Pratite nas

Komentar

Hrvatska je spašena!

Objavljeno

na

Komentar Antuna Babića

Kolinda Grabar Kitarović pobijedila je. Hrvatska je spašena. Kao što sam i predviđao u mojem zadnjem članku prije izbora, pobjeda je bila izuzetno tijesna. Uz dužno poštovanje našoj novoj predsjednici, njezinom Stožeru, koaliciji domoljubnih stranaka, na čelu s HDZ-om, koje su stale iza Kolinde Grabar Kitarović, ovim putem želim posebno naglasiti da je svijest i domoljubna odgovornost glasača u Domovini i dijaspori bila ta koja je donijela tu veliku pobjedu. Nije bilo lako prebroditi petnaest godina dugog i dubokog razočaranja u hrvatske «domoljubne» političare koji su nas iznevjerili i prevarili. Na kraju je ipak pobijedila ljubav prema Hrvatskoj. Svaka Hrvatica, svaki Hrvat i svi hrvatski državljani koji su dali svoj glas Kolindi Grabar Kitarović mogu i trebaju s punim pravom imati osjećaj da su bili izuzetno važan čimbenik u ovoj povijesnoj izbornoj pobjedi. Naravno, da kanidatkinja nije bila izuzetno kvalitetna i na razini, te da stranačke strukture nisu odlično odradile svoj dio posla, pobjeda bi sigurno izostala. Možemo si samo zamišljati što bi se s Hrvatskom dogodilo da je samo dvadeset tisuća manje hrvatskih domoljuba izišlo na ove predsjedničke izbore.

Zbog dolazećih parlamentarnih izbora, ovom prigodom potrebno je upitati se kako bi se domoljubna Hrvatska osjećala da je s ovakvim istim rezultatom pobijedio Ivo Josipović? Dakle, i na parlamentarne izbore treba izići u najvećem mogućem broju. Naravno, u opasnoj igri koja je odlučivala o sudbini Hrvatske tj. o njezinom biti ili ne biti, nisu najvažniji naši osjećaji. Daleko je važnija i zastrašujuća pomisao na ono što bi uslijedilo da je Ivo Josipović pobijedio. Što bi tek onda čekalo našu Hrvatsku?

Na Brijunima se kuju planovi za novu Jugoslaviju

Mali uvid u ono što bi nas čekalo da je pobijedio Ivo Josipović dao nam je na svom FB zidu Romano Bolković, nakon što ga je u Stožeru Ive Josipovića napao Zoran Milanović. Premijer je Bolkoviću rekao: «Što ti radiš ovdje, ovdje su Jugoslaveni»? Inače, Romano Bolković se javno i zdušno zalagao za pobjedu njegovog «uglađenog prijatelja Ive». Bolković je napisao kako će od sada svim silama pomagati Tomislavu Karamarku da na dolazećim parlamentarim izborima pobijedi «Jugoslavena Zorana Milanovića, koji na Brijunima ljetuje s najvećim jugoslavenskim nacionalistom u Hrvatskoj, Igorom Mandićem, gdje se kuju planovi za neku novu Jugoslaviju». Bolković je također poručio Milanoviću da će, za razliku od 1991. godine, ako bude potrebno «odložiti mikrofon i kameru i gledati Milanovića kroz nišan». Pametnome dosta.

Pojedini političari i komentatori koji pripadaju Josipovićevom gubitničkom timu pokušavaju opravdati svoj veliki neuspjeh lažnim uvjeravanjem televizijskih gledatelja i novinskih čitatelja kako je hrvatska dijaspora bila ta koja je donijela pobjedu Kolindi Grabar Kitarović. Točno je da su u ovom slučaju glasovi dijaspore bili zlatna rezerva za Kolindu Grabar Kitarović. Što je u tome nelegalno i nelegitimno?

 Hrvati u svijetu dali su neprocjenjiv doprinos u stvaranju hrvatske države

Ne želim ovdje ulaziti u neizmjernu i neprolaznu zaslugu Hrvata izvan Domovine u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske kao samostalne i demokratske države. U ovom kratkom komentaru nije moguće šire obrazložiti ogroman doprinos koji Hrvati izvan Domovine daju, šaljući u Hrvatsku oko dvije milijarde eura u doznakama svake godine, u spašavanju Hrvatske od totalnog gospodarskog i financijskog sloma. Samo te dvije činjenice obavezuju Republiku Hrvatsku da ne samo daje pravo glasovanja Hrvatima koji žive izvan Hrvatske nego i sve nas u Hrvatskoj obavezuje da prestanemo, s jedne i druge strane političke scene, kontinuirano grickati i smanjivati glasačko pravo i druga brojna prava Hrvatima u inozemstvu. Kao bivši iseljenik, povratnik u Hrvatsku 1990., godine, hrvatski diplomat i bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva, odgovorno tvrdim da se Hrvatska neće tako lagano i brzo izvući iz sadašnjeg katastrofalnog gospodarskog i demografskom stanja ukoliko vrlo brzo ne promijeni sadašnju namjerno negativnu politiku prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i hrvatskom iseljeništvu diljem svijeta. Posebno je važno promijeniti sadašnje neshvatljivo teške propise za dobivanje hrvatskog državljanstva za drugu ili treću generaciju hrvatskih isljenika čiji su roditelji rođeni u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.

Na izborima 2006. godine talijanski iseljenici odlučili tko će vladati u Italiji.

Da oni manje upućeni ne bi možda pomislili kako je davanje prava glasovanja hrvatska specifičnost i izum prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ovdje želim nevesti primjer samo jedne zemlje, u velikom nizu drugih demokratskih zemalja na svijetu, a to je nama susjedna Italija.

O pravu glasovanja talijanskih iseljenika u talijanskom parlamentu počelo se raspravljati već 1946. godine[1]. Godine 2000.-2001. talijanski parlament je prihvatio zakon i amandman talijanskog Ustava prema kojem su kreirane četiri vanjske izborne jedinice: Europa, Južna Amerika, Sjeverna i Središnja Amerika te vrlo velika izborna jedinica koja obuhvaća Australiju, Afriku, Oceaniju i Antartiku. Tu treba dodati da Italija ima i ministra za talijanske iseljenike. Ključnu izmjenu talijanskog ustava poduprle su sve stranke u parlamentu, osim Rifondazione komunističke partije. To me na nešto podsjeća.

U travnju 2006. godine održani su izbori za talijanski parlament – Donji dom i Senat. Rezultati izbora bili su jako tijesni, vrlo slično jučerašnjim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Borba se vodila između centrističko-desne koalicije koju je vodio premijer Silvio Berslusconi (koji je inače preložio zakon o pravu talijanskih iseljenika na glasovanje) i vođe oporbene centrističko-lijeve koalicije koju je vodio Romano Prodi. Na kraju izbore je dobio Prodi za jedan glas (58-56) u Senatu. Radilo se o senatoru iz iseljeništva koji je stao na stranu Prodia i to je bilo dovoljno za njegovu pobjedu i formiranje talijanske vlade. Dakle, presudio je glas predstavnika talijanskog iseljeništva. Prema tomu, da su glasovi hrvatskog iseljeništva i odlučivali o pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na jučerašnjim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, a nisu, bila bi to sasvim uobičajena i prihvatljiva stvar u razvijenim demokratskim zemljama. Pouka tog primjera je da bi SDP i druge ljevičarske i neojugoslavenske političke stranke u Hrvatskoj, kao što je HNS pod vodstvom Vesne Pusić, trebale preispitati i promijeniti svoj odnos prema Hrvatskoj i samostalnoj hrvatskoj državi. Tek onda mogu očekivati da će dobiti i potporu barem jednog značajnijeg dijela hrvatskog iseljeništva.

Novu hrvatsku predsjednicu čeka težak zadatak

Dok sam slušao govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nakon proglašenja rezultata gotovo sam jednako bio oduševljen njezinom pobjedom i njezinim državničkim i mudrim govorom. Iako sam bio svjestan njezinog znanja i iskustva, stečenog na odgovornim poslovima u inozemstvu, silno sam bio impresioniran dubinom Kolindine spoznaje o neopisivo velikoj gospodarskoj, društvenoj, moralnoj i duhovnoj krizini u kojoj se Hrvatska nalazi. Nemojno biti previše euforični. Ni u primisli ne smijemo kao političari i kao ljudi ponoviti teške greške iz prošlosti. Bio bi to siguran put u konačnu propast Hrvatske.

Hrvatski domoljubi su pokazali da imaju daleko veću razinu liberalnosti, demokratske svijesti i građanske tolerancije nego ona druga strana koja je glasovala za Ivu Josipovića, a koja se često kroz medije nameće kao liberalna savijest hrvatskog društva. Usprkos čestim optužbama od strane ljevičarskih komentarora pokazali smo da ne razlikujemo ljude i političare po njihovom spolu. Godine 2015. prihvatili smo Kolindu Grabar Kitarović kao što smo 1990. godine prihvatili Franju Tuđmana, zato što nam je on tada ponudio izzalz iz jugoslavenskog, velikosrpskog i komunističkog ropstva. Kolindu Grabar Kitarović smo izabrali zbog onoga što nam je u predizbornoj kampanju ponudila – da će cijelim svojim bićem raditi da se Hrvatska izvuće iz ove krize i da konačno postane zemlja prosperiteta i useljavanja tj. povratka Hrvata iz svijeta, a ne iseljavanja najobrazovanijih mladih Hrvatica i Hrvata. Jednako je bila važna i njezina poruka o potrebi hrvatskog zajedništva i pomirenja. No, o tome više drugi puta.

Novoj predsjednici bit će najteže. Od nje se očekuje da preko noći napravi čuda, a to neće biti moguće, sve dok imamo najgoreg premijera i najgoru vladu u povijesti Hrvatske. Zoran Milanović, koji ne živi na ovom planetu bit će jako žilav i neugodan oponent novoj predsjednici. Za SDP bi bilo najbolje da ga smijeni po brzom postupku, što bi inače učinile stranke u svim demokratskiom zemljama na svijetu kad bi im njihov vođa nanosio toliko štete koliko Milanović svojim ponašanjem naprosto razara SDP. No, to neće nikako biti izgovor da nova predsjednica već od prvog dana ne pošalje prave poruke i ne ponudi s najbolja moguća rješenja i prijedloge. Kad o tome govorimo potrebno je biti duboko svjestan da nova predsjednica Republike Hrvatske to neće moći sama odraditi. Ostvarenje njezinog uspjeha i opravdane nade u oporavak hrvatskog gospodarstva i homogenizaciju hrvatskog društva dobrim dijelom će ovisiti hoće li njezini najvažniji savjetnici biti ljudi koji znaju svoj posao. Normalo je i logično da u njezinom timu trebaju biti ljudi kojima ona vjeruje. No, to nije dovoljno. Duboko sam uvjeren da u Hrvatskoj i iseljeništvu ima dovoljno ljudi kojima nova predsjednica može vjerovati, ali i koji imaju potrebnu i dokazanu stručnost, znanje, iskustvo, radnu etiku, poštenje, ugled u društvu itd.

U Hrvatskoj neće biti sto dana medijske poštede

U demokratskom svijetu vlada pravilo da mediji daju sto dana poštede od kritiziranja novog premijera i predsjednika tj. predsjednice države. Nažalost, bojim se da će ljevičarski novinari krenuti na novu hrvatsku predsjednicu kao vukovi od prvoga dana. Naravno, nudit će i sva moguća opravdavanja zašto je njihov ljevičarski mesija izgubio od kandidatkinje kojoj nitko od njih nije davao nikakvu šansu.

Osobno jako želim da Kolinda Gabar Kitarović uspije u njezinim planovima da spasi i obnovi Hrvatsku. Ako ona to ne uspjeh biti će to katastrofa i za sve nas. Ponovno podsjećam, makar se neki čitatelji nisu samnom slagali, u Hrvatskoj ima 30 do 40% ne samo ljevičara nego i neojugoslavemna. Meni je i dalje neshvatljivo kao i duboko razočaravajuće da je nakon svega što je uradio ovom narodu i hrvatskoj državi Ivo Josipović dobio preko milijun glasova. Otrijeznimo se i nemojmo se zavaravati, neće ti ljudi preko noći postati domoljubi. Oni će čekati svoju novu priliku. U tome i je velika odgovornost na leđima naše nove predsjednice, ali i svih nas. Prije svega, ukoliko se mi ne promijenimo i ne počmemo drugačije razmišljati i raditi, ni naša predsjednica, da je najbolja na svijetu, neće moći postići onaj rezultat koji nam je potreban da nikada više ne dođemo u situaciju u kojoj smo se nalazili zadnjih petnaest godina.

Antun Babić

U Zagrebu 12. siječnja 2015.

 Kamenjar.com

[1] Elisa Arcioni, Representation for the Italian Diaspora, Faculty of Law, University of Wollongong, Australia, December 2006.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari