Pratite nas

Gost Kolumne

HRVATSKA I NJEN SUVERENIZAM

Objavljeno

na

Suverenitet – (potpuna, apsolutna neovisnost jedne države ili naroda  na svom teritoriju).

Tamo gdje nema te pune neovisnosti, pojavljuje se  politički pokret koji se naziva – suverenizam, a njegovi protagonisti – suverenisti.  Na hrvatskom političkom spektru različitih stranaka, u  zadnje vrijeme oformljuje se novi stranački pokret – suverenisti.

Hrvatska je ulaskom u EU “prenijela” dio svojih suverenih ovlasti na  EU, što se nije  pokazalo kao dobro za Hrvatsku, poglavito ne za tako malu drežavu.

No, nije problem samo  u tom značajnom dijelu suvereniteta koje se prenijelo na Europsku Uniju prilikom ulaska u nju, već je problem  mnogo dublji i širi. Dvadesetak godina različite tzv. liberalne vlade i pojedini predsjednici, nemaju osjećaj i potrebu da čuvaju nacionalni suverenitet, jer je to “suprotno” njihovom ideolškom nasljeđu i porijeklu. A  najviše je rezultat  podaničkog mentaliteta, koji je uzeo vrlo duboke  vjekovne korijene u 888 godina neimanja vlastite države, gdje se manje više u pravilu ponašalo  podčinjeno, sluganski i tamo gdje je to trebalo ali i tamo gdje to nije trebalo biti .

Neshvatljivo poniženje Hrvatska je ovih dana doživjela proslavom dana agresorske srbijanske vojske u Mimari u Zagrebu.

Da se u glavnom gradu Republike Hrvatske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno  poharala, dvadeset godina nakon tog rata, tu  istu vojsku slavimo i odajemo joj sve počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo!

Tako nešto  može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti,  koju vode luđaci.

Taj sluganski mentalitet  prema EU  i prema Srbiji, je u potpunosti zavladao Hrvatskom službenom politikom u zajedničkoj “državi” (Europskoj Uniji), koja je višeglava aždaja, i inače je sva u sebi kontrastna, premrežena suprotstavljenim pojedinačnim raznoraznim interesima svake pojedine države koja se u njoj nalazi ponaosob.

Na Hrvatsku se gleda kao na “malog od kužine” On mora slušati što mu god narede.

Suverenistički pokret u Hrvatskoj, može odigrati veliku i značajnu ulogu u očuvanju suvereniteta.  On se počeo stvarati iz redova visokih intelektualaca, neopterećenih partijskom prošlošću, a sve ih objedinjuje domoljupstvo i (nadamo se) poštenje. Stvorila se politička klima i dobra podloga za njihov uspjeh.

Sabor je, u doslovnom smislu  postao “politički kokošinjac” koji se narodu ogadio gdje se jedva kada čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje.  Svađanje, pljuvanje jedni po drugom, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnoviji saborski “pravorijek” gdje je poništio potpise za referendume o Izbornom zakonu i Istanbulskoj konvenciji i sl.  To pokazuje da su tzv. “političari” u Vladi i Saboru spremni na sve, da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu, i sve prilagoditi svojim osobnim interesima i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, po bilo kojem pitanju..

Htjeli mi to priznati ili ne, dodatno se stvorila  pogubna “srpskohrvatska”, komunističkočetnička neformalna koalicija koja o svemu odlučuje. S grlatim glasnogovornikom Miloradom Pupovcem!. (Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju”.)  Njegov SDSS je i ucjenjivač i sramota cijele Hrvatske. Tako nešto niti jedna država na svijetu ne bi tolerirala, a poglavito ne njegov  takav divljački časopis “NOVOSTI koji naprosto sotonizira i Hrvatsku državu, njenu sadašnjost i njenu prošlost, ali i njenu budućnost.

U Subotici izlaze Hrvatske novine, kao glasilo hrvatske manjine u Srbiji,  što bi trebalo biti pandan Novostima u Hrvatskoj.  Ali te novine su na vrlo visokoj kulturnoj,  moralnoj, političkoj i svakoj drugoj razini. Iz svake rečenice, iz  svakog slova, izlazi na vidjelo kulturno ponašanje, hrvatske nacionalne manjine,  prema Srbiji, kao državi u kojoj žive. Takav pristup bi trebao biti i od arogantnog čovjeka koji “predstavlja” srpsku acionalnu manjinu u Hrvatskoj…!

Ako bi se ta dva lista usporedila, onda bi ispalo da su Pupovčeve Novosti  pravo divljaštvo i beskrajna mržnja i pljuvanje prema državi u kojoj žive, a posebno njenom narodu.

Onaj tko bi obustavio takav list i maknuo njegovog glavnog protagonistu s javne političke scene, na svim izborima će biti pobjednik.  Unatoč 9000  Srba koji su oružjem zajedno s Hrvatima branili svoju domovinu Hrvatsku. Njima treba dati sve počasti, a maknuti divljaštvo i primitivizam, kojeg još izdašnio i suludo financira Hrvatski Državni Sabor iz proračuna. Financira osobni etnobiznis. Prekinimo jednom s tim.

Ništa se neće moći napraviti s postojećim političkim strukturama, gotovo u svim političkim strankama, a posebno s  HDZ-eom, SDP-eom, Narodnjacima, Seljačkoj stranci, Mostom, Živim zidom i sl.  Svi oni zajedno ne mogu napraviti sudbonosno potreban preokret u vladanju  Hrvatskom.

S takovim vladanjem vode Hrvatsku u totalnu katastrofu. Zar nije katastrofa već oko 300 tisuća iseljenih mladih ljudi, jer ne vide nikakvu perspektivu u takvo, kako kažu, lopovskoj drežavi Hrvatskoj.

Netko ili nešto konačno se mora pojaviti na političkom obzorju Hrvatske.  Na našu sreću pojavljuju se suverenisti. To su još oni neiskvareni ljudi, bilo nestranački ili u pojedinm strankama, koji su zadržali svoje ljudsko i političko dostojanstvo.

U vlasti u kojoj  nema altruizma i ljubavi za svakog pripadnika svog naroda, vlast postaje bešćutna i izopačena. (Codex…)

Suverenisti udružimo se, u snažno političko domoljubno tijelo, koje će konačno skinuti s političke scene  stranke koje su sazrele za odlazak  s javne scene i koje nam više ništa nisu sposobne ponuditi, osim propasti Hrvatske. (Koje hladnokrvno gledaju – neviđeno iseljavanje iz Hrvatske i sl.). Kucnuo je čas kad se moramo odreći svojih pojedinačnih ambicija i interesa, kad moramo gledati i sagledati prioritetno nacionalne interese, koji su istinski ugroženi. (To je stvarnost, a ne floskula.)

Uz neznanje i nesposobnost ako je na vlasti, ide i agresivnost, oholost  i  prepotencijaAko narod vjeruje u svoju budućnost, ništa ga na tom putu ne može zaustaviti. .(Codex…)

Duh ljubavi prema svom narodu je najveći duh pokretač njegove opstojnosti njegove budućnosti i njegove sreće. (Codex…)

Najveći pokretač vlastite nesreće nalazi se u samom narodu, zbog njegove inertnosti, a poglavito u njegovoj korumpiranoj i bešćutnoj vlasti. (Codex…)

Blago narodu ako nad njime vlada kralj duha,čovjek postojan i ponosan na svako dobro, čovjek ponizan pred ogom i čovjek kojiprezire svako zlo. (Codex…)

Po principu  SV. Mateja, koji reče, a to se odnosi i na Europsku Uniju“ Nijedan grad, država  ili dom, ako je sam u sebi nesložan, neće opstati.” (Matej 12:25).“.

Danas gotovo svaki narod u Europi ima svoju državu, kao najveću i neprocijenljivu vrijednost. Svugdje  gdje je ona,   jamac je slobode, a cijena slobode se ne plaća dolarima ili eurima, već krvlju svojih najboljih sinova.  Usmjerimo sve svoje snage za spas naše hrvatske države i cijelog naroda, jer istinski je postala vrlo ugrožena. Jugosrpske strukture su silno ojačale u Hrvatskoj da istinski prijete njenoj opstojnosti, usmjerene na njeno rušenje i istjerivanje naroda s naših povijesnih prostora. Zato SUVERENISTI NAPRIJED! Organizirajmo se na razini Domovine i cijelog nacionalnog korpusa razasutog po svijetu.

Darujmo narodu najljepši cvijet svoje mudrosti,

darujmo narodu svoju dobrotu i plemenitost. Darujmo narodu

svoju sposobnost i požrtvovanost.

Iznad svega darujmo narodu svoje poštenje.

Svi oni koji to nude narodu, izbore doživljavaju samo

kao formalnost, a ne kao bitku za vlast. (Codex…..)

 Zato ne se treba  bojati! Prema Ustavu, vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu!

Suverenisti cijelog nacionalnog corpusa – ujedinimo se! Još danas, jer već sutra može biti kasno. Hrvatska nas zove! Organizirajmo se pred predstojeće izbore. I sačuvajmo svoju Hrvatsku!

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Novi križni put Hrvata zbog Bleiburga: Sarajevo im brani i misu za žrtve

Objavljeno

na

Objavio

prosvjed u Sarajevu

Malo je hrvatskih kuća i u Hrvatskoj i u BiH iz kojih barem jedna žrtva nije vezana za Bleiburg i Križni put. Životi cijelih obitelji obilježeni su ovim zločinom koji ni povijesno ni pravno nikada nije valoriziran. Nitko i ne zna njihov točan broj. Hrvati desetljećima nisu smjeli spominjati svoje žrtve i tražiti ih u masovnim grobnicama Slovenije, Austrije ili, pak, po križnim putevima kojima su vođeni sve do Makedonije.

Kao u olovnim komunističkim vremenima, Sarajevo se protivi spominjati počinjene zločine i 75 godina poslije.

Čak i da je samo jedna nevina žrtva ubijena na Križnom putu, zaslužuje da joj se služi sveta misa. A njih deseci tisuća brutalno su, bez suda, zločinački ubijani. Zar na svijetu ima ijedan čovjek koji to može pravdati?! Medijsko-političkom hajkom, krivotvorenjem podataka, ničim utemeljenim tvrdnjama kako se priprema misa za ustaški režim i NDH, bošnjački političari stavili su metu na Vrhbosansku nadbiskupiju, kardinala Vinka Puljića i sve katolike koji se usude u subotu doći u sarajevsku katedralu. Zaprijetilo se čak i smrću hrvatskom političaru koji je izjavio da će biti na misi.

Ovdje je mnogo toga što ukazuje da su činjenice manje bitne, a da hajka na Hrvate katolike ima za cilj nešto mnogo opasnije od brige za žrtve fašizma. Najblaže rečeno, zanimljivo je što je lavina sarajevskih reakcija na misu za bleiburške žrtve uslijedila ne odmah, nego danima nakon što je objavljeno da će se služiti u Sarajevu. U roku od samo nekoliko sati uslijedila je orkestrirana kampanja stranaka, udruga…, a sve je pratila medijska artiljerija i pješaštvo s društvenih mreža.

Razlog je, naravno, politički vrlo proziran. Čekao se pogodan trenutak za proganjanje fašističkih vještica i hvatanje ustaša po crkvi, a nema prikladnijeg od Dana pobjede nad fašizmom. To je datum koji bošnjačka politika prisvaja i kroz istodobnu proslavu tzv. Dana Zlatnih ljiljana kako bi se, što je moguće više, bošnjačka strana u proteklom ratu poistovjetila s antifašističkim pokretom, a koja se devedesetih godina prošlog stoljeća, dakako, borila protiv fašista – srpskih i hrvatskih. Nimalo slučajno, “progon ustaša” u drugi je plan bacio aferu s kriminalnom nabavom respiratora za bolnice u Federaciji BiH, a u treći aferu s kupnjom glasova zastupnika u Sarajevskoj županiji.

Jednako tako, radikalni bošnjački političari koriste svaku prigodu da Hrvatima nametnu hipoteku zločinačke organizacije. Iako ispadaju smiješni, podmeću im i antieuropske i antiameričke vrijednosti. Sve kako bi se svidjeli demokratskom svijetu i tako lakše ovladali državom koju žele samo za sebe. I bez “fašista”. U okviru takvih zlih namjera pretvaraju misu žrtvama u veličanje ustaštva. U taj okvir moralo se uklopiti i optuživanje kardinala za ustašovanje, i to od istih onih koji su njegov boravak i službu u ratnom Sarajevu uzimali kao “neoboriv argument” očuvanja multietničnosti i tolerancije tog grada. Neupućenima i nedobronamjernima kardinal nema ni priliku objasniti da misa, čiju zabranu oni prizivaju, nije nikakav javni skup, već sakrament, religijski obred u kojem vjernici sudjeluju svojom voljom. Njih to i ne zanima.

Oni su već donijeli presudu. Poput onih koji su bez suda ubijali desetke tisuća zarobljenih civila i vojnika. Vrijeđanje žrtava pojačali su stavljanjem crnog poveza preko očiju Ivanu Pavlu II. na spomeniku ispred katedrale. Oprosti im, Papa, jer ne znaju što čine. Prije toga na istom su mjestu na Isusov prst stavljali kondom predstavljajući to kao umjetnički izričaj.

Prijetnje prosvjedima ispred katedrale u kojima prednjače perjanice “građanskog” pokreta – Naša stanka i SDP, Katoličku crkvu i kardinala neće uplašiti. I Crkva i kardinal bili su uz svoj narod i pod granatama i opsadom, pa ih neće zastrašiti ni salonski antifašisti ni lažni liberali. Posustanu li sad, i Crkva i hrvatski narod u BiH zauvijek će prestati biti ikakav društveni čimbenik. Razmišljanja, običaje, stavove i mise određivat će im drugi po svojim kriterijima prihvatljivosti. Morat će tražiti odobrenje čak i za to za kim mogu žaliti i za koga Boga moliti.

Svjestan je toga sigurno i kardinal Vinko Puljić čija je služba otpočetka obilježena izazovima i iskušenjima. Kroz svoj križni put vrhbosanski nadbiskup prolazio je uspravno i hrabro, često neshvaćen i od nekih svojih sunarodnjaka. Nije dopustio da njegov narod živa pokopaju. Budu li mu određivali i mise za pokojnike, kardinal zna da će to biti posljednji grumen zemlje nad bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Tek onda mogle bi se služiti mise za Hrvate kojih, kao naroda, u njihovoj domovini više ne bi ni bilo. Zato bi se u crkvama diljem BiH svećenici u subotu trebali prisjetiti svih žrtava. Onima koji bi i danas Hrvate po svojim sudovima razapinjali na križnim bh. putevima zajedništvo je najjači odgovor.

Jozo Pavković/VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Zdenko Ćosić: Zar mislite, vi bijedne kratkotrajnosti, da će pred vama pasti katedrale, mise i fatihe?

Objavljeno

na

Objavio

Zaklinjući se Alahom da ništa nije kriv, u pismu što ga je stigao napisati prije nego će ga partizani – komunisti likvidirati, jedan od šehida Hadžeta je napisao: “Kad god me se sjetite, fatihu za moju dušu izučite.”

Tako, Bogu hvala, iz godine u godinu se okuplja mnoštvo muslimana i njihovih vjerskih prvaka, uče fatihu, mole se i čuvaju sjećanje na više od dvije tisuće ljudi što ih “oslobodioci” poubijaše od mjeseca studenog 1944. godine, kad uđoše u Novi Pazar, pa sve do prve polovice 1946. godine, kad učvrstiše svoju vlast, piše Zdenko Ćosić za Hrvatski Medijski Servis

Novi Pazar, Hadžet, ni po čemu nije iznimka kad su u pitanju likvidacije ljudi pod kolektivnom optužnicom neprijatelja, kvislinga i “svih neprijateljskih reakcija” protiv novog poretka.

Tako je, “prije nego se čvrsto uspostavio kao diktator”, po riječima američkog predsjednika Harry S. Trumana, “Tito pobio više od 400.000 protivnika u Jugoslaviji.” Kao najmasovnija zločinačka odmazda koju su proveli Titovi komunisti-partizani, zapamćena je pod imenom Bleiburški genocid. Bezimeno mnoštvo ubijenih, prije i nakon učvšćivanja diktature, desetljećima su bili prekriveni ideološkim plaštom šutnje, izbrisani iz matica živih i nikada upisani u registre mrtvih: Potpuno dehumanizirani, kako bi dželati mirne savjesti stvarali novi poredak.

U tim pokoljima po završetku Drugog svjetskog rata živote su izgubili i mnogi muslimani iz Bosne i Hercegovine jer se “ogromna većina muslimana našla na strani okupatora” (Hamdija Omerović na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH, 1945.) Među žrtvama nisu bili samo “suradnici okupatora”, zločin je provođen neselektivno, jednako nad civilima, ženama, djecom, razoružanim pripadnicima poraženih vojska…

Imamo li ljudsku obvezu i demokratsko pravo sjećati se tih žrtava? Imamo li pravo fatihu izučiti i misu zadušnicu slaviti za njihovu dušu?

Nitko nije očekivao da bi se u isto anticivilizacijsko kolo mogli uhvatiti ateisti i vjernici: Kolo u kojem nema mjesta kulturi sjećanja uopće; u kojem nema mjesta molitvi, sjećanju i govoru “o nekim drugim žrtvama”.

Te druge žrtve, kojih se nije pristojno sjećati i o njima govoriti, kako kaže predstavnik naroda čija se ogromna većina našla na strani okupatora u Drugom svjetskom ratu – Bakir Izetbegović, nisu zaslužile molitvu.

Slično, u najavljenoj svetoj misi za duše žrtava Bleiburškog genocida, Željko Komšić, pričuvni bošnjački član Predsjedništva BiH, prepoznao je “podlo lukavstvo ustaške ideologije”. Univerzalni odgovor neokomunista na svako pitanje!

Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, također je osudio! održavanje mise…

Ne samo ugledni i neugledni pojedinci, ponovnom ubijanju mrtvih se pridružiše i političke stranke, među njima i ona najbrojnija, SDA. Nakon najave sv. mise za žrtve Bleiburške tragedije, koja će se održati u sarajevskoj katedrali, SDA se oglasila priopćenjem u kojemu, onako usput, u zagradi, iskazuju tek razumijevanje za nevinost ubijenih žena i djece – sve ostalo je puka apologija zločina umotana u “vrijednosti antifašizma”.

Kakvo moralno potonuće! Kakav civilizacijski pad!

Prije desetak dana zasjedalo je Predsjedništvo BiH: Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik. Javnosti su priopćili svoju odluku: Oni će, baš oni, predvoditi procesa pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji!

Istoj, dakle, onoj Europi čiji je parlament u rujnu prošle godine usvojio rezoluciju pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”.

U Rezoluciji se naglašava kako je “Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939…” Ista Rezolucija dalje “podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije…”

Znaju li naši predvodnici u Europu da ta Europa u istom dokumentu “najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalni režimi.”

Znaju li da Europa ne poznaje “neke druge žrtve” za koje se ne smije moliti i da su sve žrtve dio istog registra sjećanja.

Kao i ovih dana u Sarajevu, jednako su nekoć lažni i licemjerni “čuvari antifašizma” prijetili sudionicima komemoracije Hadžeta – onima koji su htjeli “nekim drugim žrtvama” – Bakire!, fetvu za njihovu dušu izučiti.

Prepoznavši u tim nasilnicima neokomuniste – neonaciste, a ne antifašiste, prepoznavši istu komunističku ideologiju i neonacističku metodologiju, Muamer Zukorlić je poručio: “Vi ćete pasti kao što su pali oni koji su ubijali ove ljude…”

Zar mislite, vi lažni Europljani, vi lažni patrioti, neonacisti; zar mislite, vi bijedne kratkotrajnosti, da će pred vama pasti katedrale, mise i fatihe?

***Zdenko Ćosić je predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovčke i dopredsjednik HDZ-a BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari