Connect with us

Politički rentgen

Hrvatska Oluja poslije Oluje!

Objavljeno

-

Najbolji hrvatski odgovor ovim tlapnjama je zveket kovanica eura koji se u slapovima proizvodi za neku novu hrvatsku budućnost. Na jednoj od kovanica ponosno se kočoperi hrvatska kuna, koju je netko htio smišljeno ukloniti iz naše memorije.

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Hrvatska danas ne slavi zločine, ne slavi egzodus Srba, ne slavi etničko čišćenje niti genocid, jer brutalna jugoslavensko-četnička agresija na našu domovinu nije nastala u hrvatskim memorandumskim glavama. Hrvatska danas slavi pobjedu i konačno oslobođenje svoje zemlje! Hrvatska danas slavi svoje branitelje i sve one koju utkali i najmanju kap u taj hrvatski slap slobode!

Okidač za sve navodne patnje srpskog naroda i komemorativne žalopojke Aleksandra Vučića u Novom Sadu, bez ikakve razumne sumnje za razumne ljude, naslijeđena je Vučićeva politika istrebljenja Hrvata s ovih prostora i stvaranje homogene Srbije, što je Vučić nebrojeno puta dokazao, prvo kao pivonosac u ratnim godinama onima koji su međunarodno osuđeni za genocid i etničko čišćenje, a zatim kao apologeta i zaštitnik najgorih zločinaca. Nikada nije osudio Miloševića, JNA, Ratka Mladića, Radovana Karađića, Milu Martića, Biljanu Plavšić i brojne srpske „heroje“, koje je međunarodni sud osudio na više stotina godina robije pred cijelim pravdoljubivim svijetom. Dakle, Srbija je svojim agresivnim, osvajačkim politikama učinila strašan zločin nad prečanskim Srbima u Hrvatskoj i svojim gubitničkim politikama je organizirano etnički očistila takozvanu Republiku srpsku krajinu.

Nikada ne smijemo zaboraviti četničko orgijanje po Hrvatskoj, ali nikada ne smijemo zaboraviti ni četničko divljanje nad opkoljenim Sarajevom, kada je Vučić donosio pivo snajperskim majstorima. Tko uopće može zaboraviti srpske monstrume u Srebrenici? Tko može takvima sricati hvalospjeve kao najvećim junacima? Nažalost, i u našim redovima ima onih koji negiraju srpska genocidna zločinstva i veličaju paradržavu i njeno secesionističko vodstvo, koja je nastala na klasičnom genocidu!

Ali nije bitan manipulator Aleksandar Vučić.
Bitno je da se vodstvo Srba i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj konačno jasno distanciraju od ratnohuškačke retorike svoga predsjednika Vučića i da prestanu biti peta kolona i guja u hrvatskim njedrima. Trebali bi zamoliti Vučića da im više ne pomaže raspirivanjem mitomanskih laži!

Francuska kraljica Marija Antoaneta tijekom povijesti prikazivana je kao površna osoba, odana hedonizmu, pa je navodno izjavila: „Ako nemate kruha, jedite kolače“! Kada Aleksandar Vučić ne može Srbiji dati kruha, onda im nudi kolačiće mržnje prema svemu hrvatskom i to je ta duhovna hrana koja se svakodnevno servira srpskoj stoci sitnog zuba. Kada mrze osjećaju se siti, osjećaju se veliki u svojim mokrim snovima o „srpskom svetu“ i velikoj Srbiji, u snovima koji još uvijek nisu dosanjani. „Tko to kaže tko to laže Srbija je mala“? A što je drugo nego mala, a nakon neminovnog priznanja Kosova Srbija će biti svedena na Beogradski pašaluk.

Putinova brutalna agresija na Ukrajinu po modelu denacifikacije i spašavanja Rusa od ukrajinskih ustaša, kako su to copy-paste provodili Srbi u Hrvatskoj, donijela je ipak nešto korisno. Naime, Putinova agresija na Ukrajinu, koja je po njegovim planovima trebala završiti „blitz kriegom“ i kapitulacijom Kijeva za sedam dana, zaustavila je dobro razrađene planove stvaranja „srpsko-ruskog sveta“ na ovim prostorima. Nemiri, a možda i rat u BiH još uvijek su na stolu, a Crna Gora je pravo bure baruta! Gotovo sam siguran da bi Balkan i Kosovo gorjelo, da je Putin slomio ukrajinski otpor. Kada ovako radikalno osvijetlimo stvari, onda Bakirovo i Dodikovo opasno zveckanje oružjem u BiH dobivaju sasvim drugo značenje, jer BiH u arhitektonici stvaranja „srpsko-ruskog sveta“ ima svoje najznačajnije mjesto. Jednostavno zato što je BiH geostrateški najvažnija država u ovom dijelu svijeta! Zbog toga treba još jednom jasno kazati ono što je najbitnije.

Osudom Putinove agresije na Ukrajinu stali smo na pravu stranu povijesti, jer tom osudom međunarodna zajednica spašava Europu, ali i samu Hrvatsku, koja je kapilarno naslonjena na BiH. Hrvatska i BiH moraju činiti jednu geostratešku cjelinu i dok god bude tako imat ćemo sigurno zaleđe Jadrana zbog kojega su vođeni ratovi. Energetska neovisnost od Rusije svakako ima posebnu težinu. U tom kontekstu prevažno je pitanje normalizacije odnosa Hrvata i Bošnjaka u BiH, jer i jednima i drugima prijeti daleko veća opasnost od ruskih i srpskih agresivnih politika, nego što su to međusobni politički prijepori koji su danas aktualni. Hrvatima i Bošnjacima u BiH Srbi su prirodni povijesni neprijatelji i ta činjenica se nikada ne treba relativizirati
Crna Gora, to drugo oko u glavi Srbije, ponovo gori!

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije upozorava da je čin potpisivanja takozvanog temeljnog ugovora premijera Dritana Abazovića s SPC-om, zapravo čin je pobjeda Beograda i Moskve, jer i jedni i drugi rade na tome da se Crna Gora obesmisli kao identitetska država.

Biserko ističe da se Porfirijevo tajno slijetanje MUP-ovim avionom, bez prisustva medija osim crkvenih i Vučićevih, događa iza leđa građana usprkos obećanju premijera da ništa neće učiniti tajno.
„Ali mislim da se ni Crna Gora nije dovoljno dobro pripremila za ovaj trenutak i vjerujem da se trebalo suprotstaviti svemu ovome mnogo ranije. Svakako, zemlja ulazi u period tenzija koje su zapravo i bile osmišljene kako bi se usporio crnogorski put ka EU“ – kaže Biserko.

Književnik Milorad Popović je još radikalnije poručio kako je potpisivanje tzv. temeljnog ugovora između patrijarha srpskog Porfirija i premijera Dritana Abazovića, akt sramne kapitulacije kakav nije poznat u povijesti moderne crnogorske politike.

Popović smatra da je riječ o jednoj neiznuđenoj operaciji u kojoj je sudjelovao prvi čovjek SPC koji je došao u Crnu Goru bez znanja, bez prijave kontrole leta, poput, kako kaže, „nekog narko bosa i stavio potpis na dokument“ kojim, ne samo da se sakralna duhovna baština Crne Gore prepisuje na Crkvu Srbije, dakle na državu Srbije, nego i ukupna crnogorska povijest od 1219. godine.

Način na koji je rađena cijela operacija i čitav kontekst koji pratimo još od helikopterskog desanta patrijarha Porfirija, dokaz je da se sistematski u svim domenama radi na uništavanju crnogorske nacije koja je kičma crnogorskog društva i građanske prozapadne opcije. Događa se srbizacija i kadroviranje svim u ključnim segmentima države dok se građanski aktivisti, kulturni djelatnici, svi oni koji zagovaraju građansku i suverenu Crnu Goru progone na razne načine.
Glede Hrvatske, buja novo-staro srpsko orgijanje nad našom domovinom, a glavni akteri su ponovi prvaci SPC-a. Kozaračku djecu iz prihvatilišta u Jastrebarsko i Sisku proglašavaju svetim, prvosrpskim mučenicima, dok istovremeno masovno kupuju zemlju oko Jasenovca s namjerom gradnje još velebnije memorijalnog centra koji će im služiti kao dokaz hrvatske genocidnosti.

Najbolji hrvatski odgovor ovim tlapnjama je zveket kovanica eura koji se u slapovima proizvodi za neku novu hrvatsku budućnost. Na jednoj od kovanica ponosno se kočoperi hrvatska kuna, koju je netko htio smišljeno ukloniti iz naše memorije. Najbolji hrvatski odgovor je nezaustavljivo približavanje Schengenu, dok neki čine sve da se to ne dogodi. Nažalost i s naše najviše institucionalne strane! Naš je najbolji odgovor otvaranje Pelješkog mosta zbog čega su mnogi povampirili od jala i nemoći. Osobito oni preko Drine, a ima i naših!

Još bolji će odgovor biti hrvatska gospodarska Oluja nakon Oluje, koja je zaustavljena nizom nekontroliranih tragičnih događaja kao što su korona, potresi i rat u Ukrajini. Da nije bilo toga, gdje bi nam bio kraj? Bez ikakve sumnje, Hrvatice i Hrvati neće morati jesti kolače, jer kruha će biti dovoljno za sve koji vole svoju domovinu. Nekoga hrani mržnja, a nekoga ljubav i tu je ta bitna razlika.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari