Pratite nas

Reagiranja

Hrvatice i Hrvati u etničko-političkom raskoraku

Objavljeno

na

Za razliku od rodoljublja i domoljublja, koji poput čovjekoljublja i bogoljublja pripadaju nekakvom sustavu vrijednosti, politički nacionalizam temeljna je sastavnica svim političkim subjektima i svim upotrebljivim vrjednosnim sustavima u svakoj uređenoj demokratskoj državi svijeta, te kao takav nema nikakve veze s ideologiziranim nacionalizmom, svojstvenom nedemokratskim državama, gdje kao ideološka zamjena za ugušene slobode, nasilno izbrisane identitete i zatomljene vrijednosti, postaje vrijednost i mjera samome sebi.

Polazeći od činjenice da su vrijednosno i plemensko određenje oduvijek smatrani dvjema temeljnim sastavnicama ljudskoga bitka, nepobitna istina da demokracija uvjetuje podjelu društva na dvije osnovne vrijednosne skupine nameće zaključak da je opstojnost svake demokratske državne zajednice izravno ovisna o postojanju jedinstvene nacionalne politike, koja je zbog nemogućnosti postizanja zajedništva na vrijednosnoj osnovi jedino vezivno tkivo svakog zdravog demokratskog društva.

To je osnovni razlog zbog kojega država s više političkih nacionalizama ne može podnijeti vrijednosni pluralizam svojstven demokratskom društvu, ali i razlog zbog kojega jedna demokratska država ne može preživjeti postojanje različitih političkih nacionalizama. U tome smislu, Jugoslavija je bila očit primjer višenacionalne tvorevine koja se na životu mogla održavati samo u strogo kontroliranim uvjetima nametnutog totalitarizma i vrijednosnih nesloboda, dok je današnja Hrvatska, nažalost, suprotan primjer demokratske države koja zbog postojanja različitih političkih nacionalizama ne može donijeti niti provoditi strategiju vlastita razvoja.

Srećom u nesreći, iz oba je primjera moguće iščitati kamo bi europske narode odvela federalizacija Europske unije i koliko je važno da postojeći model, temeljen na liberalnoj demokraciji i poštivanju suvereniteta država članica, postane standardom u stvaranju budućih naddržavnih zajednica u svijetu. Posebno je zanimljivo da je i u SAD-u, kao najmoćnijoj i najrazvijenijoj multinacionalnoj državi svijeta, upravo američki politički nacionalizam osnovi pravac svake politike koja tamo smije postojati.

Uspoređujući današnju Hrvatsku, koja tek treba pronaći vlastiti put u dugoročnu političku stabilnost, s uređenim državama Europe i svijeta, potpuno je jasno da ne može prosperirati demokratska država za čiju se vlast ravnopravno nadmeću predstavnici dvaju ili više suprotstavljenih političkih nacionalizama, kao da je riječ o nekakvoj ničijoj državi – iz čega onda proizlazi da u Republici Hrvatskoj, uz kozmopolitizam, smije postojati još jedino hrvatski politički nacionalizam.

Postojeći republički model, u kojemu je nositelj suvereniteta, umjesto po političkom, definiran po etničkom načelu, nije sukladan hrvatskim nacionalnim interesima i danas predstavlja nepotreban teret u razvoju moderne države. On destabilizira Hrvatsku jer podrazumijeva postojanje nacionalnih manjina kao političkih čimbenika u službi matičnih nacionalnih država, postavljajući se kao snažna kočnica uspostavi zdravih društvenih odnosa, u kojima bi svi državljani Republike Hrvatske, bez obzira na njihovo podrijetlo, imali jednako pravo nazivati se Hrvatima. Promjena ove temeljne političke zadanosti, uz izmjenu Izbornoga zakona i Zakona o političkim strankama, trebala bi biti prvorazredni društveni prioritet, usmjeren stvaranju stabilnije, pravednije i demokratičnije Hrvatske.

Hrvatska je u proteklom stoljeću ratovanja i iseljavanja, razdvajanjem jedinstvenog hrvatskog etničkog naroda na različite političke narode, bila izložena snažnom procesu dekroatizacije, koji je započeo raspadom Austro-Ugarske Monarhije, nastavio se tijekom trajanja Jugoslavije, a dovršava se danas, dekroatizacijom dijelova hrvatskoga naroda ostavljenog izvan državnih granica u susjednoj BiH i Srbiji, zbog čega je u najmanju ruku drsko što upravo iz krugova koji zagovaraju i provode dekroatizaciju Bunjevaca dolaze kritike na izjavu Kolinde Grabar Kitarović, koja hrvatske Srbe smatra sastavnim dijelom hrvatskog političkog naroda, pa se svim biračima, iskreno i otvorena srca, obraća riječima Hrvatice i Hrvati.

Nažalost, svjedoci smo već duže vrijeme i poodmaklih procesa dekroatizacije dijelova hrvatske države, kao i najnovijih pokušaja regionalizacije Hrvatske, koji više ne dolaze samo od strane onih koji Istru smatraju naprednom multikulturalnom topionicom identiteta u službi stvaranja istrijanskog političkog naroda, nego i od strane nekih pojedinaca i stranaka iz domoljubnih krugova, koji potpuno otvoreno, uz žestoku domoljubnu retoriku, zagovaraju podjelu Republike Hrvatske na bivše okupacijske zone, kao siguran uvod u njezinu dekroatiziranu budućnost. Ipak, sudeći prema slaboj podršci koju su ovi domoljubi dobili na dvama prethodnim izborima, postavlja se logično pitanje je li narod na vrijeme prepoznao da je njihova domoljubna politika, ustvari, nedovoljno narodna ili je ovdje narod taj koji je nenarodan i nedovoljno politički pismen kako bi shvatio sve prednosti ponuđenog regionalizma.

Nakon četvrt stoljeća demokracije, premrežene ovakvom političkom elitom, utješno je gledati pojačanu zrelost hrvatskih glasača koji u dovoljnom broju shvaćaju da najveću štetu Hrvatskoj ne nanosene ljudi koji svoje protuhrvatstvo iskazuju otvoreno ili ga provode koristeći infrastrukturu tzv. ljevice, nego oni koji to isto čine s pozicije borbenog i angažiranog domoljublja – ljudi koji politiku ne prihvaćaju kao umijeće postizanja najviših ciljeva u okviru stvarnih mogućnosti, pa razarajući svako domoljubno zajedništvo, gorljivo i uporno, zagovaraju najlošija moguća ili najbolja nemoguća rješenja koja Hrvatsku redovito vode u nove podjele i propast.

U složenosti trenutka u kojemu se Hrvatska danas nalazi, pritisnuti prezaduženošću i teškom gospodarskom krizom, treba imati na umu da u čitavoj novijoj povijesti nikada nismo bili, a u dogledno vrijeme i ne ćemo biti, u povoljnijem geopolitičkom položaju od ovoga sada, kada iz sigurnog okvira Europske unije možemo pokretati stvari o kojima do jučer nismo mogli niti sanjati. Velika je odgovornost na novoizabranoj predsjednici i budućem premijeru kako najbolje iskoristiti ovu neponovljivu priliku i pronaći odgovore na brojna otvorena pitanja, od kojih su rješavanje nagomilanih problema sa susjedima, politički obračun s totalitarističkim naslijeđem i jugoslavenskim nacionalizmom, svladavanje gospodarske krize i sprječavanje demografske katastrofe, ključ budućeg pozicioniranja Hrvatske na političkoj karti Europe i svijeta.

Davor Jurica

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Četvrta gardijska brigada o Pilselu: ‘Nitko od naših pripadnika ga ne poznaje s ratišta jer nije sudjelovao u borbenim akcijama’

Objavljeno

na

Objavio

Branitelji iz Četvrte gardijske brigade priopćili su svoj stav o gostovanju novinara i kolumnista Drage Pilsela u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Prenosimo ga u cijelosti:

“Radi potpunog i pravilnog informiranja javnosti uzimamo si slobodu pojasniti neke pojedinosti o sudjelovanju Drage Pilsela u 4. gardijskoj brigadi. Naime, gospodin Pilsel je u emisiji Otvoreno emitiranoj 11. prosinca 2017. godine iznio podatak da su on i poginuli brat bili pripadnici 4. gardijske brigade, što je nesporno.

Doista poginuli brat Andres Pilsel bio je veliki ratnik u 4. gardijskoj brigadi te je časno prošao sve terene do trenutka nestanka u borbenoj akciji, dok je Drago Pilsel evidentiran u 4. gardijskoj brigadi u period od 11.11.1992. do 28.02.1992. kao prevoditelj za španjolski jezik u Splitu. Dotičnog nitko od pripadnika 4. gardijske brigade ne poznaje s ratišta jer isti nikada s postrojbom nije bio na terenu niti je sudjelovao u borbenim akcijama.

Kao Udruga veterana 4. gardijske brigade neshvatljivo nam je da pojedinci imaju za pravo poistovjetiti se s istinskim ratnicima koji su zaista sudjelovali u obrani Republike Hrvatske.”

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Oduzmite odličja Mesiću…

Objavljeno

na

Oni koji se raduju presudi generalu Praljaku i drugima u Haagu sada bi željeli da im predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović oduzme i ratna odličja koja su zasluženo dobili za zasluge u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Predsjednica je odgovorila da to neće učiniti! A i zašto bi?

  • „Ti su ljudi dobili odličja za obranu od velikosrpske agresije i ja im ta odličja neću oduzeti“, poručila je.

Time je još jednom dala do znanja da je Haaški sud politički i da ako oni neke osude to ipak ne znači da je uistinu riječ o ratnim zločincima, tim prije što tisuće Srba nikada nisu bili osuđeni za zločine u vrijeme prošloga rata. Što Srbija, primjerice, ne oduzme odličja jednom Šešelju?

Ako nekome u Hrvatskoj treba oduzeti  ratna odličja onda treba onima koji su poput Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Manolića, Perkovića, Mustača  i njima sličnima učinili ogromnu štetu Republici Hrvatskoj, a samim time i hrvatskim braniteljima.

Naime, još nismo zaboravili na koji se način jadni i žalosni bivši predsjednik Republike Mesić svojedobno obračunao s dvanaestoricom časnih i uvaženih hrvatskih ratnih zapovjednika i generala, kad ih je zbog opravdanog obraćanja javnosti preko noći bacio na ulicu. Njemu je i predsjednik Tuđman dao visoka državna odličja, a on je „vršio nuždu na njegovu grobu“.

Dakle, ako nekome treba oduzeti odličja, Mesić bi trebao predvoditi tu sramnu ekipu!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari