Pratite nas

Analiza

Hrvatska nije u vojnoj utrci sa Srbijom, ambicije su joj veće

Objavljeno

na

Podatak da je Hrvatska vojno nadmoćnija od svih država nastalih nakon raspada Jugoslavije te da je na ljestvici vojne moći 68. u svijetu, što je za 15 mjesta bolji plasman od Srbije (koja je 83.), kod nas nije izazvala euforiju.

No veće bi mogle biti reakcije u Srbiji, u kojoj su se vojni analitičari uprli minimizirati objavljenu ljestvicu. Nju, naime, donosi novi vojni portal Global fire power, koji je uspoređivao vojne moći čak 133 zemlje svijeta koristeći pri tome 50-ak različitih varijabli, piše Davor Ivanković/Večernji list

Na toj ljestvici Slovenija je 113., Bosna i Hercegovina 121., a Makedonija 122., Hrvatska je na toj listi doista iznad svoje kategorije jer nalazi se u društvu većih i ekonomski jačih, poput Mađarske (63.) i Belgije (66.). Koliko se može vidjeti, u vojnu moć Hrvatske analitičari tog portala nisu uvrstili i neke od novih akvizicija koje u upotrebu HV-a ulaze 2017. godine.

S obzirom na vojne planove Hrvatske koje provode Vlada Andreja Plenkovića i ministar obrane Damir Krstičević, za očekivati je da će u idućim godinama Hrvatska napredovati. Ambicije su, naime, već u ovom mandatu znatno povećati vojnu moć, pa i brojnost hrvatske vojske, jer je procijenjeno da to zahtijevaju novi sigurnosni uvjeti ovog dijela Europe.

I premda se na ovim prostorima, zahvaljujući i takvoj prošlosti, Hrvatsku i Srbiju uvijek uspoređuje u svemu, od nogometa, vaterpola do broja tenkova i vojnih zrakoplova, Hrvatskoj doista nije stalo podržavati teorije o vojnoj utrci s istočnim susjedom. Ozbiljna politika, političari i vojni vrh Hrvatske smatraju da je ta utrka već iza nas te da su vojne ambicije Hrvatske danas, kao članice EU i NATO-a, znatno veće od balkanskog pariranja u vojnoj moći.

Kao što se već vidi, vojne su ambicije Hrvatske da razvije svoje oružane snage tako da budu najmodernije u nekoliko vojnih segmenata i komplementarne snagama vojnog i strateškog saveznika Hrvatske – Sjedinjenih Američkih Država. Iz postojećih, ali i nagovještaja budućih vojnih nabava jasno je da će se u tome Hrvatska naslanjati, osim na SAD, i na vojnu suradnju s Izraelom i Velikom Britanijom.

Pri tome najvažniji dio hrvatske vojne filozofije svodi se na jačanje moći odvraćanja. Istina, u promišljanju ove vojne filozofije Hrvatska je imala na umu upravo iskustva iz Domovinskog rata, pa hrvatski političari vole napomenuti da se tada Hrvatska zadnji put u povijesti našla razoružana pred vojnom agresijom. To već primjetno vojno jačanje Hrvatska provodi u uvjetima skromnog, ali najavljena stalnog rasta vojnog proračuna. Što omogućuje i nove vojne nabave. Vojne opreme kojom se ujedno zamjenjuje i stara, ruska vojna tehnika.

Takve vojne ambicije dovode i do prozivki o zabrinjavajućoj militarizaciji, obično iz krugova nevladinih udruga zabrinutih da će to umanjiti njihove proračune. Pri tome se iznose teze da je povećanje vojnih proračuna pogrešno, pa i primitivno, te da se Hrvatska treba ugledati na socijalno osjetljive države. Jedan od glavnih argumenata protivnika jačeg vojnog financiranja je taj da će pojačati iseljavanje iz Hrvatske.

Svijet se, međutim, promijenio i sve je lakše dokazati koliko su te tvrdnje promašene. Pogleda li se spomenuta ljestvica vojne moći, vidi se da Hrvati koji se iseljavaju iz naše zemlje hrle upravo u države koje imaju znatna vojna izdvajanja i visoko su plasirane na toj ljestvici. Gospodarski razvoj i investicije danas su, naime, više nego ikad vezane uz sigurnost. Vojna sigurnost sada je osnovni preduvjet za gospodarsku i socijalnu moć.

Na spomenutoj ljestvici Njemačka je na devetom mjestu, najuspješnija istočnoeuropska država Poljska na 19., Australija na 22., Kanada 26., Švedska 29., Češka 32., Norveška 36., Švicarska 37., Nizozemska 38., Danska 52. i Austrija 53. Hrvatskoj je, dakle, interes da svake godine bude što bolje plasirana na ovoj ljestvici i neće se pri tome osvrtati na one koji su ostali iza nje.

Damir Krstičević: Nakon odore i puške HV bi mogao imati i metke iz domaće proizvodnje. Treba nam tvornica municije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

HRVATSKA JE ‘SRUŠENA’ – GOTOVO JE

Objavljeno

na

Objavio

Svih 8 tromjesečja pada BDP-a pod dirigentskom palicom Premijera 14. Vlade RH u posljednje dvije godine završilo je padom i do nevjerojatnih – 4,0 %, a na razini cijele 2017. godine na razini i do – 3,1%.

Samo je pitanje vremena hoće li biti srušen rekord Premijera 12. Vlade RH (g. Z.M.) koji je uspio postaviti svjetski rekord od 11 uzastopnih tromjesečja pada BDP-a ( nakon revizije samo 10 tromjesečja).

Istovremeno je povećan Javni dug RH na 105,0 % BDP-a i kreće se eksponencijalnom krivuljom prema neslućenim granicama.

Na žalost, na kraju 2017. godine broj nezaposlenih se povećao na 25 %.

Proteklu 2017. godinu Hrvatsku je napustilo 200 000 žitelja u potrazi „trbuhom za kruhom“ i golom egzistencijom. Nepregledne kolone autobusa pune mladih Hrvata zakrčile su granične prijelaze dok istovremeno izvanredno zasjeda EU Parlament i sva tijela EU kako bi riješili migrantsku krizu iz RH. Institucije RH izvijestile su da Hrvatsku napuštaju i umirovljenici.

Vlada RH je pozvala u pomoć MMF zbog bankrota i nemogućnosti izvršavanja financijskih obveza.
_________________

Ovako ili slično bi izgledale vijesti i izvješća DZS, HNB, MFIN, HZMO-a, HZZ-a, … da je na vlasti ostala Partijska klika sa svojim satelitima ili pak da su Državu preuzele „desnodesne“ političke opcije u suradnji sa svojim „neformalnim“ „lijevim“ koalicijskim partnerima.
_________________

GDJE JE ISTINA?

Istina je u nama, potražimo ju!

Istina nam kaže da su svi makroekonomski podatci pozitivni i da Hrvatska može slobodno „odahnuti“, unatoč tomu što najbolja 14. Vlada RH praktički svakodnevno vadi „užareno kamenje iz vatre“ neovisno bila to „INA“ „Agrokor“,  „Uljanik grupa“  i ili ostalo „užareno kamenje“!

Ipak, pustimo brojke i slike neka pričaju jer brojevi NE LAŽU!

Na internetskim stranicama Ministarstva financija nalazi se nekakve „čudne brojke“:


Te iste brojke nam kažu da je i drugu godinu za redom zabilježen VIŠAK proračuna opće konsolidirane države u prvom polugodištu 2018. (nacionalna metodologija), u iznosu od 1,593 milijarde kuna ( 0,4 % ), ali i da je istovremeno Državni proračun zabilježio manjak u iznosu od 1,885 milijardi kuna, ( -0,5% BDP-a ) a već u kolovozu 2018. zabilježio VIŠAK u iznosu od 1,897417 milijardi kuna, odnosno cca +0,5% BDP-a.

Na žalost „dežurnih katastrofičara“, ostalih „crnih vrana“ i „Žalosnih sova“, slijedeće dvije slike ispod nam jasno kažu kako se iz „gubitnika“, Državni proračun pretvorio u dobitnika, tj. sa -0,5% do +0,5% BDP-a.

Pod uvjetom (iako imam poneki pozitivni pokazatelj za srpanj 2018.) da su Izvanproračunski korisnici i Lokalna država ostale na „istom“ računu, možemo slobodno utvrditi da je SUFICIT proračuna opće konsolidirane države (nacionalna metodologija) na kraju kolovoza 2018. cca 1,4 % BDP-a, ili cca 5,376 milijardi HRK!

Iako smo svjesni da će na kraju 2018. najveći „gubitnik“ biti Državni proračun zbog naplate potraživanja i aktiviranja Jamstava za „Uljanik grupu“ od cca 2,2 milijarde kuna, upitno je hoće li sve tri stavke (Državni proračun, Izvanproračunski korisnici, Lokalna država) poslovati pozitivno. ( Nadam se da po pokazateljima ipak hoće! )

Unatoč tomu, sa sigurnošću TVRDIM da će VIŠAK (suficit) proračuna opće konsolidirane države 2018. premašiti sve zamišljene granice tj. da će i unatoč „Uljanik grupi“ opet iznenaditi sve redom, a najviše „stručnjake“ kojekakvih političkih pogleda i (ne)razmišljanja.

I nakon svega, moram si postaviti pitanje:

Kako i zbog čega ne podržati najbolju 14. Vladu RH na čelu s g. Andrejem Plenkovićem? Kako pobjeći od ISTINE?

Bilo kako bilo, komu smeta neka pati, ali

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos!


( Napomena: Osobno nisam vezan ni za koju osobu u politici (uz časnu iznimku Oca Domovine dr. Franju Tuđmana) jer su svi političari za mene osobe „samo u prolazu“. )

(Neka mi bude oprošteno zbog sarkazma na početku analize. Hvala!)

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza presude ‘Šestorki’

Objavljeno

na

Objavio

Akademija pravnih znanosti RH ukazuje na različit pristup Suda u Haagu u presudi za Prlića i ostale i u presudama za Šešelja, Karadžića i Mladić – Večernji list je objavio analizu pod naslovom: Haaški “žurnalizam”: Katastrofalno suđenje, aljkavost ili… (Pogledati ovdje)

Popratni komentar piše Predrag Nebihi:

Ovo poentiranje je jako dobro, i dobro je da je ovakav elaborat sačinjen bez obzira na to što neće proći.

Oni naravno ne mogu napisati, ali mogu postaviti ovakvo pitanje: “Je li riječ samo o katastrofalnom načinu utvrđivanja činjenica, aljkavosti ili nečem trećem”?

Riječ je o nečem trećem. Jer, za kvalifikaciju međunarodnog sukoba potrebno je dokazati ili direktnu intervenciju ili test sveobuhvatne kontrole, a Srbija bi trebala pasti već na prvom testu, jer, čitav svijet je vidio kako u egzekucijama u okolici Srbenice sudjeluj “Škorpioni”, to je postrojba srbijanskog MUP-a i tu je sve jasno. Da postoji snimka kako pripadnici ATJ Lučko ili Alfe ili Poskoci ili neka druga postrojba hrvatske policije ubija muslimanske ratne zarobljenike, pa nas bi bombardiralo, poubijalo, izvršilo nad nama genocid.
Jučer sam čitao ponovo taj dio presude o krajnjem cilju UZP-a i kao da su mi pročitane misli, u ovom novom tekstu ističe se ono što je i meni posebno zapelo za oko, a to je tvrdnja one lažljive neljudske gnjide Herberta Okuna da su Hrvati potpisali Vance-Owen s figom u džepu, ne nastojeći ga primjeniti, već da su znali da ga srpska strana neće potpisati odnosno da će tražiti njegove izmjene koje će onda taj plan učiniti potpuno prihvatljivim za Hrvate. To je samo još jedna u nizu bolesnih konstrukcija koje nikad ne bi prošle nijedan kazneno-pravni sud, jer može proći samo na ovakvom političkom sudu.

Kao prvo, Hrvati nisu mogli znati da će Srbi odbiti taj mirovni plan, a pogotovo kad se post hoc pogleda kako se to dogodilo. Naime, Srbija je bila pod sankcijama, i Milošević je svim silama pritisako Srbe s Pala da to potpišu. Karadžić je pootpisao plan, i samo se čekalo da skupština RS-a potvrdi potpis. Na tu skupštinu Milošević dolazi osobno, a sa sobom dovodi Dobricu Ćosića i tadašnjeg grčkog premijera Konstantina Mitsotakisa koji vrše pritisak na Karadžića i uspjevaju ga slomiti. Jedini koji je Miloševiću mogao omesti planove bio je Mladić. Zato su Miloševićevi ljudi minirali cestu kojom je Mladić trebao stići na pale i izvalili neko ogromno kamenje i na taj način zapriječili Mladiću prolaz. I tad na scenu stupa ona žgadija sa CNN-a koja je došla s nekim snažnim terencem koji je imao i sajlu, i s tom sajlom su uspjeli ukloniti to kamenje dok kamera hvata Mladića kako se smije i govori “Ovo je prvi put da mi CNN pomaže”. Sve ovo možete vidjeti u jednoj od epizoda BBC-eve serije “smrt jugoslavije”.

Kad je Mladić došao gore, stavio je kartu na kojoj je bila trenutna situacija na bojišnici, a preko nje prozirni paus-papir na kojem je bila iscrtana mapa Vance-Owen plana. Tad je počeo govoriti nešto u stilu “Ovo je rezultat rada vojske i naroda a ovo drugo ono šta nam daju političari”. Nakon toga skupština RS-a odbila je plan, a Milošević, Ćosić i Mitsotakis otišli su s Pala pokisli kao kokoši o ljuti kao risovi.
Dakle, ako su Tuđman i Boban bili toliko vidoviti da su znali da će CNN sajlom potegnuti stjene i očistiti Mladiću put na Pale kako bi ovaj mogao spriječiti ratifikaciju Vance-Owen plana, onda Tuđman i Boban nisu zločinci, nego genijalni proroci prema kojima se Ilija. Jeremija i Izaija čine kao amateri a Muhamed kao rezerva šestoligaškog sastava kakovog proročkog tima.

A osim ovoga, vi ste jedno vrijeme imali u Feralu na tjednoj bazi izmenjivanje neobrijanog Ivančića, bezmudog Dežulovića i rahmetlog Lucića koji su gurali sliku iz Ženeve gdje pregovarači stoje nad mapom, jer je to kao, krimen, (kud češ većeg krimena od sudjelovanja na mirovnoj konferenciji) pa su pisali tekstove kako je “tog dana Mate Boban pobjednosno izašao iz velike dvorane u Ženevi šireći ruke od veselja i govoreći Tuđmanu kako su tim sporazumom dobili sve što su htjeli”. Takva rupetina od deskrapancije promjera Grand Canyona uopće nije neuobičajena za detuđmanizatorske montirače montiranog političkog procesa protiv Prlića i ostalih.

Osim ovoga, vi imate Okunovu tezu da su Hrvati krivo shvatili Vance-Owen plan kao plan etničke podjele, a da provincije nisu bile skrojene po etničkom ključu. Međutim, tu se onda postavlja pitanje kako je tužitelj Bos u uvodnoj riječi u predmetu Blaškić mogao tvrditi isto što i hrvatska strana, da je Vance-Owen planom BiH podjeljena na srpski, hrvatski i muslimanski dio odnosno da su 3. 8. i 10. provincija pripale Hrvatima? Evo video isječka sa službenog you tube kanala haškog suda, namjestio sam video pa pogledajte samo prvih 30-ak sekundi u kojima tužitelj Bos izričito kaže kako su svaku od provincija trebali kontrolirati bilo Srbi, Muslimani ili Hrvati.

I onda, više od 10 godina kasnije, pojavi se kao svjedok tužiteljstva Herbert Okun i kaže kako to nije tako, i onda mu to prođe u presudi.
Inače, ja sam davno napisao 4 velika teksta upravo o Okunovom svjedočenju, odnosno o dijelu svjedočenja tijekom protuispitivanja koje je vršio general Praljak pa koga zanima nudim mu linkove da to pročita:

1. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
2. http://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-ok…/
3. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
4. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/

Šteta što je haški sud naložio da se s web-stranica generala Praljka moraju ukloniti svi video-materijali iz sudnice, pa ne možete vidjeti Okunov izraz lica dok bezočno laže čak i o nebitnim detaljima, kao na primjer kad ga je general Praljak pitao zna li da je general Klein posvjedočio da je Izetbegović nudio Tuđmanu odcjepljenje zapadne Hercegovine i pripojenje Hrvatskoj, da bi Okun mrtav-hladan ispalio prijesnu i sasvim nepotrebnu laž o tome da Jacques Paul Klein nije general!!??

Ali unatoč tim činjenicama većina u raspravnom vijeću, naravno, uz suprotno mišljenje suca Antonettia, u presudu stavlja da je Tuđman htio Hrvatskoj pripojiti samo zapadnu Hercegovinu, a pozivajući se na svjedočenje Manolića koji upravo tijekom tog svjedočenja nije mogao sakriti svoju ostrašćeno bolesnu mržnju prema Hercegovini i Hercegovcima.

Naravno, sad bih mogao danima pisati o ovome, ali imam svog posla pa ću kratko navesti još samo par crtica.

latinski termin “nullum crimen sine lege” znači “Nijedan zločin, nijedna kazna bez prethodnog kaznenog zakona”. Činjenica je da je ovdje suđeno po zakonima i pravnim oblicima koje je uvodio sveprisutni Šabahudin, a kasnije tvrdio kako to uopće ne postoji u međunarodnom kaznenom pravu. Dakle, to je takva religija, prvo nešto uvede, kasnije kaže da to ne postoji, ali to što takvo što ne postoji, a pogotovo nije postojalo u vrijeme počinjena navodnih kaznenih djela koje se pripisuju optuženicima, nije haški sud spriječilo da postupa po tim nepostojećim normama.

Što se tiče usporedbe s predmetom Šešelj, to je nešto što ja govorim od prvog dana, dakle sam projekt velike srbije nije u startu označen kao zločinački nego kao politički cilj, kao što je u istoj presudi Šešelju navedeno kako “širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja kriminalan čin “.

Ti navodi nisu pobijeni u pravomoćnoj presudi pa su sami postali pravomoćni. I to je ispravan stav, jer ICTY nema mandat suditi politikama već isključivo kaznenim djelima.

Shodno tome, ako plan stvaranja velika srbije sam po sebi nije zločinački nego politčki, zašto bi plan stvaranja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne bio zločinački, pogotovo kad se uzme u obzir notorna činjenica, koju ne negiraju čak ni Ribičić, Manolić, Galbraith itd, da je Herceg-Bosna utemeljena radi obrane od te iste velikosrpske agresije? Druga je stvar što navedeni trojac nije ostao na tome, nego je tvrdio da to nije bio jedini cilj osnivanja HZ HB, nego da je bio još jedan cilj, secesija pa aneksija, ali takva teza ponovo spada u gatanje onog tipa da su Hrvati znali da Srbi neće potpisati Vance-Owen plan.

I zato je general Praljak bio apsolutno u pravu kad je rekao sucu Antonettiu, da je ovakva optužnica podignuta protiv nekih francuskih časnika i političara, da bi se 60 milijuna Francuza grohotom smijalo na takvu optužnicu. Ja bih dodao, a da vide ovakvu presudu, 60 milijuna Francuza bi afanalo, palo u komu, grunulo od smijeha. A kako smo mi mali, onda smjeh možemo zamjeniti samo gorčinom, tugom i nemoći nad ovim čudovištem od suda i presuda, gdje je zgažena svaka logika, gdje je umrlo međunarodno pravo, i gdje je isto međunarodno prava svedeno na tešku grotesknu karikaturu…

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari