Pratite nas

Komentar

Hrvatska država danas nema lukavijeg i opasnijeg protivnika od Ive Josipovića

Objavljeno

na

Slučaj Dejana Jovića, donedavnog glavnog analitičara i savjetnika predsjednika Republike Hrvatske, izazvao je veliku medijsku pozornost i žestoko predizborno prepucavanje između predsjedničkih kandidata Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović o opravdanosti ili neopravdanosti postavljanja Dejana Jovića na mjesto savjetnika predsjednika države tj. oko toga komu je sve u hrvatskoj vlasti Jović bio savjetnik.

Treba odmah istaknuti kako je, bez sumnje, Hrvatska jedina samostalna država na ovoj planeti u kojoj se tako nešto moglo dogoditi. Naime, odgovorno tvrdim da u niti jednoj drugoj neovisnoj državi u svijetu, od 204 države koliko ih, zajedno s Hrvatskom, danas ima, ne bi bilo moguće da za ključnog savjetnika predsjednika države bude imenovan deklarirani protivnik postojanja te države.

jovi__josipovi__629257S1Na nekim portalima u Hrvatskoj može se često pročitati kako obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je Dejan Jović doktorirao, imaju veliki utjecaj na političke procese u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina ili više godina. Ako je tako, bilo to moralno ili ne, onda je svima potpuno jasno kako Englezi to rade isključivo zbog svojih nacionalnih interesa i ne obazirući se na vitalne hrvatske interese. Vrijedno je napomenuti kako Englezi mogu biti stranački podijeljeni, ali su svi, za razliku od nas Hrvata, suglasni kad su u pitanju temeljni državni unutarnji ili međunarodni interesi. Konsekventno, Englezi će svim raspoloživim sredstvima, od korištenja obaviještajnih službi do vojnih intervencija, nastojati spriječiti svaki eventualni unutarnji ili vanjski pokušaj ugrožavanja njihovih ključnih nacionalnih interesa. U tom kontekstu treba naglasiti kako je jednostavno nezamislivo da bi Englezi duže od jedne minute tolerirali da je njihov predsjednik Vlade imenovao, na primjer, dvadeset godina poslije Drugog svjetskog rata, njemačkog profesora koji predaje u Engleskoj i Njemačkoj, a koji je poznat kao ljubitelj nacističke Njemačke.

Naravno, možemo si samo zamisliti što bi se dogodilo da je predsjednik SAD-a u vrijeme Hladnog rata imenovao za glavnog savjetnika za vanjsku politiku Amerikanca ruskog podrijetla koji je, na primjer bio poznati kritičar američke vanjske politike i otvoreni simpatizer komunističkog Sovjetskog Saveza? Bez obzira na stranačku pripadnost, u slučaju takvog nezamislivog scenarija i bez obzira na stranačku pripadnost američkog predsjednika, oba doma američkog Kongresa jednoglasno bi zatražila njegov opoziv.

Idemo dalje. Može li si netko u Hrvatskoj zamisliti da bi sadašnji predsjednik Srbije i prijatelj Ive Josipovića, četnički vojvoda Tomislav Nikolić za svog savjetnika za vanjsku politiku imenovao, na primjer, istaknutog hrvatskog domoljubnog intelektualca i povijesničara prof. dr. Josipa Jurčevića, koji je, zajedno s ostalim članovima Etičkog suda, nedavno optužio predsjednika Ivu Josipovića za veleizdaju? Naravno da ne, jer bi Nikolić sasvim sigurno završio kao srpski kralj Aleksandar i kraljica Draga koje su 1903. godine na posebno okrutan način ubili kasniji utemeljitelji tajne srpske terorističke organizacije Crna ruka.

Pravo pitanje koje danas treba postaviti je slijedeće: «Koja je bila prava motivacija i iz kojih pobuda je Ivo Josipović za svojeg savjetnika imenovao ne samo Dejana Jovića nego i niz drugih niti malo manje za vitalne interese hrvatske države opasnih drugih savjetnika u njegovom uredu?» U tom kontekstu, od same činjenice da je Dejan Jović četiri i pol godine bio savjetnik predsjednika Ive Josipovića, a prije toga i savjetnik dvoje ministara vanjskih poslova Republike Hrvatske, daleko veći je problem u tome što takav veleizdajnički čin Predsjednika Republike Hrvatske, koji sustavno radi na slabljenju i konačnom urušavanju samostalne hrvatske države, nije do danas naišao na široku, organiziranu i nedvojbenu javnu političku osudu, pa i prosvjede, svih utjecajnih segmenata hrvatskog društva, od medija do tzv. domoljubnih oporbenih stranaka i nezavisnih intelektualaca. Je li moguće da je Hrvatska do te mjere pokorena i neizlječivo bolesna da je već dobrano spremna i pripremljena, što nam otkriva slučaj imenovanja Dejana Jovića na ključno savjetničko mjesto u Uredu predsjednika države, mirno primiti eutanazijsku injekciju i nestati sa svjetskog zemljovida kao samostalna država?

Da smo, nažalost, kao narod i država uistinu korak do eutanazije pokazala je i prošlotjedna, po svojem sadržaju nesumnjivo antihrvatska i antidemokratska, kampanja protiv inicijative udruge U ime obitelji za promjenu izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj.

Hrvatski narod ne bi niti jednog trenutka trebao posumnjati u razloge zašto je Ivo Josipović imenovao Dejana Jovića za svojeg bliskog savjetnika, kao što ne bi smio ni povjerovati da je Josipović njegovog omiljenog savjetnika i istomišljenika smijenio zbog Jovićeve zadnje antihrvatske izjave o neliberalnom referendumu u Hrvatskoj 1991. godine. Na temelju mojeg iskustva u vanjskoj i međunarodnoj politici mogu bez sustezanja reći kako je Jović smijenjen prvenstveno zbog toga što su Josipoviću njegovi vanjski tutori i poslodavci rekli da to mora učiniti kako bi se ublažio vrlo negativan učinak Jovićeve zadnje antihrvatske izjave za Josipovićevo dobivanje drugog predsjedničkog mandata, u kojem bi on trebao odraditi sve izvana zadane zadaće, a koje nikako nisu u skladu s hrvatskim nacionalnim i državnim interesima. Kada su u pitanju viši interesi svjetskih gospodara niti jedan pojedinac u bilo kojem narodu, a posebno ne u malome narodu kao što je hrvatski, nije važan. Kada bi u Hrvatskoj imali čovjeka koji bi u ovom trenutku bolje od Ive Josipovića odradio zadaću u urušavanju i pokoravanju Hrvatske vanjski se moćnici ne bi niti jednog trenutka sustezali da se odreknu usluga lukavog i za Hrvatsku opasnog profesora Josipovića.

Da bi se osigurao trajan opstanak samostalne hrvatske države izborene u Domovinskom ratu na dolazećim predsjedničkim izborima hrvatski narod mora izglasati nepovjerenje Ivi Josipoviću i na taj način pokazati da su Hrvati pravovremeno shvatili kako samostalna hrvatska država danas nema opasnijeg i lukavijeg protivnika od njezinog trenutnog predsjednika.

mr.sc. Antun Babić, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Luka Mišetić: Rat u Hrvatskoj prije 8.10.’91 može se okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob”

Objavljeno

na

Objavio

Ugledni američki odvjetnik, Luka Mišetić, na društvenim je mrežama pojasnio zbog čega se oružani sukob u Republici Hrvatskoj prije 8.10.91 može okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob” a ne građanski rat, kako je to ocijenio Aleksandar Stanković.

-Rat u Republici Hrvatskoj prije 8.10.91 može se okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob”, ali to ne znači da je riječ o Građanskom Ratu(“GR”). Znanstvenici nemaju zajedničku definiciju GR. Npr, po Lieberovoj definiciji rat u RH nije bio GR jer se RH nije borila da preuzme kontrolu nad SFRJ – napisao je odvjetnik Luka Mišetić u komentaru na društvenim mrežama.

 

Nakon presude Ratku Mladiću, Mišetić se narugao i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Objavivši status na Twitteru bez ikakvog komentara, uz fotografiju Aleksandra Vučića s natpisom ‘Sigurna kuća za Ratka Mladića’, Mišetić se referirao na ranije izjave današnjeg predsjednika Srbije, koji je javno zagovarao da Ratko Mladić treba dobiti bulevar u Beogradu.

Podsjetimo,  Aleksandar Vučić je kao glavni tajnik Srpske radikalne stranke (SRS) 26. svibnja 2007. godine zalijepio na zgradi televizije B92 na novobeogradskom Bulevaru AVNOJ-a plakat na kojem je pisalo “Bulevar Ratka Mladića”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Plenković: Samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju

Objavljeno

na

Objavio

‘Samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju’, izjavio je u petak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković uoči početka summita EU-a i šest zemalja Istočnog partnerstva.

“Pogledajte temu današnjeg sastanka, glavna tema sastanka Istočnog partnerstva je hibridno medijsko djelovanje. Pogledate reference na brojne izbore, referendume koji su održani u Europi. Samo naivni ljudi mogu misliti da Hrvatska nije dio toga procesa”, rekao je Plenković, odgovarajući na novinarsko pitanje vodi li se u Hrvatskoj medijski rat.

Plenković je rekao da nije detaljno upoznat s medijskim prepucavanjem u vezi s izvješćem Sigurnosno-obavještajne agencije o mogućoj ugroženosti nacionalne sigurnosti zbog stanja u Agrokoru, što je bio temelj za jučerašnju raspravu na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

“SOA podnosi izvješća o svim pitanjima koja se releventna za Hrvatsku, bilo da je riječ o sigurnosnom aspektu u doslovnom smislu, bilo s aspekata gospodarske i financijskeu ugroze. Stanje u Agrokoru početkom godine bilo je takvo da je zahtijevalo posebni zakon i posebni angažman. Prema tome, sve što se radi u ovom trenutku jest dugoročno restrukturiranje i održivost radnih mjesta, funkcioniranje kompanija, generiranje novih prihoda i naravno nagodba s vjerovnicima, to je ono što je najbitnije”, rekao je Plenković.

Na konstataciju da i Europska komisija navodi stanje u Agrokoru kao jedan od rizika za ekonomske prognoze, Plenković je rekao da su to bitno različite stvari.

“Ovo je bio sastanak Odbora sazvan na inicijativu oporbenih zastlupnika, gdje su htjeli malo držati temu u fokusu, kao što to i inače rade u posljednje vrijeme. Vlada, za razliku od njih, ima vrlo kontinuiran, konzistentan stav. Imali smo problem, našli smo način kako da ga rješavamo, držimo se te linije, postoje rokovi u zakonu i do tih rokova, bilo da je to u travnju ili srpnju nastajat ćemo postići nagodbu, imati održivost kompanija u budućnosti, održati radna mjesta i stabilnost hrvatske ekonomije. To je jedino zbog čega smo mi angažirani”, kaže premijer Plenković. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari