Pratite nas

Kultura

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Isječak naslovnice K.Kraljević: "Čiji je Velebit?" Mile Budak, Madrid 1968.
Knjigozori Miljenka Stojića

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata. Mnogi, naime, njezini stvaratelji ostali su zatrpani u kojekakvim rovovima ili jamama, a njihovim preživjelim istomišljenicima onemogućeno je stvaranje.

Jugokomunisti su silom kovali novog čovjeka i novu književnost. Pomagale su im u tomu prodane duše. Ostali su se prikrivali ili su se kajali za zablude.

Maja Pavelić Runje nastoji nam pred oči iznijeti autohtonu hrvatsku veličinu, književnika Milu Budaka. Pita se ako ga treba i dalje držati u zaboravu zbog njegova političkog angažmana, ne bi li onda to trebalo učiniti i s Miroslavom Krležom, Jurom Kaštelanom i nizom drugih hrvatskih književnika, da ih ne nabrajamo. Ona je postavila upit, a hrvatska će književnost morati smoći snage ispravno odgovoriti na njega.

Maja Pavelić Runje, O ljudima, o životu u književnom djelu Mile Budaka, Naklada Trpimir, Zagreb, 2017.

Budakova djela tiskana su u 25 svezaka. Autorica je istražila 16 naslova te brojne novele i pripovijetke rasute po časopisima i novinama. Plodove rada razvrstala je u 12 poglavlja, usredotočena na pojedine teme. Dobila je tako prilično zaokružen pogled na književni rad Mile Budaka i bez pridržaja podastrijela ga čitateljstvu.

Mogli bismo zaključiti da iz svega iskače dobro koje je u srži Budakova stvaranja i dobro koje je u srži njegove ličnosti. Najdraže su mu bile obiteljske teme, nastale u vrtlogu života hrvatskog čovjeka u njegovoj Lici. Iako kao književnik nastoji ne uvlačiti u književno djelo političke teme, to je ipak bilo nemoguće. Politika je počesto odlučivala o životu i smrti hrvatskog čovjeka.

Za neke ovo je točka prijepora i slabost Budakova književnog djela. Očito nisu čitali ili se ne žele prisjetiti židovskog pisca Jehude Amihaja. Bio je pripadnik elitnih židovskih postrojbi i poslije u pjesmu pretočio ne samo svoja općenita životna iskustva već i svoje domoljublje. Za sve je dobio mnoge nagrade i priznanja, a Budak vješala, po nekima metak, opet po nekim drugima završio je u raljama divljih zvijeri u zagrebačkom zoološkom vrtu. Tek stasalu mu kćer Grozdu najprije su jugokomunisti silovali te nakon toga ubili je u Crngrobu kraj Škofje Loke. Tako su oni uobičajeno radili.

Iz rečenoga se dade zaključiti da nije zapravo obješen Mile Budak, već hrvatska književnost. Morala se prestati baviti temama koje zanimaju dušu hrvatskog čovjeka, a početi se baviti temama nastalima na iščašenim filozofskim naklapanjima. Krleža je možda ponajbolji primjer za to, a Ivo Andrić primjer snalaženja. Iako je u ime Beograda potpisao pristup Jugoslavije hitlerovskom Trojnom paktu, ipak je sačuvao živu glavu.

Ovakvih nam knjiga zaista treba kao kruha svagdašnjega. Ne samo da upoznajemo nekoga pisca u njegovoj biti, nego i skidamo nepravedno navučene povijesne koprene. Milu Budaka, i slične, treba učiti u školama. Povjesničari će, pak, stvoriti ocjenu o njegovom političkom djelovanju. Maja Runje je za sve imala i znanja, i volje, i hrabrosti. Imaju li ih neki drugi za neke druge pisce?

Miljenko Stojić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO MAJCI U HERCEGOVINI!

Objavljeno

na

Objavio

Evo pišem iz tuđine
Dok je vani tmurno vrime,
Dok kišica tu rominja
Šaljem pozdrav doli svima.

A najviše tebi Majko
Što si doli ti ostala,
Što si mene ti rodila
I mi život darovala.

Pozdravi mi naše misto
Našu lipu Hercegovinu,
Poljubi mi rodnu grudu
Lipu našu Didovinu.

Pa neka se site ljudi
Odakle su svi krenuli,
Diaspora Didovina
Nije ljudi lipi moji.

Nek u srcu vlada Ljubav
Našeg toplog tog ognjišta,
Jer na ovom našem svitu
Od njeg nije lipše ništa.

I kad jednom ostarimo
I po glavi obilimo,
Vratimo se zagrliti
I poljubit Didovinu.

Hercegovino
Još u meni tebe ima
Bilo lito ili zima
Ti si naša Majka mila!

Bojan Kožica / Put istina i život.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN – Za Hrvatsku kao tigar bio i svoj život za nju položio

Objavljeno

na

Objavio

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN

Javljamo se u velikom broju
Da branimo domovinu svoju
Osnuju se brigade i bojne
I postrojbe specijalne vojne

I Damir je poziv osjetio
U Rakitje on je pristupio
Policajac specijalni posta
Ali tamo on dugo ne osta

Hrabrošču se svojom isticao
U Tigrove brzo je prešao
Damir ratnik koji nema para
Od Privlake sve do Vukovara

Od Karlovca pa do Slavonije
Do Korduna, Like i Banije
Crn je momak i markantan bio
Zato ime Gavran i dobio

U boj Gavran vazda išo prvi
Strah ga nije ni groba ni krvi
Gavran nikad nije uzmicao
Zapovjednik brzo je postao

Strog je, pošten i pravedan bio
Svaki vojnik Gavrana volio
Svojim činom moral je dizao
Samo za mnom uvijek je vikao

Na tisuću devetu stotinu
Devedeset četvrtu godinu
Veljača je sedmn’estog dana
Srpski snajper pogodi Gavrana

Tisuću sto osamdeset i tri
Za Gavrana posljednja kota bi
Taka vam je sudbina čovjeka
U Rujama zasjeda ih čeka

Tulove Grede vrh su Velebita
Sa njih braniš skoro sve do Splita
Tamo Gavran mrtav zemlji pade
I svoj život za Hrvatsku dade

Dvadeset i šest je godina imao
Kad poginu svima bilo žao
Pukovnik je tada Gavran bio
Nije samo zapovjedat htio
Već je prvi na liniji bio
Bojovnike svoje predvodio

Sad ulice po njemu se zovu
Te pronose slavu Gavranovu
Za sve dobro što je napravio
Više puta odlikovan bio

Za Hrvatsku kao tigar bio
I svoj život za nju položio
Bog će dragi Gavri milost dati
Raj nebeski vječno će mu sjati
Pokoj mu vječni!

  Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

17. veljače 1994. – Poginuo Damir Tomljanović Gavran

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari