Connect with us

Hrvatska ide u Brazil

Objavljeno

-

Toliko je toga isprepleteno oko Brazila. Što se Hrvatske tiče. Čitav roman. Tolstojevština. Nikad kraja. Iz dana u dan. Čudnih napisa. Odluka. Zaključaka. I-užasa. Ovo je „ziherica „ . Sto posto. Uz paljbu pobjedničkih šampanjskih čepova:Vatreni igraju Mundial.

Brazil je širok. I visok. Ima ga i gore i dole. Ma gdje igrali, znat će se već šestog prosinca.

Hrvatska je benvenida. Dobrodošla.

Jasno, naš dragi Dudek, koji se veseli domaji, najradije bi Maracanu. Rio.

Presretan tumači svojim hrvatskim amigosima : „Moj frtalj gdje ja stanujem, čitav, svi do jednog skretat će za Hrvatsku „

Torcedirati. Dakle, već imamo i bez naših, domaću publiku.

Igramo, ako se ne varam, četvrti Mundial. Reski, odlučni, ofenzivni, samouvjereni, pomalo magathovski.

U jednoj finoj igri crno-bijelih glasovirskih tipaka, na „štajneru „ ima tu zvukova fantastične simfonije. One, Berlioza.

U Brazilu nastupaju i BiH i Hrvatska. U jednom povijesnom kontekstu, prije toliko let, ein Stadt !

Jasno, od veselja, gmižu nam svakakve huncutarije po glavi. Zakaj ne !

Imamo čak i jednoga bojovnika, po kojem se valja drvlje i kamenje. Iz dana u dan. Tko stigne.

Od Beogradskog Kurira do samog hrvatskog ministra za kulturu i šport.

Drapa se po Joeu. Za dom-spremi ! Tema koja se ne skida. Okreću se debele, požutjele stranice povijesti. Tko ga je izmislil !

Šimunić je u jednom zanosu, pun narodnosnog i domoljubnog oduševljenja, jednostavno eksplodirao.

Nije nošen nikakvom mržnjom. Garantiramo, nije. Kao ni svi oni, koji su bili na tribinama Maksimira.

I jednako pratili, istom pjesmom australskog Hrvata.

Težak trenutak. Boli. Reže. Šimi je državno odvjetništvo odrapilo novčani maksimum:25 tisuća kuna kazne. Još se huška i FIFA. Može „zaraditi „ čak pet ili šest utakmica neigranja.

Nije li to poziv na linč. Josipa to može stajati i glave. Da, gubitkom nastavka karijere !

Ako se jasno, podrži naopačke okrenuti, jedan domovinski zanos do Božje !

A toliko se govori-o zajedništvu-da bi se ostvarila ideja hrvatske nogometne moći.

Moći, koja pokriva sve ove nemoći čitavog društvenog života.

Kak je rekel, onaj moj dobri gospon Novačić, purger sa špice, nogometni zanesenjak, fanatični druker Građanskog:“ste tintu pili

Jednom utakmicom koja, objektivno, nije svjetska, ali koja je vodila na „svjetsko „, s Islandom, odjednom je izašla na vidjelo jedna nova Hrvatska. Rastrčana, pa do tada su im noge bile od olova.

Borbena, do tada se samo smucalo, grickajući vlastite usne.

Značajna, jer je Luka Modrić bio, čak u odnosu na vrsnu igru Reala, non plus ultra, a plećati Kovačić, slalomski, nizao snježne Islandere.

Bio je to pravi užitak za oči. Nakon podosta vremena.

Nogomet koji je imao svoj „fundus „ kak bi rekli Zagorci. Pratim s radošću njegove igre u slavnom Interu iz Milana . Čudne.

On je bio toliko uvjeren i nametljivi da mu Talijani jedva vjeruju da mu je tek-osamnaest. Tako se igra s trideset.

No, Kova je hrvatska genijalnost. Igra, na Maksimirskom plošnjaku, ima težinu. Nije to zlato.

Ali jedna bronca, ona Ćirina, u zemlji karnevala, plaža, sambe i nogometa , kao da je provirila, pa nek bude za sada, nosićak.

No, gromovi nas lupaju. Iako nismo koprive.

Mandžo naš prvi strijelac, vilenjak sigurno ne će na prvu utakmicu Mundiala.

Duboko sam uvjeren, onaj grozomorni đon, nije opalio, onom jadnom islanđaninu, namjerno.

Kako se našao, kao duh, pri hrvatskih 1:0, onaj pravi, white goast, Shakespearova Hamleta, i podigao nebranjenu mrežu.

Šteta. S njim, Hrvatska je druga roba. Ima topot đonova vojničkih cokula. Gazi.

Braća Kovač morat će u brzi odabir, i traženje čistih rješenja.

Nije li time Splićanin Rebić, otvorio širom vrata svojoj nadarenosti.

Tu mu je, na Copacabani, Rhodus. Skoči, Ante !

prilika, koja se igra jednom u životu.

Halilović čeka svoje minute.

Perišić je jedan tihi dečko. On ne teži lovorovim vijencima.

Njemu je i tvrda korica kruha čist dosta. Čaša hladne vode. On radi !

Još ima mladaca: Brozović, Močinić, Mišić, Murić, perić…I, tu je naša snaga. Stari, koji to i nisu ili mladi ?
Jednostavno najbolji,  Rakitinjo-kako će Rakitića zvati Brazilci-punih je pluća.

Taj, guta čisto željezo. A do Brazila, njegove potpetice igrat će Flamenco ko Antonio Gades.

Jasno, da je Srna, uistinu, dosljedan svome prezimenu. Napada lako, a kad hoće ima  golova.

Obrana je Hrvatske puna bedema. Bila bi šteta igrati bez iskusnog Šimunića . On zna. I, pun je srca. Velikog, vatrenog, Hrvatskog.

Savez mora odbiti sve smicalice i potužiti se, ako treba, i dragom Bogu !

Znam , ne izusti imena Gospoda uzalud..netko se pošteno osvrnuo.

Da, Ćiro „ Joe je sada najbolje, kakav star „

Uz Ćorluku koji je dušom čisti baletan, to je par štopera koji zna svoj posel.

I to, jako dobro.

Pranjić je iznenadio. I, dobro došao. Uvjerljiv.

S Pletikosom koji je potvrdio visoku sigurnost.

Hrvatska može biti mirna. Za svoja vrata.

A ni Kalinić ni Zelenika nisu za odbaciti.

Htjeli, ovi, ili ne htjeli, Hrvatska je spremna !

Ima momčad za Mundial.

Rukom u vatru ( Seneka ) ovaj trenutak, bolji smo od polovice njih.

Ako nam se kuglica sreće okrene onako kao što je bila za ovu konačnicu, već idući mjesec imali bi jasnu sliku kaj delati.

Vremena ima.

Treba se čvrsto zabetonirati ideja-igre.

Tu nam je bila „ahilova peta „.

I stisnimo se.

Dajmo igri taj, tika-taka ritam.

To je svjetski nogomet.

A svijet pozna, Hrvatsku.

Ne od danas.

Stoljećima !

-Zvonimir Magdić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari