Pratite nas

BiH

Hrvatska nije zmijska dolina

Objavljeno

na

Sustavno se nameću krivotvorine kako bi se vukovarski heroji i branitelji u cjelini od našega ponosa pretvorili u našu sramotu, kako bi se oni koji su obranili hrvatsku državu prikazali kao najveća opasnost za njezino rušenje

Klemm-Premijeru-nismo-protiv-Srba-a-od-Vukovara-ne-odustajemo-1

Svjedoci smo kriminalizacije najistaknutijih branitelja (Josip Klem, Tomislav Josić…), što je novi opasni korak u sustavnom sotoniziranju i progonu hrvatskih branitelja. U tome im pomažu brojni mediji i nevladine udruge koje lažnim optužbama hrvatske branitelje proglašavaju nedemokratima i opasnošću za hrvatsku državu. Dakle, sustavno se nameću krivotvorine kako bi se vukovarski heroji i branitelji u cjelini od našega ponosa pretvorili u našu sramotu, kako bi se oni koji su obranili hrvatsku državu krivotvorinama i lažima prikazali kao najveća opasnost za njezino rušenje.

U izjavama političara i u medijima i dalje traje prava hajka protiv vukovarskih branitelja. Ne postoji ni jedna pogrdna riječ u hrvatskom jeziku kojom nisu „počašćeni“ branitelji, osobito vukovarski. Lažno su optuženi da su „rušitelji pravne države i demokracije“, da su „balvanaši kao i Martićevi balvanaši“, „harambaše“, „grobari demokracije“, „hrvatska sramota“, da su ne samo ustaše nego i nacisti, da su diskriminatori i mrzitelji Srba, da fašiziraju Hrvatsku. Svaki dan u izjavama državnih dužnosnika, nevladinih udruga, medija izmišljaju se novi lažni povodi kako bi se sotonizirali branitelji. Izmišlja se navodni kontinuitet genocidnoga djelovanja hrvatskog naroda te se borba za obranu hrvatskoga Vukovara lažno prikazuje kao kontinuitet hrvatske genocidne politike te se Srbi iz agresora pretvaraju u žrtvu hrvatske genocidne politike.

Antibraniteljska politika

Takvu protubraniteljskom djelovanju u uskrsnoj propovijedi suprotstavio se i Josip Bozanić, koji se upitao: „Što nam strah od branitelja, koji su krvlju gradili Domovinu, govori o stvarnoj moći postojećih struktura?“ te je dodao: „Ne znači li sustavno ponižavanje žrtve branitelja i poigravanje s njima, u zadnje vrijeme po starim već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?“

Nažalost, ta važna poruka kardinala Bozanića o novom „grijehu struktura“ prešućena je, a grešne strukture nastavile su još grublje svoju antibraniteljsku politiku.

Glavni su krivci za takvu politiku ključni ljudi državnoga vrha, predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Republike Ivo Josipović. Premijer Zoran Milanović pogrešno tumačeći Ustavni zakon, zapravo kršeći ga, silom pokušava ćirilicu nametnuti Vukovaru. Hrvatski branitelji tomu su se usprotivili, više puta su tražili, čak i molili, Vladu da državnom silom ne nameće ćirilicu te da pokuša odgodom ili na drugi način zaustaviti međunacionalne sukobe i druge probleme u Vukovaru, koji ne koriste ni Hrvatima ni Srbima. Vukovarski branitelji već više od godine dana upozoravaju Vladu na štetnost i pogubne posljedice njezine politike koja ne vodi računa o novim velikosrpskim pretenzijama i činjenici da postoji Memorandum 2, ali i izjave predsjednika Srbije da je Vukovar srpski grad te da u skladu s tom politikom Srbi ćirilicu smatraju svojom pobjedom kojom će obilježiti Vukovar kao srpski grad. Vukovarski branitelji tražili su i traže da Hrvatski sabor raspravlja o problemu, dobili su potporu i 53 zastupnika, ali sve se to ignorira, ignorira se i 650.000 građana koji su se izjasnili za referendum.

Točka na i takve politike je i presuda Općinskog suda u Vukovaru predsjedniku Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislavu Josiću. Tomislav Josić kažnjen je zatvorom u trajanju od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, zbog toga što je medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Takva je presuda prava politička presuda sa svrhom onemogućavanja političkog djelovanja Stožera i braniteljske populacije, ona je pokušaj širenja straha i stavljanja flastera na usta hrvatskim braniteljima. Najavljuju se nove represije. Kazne zatvora zbog događanja 2. rujna prijete još četvorici Vukovaraca. Među njima je hrvatski branitelj, otac dvaju poginulih sinova, kojem prijeti zatvor do dvije godine.

Mnogi događaji koji su ovih dana prethodili kriminalizaciji i sudskom progonu nisu slučajni. Oni su trebali pripremiti javno mnijenje i opravdati represiju koja se pripremala. Navest ću neke karakteristične događaje. Na skupu koji je organizirala Vesna Teršelić, na kojem su lažno i jednostrano optuženi hrvatski branitelji, na kojem je rečeno da je „zaustavljen proces pomirenja“ te da je „otvoreno iskazivanje nesnošljivosti prema srpskoj manjini duboko poremetilo međunacionalne odnose“, na kojem je zatraženo dalje procesuiranje zločinaca na objema stranama te je ponovno potvrđena politika izjednačavanja zločina, zapravo oživljena je stara antihrvatska platforma da je borba za istinu o Domovinskom ratu i iznošenje istine navodno širenje mržnje prema srpskoj manjini. Da državni vrh takvu politiku prihvaća, potvrdilo se i prilikom obilježavanja pogibije dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu, na kojem su ponovno branitelji optuženi za politizaciju i zlouporabu komemoracije. Još jedanput pokazalo se da državni vrh želi onemogućiti i zabraniti da se komemoracije iskorištavaju za političke govore, odnosno želi zabraniti bilo kakve govore u kojima se podsjeća na zločine i istinu koja se dogodila. Dakle, državni vrh traži da se onemogući javno izražavanje bilo kakvih emocija i govorenje istine o žrtvama i o tome kako agresori i zločinci nisu kažnjeni. Zbog toga su se u Borovu ponovno pojavile dvije kolone, kao i u Vukovaru, jer branitelji, ali i velika većina hrvatskog naroda, ne želi šutjeti o istini, ne želi prihvatiti pomirbu sa Srbima na krivotvorinama i laži i izjednačavanju zločina i krivnje.

Bez govora o hrvatskim žrtvama

Neprincipijelnost svoje politike državni vrh potvrdio je ovih dana na komemoraciji u Jasenovcu. Ta komemoracija, kao i uvijek, nije bila samo odavanje pijeteta žrtvama, nego i politički skup na kojem su se držali vatreni politički govori u kojima je rečen niz neistina pa i optužbi protiv hrvatskoga naroda. Potpuno pogrešno državni vrh povezivao je zločine u Jasenovcu s današnjom Hrvatskom te je izgledalo da ustaško „zlo“ nije nestalo, odnosno kako kaže Josipović, „ono je tu i vreba“. Trebalo bi već jedanput prestati lažno optuživati hrvatski narod da u njegovim srcima živi ustaška zmija. Krajnje je vrijeme da državni vrh shvati da Hrvatska nije zmijska dolina, nego demokratska država u kojoj nema ustaša ni opasnosti od ustaša i novih Jasenovaca. Nemam ništa protiv toga što se u Jasenovcu govori emocionalno, što se drže politički govori, ali smeta mi postojanje dvaju kriterija. Kada se govori o ustaškim žrtvama, onda politički govori i emocije ne vrijeđaju žrtve, ali kada se na sličan način govori o vukovarskim žrtvama, onda to navodno narušava pijetet. Dakle, kada se radi o hrvatskim žrtvama u Borovu i drugdje, onda se ne smiju izražavati emocije, onda se ne smiju držati politički govori ili bilo kakvi govori, onda sve treba svesti na protokol bez emocija, bez srca i duše, onda ne treba govoriti istinu jer to narušava međunacionalne odnose i vrijeđa Srbe u Hrvatskoj.

Predsjednik Josipović i premijer Milanović nisu svjesni da govorima u kojima svuda vide ustaše i opasnost od obnove zla zapravo promiču velikosrpske krivotvorine i strategiju koja je cjelovito izražena monstruoznim optužbama u Haagu da je današnja Hrvatska nasljednica Pavelićeve NDH i da je srpski narod desetljećima izložen stalnom ponavljanju hrvatskih genocida te da je Jasenovac samo jedan od genocida u tom nizu, koji se nastavio i Olujom kao najvećim etničkim čišćenjem i zločinom nakon Drugoga svjetskog rata. Josipović je u Vukovaru prihvatio velikosrpsku strategiju da se izjednače zločini i krivnja. Kada je to javno demonstrirao sa srbijanskim predsjednikom Tadićem, onda su mu vukovarske majke okrenule leđa. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara želi se pretvoriti u novi lažni dokaz o hrvatskoj krivnji. Zato nije slučajno što se predsjednik Josipović ovih dana upravo na skupu Vesne Teršelić ponovno založio i zatražio od Ustavnog suda da riješi njegovu tužbu i poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata vojnih sudova bivše JNA koji je donio Hrvatski sabor. On je ponovio svoje stajalište da je taj Zakon protuustavan i štetan, čime zapravo ponovno prihvaća pravo Srbije da aktivira presude vojnih sudova JNA hrvatskim braniteljima koje se temelje na iznuđenim priznanjima mučenjem u srbijanskim koncentracijskim logorima. Predsjednik Josipović i dalje želi ukloniti zakonsku prepreku koja onemogućava progon vukovarskih branitelja aktiviranjem starih tužbi i presuda.

Zbog svega toga kriminalizaciji Stožera i progonu branitelja svrha je slamanje otpora kapitulantskoj hrvatskoj politici koja prihvaća britansku srpsku strategiju da je nužna pomirba sa Srbijom, ali ne na istini, nego na prihvaćanju krivotvorina o podjeli krivnje za rat.

Toj politici smetaju hrvatski branitelji, a posebno Stožer, jer joj se on najjasnije i najoštrije suprotstavio. Kada je vidio da Stožer ima golemu potporu hrvatskoga naroda i da ona sve više jača, kada je vidio da ga ne može slomiti krivotvorinama, verbalnim i drugim optužbama, državni vrh odlučio se za golu represiju, za krivične progone, odlučio se da one koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države jer su je obranili od velikosrpske agresije pretvore u kriminalce koje će strpati u zatvor. Takvu politiku državnoga vrha ne treba podcijeniti jer je ona dobro razrađena i oslanja se na sustavnu promidžbu i stalno ponavljanje lažnih optužbi protiv vukovarskih branitelja. U sotonizaciji vukovarskih branitelja nisu zaboravljene ni vukovarske majke, i one su došle na red jer im nije oprošteno što su okrenule leđa Josipoviću i Tadiću, civilizirano prosvjedujući protiv njihova dogovora i politike izjednačavanja krivnje koja je zapravo amnestija velikosrpskog agresora. Majke vukovarskih heroja postale su sumnjive i krive, postale su opasnost jer „ne daju da se skine crnina“, jer su „okrutni čuvari tuge“, jer su „zarobljene uspomenama“, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je „svaki dan dan mrtvih“. Ide se tako daleko da ih se vrijeđa te Ante Tomić piše: „one vjerojatno ne znaju drugačije čak možda i izopačeno uživaju u svijećama i suzama te svojom tugom i crninom uskraćuju veselje djeci“.

Riječ je o sustavnom pokušaju da se ukine pravo na emocije, da se ukine pravo na sjećanje. To je politika u kojoj se ne smiju držati nikakvi govori u Vukovaru, u kojem se ne smije govoriti istina, u kojoj se mora radi novog bratstva i zajedništva prihvatiti politika četničkog vojvode Tomislava Nikolića da odnose treba riješiti tako da nitko ne bude oštećen. Dakle, to je politika kapitulacije i odustajanja od istine. Vukovarski branitelji koji takvu politiku ne prihvaćaju i za koju su dobili potporu velike većine hrvatskoga naroda postali su opasnost jer je hrvatski državni vrh prihvatio politiku „zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti“. To je velika podvala jer nema budućnosti koja se ne temelji na prošlosti. Zato narod koji prihvati da mu se krivotvori prošlost ili da mu se izbriše povijesno pamćenje zapravo prestaje postojati kao narod. Sadašnja hrvatska politika ne želi sići s vlasti i spremna je i na represiju kako bi se održala. Zbog toga je za održavanje te politike nužno sotonizirati Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te ga optužiti da želi određivati „tko se gdje smije kretati“. Evo jednog navoda iz dnevnog lista koji sustavno sotonizira hrvatske branitelje, koji sustavno optužuje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara da su harambaše i balvanaši koji na sličan način ruše hrvatsku državnu kao što su to činili Martićevi balvanaši: „Nakon što su u ‘svom gradu’ nepoželjnim proglasili premijera, predsjednika i diplomatski kor, Josićevi ljudi sad su prešli i na ‘civile’. Možemo kao slijedeće očekivati i formalno ovjereni popis nepoželjnih ili možda barikade na kojima će se takve legitimirati.“

Protuhrvatske snage

Dakle, nastavlja se optuživanje vukovarskih branitelja te ih se lažno stavlja u isti koš s balvanašima i harambašama koji su pokušavali srušiti hrvatsku državu, koji su pokušali stvoriti kvazidržavu Srpsku Krajinu iz koje su istjerali sve Hrvate te su je željeli priključiti velikoj Srbiji. Sustavno se nameću krivotvorine kako su vukovarski branitelji jednaki neprijatelji i rušitelji hrvatske države kao i srpski balvanaši iz Knina.

Nema nikakve dvojbe da će takva politika propasti jer Vukovar je sveto mjesto hrvatskoga naroda koje će, obrnuto željama državnog vrha, ponovno ujediniti hrvatski narod i još jedanput obraniti ono veliko što je hrvatski narod učinio devedesetih godina stvarajući svoju samostalnu nacionalnu državu. No ne treba podcijeniti opasnost od moćnih i dobro raspoređenih protuhrvatskih snaga, koje upravo kriminalizacijom vukovarskih branitelja žele promijeniti povijest, stalno izmišljaju ustaštvo i stalno pokušavaju branitelje prikazati kao nastavak ustaške politike, a Hrvatsku kao zmijsku dolinu u kojoj su Srbi stalno izloženi smrtnoj opasnosti. Najbolji su lijek demokratski izbori i promjena vlasti jer očigledno je da sadašnja ne prihvaća upozorenje kardinala Bozanića o grijehu struktura i potrebi mijenjanja svoje politike. Suprotno, ona zaoštrava protubraniteljsku politiku i ide tako daleko da ih nije sram one koji su prošli pakao Vukovara i srbijanskih logora proglašavati opasnošću za hrvatsku državu. ZdravkoTomac/matica

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari