Connect with us

Gost Kolumne

Hrvatska neupitno klizi u zagrljaj globalističke ideologije umirućeg Zapada

Objavljeno

on

Foto: FaH/Ilustracija

U posljednje vrijeme na posao uglavnom idem pješice. Nije daleko, a kažu da je zdravo, osobito za nekoga sa zdravstvenim kartonom poput moga. Nemam baš dobro oko za detalje u prostoru kroz koji prolazim, ali nisam mogao ne primijetiti da su posljednjih dana obnovljene biciklističke staze. Barem u onom dijelu grada kojim ja prolazim.

Taj nepogrješivi instinkt preživljavanja gradsku birokraciju nikada ne izdaje! Dočim je na vlast došao biciklist Tomašević uredski pogađači želja nove vlasti već kreću u akciju, a možda se sve to i slučajno poklopilo. Kažu, ako ne vjeruješ u slučajnost kao princip po kojemu funkcionira svijet i svemir, onda si pristaša teorija urote ili u najmanju ruku zatucani vjernik.

Kad smo već kod Tomaševića, treba spomenuti da je, čini se, ”kliknuo” s Premijerom. Dojmovi su pozitivni, a postignut je i dogovor o reprogramiranju gradskih dugova. U Jutarnjem listu znakovit naslov: ”Andrej Plenković i Tomislav Tomašević: Početak skladnog braka iz interesa?” A dalje u tekstu: ”Plenkoviću odgovara Tomašević jer ruši SDP, ne grabi u bazen HDZ-ovih birača, a s druge strane otupljuje oštricu radikalne desnice”. I tako sve sjeda na svoje mjesto, a to što je Zagreb postao crven kriv je, naravno, Pedro. Koji se u ovim krajevima u posljednje vrijeme zove Škoro. Dok se tzv. domoljubne, desne, demokršćanske, konzervativne itd. političke skupine međusobno optužuju, Hrvatska neupitno klizi u zagrljaj globalističke ideologije umirućeg Zapada, gdje se već sada provode najbizarniji eksperimenti s ljudskom naravi.

Bojim se da su neki desni analitičari podcijenili Tomaševića. Već po imenovanju novih članova Uprave Holdinga te Nadzornog odbora Holdinga vidljivo je da je Tomašević akceptirao primjedbu da sam nema iskustva u realnom sektoru. Svi novoimenovani članovi Uprave i Nadzornog odbora ljudi su sa respektabilnim referencama, a brzina kojom su pronađeni, konzultirani i postavljeni govori u prilog tome da je cijela ta stvar unaprijed pripremljena. Plenkovićeva suradljivost također govori tomu u prilog, kao i činjenica da je prva kuća s crvenom naljepnicom srušena koji dan nakon Tomaševićeva stupanj na dužnost.

Koliko god stanje u Hrvatskoj na trenutke izgledalo kaotično, razvidno je da netko upravlja procesima i da gotovo ništa nije prepušteno slučaju. Štoviše, može se zaključiti i da je um koji iza scene upravlja procesima moćan, analitičan, pronicav, da posjeduje moć anticipacije i sjajan smisao za kombinatoriku… I da mu je do Hrvatske stalo kao do lanjskog snijega.

Očito je već i po spomenutim imenovanjima da Tomašević i njegovi neće škoditi interesima krupnog kapitala, čime se potvrđuje ona Hasanbegovićeva dosjetka da su ”možemovci” svojevrsna avangarda krupnog kapitala. S druge strane neće odustati ni od svojih ideoloških ratova, za to će se brinuti Danijela Dolenec, Sandra Benčić, Jelena Miloš i druge istaknute članice grupacije Možemo zadužene za ideološki rad.

Tako će se već u srijedu, 16. lipnja, u velikoj dvorani Novinarskog doma, povodom Dana antifašističke borbe održati tribina ”Početak Drugog svjetskog rata”. Tribinu organizira ”Savez antifašističkih boraca i antifašista RH”, a uvodna izlaganja održat će Ivo Goldstein, Hrvoje Klasić i jedna od najbližih suradnica novog gradonačelnika Tomaševića, Sandra Benčić. Na pozivnom plakatu kočoperi se crvena zvijezda petokraka.

Zanimljivo je da se ista ta Sandra Benčić u funkciji predizborne mimikrije prilikom sučeljavanja s Hasanbegovićem iščuđavala DP-u što je navodno opsjednut prošlošću dok se oni bave isključivo budućnošću. Evo što je tada rekla: ”Ova borba možda nije fer jer se mi borimo u 2021. s problemima koje građani imaju danas, a vi ste u 1945. s problemima i metodama koje više nikome nisu zanimljive ni relevantne.”

Znakovito je da se s ”možemovcima” i ”subnorovcima” jate i viđeniji pripadnici Porfirijeva kružoka, poput primjerice povjesničara Klasića, a tu je i notorni Ivo Goldstein Drobilica.

Sram me priznati, ali u posljednje vrijeme se sa sve više nostalgije prisjećam ranih osamdesetih prošlog stoljeća. Jest sudilo se u montiranom procesu Lašćinskoj skupini, Stipe Šuvar je sastavljao slavnu Bijelu knjigu, ali petokraka je već postala smiješna, prevladana, a slutnja slobode mogla se takoreći osjetiti u zraku. Ili sam samo bio mlad.

Svejedno, nisam siguran da današnja mladež ima taj osjećaj. Osamdesetih smo izlazili iz ”olovnih godina”, a posljednjih godina kao da ulazimo u nove ”olovne godine”.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari