Pratite nas

Kolumne

Hrvatska je postala država 25. lipnja 1991., a ne tek 08. listopada 1991.

Objavljeno

na

Cijelo vrijeme traje proces krivotvorenja istine o nastanku hrvatske države, o Domovinskom ratu. Cijelo vrijeme se pokušava velikosrpska agresija, u kojoj je JNA bila udarna pesnica, pretvoriti u oružani sukob i građanski rat.

25. lipnja 1991.

Mnoge države u svijetu postoje kao države iako nisu međunarodno priznate. Zbog toga je velika pogreška svih onih u Hrvatskoj, uključujući i Vrhovni sud i Ustavni sud koji tvrde da je Hrvatska postala država tek 08. listopada 1991. godine. Toga datuma samo je ukinut moratorij koji je Hrvatska prihvatila odgađajući primjenu odluke Hrvatskog sabora od 25. lipnja 1991. za tri mjeseca.

Hrvatska je bila prisiljena na odgodu primjene tih povijesnih odluka, ali nije prestala postojati kao država niti je postala država tek 08. listopada 1991. godine. Hrvatska je u tom razdoblju od tri mjeseca koje se osporava kao vrijeme postojanja Hrvatske države imala svoga predsjednika, svoj višestranački Sabor, svoju Vladu, svoju policiju, svoju vojsku i druga državna tijela.

Hrvatska se branila od agresije u to vrijeme i zato je, po mom mišljenju, svako osporavanje Hrvatske kao države u razdoblju od 25. lipnja do 08. listopada vrlo opasno sa nesagledivim štetnim posljedicama, a nije ni istinito, u suprotnosti je sa realnošću. Dakle, Hrvatska je postojala kao država i funkcionirala kao država od 25. lipnja 1991. godine, a ne tek od 08.listopada 1991.

25. lipnja ustvari je završen proces formalno – pravnog i ustavnog odvajanja Republike Hrvatske od Jugoslavije. Završen je proces formiranja samostalne i suverene Republike Hrvatske u njenim avnojskim granicama. Taj proces izgradnje hrvatske države bio je mukotrpan i težak, osporavan i izvana i iznutra, to je bio proces koji se pokušao zaustaviti agresijom na Hrvatsku koju su učinili Srbija, Crna Gora i JNA zajedno s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Važne etape u tom procesu bili su prvi višestranački izbori i konstituiranje prvog hrvatskog demokratskog Sabora i referendum o samostalnosti Republike Hrvatske.

Veliki je problem što su te nepobitne činjenice o nastanku Hrvatske kao suverene i samostalne države osporavaju i na hrvatskim sudovima. Neki županijski sudovi su vodili procese polazeći od neistine da je Hrvatska postala suverena država tek 15. siječnja 1992. godine nakon Međunarodnog priznanja Hrvatske od strane više svjetskih država. Vrhovni sud je poništio neke od tih presuda i ispravno utvrdio da je u doba inkriminiranih djela “već uveliko bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku”.

U presudi generalu Branimiru Glavašu Vrhovni sud, a onda i Ustavni sud utvrdili su da je pogrešno stajalište da tijekom studenog i prosinca 1991. godine Hrvatska još uvijek nije imala status države, odnosno da je taj status dobila tek međunarodnim priznanjem od većeg broja država 15. siječnja 1992. Međutim, i Vrhovni sud, a kasnije i Ustavni sud, po mom mišljenju, pogrešno utvrđuju da je Republika Hrvatska postala država tek 08. listopada 1991. godine, a ne 25. lipnja 1991. godine.

Vrhovni, a i Ustavni sud svojim odlukama utvrdili su, po mom mišljenju, pogrešno i štetno da je “oružani sukob na području Republike Hrvatske imao međunarodni karakter tek od 08. listopada 1991. godine”, a da do tada nije imao karakter međunarodnog sukoba. Vrhovni sud i Ustavni sud su utvrdili da se na ratne zločine počinjene prije 08. listopada 1991. primjenjuje Dopunski protokol II uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba, a na one počinjene nakon toga datuma primjenjuje se Dopunski protokol I i uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba.

Ako bi se prihvatilo stajalište Vrhovnog i Ustavnog suda da je Hrvatska nastala kao država tek 08. listopada 1991. godine, to bi značilo u krajnjoj liniji da je višestranački Hrvatski sabor bio ne legitimno i ne legalno tijelo te bi se čak mogli osporiti i povijesne odluke od 25. lipnja 1991 o raskidaju svih veza s Jugoslavijom i konstituiranju samostalne i suverene hrvatske države. Prihvaćanje takvog stajališta da do 08. listopada Hrvatska nije bila država značilo bi da se legalno izabrani predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman lažno predstavljao kao predsjednik Republike. To bi značilo da se može pravno osporiti legalnost djelovanja Vladi demokratskog jedinstva, te ju čak pretvoriti u ne legalno terorističku razbojničku Vladu. Postavlja se i pitanje da li su do 08. listopada postojali hrvatski branitelji, jesu li se oni legalno i legitimno borili protiv agresorke JNA ili su bili teroristi koji su rušili legalnu državu SFRJ. To bi značilo da je JNA legitimno i legalno djelovala kada je ušla tenkovima u Baranju, odnosno da je legalno branila međunarodno priznatu državu SFRJ od pokušaja oružane pobune Hrvata koji su na ne legalan način i s oružjem u ruci ostvarivali secesiju Hrvatske od Jugoslavije. To bi značilo da je u krajnjoj liniji JNA imala puno pravo gušiti oružanu pobunu u Hrvatskoj, odnosno da je Predsjedništvo SRFJ imalo pravo uvesti izvanredno stanje i pohapsiti lažno vodstvo Hrvatske ne samo predsjednika Tuđmana nego i Vladu demokratskog jedinstva. Zbog svega toga mislim da je vrlo opasno isključivo pravno na temelju međunarodnog prava tumačiti kada je nastala Hrvatska država. Teško je zamisliti da smo do 08. listopada bili teroristi koji ruše legalnu državu, da je predsjednik Tuđman bio ilegalni predsjednik države, da je Vlada bila teroristička i razbojnička, a da su naši branitelji rušili legalnu državu SFRJ.

Treba podsjetiti da je prošlo već 23 godine postojanja Republike Hrvatske kao suverene i samostalne države, a da se ona i dalje osporava. Cijelo vrijeme traje proces krivotvorenja istine o nastanku hrvatske države, o Domovinskom ratu. Cijelo vrijeme se pokušava velikosrpska agresija, u kojoj je JNA bila udarna pesnica, pretvoriti u oružani sukob i građanski rat. Takvim krivotvorinama i tezama, po mom mišljenju, doprinose i odluke najviših hrvatskih sudova koji ne vode računa o političkom kontekstu nego formalno- pravno nameću strašnu tezu da je do 08. listopada u Hrvatskoj bjesnila oružana pobuna Hrvata protiv legalne države SFRJ u kojoj je JNA, po Ustavu, imala pravo oružanom silom slomit oružanu pobunu Hrvata i očuvati opstojnost SFRJ.

Ispričat ću jedan detalj koji potvrđuje da su nas tako tretirali i u međunarodnoj zajednici. Kao potpredsjednik Ratne vlade pokušavao sam braniti pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. Dokazivati da je Hrvatska kao država stvorena 25. lipnja 1991. te da smo žrtve agresije Srbije, Crne Gore i JNA. To sam objašnjavao u Vatikanu u rujnu 1991. To sam pokušao objasniti i predsjedniku austrijskog Parlamenta, prije 08. listopada 1991. kada smo se borili da nas se podrži u našoj obrani. Tada mi je predsjednik austrijskog Parlamenta grubo rekao da nismo u pravu odnosno da JNA ima pravo oružjem ugušiti pobunu nas Hrvata koji rušimo legalnu i legitimnu državu SFRJ. Došlo je skoro do fizičkog obračuna jer me je to toliko razbjesnilo, to tim više što je dotični gospodin još uvijek bio predsjednik Parlamentarnog društva prijateljstva Austrije i Jugoslavije. Taj gospodin je kasnije postao i predsjednik Austrije, koja nam je inače bila sklona. Tome treba dodati da smo cijelo vrijeme u haaškom sudu tretirani kao razbojnička banda, kao udruženi zločinački pothvat a ne kao demokratski konstituirana moderna država.

Zato mislim da treba povesti šire rasprave o tome što znače odluke Vrhovnog i Ustavnog suda da je do 08. listopada u Hrvatskoj bio oružani sukob, a tek od 08. listopada međunarodni sukob odnosno što znače odluke da Hrvatska nije nastala 25. lipnja nego tek 08. listopada. Time se dovodi u pitanje Dan državnosti, 25. lipnja, jer ako je Hrvatska kao država nastala tek 08. listopada, a ne 25. lipnja onda i Dan državnosti ne može biti 25. lipnja nego mora biti 08. listopada. Ako je Hrvatska nastala tek 08. listopada onda dolazi i u pitanje status hrvatskih branitelja koji su poginuli i ranjeni prije tog datuma. Jesu li oni bili hrvatski branitelji ili razbojnici i pobunjenici protiv legalne države SFRJ. Želim naglasiti da se radi o vrlo bitnim pitanjima koji zadiru ne samo u našu prošlost nego i u sadašnjost i budućnost.

Uvažavam i Vrhovni i Ustavni sud, ali mislim da nije u njihovoj nadležnosti da poništavaju odluke Hrvatskog sabora odnosno da ne priznaju da smo na Dan državnosti, dakle 25.lipnja kao suvereni narod stvorili svoju hrvatsku državu. U atmosferi šutnje i ne suprotstavljanja pogrešnom tumačenju nastanka hrvatske države prvi se suprotstavio general Praljak, koji je postavio pitanje hrvatskoj državi da mu odgovori, ako je istina da je Hrvatska nastala 08. listopada 1991. godine, kako tvrde Vrhovni i Ustavni sud, da li su on i drugi branitelji bili razbojnici koji su rušili na kriminalan način Jugoslaviju ili su bili hrvatski branitelji koji su branili svoju državu Hrvatsku od agresije. Odnosno da mu odgovore je li se predsjednik Tuđman lažno predstavljao do 08. listopada kao predsjednik Hrvatske ili je istinski bio predsjednik Hrvatske države i prije 08. listopada. O tome su pisali akademik Josip Pečarić i novinar Tihomir Dujmović i Dražen Boroš. Svi ostali šute. U Hrvatskoj je i dalje uspavana javnost i ne sagledavaju se sve političke konsekvence, činjenice da i hrvatski sudovi osporavaju postojanje hrvatske države do 08. listopada 1991. odnosno da osporavaju postojanje hrvatske države od 25. lipnja 1991. godine.

S obzirom, da sam i osobno učestvovao kao potpredsjednik Vlade demokratskoj jedinstva, kako se popularno nazivala Ratna vlada, da sam bio učesnik procesa stvaranja hrvatske države, osobno nikada neću prihvatiti da je hrvatska država nastala tek 08. listopada.

Pitam one koji se usude tvrditi da je Hrvatska država nastala tek 08. listopada hoće li im biti idući korak da će tražiti da se Dan državnosti 25. lipnja prebaci na 08. listopada.
Mislim da nema važnije teme od utvrđivanja istine o nastanku Hrvatske kao samostalne i suverene države i odbacivanju krivotvorina koje su nanijele i koje nanose veliku štetu Hrvatskoj jer se time prihvaća teza da je do 08. listopada u Hrvatskoj bjesnio građanski rat ili čak gore od toga, da se radilo o ne zakonitoj pobuni protiv SFRJ te da je JNA imala ustavno pravo oružanom silom gušiti tu pobunu.

Zbog toga treba pozdraviti inicijativu akademika Davorina Rudolfa koji je sazvao za 20. veljaču širu znanstvenu raspravu na znanstvenom Vijeću za mir i ljudska prav HAZU s ciljem da se raspravi i utvrdi za sva vremena da je Hrvatska nastala kao država 25. lipnja 1991. te da se ukaže na štetnost svih onih koji nameću krivotvorine o nastanku hrvatske države i njenoj pravednoj borbi protiv velikosrpske agresije, agresije JNA i Crne Gore.

[ad id=”40551″]

Autor: Zdravko Tomac

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Samo rasisti i islamisti poštuju Haaški sud

Objavljeno

na

Objavio

To sam rekao još 2005. nakon izjave Iustitiae et pax HBK koja ga je okvalificirala kao rasistički. Prije Praljka, prije Gotovine, prije svih drugih farsi.

Međunarodni haaški sud za bivšu Jugoslaviju utemeljilo je jedno političko (!) tijelo Ujedinjenih naroda u kojemu su glavnu riječ vodile velike sile koje su, kako svjedoči i desna ruka Del Ponte, Florance Hartmann, uz pomoć svojih špijuna u Tribunalu vodile ciničnu politiku optuživanja kojoj cilj nije bio pravo, pravda i žrtve, već njihovi geopolitički i ekonomski interesi u raspadnutoj Jugoslaviji, poglavito Velika Britanija.

Sud je stoga i završio s radom a da nitko od arhitekata zločina, i korijena svih zala ovdje, od Miloševića preko Ace Vasiljevića i KOS-a, te vojnog vrha JNA-a, nije presuđen. Taj sud time je posijao sjeme novog rata, produbio nemir, a ne mir, falsificirajući povijest. Politički sud s političkim tužbama i presudama.

Nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, ako me netko želi ‘teretiti’ za dvostruke kriterije ili ‘promjenu mišljenja’, napisao sam također da je, kao i prva, tako i oslobađajuća presuda Gotovini djelo političkih igara, a tekst imate na internetu pod ciničnom naslovom ‘Danke USA’.

Rasistički iz dva razloga

Gotovina, kao i Markač, da nije bilo, opet, politike, tamo nisu trebali ni završiti, ali je Sanader štitio ‘kolegu’ Jarnjaka. Da su naši političari politički lobirali kao za Gotovinu ‘tamo gdje treba’ (u sudu ne), i presuda BiH šestorci bi bila drugačija.

Haaški sud za bivšu Jugoslaviju je rasistički iz dva razloga. Prvi što su Sud (Tribunal) ustrojili i njegovim djelovanjem upravljali oni koji su sami trebali biti suđeni za teške ratne zločine, poglavito Velika Britanija i SAD, koji su samo u zadnjih dvadesetak godina u raznim osvajačkim ili ‘preventivnim’ ratovima počinili toliko zločina, masakara nad civilnim stanovništvom, da su srpska agresija i potonji ratovi dječji vrtić za ono što se događalo samo od Afganistana, preko Iraka do tzv. arapskog proljeća.

Očito da su zločine po njima sposobni činiti samo Balkanci, ili oni u Ruandi, dok ovi ‘izvoze demokraciju’, ‘ljudska prava’, a to što usput pobiju milijune civila, žena i djece nazvali su ‘kolateralnom štetom’. Čisti rasistički pristup (međunarodnom) pravu i pravdi. Oni su, uostalom, i blagoslovili Miloševića i dali mu mig da krene ‘disciplinirati’ ‘separatiste’, najprije Slovence, a onda i Hrvate, pri čemu za Vukovar nitko nije presuđen, a Ratko Mladićnije odgovarao za Škabrnju.

Danas pak Hrvatima kao primjer pomirbe daju Francuze i Nijemce, propuštajući reći da se znalo tko je tu zločinac, agresor (Njemačka), a tko žrtva, okupiran (Francuska). Naprotiv, ovdje su ravnotežom krivnje Srbija i Hrvatska stavljene na istu razinu, a u BiH presudom šestorci de facto jedini agresor bila je Hrvatska, dok se u presudi Mladiću takva umiješanost Beograda, i slijepcu jasna, negira. Bagra.

Na drugi razlog koji pokazuje rasističku narav ovog suda ukazala je Iustitia et pax u Lisabonu 2005. napisavši: ‘Sud je osnovan za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije. Nije osnovan za Hrvate, Slovence, Srbe, Bošnjake, Albance, Makedonce, Crnogorce. No, i pripadnici drugih nacija bili su uključeni u sukob i zločine na ovim prostorima.’

Naime, samo najdrastičniji primjer među mnogima, u zoni odgovornosti nizozemskih i engleskih vojnika i časnika (general Michael Rose) počinjen je genocid u Srebrenici, no pred sudom u Haagu nitko od njih niti je optužen niti presuđen, a trebali su stajati uz bok pred sudom zajedno sa satrapima, Karadžićem i Mladićem. No, budući da je Haaški sud (bio) rasistički, to se nije dogodilo, nije suđeno ni Nizozemcima ni Englezima koji su genocid mirno odgledali, čitaj sudjelovali.

Ne priznajem presudu

Stoga ne priznajem ni presudu šestorci, kao i de facto putem Tuđmana, Šuška i Bobetka Republici Hrvatskoj, jer je, za razliku od Nizozemaca i Britanaca, Republika Hrvatska spriječila Olujom novi genocid u Bihaću, po razmjerima vjerojatno puno stravičniji od Srebrenice. S druge strane, međunarodna zajednica nakon sudjelovanja u zločinu u Srebrenici podijelila je BiH legaliziravši genocid u Srebrenici nazvan Republika Srpska koji su omogućili nizozemski i britanski vojnici i časnici.

BiH nije dijelio Tuđman, već međunarodna zajednica legalizacijom genocida, ista ona koja je poticala Miloševića na agresiju. I nije mu presudila, ali Tuđmanu jest. Fuj!

Presuda šestorci pak daljnji je nastavak dijeljenja BiH od strane međunarodne zajednice, jer je put istrebljenju Hrvata od islamista Izetbegovića sada dobio snažan vjetar u leđa, Izetbegovića čiji je otac, koji je u Bosnu doveo bin Ladenove mudžahedine, danas ISIL – ovce, još osamdesetih u Islamskoj deklaraciji ‘proročki’ napisao: ‘Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.’

Tko dakle poštuje ovaj sud i njegove presude, i sam je onda rasist, islamist i zagovornik genocida kao puta stvaranja država i entiteta.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HODAK: Pravda je spora, ali nedostižna

 

Josip Jović: Snijeg je pao, zvijeri ostavljaju tragove

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Pravda je spora, ali nedostižna

Objavljeno

na

Objavio

Pravda je spora, ali nedostižna. DORH je hitno pokrenuo kazneni postupak protiv oficira JNA koji su raketirali 1991.g. Banske dvore. Večernjak, iz njemu nepoznatih razloga, piše da se radi o “bivšem generalu JNA Ljubomiru Bajiću“. Možda su Ljubi oduzeli čin generala k’o što je to svojedobno htio napraviti Stipe Mesić. Ali Bajić je i sada general JNA.

Hrvatska je premala za toliko izdajica misle ognjištari, desničari i hrvatski klerofašisti. S druge strane svjetonazorskih barikada biju se ozbiljnije bitke. Progresivce ne zanimaju izlizane, škripave desničarske ploče o izdajicama, Žikinoj dinastiji, Mesićevim čekovima… njihova paradigma je dijalektička, liberalna i sekularna. Ne zanima ih “tko je s kim i protiv koga“. Oni vode kozmopolitske bitke. Skidaju Trumpa na dnevnoj bazi. Šesta lička u Večernjaku i Jutarnjem rudarski sapuna dasku nestašnom Predsjedniku. Bernard Karakaš u subotu na drugoj strani Večernjaka pun nade kliče: “Zvijezde Hollywooda žrtvovane da bi se došlo do Trumpa. Seksualni predator i prikriveni rasist.

Šesnaest žena u zadnjih trideset godina optužuje Donalda za uznemiravanje. Koja memorija pamćenja. Rasist? Pa sam naziv “Bijela kuća“ je čisti rasizam. Zašto je bjelkinja Monica Lewinsky odabrana da “uznemirava“ Billa Clintona? Zašto za nju nije vrijedilo pravilo o zabrani pušenja? A “zvjezde Hollywooda“ se oduševile s đekom Billom, a sada kreću u boj protiv nemorala i pipkanja. Bože, kako je taj Hollywood po farizejštini sličan nama. Drogiranje, pederluk, Sodoma i Gomora, pedofilija… Ako je istina da Biblija laže, da Sodoma i Gomora nisu uništeni, onda njihovi potomci žive u Hollywoodu. Upravo oni se udružuju, po Večernjaku, kako bi se “nemoralnog“ Trumpa skratilo za glavu – obductio capitis. Dobro, bila bi mu olakšavajuća okolnost da ga je 16 “dečkića“ optužilo za pipkanje. Možda bi mu to liberalni Hollywood lakše oprostio. Svatko najlakše oprašta vlastite grijehe. Međutim, Marina Šerić, Bernard Karakaš, Antonija Handabaka, Željko Trkanjec, Ante Tomić, Jelena Lovrić…i hrvatska progresivna većina ne bi mu nikada oprostila ako izdrži dva mandata u Bijeloj kući.

Mark Twain je rekao: “Kad god se nađete na strani većine, vrijeme je da stanete i razmislite“.

Loading…
Marcel Holjevac je, čitajući presudu “šestorici“, pronašao glupost godine: “časni sud“ kaže da je HVO okupirao Ljubuški…” a Marcel se voli izražavati salonsko akademskim rječnikom pa na to kaže: “o jebemteživote…“ Ali zašto ići u Haag po pikantne debilnosti. Mile Kekin se javio iz Beograda: “Manje inteligentni ekstremi skreću Hrvatsku udesno, želim se vratiti u vrijeme Bate Živojinovića“. Miljenko Jergović se možda želi vratiti u vrijeme Draže Mihajlovića. Podoficir Ante Tomić možda u vrijeme đenerala Veljka Kadijevića. Jurica Pavičić se vjerojatno želi vratiti u vrijeme druga Tita.

Oliver Frljić se možda želi vratiti u vrijeme Grge Anđelinovića daljnjeg rođaka Vesne Pusić. To je bilo vrijeme umjetničkih sloboda. Kad se slobodno i nadahnuto moglo s krovova na Trgu bana Jelačića mitraljirati manje “inteligentne ekstreme“. Dražesni događaj iz slavne hrvatske povijesti dogodio se 5.prosinca 1918.g.“Manje inteligentni ekstremi “ tog su dana organizirali protujugoslavenske demonstracije nakon što je 1. prosinca 1918.g. bila stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U to idilično doba kad su se guske odgegale u, kako bi Krleža rekao, maglu. ”Manje inteligentni“ su tražili republiku, a Grga Budislav Anđelinović se užasnuo i naoružao bivše austrougarske mornare mitraljezima. Kad su se pojavili “manje inteligentni“ republikanci, na Grgin znak, zaštektali su mitraljezi i trinaest ljudi je ubijeno, a sedamnaest lakše ili teže ranjeno. Preživjeli su nešto kasnije dobili od jedne do deset godina robije. A veliko finale, kao da ga je režirao Oli Frljić, dogodilo se 1921.g. u Beogradskoj skupštini. U njoj se naš Grgo pojavio kao novovjeki Tezej. To je, naime, bio jedini antički junak koji se snagom i junaštvom mogao mjeriti s Heraklom. Bio je i jedini koji je imao dva oca, Egeja i Posejdona. Kod Tezeja se nije znalo na koga se taj junak uvrgnuo, u kralja ili boga. Grgo se, međutim, uvrgnuo u kralja, a boga je izdao. Izašao je pred čaršiju i pun sebe izjavio da se ponosi na svoje krvave ruke koje su u smrt poslale preteče naše nezavisnosti za koju su tada život dali: Slavko Šćukanec, Sent Martoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrse, Mato Gašparević, Mijo Staničar, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Varšec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelc, Andro Martinko i Antun Tašnar-Jurčić. I na kraju, ako je netko od čitatelja ove kolumne zamijetio da su o ovom tragičnom događaju iz naše novije povijesti išta ili nešto javili na HRT-u, na Hrvatskom radiju, u emisijama ”Kalendar” ili ”Dogodilo se na današnji dan” neka mi javi da se ispričam. Siguran sam da to nema baš nikakve veze s našom medijskom petom kolonom? Ili ne znaju za taj tragični dan ili nastoje to masovno ubojstvo provući ispod radara glancajući lik i djelo Grge i Danka Anđelinovića. Brat Danko je bio možda ponosan što je usko surađivao sa četničkim vojvodom Ilijom Trifunovićem-Birčaninom u Splitu od 1941. do 1943g. Javni mediji očigledno i dalje sustavno štite hrvatske kvislinge.

Moj prijatelj i teniski partner Jura misli da jedino što je istinito u hrvatskim tiskanim medijima su osmrtnice preminulih.

Tuže mi se moji malobrojni čitatelji preko g-maila da mi je u ”7dnevno” izašla ista kolumna u dva broja za redom. Ok! Događa se! Ali još više ih ljuti da im se kratica ZDS odmah briše na društvenim mrežama. Možda da probaju na engleskom. For the home ready. Možda bi se i antife primirile. Na engleskom zvuči pomalo infantilno i bezopasno pa možda prođe. Kad se to napiše na hrvatskom svi se tresu od antifašista, Rade, Rade i familije, Borisa Vlašića, Mile Kekina, Brane Pofuka, Šeste ličke u Jutarnjem i Večernjem, Gorana Grahovca, Dina Rađe… Kad sam već kod Dine, on je preko noći postao ozbiljan kandidat da zamjeni Kolindu. Dino iskreno i ponosno u Slobodnoj izjavljuje: “Što ste u čudu?! Nije prvi put da posjećujem grob maršala Tita“. To što netko posjećuje grob “Ljubičice bijele“ niti je čudo niti je vrijedno spomena. Tito je bio i ostao simbol kmetsko-poltronskog mentaliteta naših Hrvateka. Nije važno što se oženio s curicom od četrnaest godina, a skoro anegdotski djeluje i podatak da je od 1941. do 1945.g sustavno davao strijeljati homoseksualce. Bože moj, bila su takva vremena. Zar netko ozbiljno shvaća plasirane laži “inostranih agentura“ da je “Ljubičica bijela“ pobila nakon rata 517.000 tisuća ljudi, pa da se nalazi na 8. do 12. mjesta na nekakvoj njihovoj listi ratnih zločinaca. Nevažne su Huda jama, Goli otok, Križni put, udbina ubojstva “neprijateljske“ emigracije, zatvaranje i suđenje na dugogodišnju robiju zbog čl.133. Kaznenog zakona (u što je spadalo i pričanje viceva). Da i ne spominjem njegovo ismijavanje sudaca “koji se drže zakona k’o pijani plota“, pa sada već povijesne gluposti kao “da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država” itd. itd. Sve to postaje marginalno, obavijeno nekom plavo, bijelo, crvenom maglom prema broju gostiju koji su se došli pokloniti jednonogom diktatoru u Kući cvijeća. Njihov ponos da je naš Joža bio na vrhu piramide “nesvrstanih“, da su ga primali i predsjednici i kraljevi, da se je slikao sa Sofijom Loren učinile su Broza (ako je zaista bio Broz) modernim Odisejom. Bio je to, naime, Homerov junak koji je na prijevaru užarenim kolcem oslijepio kiklopa Polifema. A taj kiklop ostao je trajno ozloglašen, mada se nikada nije reklo što je bio pravi razlog njegovom lošem glasu. Nas domaći Odisej nikada nije suđen za onih 500.000 tisuća i nešto ubijenih. Međutim, ni naš kiklop nikada nije bio suđen ni osuđen iako mu se znala adresa u Madridu. Ratni zločinci su samo u novo vrijeme oni za koje su to utvrdili “vrhunski“ pravnik iz Groningena i sudac Carmelo ili Carmela. Isti onaj koji se je dosjetio da je HVO okupirao Ljubuški. Oni iz Kuće cvijeća i u “grobu od zlata“ su suvremene metafore za dobro. Kad je na Facebooku izašla vijest o Rađinom “zakucavanju“ u Kući cvijeća mislim da se za komentar javilo barem dvjesto probuđenih i ponosnih “rodoljuba“. Dino majstore, Dinu za predsjednika, Dino u sridu, Dino odvoji Dalmaciju od žabara, od lopova, od ustaša, od klerofašista. Ni u NBA ligi Rađa nije efektnije zakucao. Još ako nam košarkaška repka ne ode na Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre onda će predsjednik Stručnog savjeta KSH u troskoku uletjeti na Pantovčak i razveseliti naše drage orijunaše i ostale ovisnike “Kućice u cvijeću“. U tom slučaju nestat će i “Katolička đamahirija“. A baš nas je krenulo. Evo čitam na Facebooku tipa koji se neumjesno hvali: “Imam vlastiti automobil, imam nekoliko dostavnih vozila, imam i kamion, imam svoj sportski avion, imam jahtu, imam putnički brod, imam čak i bager… Ova Kinder-jaja su fantastična, ništa bez njih ne bih imao”!

Pravda je spora, ali nedostižna. DORH je hitno pokrenuo kazneni postupak protiv oficira JNA koji su raketirali 1991.g. Banske dvore. Večernjak, iz njemu nepoznatih razloga, piše da se radi o “bivšem generalu JNA Ljubomiru Bajiću“. Možda su Ljubi oduzeli čin generala k’o što je to svojedobno htio napraviti Stipe Mesić. Bajić je i sada general JNA. Bivši je zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa JNA. Večernji još uvijek misli da je raketiranje i bombardiranje isto. DORH i njegovi mravi strpljivo su i jobovski odradili svoj nezahvalni posao. Sad nas samo trebaju uvjeriti da četvrt stoljeća nisu imali nikakvih dokaza ni protiv Bajića, Lukića, Jeremića… Da su samo zapitali Denisa Kuljiša koji o tome ima enciklopedijsko znanje, mogli su već 1992.g. dignuti optužnice. Ali hrvatsko pravosuđe nikada nije ovisilo o politici i medijima. Osim kad je politika to izričito htjela, a htjela je skoro uvijek. Sjetite se samo slučaja Sanader, Zagorac, procesa Lora u Splitu, slučaja Glavaš, Merčep, Norac, Perković, Mustač, Đuro Brodarac, Paraga, Đapić, Dedaković, Hrastov i Koranski most…i da ne nabrajam do sutra. Tko su te “zdrave“ snage koje su tako dugo spis držale u frižideru ne znam. Za 26 godina i predmet Agrokor postati će vjerojatno pravomoćan. Ili možda neće? Povijest će pokazat tko je u pravu.

Oscar Wilde je napisao: “Povjesničar je osoba koja daje točan opis događaja koji se nikada nije zbio“. Kao da je Wilde suvremenik Jakovine i Klasića…

Hrvatski europarlamentarac Ivan Jakovčić odlučio je presjeći gordijski čvor. Dosta je simbola fašizma i nacizma. ZDS ne može više proći ni na engleskom. Možemo se služiti samo progresivnim parolama kao što je to svima omiljena “Smrt fašizmu-sloboda narodu“ i isticati crvenu zvijezdu petokraku. U prijevodu sloboda onima koji pobiju sve fašiste. A tko su fašisti odlučit će naši antifašisti. Tko će tada pisati ovu kolumnu? Jakovčić izgleda nije čuo za zgodnu parolu “Proleteri svih zemalja, uozbiljite se“. Naš Iva pojma nema o rezoluciji Vijeća Europe o osudi zločina svih totalitarnih režima. Možda “ne ume da govori nemački“. Neki naivniji misle da je Ivan licemjer. Mislim da nije. Licemjerna je ova država. Dok god u Puli, Umagu i Istri nastupaju pjevači koji su se slikali u četničkoj ikonografiji za vrijeme rata, a tamo ni nos ne smije pomoliti Thompson koji se protiv četnika borio puškom i gitarom, dotle će Jakovčić, Miletić i drugovi moći prodavati muda pod bubrege. Tobožnji antifašisti su demaskirani i pročitani, ali bez poteza koje mora povući sam državni vrh, sve je to samo čista utopija. Sava je potekla uzvodno, ali čini mi se samo u Sloveniji. Bojim se da naš Ivo muti vodu u odnosima RH i Srbije. On se po uzoru na Josipovića energično zauzima za odstrjel ustaša i četnika. Mislim da će Toma Nikolić, Vučić i Vulin “da puknu od smeha“. Četništvo i Draža su ”rehabilitovani” i sad tamo neki Istrijan traži da se odreknu svojih heroja. Kako to samo naši u Istri ne reaguju, misli si Vulin. Onda još Ruža Tomašić pali vatru pa kaže “Fašisti, komunisti i nacisti imaju zadnja četiri slova – isti. I jesu isti za zapadni svijet i njihovu demokraciju. Ali homo balkanicus ima svoju glavu, svoju logiku i svoju računicu. Probaj progurati da se osuđuje samo fašizam, nacizam i ustašluk, pa ako ide, ide. Ako ne ide, uvijek neko ide. To je, naime, nekada bio vic o seksu u haustoru…

Na Jakovčića bi se mogla primijeniti jedna Horacijeva: “Laudator temporis acti“ iliti hvalitelj prošlih vremena. A i Ciceronova: “O tempora, o mores!” ili o vremena, o običaji..

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari