Connect with us

Nedjeljom u 14

Hrvatska na energetskoj prekretnici! LNG CROATIA!

Objavljeno

-

U svim dobrim planovima uvijek se nađe netko tko će nam remetiti miran optimistički san. U ovom je slučaju to svakako predsjednik Zoran Milanović, koji uopće ne skriva svoj proruski lobistički stav. Ima institucionalnu moć, nadzor nad dobrim dijelom obavještajnog sustava, voljen je u mainstream medijima i ne skriva ogromnu želju za rušenjem vladajuće administracije.

Ako uspije Milanovićev pakleni plan rušenja Andreja Plenkovića i ako u Banske dvore dovede Možemo, SDP, Most, Puljka i slične, moramo se opravdano bojati da od energetske neovisnosti Hrvatske neće biti ništa! Zbog toga je od iznimne važnosti probuditi se i poželjeti Andreju Plenkoviću još jedan mandat na čelu Vlade Republike Hrvatske. Uvjeren sam da je to prijelomni mandat o kojemu ovisi budućnost naše domovine!

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

Predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, i njegovi suradnici dugo su brutalno kritizirani i ismijavani od strane neprijateljski raspoložene oporbe zbog jasnog plana izgradnje LNG terminala u Omišlju na otoku Krku.

 

Zbog agresije Rusije na Ukrajinu i drastično smanjenog izvoza ruskog plina europskim potrošačima, cijena prirodnog plina otišla je u nebesa. No nije samo cijena ta koja bi trebala biti alarmantno upozorenje na promjenu odnosa u plinskom biznisu, već je još bitnije pitanje hoće li pojedine zemlje EU uopće imati dovoljno plina i struje za svoje građane? I cijena i nestašica plina mogla bi rezultirati ozbiljnim političkim turbulencijama, što je svakako indikativno upozorenje vladajućim nomenklaturama diljem svijeta i EU. Putin je očito računao na korištenje energetske strategije u svom naumu pokoriti Ukrajinu, čime je planirao otupiti oštricu međunarodnih sankcija koje su uperene protiv njegovo režima u Rusiji! Putin vodi brutalan konvencionalni rat, a paralelno s tim još brutalniji energetski rat protiv čitavog svijeta i čovječanstva.

Konačno, u Hrvatskoj su utihnuli zli jezici i upozorenja da je LNG terminal na Krku loša i nepotrebna investicija. Upravo je Putinova agresija na Ukrajinu otvorila oči u svima u Hrvatskoj, pa danas vlada prividan konsenzus vladajućih i oporbe glede tog važnog pitanja. Stvoren je objektivan dojam da energetska sigurnost, samodostatnost, ili neovisnost imaju svoju cijenu, koja nije nužno tržišna kategorija. Više se ne postavlja opravdano pitanje kolika je cijena plina, već hoće li plina uopće biti, kako za građanstvo tako i za industrijsku proizvodnju struje i ostalih proizvoda? Hrvatska može postati regionalni lider  za opskrbu plinom, a nakon suverenističke odluke Vlade Republike Hrvatske o proširivanju postojećeg kapaciteta LNG-a, koji će umjesto 2,9 milijardi kubičnih metara plina, moći primiti i isporučiti tržištu 6,1 milijardu i nakon strateške najave o izgradnji druge cijevi plinovoda, razvidno je da Hrvatska doista može postati nezaobilazan energetski regionalni igrač. Ako se planovi Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ostvare, imat ćemo pred očima potpuno novu geostratešku ravnotežu na ovim prostorima. To će dodatno ojačati međunarodni položaj Republike Hrvatske, koji je i bez toga danas najbolji u našoj povijesti.

 

Evo što o tome piše njemački FAZ-Frankfurter Algemeine Zeitung:

„Mirela Ahmetović, načelnica općine Omišalj, borbu protiv projekta učinila je svojim zaštitnim znakom. Lokalni otpor podržali su ekološki aktivisti iz cijele Hrvatske, zelena stranka “Možemo”, razni stručnjaci za energetsko tržište te dijelovi Katoličke Crkve.
Međutim, u sjeni ruske invazije na Ukrajinu, projekt se sada čini mudrim i usmjerenim prema budućnosti, barem u retrospektivi. Američko veleposlanstvo u Zagrebu, koje je oduvijek podržavalo gradnju jer se, naravno, radilo i o prodaji američkog fracking plina, pohvalilo je zagrebački “briljantan potez”: Hrvatska je tako u izvrsnoj poziciji da postane regionalno čvorište opskrbe energijom i smanji ovisnost susjednih zemalja o Rusiji.

Slovenija, koja godišnje troši samo 0,8 milijardi kubičnih metara plina, već je spojena na hrvatsku mrežu plinovodom. S  Krka bi se mogla pokriti i puno manja godišnja potrošnja BiH (0,2 milijarde kubika). Bosna trenutno dobiva samo ruski plin. Krk specijalnim kamionima opskrbljuje i druga tržišta u susjednim zemljama. Zasad su najveći kupci industrijske tvrtke u sjevernoj Italiji, koje su se ranije opskrbljivale preko LNG terminala u Marseilleu i Rotterdamu.

Osim same Hrvatske, nekoliko susjednih zemalja zahvaljujući Krku više (ili barem u manjoj mjeri nego prije) nisu ovisne o ruskom plinu. Tvornica ukapljenog plina ne samo da daje državama EU Hrvatskoj i Sloveniji političku slobodu u odnosu na Moskvu. Proširenje terminala, preko kojeg je dosad u Europu uglavnom dolazio tekući plin iz SAD-a, Nigerije, Katara i Egipta, uz izravne hrvatske susjede mogao bi koristiti i Austriji, kaže Andrej Plenković.„

Iako se i dalje oslanjaju na Rusiju, Mađarska dugoročno treba “transportnu rutu od Jadrana preko Ukrajine”. U Budimpešti je uvijek bio cilj stvoriti bolju pregovaračku poziciju s Gazpromom alternativnim rutama. Zanimanje Mađarske za Krk stoga se zadržalo i nakon 2010. godine, kada je na vlast u Budimpešti izabran Viktor Orbán.

Pokušaji Moskve da torpedira veliki projekt godinama su bili uspješni. Kada je Vladimir Putin početkom 2006. došao u Budimpeštu, jedan od ciljeva njegovih razgovora bio je spriječiti LNG tvornicu na Krku. Osim toga, Rusija je ponudila produženje “Plavog toka” preko Bugarske i Srbije do Mađarske. “Južni tok” kasnije je dodan kao još jedan ruski mamac: plinovod je trebao ići od ruske do bugarske obale Crnog mora i odatle preko Srbije u Mađarsku do Austrije – po cijenama kojima hrvatski LNG terminal u to vrijeme ne bi mogao konkurirati.

Ubrzo su se u Hrvatskoj našli stručnjaci koji su, pozivajući se na rusko obećanje Južnog toka, projekt na Krku proglasili neekonomičnim i besmislenim.

HDZ-ova političarka Grabar-Kitarović, koja je prije izbora na najvišu državnu dužnost od 2011. do 2014. bila hrvatska veleposlanica u Washingtonu i zamjenica glavnog tajnika NATO-a, nije se pokolebala.

– Za nju i Plenkovićevu vladu bilo je jasno da se ne radi samo o ekonomskim, nego o geopolitičkim promišljanjima. Bilo je jasno: energetska sigurnost nije samo sigurnost za gospodarstvo, nego i za državu. To znači političku neovisnost, citiraju Sebastijana Rogača, bivšeg savjetnika predsjednice Kolinda Grabar Kitarović, a sada  ravnatelja za multilateralu u Ministarstvu vanjskih poslova RH.

 

Proširenje kapaciteta dodatno će se povećati izgradnjom skladišta plina. Kao moguće lokacije za to spominju se Split, Rijeka i Zadar. Nedostatak specijalnih brodova za prijevoz tekućeg plina u ovom trenutku još uvijek ograničava hrvatske planove. Srednjoročno, međutim, Krk bi trebao postati regionalno čvorište za opskrbu plinom“, zaključuje se u tekstu u FAZ-u.

 

U svim dobrim planovima uvijek se nađe netko tko će nam remetiti miran optimistički san. U ovom je slučaju to svakako predsjednik Zoran Milanović, koji uopće ne skriva svoj proruski lobistički stav. Ima institucionalnu moć, nadzor nad dobrim dijelom obavještajnog sustava, voljen je u mainstream medijima i ne skriva ogromnu želju za rušenjem vladajuće administracije. Ako uspije Milanovićev pakleni plan rušenja Andreja Plenkovića i ako u Banske dvore dovede Možemo, SDP, Most, Puljka i slične, moramo se opravdano bojati da od energetske neovisnosti Hrvatske neće biti ništa! Zbog toga je od iznimne važnosti probuditi se i poželjeti Andreju Plenkoviću još jedan mandat na čelu Vlade Republike Hrvatske. Uvjeren sam da je to prijelomni mandat o kojemu ovisi budućnost naše domovine!

 

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

Filipović: Hrvatska će ojačati kapacitete LNG terminala i plinovoda

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari