Connect with us

Kolumne

Hrvatska čeka moćno zrakoplovstvo

Objavljeno

on

Raščlambom nedavne velikosrpske provokacije u središtu glavnoga hrvatskog grada, kad je četnička skupina pod krinkom navijača crnogorskoga košarkaškog kluba Budućnosti iz Podgorice uzvikivala parole „Ovo je Srbija!“ i „Ubij ustaše!“ ne bi bilo teško doći do zaključka kako se dugotrajni hibridni rat protiv Hrvatske postupno pretvara u svoju terorističku inačicu

Posve očekivan aktualni sukoba između Zapada i Rusije, zbog naravi međunarodnih odnošaja, oživio je već pomalo zaboravljene sovjetske strukture moći po Hrvatskoj, koje su nekoć bile glavni nositelji komunističke ideologije i njezine krvave realizacije u razdoblju rušenja hrvatske državnosti te polustoljetnoga održavanja jugoslavenske okupacije hrvatskih zemalja.

Oživotvorenje hrvatske države i veličanstvene ratne pobjede nad velikosrpskim i jugokomunističkim okupacijskim snagama devedesetih godina pomaknulo je povijesnu je granicu svjetova s rijeke Drine na na sadašnju državnu granicu na Uni i Savi.

Uz silne napore i unatoč žilavu otporu tradicionalnih srpskih i jugoslavenskih silnica na Zapadu Hrvatska je uz pomoć SAD-a postala članicom NATO saveza, a potom i Europske unije.

Na taj način, uza sve muke i poniženja, ipak se vratila u svoje prirodno okruženje iz kojeg je 1918. godine bila nasilno izdvojena.

Poražena Srbija i njezina polovica BiH ostale su u području ruskoga interesa, dok je druga polovica Bosne i Hercegovine, nakon sustavnih pokušaja dekonstrukcije hrvatske konstitutivnosti, potpala pod utjecaje Erdoganove turske politike.

Tako je Hrvatska, zbog svoga rubnog i graničnoga položaja postala posve razumljiv poligon za nadmetanje ruske strategije sa Zapadom. To razvidno svjedoče organizirani politički pokušaji da se spriječi izgradnja plutajućega LNG terminala na Krku, kao i pokušaji ruskih državnih banaka da preko hrvatskih političara urušavanjem tvrtke Agrokor postanu vlasnicima zemlje najvećega dijela Hrvatskoga Podunavlja, što je jasno bilo najavljeno rusko-srpskim vojnim vježbama „Slavensko bratstvo u Srijem 2014. i 2016. godine.

Članstvo Crne Gore u NATO savezu Kremlj je pokušao spriječiti državnim udarom uz pomoć pripadnika srpske manjine u Crnoj Gori, što bi mu u slučaju da je taj nasilni čin uspio omogućilo izlazak na toplo Sredozemno more.

Raščlambom nedavne velikosrpske provokacije u središtu glavnoga hrvatskog grada, kad je četnička skupina pod krinkom navijača crnogorskoga košarkaškog kluba Budućnosti iz Podgorice uzvikivala parole „Ovo je Srbija!“ i „Ubij ustaše!“ ne bi bilo teško doći do zaključka kako se dugotrajni hibridni rat protiv Hrvatske postupno pretvara u svoju terorističku inačicu.

Za ovu operaciju, kao i u slučaju pokušaja državnoga udara u Podgorici, ponovno su uporabljeni Srbi iz Crne Gore, čija retorika ne otkriva samo ciljeve velikosrpske politike iz novoga Memoranduma, nego i svojevrsnu povezanost s medijsko-političkim ispostavama u Hrvatskoj, koje tankoćutnim taktikama hibridnoga rata pokušavaju vratiti u Hrvatskoj stanje prije njezina međunarodnoga priznanja.

Retorička uporaba t. zv. protuustaške parolaške terminologije protiv hrvatskoga istovjetna je ruskim ratnim taktikama koje Kremlj rabi u borbi protiv srednjoeuropskih država, a posebice pri Poljskoj.

Po svemu sudeći ova operacija nije imala samo za cilj pokazivanje stupnja organizacijskih sposobnosti i povezivanja manjih, gotovo, teroristiučkih srpskih skupina sa svojim istomišljenicima u Hrvatskoj.

Izgred je polučio i svoj politički učinak jer su hrvatska javna priopćavala krivo izvijestila da su velikosrpski izgred u Zagrebu počinili crnogorski navijači, čime se očito kod Hrvata željelo potaknuti neprijateljsko raspoloženje prema savezničkoj državi Crnoj Gori i sadašnjoj članici NATO saveza.

Za ovakav neprijateljski čin u središtu Zagreba znatno su odgovorne i hrvatske sigurnosne službe. Da su one kako treba odradile svoj dio posla, onda pripadnici ove neprijateljske skupine ne bi ni mogli ući na hrvatski državni teritorij.

Upravo zbog sklopa navedenih međunarodnih okolnosti posebno raduje činjenica da hrvatske vlasti napokon odlučile obnoviti Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i nabaviti 12 bojnih zrakoplova F-16 od partnerske države Izraela, koja zbog svoga geopolitičkog i sigurnosnoga okruženja ima podosta sličnosti s hrvatskom državom.

Obnovom hrvatske zračne flote ne će biti sigurno samo hrvatsko nebo, nego i cjelokupna hrvatska zemlja, a po potrebi i susjedne zemlje.

Nakon završenoga natječaja i otvorena puta za izgradnju Pelješkoga mosta, Hrvatskoj ostaju još neriješena pitanja oko izgradnje LNG terminala na Krku, izgradnja riječke veleluke i adekvatnoga terminala te nizinske pruge Rijeka – Zagreb –madžarska granica.

U izgradnju strateške infrastrukture spada i probijanje druge cijevi tunela Učka, koja bi svojom protočnošću pomogla integraciji Županije istarske u hrvatski državni prostor te tako smanjila autonomaške tendencije pojedinih lokalnih političara.

Kako bi se omogućio široki razvoj riječkoga gospodarstva i omogućila njezina povezanost s južnom Hrvatskom treba izgraditi dionicu autoceste Rijeka – Žuta Lokva, čemu se, kao i LNG terminalu posebno protive ruski pristaše u hrvatskoj politici.

Dugoročno u strateški projekt spada i izgradnja kanala Sava-Dunav čime bi Vukovar i Hrvatsko Podunavlje dobilo na svojoj punoj važnosti.

To su ključni projekti, a tek će njihovo rješavanje jamačno omogućiti opstanak hrvatskoj državi.

Ivan Svićušić

Mirko Šundov: Ovo je izazov ne samo za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo već i za Hrvatsku vojsku u cijelini, ali mi smo spremni

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari