Pratite nas

Kronika

Hrvatima sugerirali da se izjasne kao Bošnjaci ili Srbi

Objavljeno

na

Nakon što je Federalni zavod za statistiku upozorio hrvatske općine u Hercegovini kako nisu izabrale članove popisnog povjerenstva lokalne samouprave u skladu sa Zakonom o popisu stanovništva, a sve zbog neispunjavanja uvjeta prema kojem u povjerenstvu (u kojem inače sjedi 3 do 5 članova) mora biti po najmanje jedan iz svakog naroda i jedan iz ostalih, iz ovih općina postavljaju pitanje moraju li zbog ovog problema “izmišljati” Srbe, Bošnjake i druge. Da stvar bude apsurdnija, pojedini načelnici su nam otkrili kako se neformalnim kanalima čak tražilo da se Hrvati kroz izjavu izjasne kao pripadnici drugih naroda.

[dropcap]N[/dropcap]aime, homogeni nacionalni sastav općina rezultira da se na natječaje javljaju isključivo Hrvati, a problem bi se možda i mogao riješiti “pronalaskom” malobrojnih Srba i Bošnjaka da nema uvjeta prema kojem se u povjerenstvo biraju osobe s određenom stručnom spremom. U svakom slučaju ovim pristupom kršio bi se zakon jer bi se Srbi i Bošnjaci u povjerenstva ubacivali preko veze. Uzimo primjer općine Široki Brijeg koja je do sada dva puta raspisivala javni oglas za prijavu kandidata za članove popisnog povjerenstva općine i oba puta im Sarajevo nije dalo pozitivno mišljenje, a sve zbog činjenice da su se na natječaj prijavili isključivo Hrvati. Načelnik Miro Kraljević se opravdano pita kako i što dalje, tim više što se u spomenuta povjerenstva ne može tek tako “dovesti” ili “nagovoriti” netko od Srba i Bošnjaka jer postoje jasni uvjeti prema kojima u povjerenstvu moraju sjediti osobe s određenom spremom.

Ponovljeni natječaji

– Što nama sada ostaje, pa mi smo dva puta raspisali natječaj i što možemo kad su se prijavili samo Hrvati. Sad bismo mi trebali moliti i tražiti jer ovo nije bilo kakvo povjerenstvo, ono treba provesti sve moguće procedure, obučiti popisivače.. Traže se, primjerice, pravnici s iskustvom u radu u upravi, naglasio je Kraljević, podsjetivši kako se prvi put na javni oglas prijavilo 30 kandidata i na propisanom formularu svi su se izjasnili kao pripadnici hrvatskog naroda. Središnji popisni ured nije uvažio ovaj oglas te je Kraljević morao raspisati novi na koji se prijavilo pet kandidata koji su se na propisanom formularu izjasnili kao pripadnici hrvatskog naroda. Kraljević je upozorio kako je do sada čak i bilo sugestija iz Sarajeva da se problem riješi na način da se kroz izjavu “promijeni” nacionalnost, ali mu, kaže, ne pada na pamet to govoriti ljudima.

Tiransko ponašanje

Isti problem imaju i Grude, gdje je upravo krenuo treći ponovljeni natječaj, a čiji je načelnik Ljubo Grizelj u razgovoru za naš list pojasnio kako je na djelu pokušaj zloupotrebe traženjem lažnih podataka o nacionalnosti da se ljudi Hrvati izjašnjavaju primjerice kao Bošnjaci, a, u Podrinju Bošnjaci kao Hrvati.

-Pokušavam na sve načine ne ući u ovakvo ponašanje. Ovo je tiransko ponašanje, traže da ja nađem recimo Antu ili Matu da mi se izjasne kao pripadnici drugog naroda. Zamislite apsurd, traže da se netko, recimo, izjasni kao katolik i to će priznati kao da je iz reda ostalih, upozorio je Grizelj. O zamršenosti situacije govori i sama procedura prema kojoj se na natječaju moraju odabrati članovi popisnog povjerenstva lokalne samouprave, a u procedurama kao nižem zakonskom aktu propisano je da u povjerenstvu moraju imati nekog zaposlenika u geodetskoj upravi, a po nacionalnom profilu po jednog pripadnika konstitutivnih naroda i jednog iz reda ostalih.

-Dakle, imate limit stručnog profila i imate limit kroz pripadnost konstitutivnim narodima i ostalim i to općinama koje imaju 99,99 posto jednog naroda, upozorio je Grizelj, kazavši kako je apsurd veći da se sve ostalo osoblje angažirano u popisu bira samo sukladno popisu stanovništva iz 1991.

Načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić također ima isti problem kao i kolege iz drugih općina jer se na natječaj nije javio nitko od drugih naroda.

-Tražili smo od institucija u Sarajevu da nam pojasne kako se sada ponijeti. Zakon nam kaže da se objavi javni natječaj, ali da se zadovolji nacionalna struktura. Nažalost, nitko se nije prijavio, naveo je Barbarić, kazavši kako se sada postavlja pitanje treba li, recimo, mjesto za Bošnjaka ostaviti izvan kvote. Stoga očekuje da vrlo brzo dobije objašnjenje zbog specifičnosti stanja u zapadnoj Hercegovini.

Ipak, ono što čudi je situacija u kojoj se hercegovačke općine prozivaju, ali samo zato što su poštivali zakon pa se postavlja pitanje može li se naći adekvatno rješenje u idućih mjesec do dva kojim će Sarajevo pokazati da ima razumijevanja za činjenicu da je zapadna Hercegovina nacionalno najhomogeniji prostor u BiH.

Nemoralne ponude

Iz Općine Široki Brijeg upozoravaju kako nije bilo ni moralno ni zakonski tražiti od nekoga da se izjasni kao pripadnik druge nacionalnosti (samo za svrhu popisa) iako je bilo lobiranja iz institucija ( FBiH i BiH) odgovornih za provedbu popisa da se na takav način zadovolji kriterij ravnopravne zastupljenosti konstitutivnih naroda

Dnevni List

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Žepče (Kiseljak) – zločin Armije BiH nad Hrvatima i kako se hrvatski grad junački obranio u okruženju?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 24 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno… 

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’ 

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”. 

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.

Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.

Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari