Connect with us

Reagiranja

Hrvatska javnost čeka SOA-ine naputke kako se obraniti od četničkih grupa u državi Hrvatskoj

Objavljeno

-

srpskaSOA je u svom godišnjem izvještaju za 2014. izrijekom napisala da je na području RH zabilježena i evidentirana pojačana aktivnost četničkih skupina i formacija te da su iste u fazi prestrojavanja unutar Republike Hrvatske kao i povezivanja s istim ili sličnim grupama u susjednim zemljama – to jest u BiH, točnije u tzv. republici srpskoj i Srbiji.

[ad id=”68099″]

Zato hrvatski građani (radi bolje informiranosti i hrvatsko građanstvo zbog osobne sigurnosti) očekuju od SOA-e, da ne ugoržavajući operativnu obradu spomenutih četničkih formacija, objasni o kojim je grupama riječ i gdje se očekuju njihove protuhrvatske aktivnosti.

Usprkos činjenici da su visoki dužnosnici ove SDPartijske vlade mimo svih dobrih demokratskih običaja – ali po starom komunističkom trzaju i recepturi – u SOA-e ubacili svoju djecu i nećake (nepotizam), javnost vjeruje da SOA-e nije nacionalne interese pretvorila u partijske, zato je u svom izvještaju i izvjestila o pojačanom četničkom aktivitetu u Hrvatskoj, pa od Agencije očekuje informacije o već zaustavljenim četničkim akcijama na području RH kao i naputak kako se od njih građani mogu zaštititi.

Bitna je informacija radi li se „samo“ o svjetonazorskoj slizanosti hrvatskih neokomunista s četništvom i stvaranju četnokomunista tzv. regiona: na primjer povezanost Josipovićeve neokomunističke strančice s domaćim orjunašima i s ostacima srpsko-srbijanskog neokomunizma u tzv. regionu; ili o sljubljenosti i obiteljske četničke veze Vesne Pusić s velikosrpskim četničkim formacijama bliskim negdašnjem predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću; ili je pak riječ o konkretnim, ali dobro skrivenim četničkim akcijama u Hrvatskoj.

Na primjer otvoreni srpsko-srbijanski udar na HND (predsjednik i dopredsjednica Srbi), na NB Hrvatske (guverner Srbin), na HRT-a (većinu ključnih pozicij drže Srbi), na vladu RH (preko polovice ministara Srbi), na dobar dio javnih poduzeća i ustanova (uglavnom i opet Srbi)…, udar na sve hrvatske institucije koji predvodi čelništvo srpske manjine u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcem i Vojislavom Stanimirovićem, a uz pomoć i podršku Zorana Milanovića?

Dakle hrvatska javnost ima pravo znati o organiziranoj i formacijski ustrojenoj četničkoj ćeliji/ćelijama unutar srpske manjine i doseljenih Srbijanaca u Hrvatskoj i njihovoj povezanost s četničom vladom u Srbiji i vladom istih četničkih svjetonazora u tzv. republici srpskoj.

Hoće li hrvatske šume na Jadranu opet gorjeti u turističkoj sezoni i hoće li se opet inicijalima kriti identitet počinitelja ili se pak mogu očekivati eksplozivi i bombe, sve što podrazumijeva specijalni rat četnika protiv Hrvatske – to hrvatska javnost treba znati. Još uvijek ta ista javnost ne zna identitet četničke sabotaže u San Siru lani na utakmici Italija – Hrvatska. Od trideset uhićenih navodno je poznato samo jedno ime?! Ali ni ono nije izašlo u javnosti! Ostoja Ranković je zabranio objavljivanje njegova imena. Isto je i s poljudskom svastikom, uhićeni su i braća Mamić, ali jesu li oni doista počinitelji ili je svastiku narisao onaj koji želi svijetu dokazati da je fašizacija Hrvatske činjenica?

Međutim to još uvijek ne mora biti ona krajnja opasnost koja dolazi iz samog vrha političke vlasti u Hrvatskoj, na četničke požare i navijačka podmetanja Hrvatska je naviknuta, ali što s političkim terorom i političkim sudskim procesima kao u doba Staljinovih politučkih čistki u tridesetim godinama prošlog stoljeća?

Treba se nadati da će SOA-e bez obzira na infekciju nepotizma i paralelnu premreženost sa SDPartijom, osobno s Ostojom Rankovićem, naći profesionalne etike i obraditi baš ovu srpsko-hrvatsku Syrizu, to jest četništvo i njegove sabotaže u samome vrhu vlasti. Naime četnički je aktivitet pojačan baš za ove SDPartijske vlade. Antidomoljubna vlada Zorana Milanovića više nije konjuktura za dangube i pustolove, to nisu nesposobni glupani, nego uvježbani saboteri! SOA to dobro zna, jer još uvijek u njoj ima nešto profesionalizma inače njeno izvješće ne bi spomenulo četničke grupacije u Hrvatskoj, da je posao svake vlade sačuvati i jačati integritet i suverenit države.

Međutim, Zoran Milanović i njegovi ministri rade na sustavnom urušavanju hrvatskog gospodarstva te sustavnim iseljavanjem mladih i radno sposobnih Hrvata prazne prostor kako bi stvorili uvijete za mehaničko useljenje srpsko-srbijanskog življa u Hrvatsku kao nakon 1945. Na taj način ova vlada nasilno i perfidnim metodama podgrijavanjem recesije i jačanjem krize iseljava hrvatsko radno stanovništvo i mijenja demografsku sliku države Hrvatske. Upravo je prevencija takvog protudržavnog aktiviteta posao agencija koje štite ustavni poredak.

Hrvatska je ponovno u Domovinskom ratu, ovaj put nije izvršena izvanjska agresija, nego ova srpsko-orjunaška SDPartijska vlada uz pomoća medija (HND), srpske nacionalne manjine i HNB vrši nimalo skrivenu unutarnju agresiju, zapravo domaće i četništvo tzv. regiona protiv Hrvatske vodi specijalni rat.

Posljednjih mjeseci Zoran Milanović intezivno po Hrvatskoj obilazi gospodarske obljetnice te kao pravi samoupravljački funkcionar presjeca vrpce i otvara nove pogone; priča o radnim mjestima a ne o poslu, jer je cijeli radni vijek imao proračunsko radno mjesto, a nikad nije ništa zaradio niti zna što znači stvoriti višak vrijednosti. Samodopadno klati Hrvatskom, hvali se i govori kako je sve to zasluga njegove vlade i Partije: „ovo smo vam mi omogućili!“ Zašto ne ode do autobusnih i željezničkih kolodvora, u zračne luke s kojih masovno odlazi školovana hrvatska mladost u pečelbu? Neka njima to isto kaže: „ovo sam vam ja omogućio i radujte se!“

Dobro su prošli, jer moglo je i posve drugačije; ne tako davno, u poraću, Milanovićeva je Partija, njeni politički seniori i mentori, s hrvatskom mladošću punila jame i tenkovske rovove – i za to nisu nikad nikome odgovarali.

Dakle, mogu li građani Hrvatske u najskorije vrijeme očekivati SOA-in profesionalni angažman i rezultate, tj. uhićenja četničkih i neokomunističkih skupina koje nisu nikada prestale raditi protiv hrvatskog naroda, pa ma tko god oni bili: ministri, saborski zastupnici, predsjednici uprava, makar i pa sâm predsjednik vlade? To nije nimalo retoričko pitanje, nimalo paranoja, nego duboka zabrinutost hrvatskog naroda za svoju opstojnost u vlastitoj državi.

L. C./ hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari