Pratite nas

BiH

Hrvatska je krajem 2011. g., ustala na lijevu nogu..

Objavljeno

na

Ako su u Japanu mislili kako je Drugi svjetski rat daleko iza njih, grdno su se prevarili. Pobjednici nikada ne spavaju. Baš kao i neprijatelji samoupravnog socijalizma. Da je famozna “ustaška zmija” dogmizala ovih dana i u Japan, doznali smo od japanskog premijera Shinzo Abea koji je nesvjesno izrekao “za dom” digavši tako tlak Kini, Južnoj Koreji, SAD-u i čitavom naprednom svijetu, a čiji najveći dio (sigurno to niste znali) danas živi upravo u Hrvatskoj. To su napredni Hrvati koji još i danas vjeruju kako je Hrvatska još uvijek socijalistička republika te da je nastala još u Topuskom na zasjedanju ZAVNOH-a. Vratimo se ipak japanskom premijeru.

Taj se drznuo, na očigled kolumnista Jutarnjeg: Goldsteina, Pupovca, Stazića i ostale napredne elite, posjetiti hram Yasukuny posvećen poginulim ratnicima u deset japanskih ratova. Među njima nalazilo se preko tisuću Japanaca osuđenih za ratne zločine iz Drugog svjetskog rata. Glavni kolumnist japanskog Jutarnjeg lista ‘Im ota An te Yaka muda’, odmah skuživši kamo sve to vodi, pošizio je na Shinzo Abea i zatražio da ga se rigorozno kazni. Triba mu zabraniti bar deset nastupa za japansku reprezentaciju. Baš kao našem Šimuniću! Njegov kolega, inače britki samuraj kojeg se ustaške zmije boje tako da čim ga vide pretvore se u bijedne gliste, nije na tu desničarsku provokaciju uopće reagirao. On, koji inače sve zna, znao je kako u Yasukuny nema nijednog ratnika s dugačkom bradom i brkovima te pljesnivom kokardom, a nema ni Dra ža Sana, pa ga boli ona stvar za kosooke! Nema tu za Miljenka treće dimenzije. Međutim, zbog tog incidenta se uzbudiše Kinezi koji su ionako stalno uzbuđeni zbog otočja u Južnokineskom moru. A čije bi bilo to otočje puno nafte, nego njihovo kad se nalazi u Kineskom moru.

Kinezi su ljuti na demokratski potez Japana naročito stoga jer su nedavno sami napravili vrhunski demokratski festival. Iznenada su ukinuli radne logore i pustili na slobodu oko dva milijuna visoko kvalificiranih radnika. U te su logore odlazili svi oni za koje se sumnjalo da bi jednog dana mogli govoriti ili nešto napraviti protiv naroda i države. Svaki bi policajac mogao zaustaviti Lu li ga na cesti i odvesti ga u radni logor na vrijeme od jedne do pedeset godina. Sad kad radnih logora više nema, Japanci se nacionalistički počeli derati “Za dom!” Možda vam se čini ovo o radnim logorima u Kini izvan konteksta, no ipak, nije tako! Zamislite kako bi ta kineska demokratska ideja lijepo legla dr. Mirjani Kasapović. Sve bez suda, optužnica, fiškala koji gule nevine građane, žalbi koje otežu postupke, dilanja iskaza novinarima i sličnih gluposti. Pokupiš sve iz Stožera za obranu Vukovara, pa sve one koji su sudjelovali na referendumu “U ime obitelji” glasujući “za” i riješio si sve probleme. Recept je već dala Milanka Opačić rekavši: “Markićka je svoje rekla. Sad smo mi na redu.” Tada nastupi hrvatska policija, lijepo pokupi sve koji su glasovali “za” i s njima na Goli otok. Neka tamo malo rade. Kao što je rekao nepoznati demokrat iz prošlog stoljeća: “Rad oslobađa!”

Doznajemo kako je papa Franjo pozvan posjetiti Lijepu našu. Pitanje osiguranja je već riješeno. Čuvat će ga Bog i Hrvati!

Bio sam duboko tronut koncertom koji je Rade Šerbedžija, kao bog i šeširđija, održao u Lisinskom. Aco Dragaš, poznati obožavatelj Thompsona, bio je nadahnuti izvjestitelj s tog dogođaja. “Melanholični koncert kao priča o vlastitom životu!” Ako je ovaj naslov istinit onda je morala pasti i pjesma sa snimanja filma “U oslobođenom Vukovaru” 1992. – 1993. U tom slučaju, među onima koje je “Rade Šerbedžija razgalio u Lisinskom”, trebao je biti i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Možda bi oni razgalili i samog Šerbedžiju. Uz pratnju sastava “Zapadni kolodvor” Rade je otpjevao “Tiho noći, moje zlato spava”, zatim je na prstima sišao među publiku, probudio predsjednika Josipovića, zagrlio ga i poljubio. Tako su obojica dali svima do znanja, a i samom Vatroslavu Lisinskom, kako su na nedavnom referendumu glasovali “protiv”. Rade je biranoj publici predstavio i kćer Mimi koja je, kako piše Aco Dragaš, “zvonkog glasa”. Supruga Lenka nije pjevala jer je ostala “u kuhinji u Ljubljani 1992. godine”. Nadalje, razdragani Dragaš piše: “Priznajući da je već četiri desetljeća ‘vojnik Arsena Dedića’, izvukao je šešir koji mu je u amanet ostavio Krleža, naš najveći glumac….”

I tako, uz puse Josipoviću, Krležu, Arsena i oduševljenu publiku – sve je to dobra novinarska roba. Ni riječi o odlasku iz napadnute domovine. I to ravno u krilo agresora. Ni riječi o snimanju filma u tragično razrušenom Vukovaru I neposrednoj blizini Ovčare. Iako je navodno 40 godina bio u “vojsci kod Arsena”, zašto nije kao Arsen ostao u Hrvatskoj kad je izbio rat? Zašto se nije pridružio Arsenu i ostalim pjevačima u pjevanju domoljubnih pjesama i himne “Moja domovina”? Osoba koja navodno može glazbom “razgaliti Lisinski” mogla je itekako pomoći u dizanju morala Hrvatima u borbi protiv srpske agresije. Ako ništa drugo, bar kao truba…. I kako to obično biva, hrvatska lijeva elita po ne znam koji puta ponovno računa na nas. Računa na našu opjevanu šutnju i našu očajno lošu memoriju. I uvijek pogode!

Hrvatska je krajem 2011. g., ustala na lijevu nogu! Ali je zato krajem 2013. g., desnom nogom nagazila lijevu!

Uvijek sam volio srpsku narodnu “Pametan čovjek odlazi u četnike, a vraća se iz partizana!” I ne samo da su se četnici vraćali iz partizana nego su i od našeg Maršala dobijali generalske činove, izdali Dražu te se priključili lovu na Hrvate sve do Dravograda. Do kraja 1947. g., ustaše, kao sinonim hrvatskog fašizma, bile su zbrisane s lica zemlje. Međutim, nekom čudnom reinkarnacijom nesuđenog akademika sa srednjom školom Slavka Goldsteina, u Hrvatskoj se pojavilo novih milijun ustaša. Strašno! Čemu toliki trud od 8. svibnja 1945. g. pa nadalje? Slavek je ovih dana u SAD-u promovirao svoje novo kapitalno djelo, kako to misli i piše u Jutarnjem Adriana Piteša. Naslov djela je “1941., godina koja se vraća”. U prijevodu knjige sudjelovala je i Drenka Willen, američka prevoditeljica rođena u Glini, koja je čvrsto uvjerena kako se 1941.g., nije vratila iz razloga jer nikada nije ni otišla iz Hrvatske. I tako naš Slavek, obasjan svjetlima velegrada, objašnjava Amerima da pozdrav “Za dom” nije nikakav stari hrvatski pozdrav, da je to glupost koju treba sankcionirati. Treba nam, kaže Slavek, I novi školski program I novi udžbenici koji će mladim generacijama objasniti kako je ustaška NDH bila najnegativnija epizoda u povijesti.
Nije mi samo jasno zašto novi program i udžbenici kad bi bilo ekonomičnije uzeti programe i udžbenike iz stare dobre Juge. Slavek ide stopama dr. Mirjane Kasapović te apelira da se donesu “energični zakoni”. Kad recimo u Splitu na Hajdukovoj utakmici 10 tisuća Torcidaša sa sjevera crvenih očiju i s noževima u ustima zaurla “Za dom”, odmah prema takvom “energičnom zakonu” treba nastupiti narodna milicija (oprostite “policija”) i sve ih smjeste na otok Rab jer “rab(d) oslobađa!”

I dok savjetnik Goldstein kod Amera kao predstavnik Turističke zajednice Srbije propagira ljepote hrvatske svakodnevnice, u komšiluku vlada idila. Završen je upravo film o narodnom heroju Draži Mihajloviću. Serija o đenerlu se upravo prikazuje diljem Srbije. Kako kažu prve recenzije s “lepim uspehom”! Ravna gora je istinita serija o “prvom gerilcu Evrope”, autora Radoša Bajića. Radoš je autor kultnih Maratonaca, Balkanskog špijuna i Tko to tamo peva. Kultni autor, kultna serija i kultno slavljenje Draže! Za razliku od ustaša i od straha usranog Slaveka, srpski komediograf Dušan Kovačević divi se četničkom vojvodi. Kaže Duško: “Da je Josip Broz vidio Ravnu goru, umro bi pre vremena!” Baš šteta! Da je Ravna gora bila snimljena pred recimo 60 godina, Tito bi bio odapeo i ne bi uspio likvidirati stotine tisuća Hrvata. K vragu! Tako je to kad se genijalni autori rode prekasno! Tu se ipak postavlja jedno pitanje: apstrakno govoreći ako netko u Hrvatskoj sklepa romansiranu seriju o Paveliću I NDH, siguran sam da bi na nogu skočila sva hrvatska lijeva, demokratska I politička elita. S pravom ili ne? Boli me! Do te elite ne držim ni koliko je crnog pod noktom. Kakva bi tek bila reakcija naših komšija iz Beograda, Banja Luke i Sarajeva?
Svojom lijepom nogom opalila bi nam vritnjak čak i slovenska premijerka Alenka Bratušek. Obzirom da je dragi i miroljubivi Draža poklao puno Hrvata u Hrvatskoj, a još više u BiH, vjerojatno ste primijetili ogorčene reakcije zbog serije Ravna gora hrvatske službene oligarhije i lijeve medijske i intelektualne scene! Naravno radi se opet o blaženoj i priglupoj hrvatskoj šutnji u stilu “Ne bi se šteli mešati!” To je ionako samo srpska unutrašnja stvar i nas se ne tiče! Osim toga svakom negativnom reakcijom mogli bi razjariti Jergovića koji vjeruje u Dražinu terću dimenziju. Ako mu dignemo tlak, probudit ćemo iz zimskog sna i Antu Tomića, a onda smo naj…..!

Ni u Sarajevu se ne žele baviti ravnogorskim tričarijama. Imaju oni svojim ozbiljnijih muka. Ovih su dana gradske vlasti donijele skandaloznu odluku da djeca koja slave katolički Božić ne moraju 25. prosinca u školu. Obespravljeni Muslimani (kojih je 95 posto u Sarajevu) skočiše na noge lagane. Hrvati (kojih je u Sarajevu manje od Kineza) odmah se povukoše na rezervne položaje. Hitno su tražili da u Sarajevo dođu Josipović ili Banac (počasni građani Sarajeva). Njihovim bi dolaskom odmah značano skočio broj Hrvata u Sarajevu.

Upitali međunarodnog namjesnika za BiH zašto ne zahtjeva povratak u Sarajevo Židova koji su u jeku najžešće opsade grada kompletno evakuirani i ostavili grad na cjedilu. “Nije još vrijeme za njihov povratak!” procijedio je.

Vukovarski stožer opet provocira. U siječnju dolaze pred Sabor. Traže da se objavi registar svih koji su sudjelovali u privatizaciji, svih koji su radili u tajnim službama, registar imovine KP-a kasnije SDP-a, registar političara koji nisu branili Hrvatsku, itd. Čista megalomanija! Prije svega Hrvatska je puna političara koji su itekako branili Hrvatsku pune četiri godine. Branili su je iz Knina, Petrinje, Drniša, Slunja, Korenice, Plaškog i Vukovara. Ti su danas uvaženi saborski zastupnici. Za vrijeme HDZ-ove vlasti bili su i ministri, i potpredsjednici Vlade i slično.

Što se tiče privatizacije, Stožeru će sve biti prezentirano uz uvjet da nitko ne dira tzv. Markovićevu privatizaciju. A o partijskoj imovini samo neka se uvjere da je sve još uvijek tu, osim partijskog zlata.

Oscar Wilde je napisao: “Jedina razlika između sveca i grešnika je što svaki svetac ima prošlost, dok je pred svakim grešnikom budućnost!”

Zvonimir Hodak/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari