ove večeri na neki mali način nadahnuti, da ćete, kako stvarate, znati da će ljepota koju nam pružate živjeti zauvijek, i da vam to kao nagrada unese osmijeh na lice.”

David Jakić/Australsko-hrvatska gospodarska komora NSW:

“Dragi prijatelji, kolege, kolegice i gosti,

Prvo, želio bih čestitati timu “Glasa hrvatske dijaspore” što je stvorio ovako senzacionalan događaj.

John, Valentin, Branko, Ina, Anne, Mary i Alenka, učinili ste nevjerojatan posao u stvaranju ove večeri i čast mi je što stojim ovdje i izražavam zahvalnost za ovu nezaboravnu prigodu.

Iskreno … za moj prvi službeni govor kao predsjednik gospodarske komore – nervozan sam … to je moralo biti u noći koja slavi takvu inspirativnu osobu, gospodina Charlesa Billicha.

Sada, za ljude koji se možda pitaju zašto sam malo nervozan, želim uzeti ovaj trenutak i govoriti samo o nekim Charlesovim postignućima …

  • Umjetničke slike za Ujedinjene narode u New Yorku
    • 2 slike u Vatikanu
    • Službeni umjetnik za Olimpijske igre u Sydneyu 2000, Peking, Atenu i Sotchi
    • Ključ za grad Atlanta
    • Charlesova umjetnost je na svjedodžbi Nobelove nagrade za mir
    • Za mene, moje omiljeno … kupio je lijepog Bentleya.

Mogao bi nabrajati još mnoga postignuća, ali sigurno ste već shvatili o kakvom se čovjeku radi.

No, ne završava se time … ne samo da je tako puno postigao, on je i čovjek s ogromnim srcem.

To je čovjek kojemu u životu nije bilo lako:
• Zatvaren je od strane komunističkog režima zbog svojeg stava, zbog onog u što je vjerovao
• Kao i drugi, došao je ovdje brodom za kojeg sam siguran da nije bio “ovacija moru”
• Pomagao je Europljanima da dolaze u Australiju kako bi pronašli posao

Opet bih mogao ići puno dalje, ali ono što najviše volim … bio je nekad i taksista … toliko puno poštovanja imam za tog čovjeka.

Charles Billich, Vi ste inspiracija tolikim mnogim, a Vaš je posao donio toliko puno sreće i veselja ljudima širom svijeta.

Australija vas može svojatati kao svojeg; Hrvatska kao svojeg … ali jedino je pravedno reći da obje zemlje trebaju biti ponosne da Vas nazivaju sinom jer ste međunarodno blago.”

Ina Vukić/Glas hrvatske dijaspore:

“Jedini vez prijateljstva jest vjernost”, Antun Starčević, političar i pisac 19. stoljeća kojog se naziva ocem hrvatske domovine.

Čast i zadovoljstvo mi je biti s vama svima ovdje, večeras, kada slavimo izvrsnost i izvanrednu predanost i odanost iz hrvatske dijaspore za unapređenje naše hrvatske domovine. Ovom se nagradom dodjeljuje i priznanje za trajnu viziju Charlesa Billicha za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te za njegove ogromne doprinose obrani i promicanju istine i hrvatskog imena diljem svijeta – a da ne spominjem njegovu golemu humanitarnu velikodušnost prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Hrvatska! Kolijevka postojanja hrvatskog naroda; majka naše povijesti; otac našeg borbenog duha za slobodu; baka legende i prabaka tradicije; djed Za Dom Spremni narodne volje i pradjeda patriotske ljubavi i odlučnosti.

Patriotizam i izgradnja nacije bili su in ostaju arterija postojanja hrvatske dijaspore.

Patriotizam znači ljubav prema zemlji.

Ipak, to samo po sebi – kaže vrlo malo.

Uostalom, mi možemo voljeti mnoge stvari na različite načine, ali nešto voljeti uvijek znači imati određenu odanost i brinuti se za taj objekt naše ljubavi na poseban, uzbudljiv način.

Da hrvatski iseljenik voli i uspije u novoj, kao i izvornoj domovini, definiraju tu posebnu ljubav, tu posebnu odanost.

Neki ljudi tu posebnu ljubav izražavaju kroz važne akcije koje dotiču cijelu naciju.
A Charles je bio i upravo jest među njima!

Mnogi danas se odnose prema patriotizmu skepticizmom.

U globaliziranom svijetu više identiteta, nacionalnosti, savezništava i vjernosti su uobičajena stvar.

Mnogi bi rekli da bi bilo bolje za nas jednostavno slaviti naše zajedničko čovječanstvo, postati građani svijeta – i ne brinuti se o našoj zemlji podrijetla, kao ni o onoj u kojoj smo izgradili naše živote, kao posebnim.

Ne slažem se. Ne vjerujem da bismo trebali napustiti domoljublje, jer patriotizam je zemljama ono što je samopoštovanje pojedincima:

Trebate ga kao uvjet kolektivnog, zajedničkog samopoboljšanja.

Neizrecivi i brutalni gubitci brojnih obiteljskih života, tlačenje i progon rukom komunističkog režima bivše Jugoslavije, dobro su poznati mladom Charlesu Billichu, iz onih davnih dana.

Ali Australija je melem kojeg samo domovina može pružiti; druga domovina koja vam pruža slobodu njegovati svoje snove za zemlju svojeg rođenja i pomaže vam u njihovim ostvarivanjima.

Tijekom gotovo tri protekla desetljeća imala sam privilegiju i izuzetno zadovoljstvo što me konstantno dodirivala Charlesova nesebičnost upravo zbog kolektivne dobrobiti hrvatskog naroda u domovini i onih u dijaspori.

Charles Billich je u akcijama koje su tako važne našoj kolektivnoj dobrobiti dosljedno i odlučno donosio dobro ne samo Australiji nego i Hrvatskoj.

Oba su ova svijeta bogato profitirala od talentiranog i odanog Charlesa Billicha kroz nekoliko desetljeća.

  1. siječnja 1992. bio je dan kada je Australija postala među prvim neeuropskim zemljama koje su preiznale Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu.

Ovdje, u mojim rukama držim svjedočanstvo toga dana kad smo slavili tu važnu prigodu kojoj je i Charles bio značajan dio!

Ovu knjigu, Spomenicu, darujem Vama Charles kao jedan od mnogih svjetionika hrvatske slobode koje ste i Vi godinama držali u svojim rukama!
Pozdravljam Vas, Charles Billich! Hvala!”

U čast nepokolebljive odlučnosti u obrani hrvatskog naroda od brutalnih napada od strane Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1990ih godina, Charles Billich je ove večeri u sydneyskom Hilton hotelu otkrio za javnost svoj portret pokojnog generala Slobodana Praljka. Prihod od prodaje ovog portreta namijenjen je pomoći obitelji pokojnog generala Praljka. Neka ponosni i kupac s najvećom ponudom cijene za ovaj zadivljujući portret također učini i Hrvatsku ponosnom!

Ovom prigodom dodjele nagrade Charlesu Billichu za Životno djelo u pomoći Hrvatskoj, za predanost hrvatskoj slobodi i demokraciji, u srcima i mislima obilježila se i 18. godišnjica smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana! Njegova je odlučnost za slobodom nadahnula i čitavu hrvatsku dijasporu da postane jedan od glavnih elemenata i borbena snaga, uz hrvatske domovinske snage i narod, u postizanju neovisnosti i demokracije. S dubokim poštovanjem i lijepim sjećanjima Hrvati u dijaspori – ne zaboravljaju!

Ina Vukić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari