Connect with us

Naši u svijetu

Smiljana Šunde u potrazi za izgubljenim Podgoranima

Objavljeno

on

U Hrvatskoj matici isljenika upriličena je promocija knjige Smiljane Šunde “Batili su ocean: U potrazi za izgubljenim Podgoranima”

Sva su hrvatska područja iseljevana. Neka više, neka manje, ali kad govorimo o Podgori možemo kazati da je danas Podgorana više u svijetu nego u svojoj Podgori. U naslovu ove knjige stoji “izgubljeni Podgorani”. Ja bih taj dio, nakon što je ova knjiga napisana, sobodno nazvao “nađenim Podgoranima”. Dakle, gospođa Šunde je išla svijetom i tražila sve Podgorane i zapisivala, kazao je, prof. Marić te pripomenuo kako osobno nije mogao vjerovati da netko tko nije iskusio  iseljeništvo može imati toliko priča o zanimljivim događajima iz iseljeništva.

U prepunoj dvorani Hrvatske Matice iseljenika predstavljena je knjiga poznate hrvatske  novinarke, publicistkinje i urednice uglednih TV i radio emisija Smiljane Šunde naslova “ Batili su ocean: U potrazi za izgubljenim Podgoranima”.

Pred dvoranom u kojoj će se promovirati knjiga dočekala nas je lijepo sročena Informacija, koja govori o knjizi. Prve rečenice su govorile mnogo više od riječi: “Iseljeništvo je važna odrednica hrvatskoga naroda i tko god piše ili namjerava pisati o hrvatskoj povijesti, tu odrednicu ne bi smio zanemariti. Prema nekim podatcima, u iseljeništvu širom svijeta ima podjednako Hrvata koliko ih je u Republici Hrvatskoj. Pojedina su hrvatska područja raseljenija od drugih, a pojedina mjesta unutar tih područja prednjače po broju iseljenih u odnosu na broj onih koju su ostali u zavičaju.” I u istom nepotpisanom tekstu stoji kako je Podgora bila u 19. i 20 stoljeću  mjesto s prosječno 1500 stanovnika te da je to jedno od najiseljenih hrvatskih mjesta. Najviše Podgorana živi u Novom Zelandu i oni su potomci prvih iseljenika i to u 3. i 4. naraštaju. I upravo je knjiga “Batili su ocean: u potrazi za izgubljenim Posdgoranima”, zapravo, pisana “Alfa i Omega” toga kraja.

‘Batili su ocean’: U potrazi za izgubljenim Podgoranima

Hrvatska je integralizirana iseljeničkim pričama

Među brojnim posjetiteljima  na predstavljanju ovog malog remek djela, nalazili su se: izaslanica premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske  gospođa Zdravka Bušić, savjetnica u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH Ivana Perkušić, počasni konzul Novog Zelanda Nikola Jeličić, novi ravnatelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” prof. dr. Željko Holjevac te mnogobrojni drugi uzvanici i gosti.

Na samom početku goste je, kako i priliči u pravoj domaćinskoj kući, pozdravio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić, koji je između ostalog, naglasio kako je knjiga gospođe Šunde priča o iseljenim Podgoranima i o hrvatskoj povijesti  koju nije moguće prezentirati bez priče o iseljenima.

– Sva su hrvatska područja iseljevana. Neka više, neka manje, ali kad govorimo o Podgori možemo kazati da je danas Podgorana više u svijetu nego u svojoj Podgori. U naslovu ove knjige stoji “izgubljeni Podgorani”. Ja bih taj dio, nakon što je ova knjiga napisana, sobodno nazvao “nađenim Podgoranima”. Dakle, gospođa Šunde je išla svijetom i tražila sve Podgorane i zapisivala, kazao je, prof. Marić te pripomenuo kako osobno nije mogao vjerovati da netko tko nije iskusio  iseljeništvo može imati toliko priča o zanimljivim događajima iz iseljeništva:

– Naime, u mojoj predodžbi to može samo netko tko ima vlastito iskustvo.  Gospođa Šunde neposredno iseljeničko iskustvo nema, ali i njen je život obilježen onim što je sadržano u iseljeničkom životu, u iseljeničkoj priči. Ona mi je kazala nešto mi se posebno urezalo u sjećanje. Kazala je: “Kad smo se igrali u Podgori, igrali smo se iseljenika.  Naše igre, nas koji smo živjeli u Podgori bile su iseljeničke priče!” jasno mi je da je iseljenički život postao integralni dio i života gospođe Šunde, Podgore, pa i cijele Hrvatske, koja je i sama u cijelosti integralizirana iseljeničkim pričama, duhom…, kazao je prof. Marić, upućujući riječi dobrodošlice autorici, predstavljačima i gostima.

Knjigu su predstavili recenzenti: dr. sc. Ivan Hrstić iz Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, i  doc. dr. sc. Nikola Anušić, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te sama autorica.

Vjenčanja na daljinu

Govoreći o knjizi dr. sc. Ivan Hrstić je naglasio da se iz knjige vidi autoričina tuga zbog situacije u kojoj se Podgora našla, jer je to jedno od tri hrvatska područja  s najviše iseljenih ljudi. Knjiga je podijeljena na tri dijela s osam poglavlja, i u njoj se govori o fenomenu iseljenika ( vjeri, politici, demografiji, razlozima odlaska, putu, organizaciji putovanja, položaju u novoj zemlji, svakodnevnim problemima. Poseban tadašnji fenomen, kojega je posebno apostrofirao dr. sc. Hrstić jeste “vjenčanje na daljinu”, a a nakon Prvog svjetskog rata i politička situacija koja je donijela mnogo tužnih sudbina, jer su mnogobrojni Hrvati završavali u logorima. Recenzent je kazao kako je novozelandska useljenička politika bila malo naklonjena europljanima pogotovo Slavenima. Protežirani su anglosaksonci. Stanje se, a prema riječima dr. sc. Hrstića, nije bilo popravilo niti između dva svjetska rata. Naši su ljudi optuživani da se ne mogu uklopiti u društvo.

– Čak su im negirali da su bijelci, pa je 1924. godine bilo ograničeno useljavanje svima iz Europe osim Talijanima.  A povijest bilježi da je 1934. godine bilo zapaljeno više hrvatskih domova, kazao je dr. Hrstić.

Posebno je apostrofirao drugi dio knjige u kojem  je autorica vrijedno zapisala svaku obitelj i vjerno prikazala sudbine svih 57 rodova ljudi iz Podgorice.

Doc. dr. Nikola Anušić je, započinjući svoje izlaganje, kazao kako sve knjige Smiljane Šiunde govore o Podgori. Kazao je kako se vrijednost ove knjige može usporediti samo s jednom:

– Nije pisano mnogo o Podgori, ali je pisano. Istakao bih knjigu dr. Marijana Stojkovića “Podgora u 17. stoljeću”. Knjiga Smiljane Šunde koju danas predstavljamo je nastavak te knjige. Zapravo, obije knjige pišu o stanovništvu Podgore u jednom kriznom vremenu.  Dr. Stojković čini to o vremenu tradicionalnog društva, a gospođa Šunde kad to društvo počinje isčezavati, kazao je, između ostaloga, recenzent doc. dr. Anušić.

Iseljavali i  malu djecu

Autorica se ovom prigodom zahvalila svima koji su sudjelovali i dali svoj doprinos kako bi knjiga ugledala “svjetlo” dana i kazala kako je doslovno istražila sve što je  vezano za Podgoru. Za svaku kuću, pa čak i za one koje više nemaju nikoga za života. Kaže da je dolazila do podataka na razne načine. Kazala je da joj je posebno u povijesti Podgore žao zbog iseljavanja djece:

– Iseljavali su šestogodišnjake, sedmogodišnjake… Postojale su agencije koje su organizirale putovanja za djecu. Bilo je slučajeva, kada bi umrla žena, muž bi se ponovno ženio, a djecu iz prvog braka, kojih je bilo i po petoro prepuštao je agencijama i djeca su iseljavala sama samcata. Mnoga od njih prekinula bi sve veze s Hrvatskom, istaknula je autorica knjige Smiljana Šunde.

Knjiga Smiljane Šunde donsos nam i podatke o tomu kako su Hrvati u Novom Zelandu poslije Prvoga svjetskog rata utemeljili oceansko ribarstvo i ribarsku industriju. Utemeljili su i novozelandsko vinogradarstvo i isticali se u brojnim područjima ljudskoga življenja, a međi njima, najviše je bilo i jeste Podgorana.

Piše: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR