Pratite nas

Kultura

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 i sv. Leopold: straža i zavičaj

Objavljeno

na

Peti dan boravka u Zagrebu tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, jednog od zaštitnika Svete godine milosrđa, protekao je u znaku Bokelja i Bokeljske mornarice. Za Bokelje u Hrvatskoj, a i za katolički puk u Boki kotorskoj središnji dio proslave zbio se jučer, u nedjelju u istoimenoj crkvi, u zagrebačkom naselju Dubrava. Prije početka svete mise, odred Bokeljske mornarice sastavljen od članova svih pet hrvatskih bratovština iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Dubrovnika otplesao je kolo sv. Tripuna na platou
ispred crkve. Melodiju kola odsvirao je Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske.

[ad id=”93788″]

Prema običaju, kolo je blagoslovio kotorski biskup, monsinjor Ilija Janjić, koji je kasnije i predvodio misno slavlje. Izvedbu kola oduševljeno su pozdravili brojni nazočni vjernici i hodočasnici, koji su došli vidjeti tijelo sv. Leopolda, drugog po redu kanoniziranog hrvatskog sveca. U publici su bili brojni Bokelji iz svih krajeva iz Hrvatske, a zamijećen je i ne mali broj hodočasnika iz Boke. Članovi Bokeljske mornarice sudjelovali su u programu proslave i čuvanjem straže pored tijela Sveca za vrijeme i nakon mise te sudjelovanjem u misnim čitanjima.  Tako su zahvaljujući Svecu proteklih dana, a napose jučer u Zagrebu, kao i cijeloj Hrvatskoj, uz spominjanje svečevog imena, najčešće izgovorene riječi bile Boka, Bokelji, bokeljski Hrvati, Bokeljska mornarica…

Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 u Zagrebu

Bokeljski svjedoci vjere

(Dražen Zetić)

Za cvat Tvoje duše

Nedjelja.
Prosiplju se svjetlosti vitraja
na blijede ruke
prosijeda
isposnika.
Razdanjuju
mirisi tamjana
kroz zahrđale ključanice
starih
samotišta.
U
samoći svetohraništa
Svetac sam moli
k’o
djetešce u kolijevci
za
cvat Tvoje duše
Uskrsla Krista
u tvome
srcu.

sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću

U dubinama Isusova srca

U gradu svjetla
aleksandrijska apostola
sv. Marka.
Renesansnih mostova slikara Tiziana,
pozlatjelih bizantskih mozaika.
Rožarija
k’o
prastara biserja Jadrana
ozenjele masline
u rana
dobrotska proljeća.
Isposnica.
Očiju modrikastih akvarela mora.
Baroknih palača
piazza
rujanskih bonaca smaragdnih venecijanskih laguna.
U predvečerjima europskih gradova
hrani
ogladnjelu čeljad
sirote
djevojke
dubinama
Isusova
srca…

posvećeno
Službenici Božjoj Ani Mariji Marović

 

Bdijenja u noći sv. Kristofora

… blaženom Graciju iz Mua u Boki kotorskoj

U gluhoći starih relikvijara
bdijenja
u noći
sv. Kristofora.
Srebrni otisci ljepote:
prčanjski jedrenjaci
oluje
ispaćena lica muljanskih ribara.
Pred
Presvetom Bogordicom Eleusom
bijele orhideje.
Izblijedjeli obrisi kamena
korčulanska sunca.
Žaluje
jedan pustinjak
za Uskrslim jutrima
mirisnim cvatom
zelenih
agava…

U svetosti sna

… Ozani

Sjenoviti šaptaji sivkastih masiva.
Pomalja se
sunce
od bijela kamena isklesana grada.
U tajnovitim kutcima zidina
prebivaju
zapečaćeni manuskripti
slikarska platna kotorskih galija
mekoćom svile istkani cvjetovi mediteranskih đardina.
sv. Marija Koleđata.
Rasvanuli svodovi romanike
u zelenkastom odsjaju ostudnjele vode.
Spasitelj u crvenoj haljini.
Trnov vijenac.
Ostaci okera na krilima anđela.
Skrivena u drevnom sjaju potamnjelih fresaka
snije
Ozana.
U
svetosti
sna…

U otaji tisućljeća

U otaji tisućljeća
obamiru ponoćja Hada
dvovjerja otaca
opsjene mitskih bogova
davni dah Titana.
U jecaju sjaja
sja
lice
mlađahna
sveca.
Svetišta.
Katedrale.
Glose
na rubovima izgubljenih misala.
U djelićima relikvija
meandrima rasutih vjekova
klijaju
zrna gorušice
u ljubavi
za
Krista.

u spomen na sv. Tripuna, i grad Kotor

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari