Pratite nas

Komentar

Odgovor dr. Josipa Stjepandića na prilog: Hrvatska – Na putu prema „neliberalnoj“ demokraciji

Objavljeno

na

Štovani dame i gospodo,

Dug bi morao biti odgovor na prilog Hrvatska: Na putu prema „neliberalnoj“ demokraciji (poveznica: http://www.fr-online.de/politik/kroatien–auf-dem-weg-zur–illiberalen–demokratie-,1472596,34090466.html, preneseno npr: http://m.tportal.hr/vijesti/425000/Podjela-Hrvatske-Nacionalisti-i-katolici-protiv-ateista-ljevicara-i-Srba.html )od Norbert Mappes-Niediek-a, jer je u skoro svakoj rečenici nešto naopako. Stoga ću se ograničiti na znakovit izbor izvora tj. sugovornika.

[ad id=”93788″]

Počnimo s „međunarodno najvišim moralnim autoritetom u pitanjima svjetskih ratova“, koji se odazivlje na svjetovno ime Slavko Goldstein. U godinama, kad se obično završava škola, zahvatio ga je vrtlog Drugog svjetskog rata. Stoga nije posve jasno, da li je uopće završio malu maturu. Neovisno o tome taj se „moralni autoritet“ 65 godina kasnije predstavljao kao „dr.sc.“ (doktor znanosti) i to prema Sveučilištu Zagreb te Ustavnome sudu Republike Hrvatske. Potpisnik ovih redaka još nije posve siguran da li može vjerovati svojim očima, zato je odgovarajuće  dokumente priložio ovome pismu. Istraživanja u međumrežju odnosno u sveučilišnim knjižnicama nisu ishodila nikakvu disertaciju, koja bi bila napisana od „moralnog autoriteta“ pod time imenom. Vašem autoru najtoplije preporučam da čim prije napiše prilog o postupku promocije u doktora znanosti za „moralne autoritete“. Možda pronađe nekakav materijal u Sjevernoj Koreji.

Posebnu „lojalnost“ profesor linvistike Milorad Pupovac pokazao je tijekom Domovinskog rata 1991 – 95. Dok su se njegovi sugrađani borili za svoju egzstenciju, Pupovac je širio crnu bajku o 11.000 prekrštene srpske djece, koja su navodno pod državnim terorom prešla na katoličku vjeru. Ne samo da je to teorijski nemoguce, jer Katolička crkva priznaje sakramente Srpske pravoslavne crkve, nego Pupovac nije mogao nikad navesti ime jednog jedinog djeteta, kome bi se dogodila takva nepravda. Tu dvojbenu praksu Pupovac je bez ikakvih posljedica nastavio do današnjeg dana, tako da mu je čak bivši, neokomunistički orijentirani predsjednik Josipović udijelio predikat „etnobiznismen“, što otprilike znači: izazivati etničke sukobe na osobnu korist.

Ovaj bi popis bio nepotpun bez Žarka Puhovskog, Vašeg „doajena političke znanosti u Hrvatskoj“, koji svoj uspon poput rakete zahvaljuje svojoj ulozi svjedoka protiv svojih studentskih kolega, koji su bili optuženi zbog „neprijateljske propagande“ početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Svojoj doušničkoj ulozi ostao je vjeran kad je pred Tribunalom UN-a u den Haag-u prije nekoliko godina kao svjedok optužbe protiv hrvatskih generala svjedočio o više tisuća civilnih žrtava među Srbima. Sud je pak utvrdio da su poginule ukupno 44 osobe (uključujući vojnike) te Puhovskog isključio sa suđenja kao nevjerodostojnog svjedoka.

Zajedničko je svim Vašim sugovornicima da pripadaju „crvenome plemstvu“, bivšem vodstvu  Komunističke partije, koje se trenutačno žestoko bori za zadržavanje svoga povlaštenog statusa. Kakve se sve metode pri tome koriste, pokazuje sudski proces protiv bivših udbaša u München-u, koji su optuženi zbog posebno svirepog ubojstva jednog hrvatskog iseljenika.

„Atmosferu netolerancije i mržnje“ te „neliberalne demokraciju“ (kakva zlobna podmetanja!?)  u Hrvatskoj najbolje će ocijeniti oko dva milijuna Nijemaca, koji će i ove godine posjetiti Hrvatsku i uživati u prelijepoj prirodi i ugodnim ljudima – osim ako zalutaju u birtiju „Kod nalokanog sekretara Partije“ na  Iblerovu trgu u Zagrebu, gdje je i sjedište Komunističke Partije. Tamo se uglavnom pije „brlja“ (patvorena šljivovica), što baš ne pomaže zdravome razumu. Možda se tako nešto dogodilo Vašem autoru, kad je razgovarao s „moralinim autoritetima“, jer na temelju zdravoga, trijeznoga razuma nije moguće razumjeti takav klevetnički napis.

Možemo se samo nadati, da će gospodin Mappes-Niediek u svojemu sljedećem prilogu odustati od doprinosa „moralnih autoriteta“, „hyperloyalnoga etnobiznismena“, „doajena“ i sličnih sugovornika. Tada će napisati bolji članak.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

[document url=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/05/FrRund.pdf” width=”740″ height=”520″]

ISPRIKA DR. SC. SLAVKU GOLDSTEINU

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako su mediji nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Na pisanja o filmu “General” možemo po tko zna koji put izvući poučak o dva društva ili dvije stvarnosti. Jedna stvarnost je ona realna Hrvatska i drugo je ona umjetno medijski fabricirana ili mainstream Hrvatska. Ova stvarna Hrvatska puni kina i gleda film “General”, a ova duga virtualna Hrvatska po filmu pljuje.

U gotovo svim medijima pišu kako je film loš, kako je ovo kako je ono. A taj film je u prvom tjednu pogledalo više ljudi nego druge hrvatske filmove koje mediji hvale. I tako je u svemu.

Ta plaćenička i prema Domovini prezirna medijska scena umjetno kreira i nameće mišljenja većini koju smatraju glupim ovcama. Zaključak je jasan: radite, govorite i gledajte suprotno onome što većina medija propagira.

U svemu tome nam je sad lako, jer, kad vidimo u većini tiska i većini portala neke vijesti i komentare jasno je da treba raditi suprotno od toga.

Tako su ti servisi laži, podvala, plaćenih članaka, pljuvača po svemu što je Crkva i Domovina nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu, komentirao je fra Mario Knezović.

 

‘General’ pred streljačkim vodom

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

JESMO LI SE ZA TO BORILI???

Objavljeno

na

Objavio

Odgovor Hrvatskog Vojnika koji odgovara na pitanje… JESMO LI SE ZA TO BORILI???

Čast mi je i ponosan sam, što je ova moja slika, na kojoj sam ja osobno, upotrebljena, podijeljena, lajkana i pokazana tisuće puta u raznim komentarima, čestitkama, u znak podrške braniteljima, Domovinskom ratu, Hrvatskoj vojsci i policiji.

Pogotovo nedavno za Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti, Dan branitelja i Dan Oluje!

Hvala Vam svima!

No, mnogi ispod toga, napišu: ŽALOSNO, JESU LI SE ZA TO BORILI ŠTO SE DOGAĐA DANAS??!

Pa, moj nevažan odgovor svima takvima, koji na situaciju danas, postavljaju ovo po meni glupo pitanje.

Prvo, mi smo se borili za Slobodu Hrvatske i zaštitu svih građana Republike Hrvatske, niti smo razmišljali o bilo kakvim strankama, niti političarima, niti što ćemo i kako poslije.

Nas je vodilo srce i ljubav prema Domovini, i ljubav prema našim bližnjima.
Ono što nam je bilo najvažnije, je bilo preživjeti. Da, borili smo se za preživljavanje!!!
Ne za politiku, ne za političare, ne za Europu, niti za ikoga drugoga, nego za svoj opstanak.
Danas cijeli svijet zna da je napad i porobljavanje Hrvatske bilo planirano još od vremena kada je umro Tito. Srpske pretedencija na Hrvatsku traje još od Osmanskog carstva.

Dakle, svi oni koji se pitaju za što smo se borili, moj odgovor Vam je za opstanak i preživljavanje, jer bi i bez otpora i rata bilo opet kao i kod Bleiburga, i bez otpora bi bilo Vukovara i svi bi tako završili, kako su nažalost završili mnogi samo zato što su bili Hrvati. I prije ovog rata.

Zato, nemojte me žaliti, niti druge prave branitelje, niti nas ratne vojne invalide, niti poginule, jer da nije bilo nas, nebi bilo niti VAS! Zato smo se borili!
Ako vaše srce i uskogrudnost to ne vidi, žalim Vas!
Mi smo svjesno išli dati svoj život, svoja tijela, svoja srca i svoju psihu, da bi koliko god to izgledalo malo Vama, vi imali svoj život! Ne, i nije mi žao!

A kako vi živite, što radite, za koga glasate, po kome pljujete, jer su Vam svi drugi krivi, zato što ste vi nesposobni pokrenuti vaša srca, vaše tijelo, vaš um i duh, da bi živjeli kako treba, ne krivite i ne žalite nas, branitelje.
Mi smo se već davno pomirili da ćemo poginuti da bi Vi živjeli!
Krivite sebe, jer mi smo Vam dali Vaš život i Vašu slobodu, a što i kako vi živite odlučujete sami.

Mi smo obranili Vaše živote i Vašu Slobodu, a što ste vi poslije s time napravili, to ide Vama na dušu!

Znam jedino jednu stvar. Ja nisam išao u rat iz bilo kakve koristi, niti smo mi branitelji tražili bilo kakve privilegije (ako je privilegija biti bez noge, sa svakodnevnim bolovima u kičmi, mjenjanje proteza svako malo, uzmite si takvu privilegiju) ili razmišljali kako ćemo i što poslije rata, bilo nam je važno obraniti i preživjeti.

I još jedna stvar, koliko vi god pljuvali po braniteljima, ti isti branitelji ponovo će stati za obranu Domovine, jer želimo preživjeti. I da, stat ću ponovo opet, i sa svojim starim veteranima, kao i sa novim mladim časnim hrabrim ljudima ponovo u obranu za svoju Domovinu Hrvatsku!

Jer borili smo se i borimo se za Domovinu Hrvatsku, kakva god ona bila!

Dean Rostohar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari