Connect with us

Komentar

HRVATSKA: POLIZEISTAAT U SRCU MITTELEUROPE

Objavljeno

on

Pitanje – Je li Hrvatska pravna ili policijska država? – može se učiniti retoričkim, trivijalnim, neuljudnim, čak nepristojnim, jer je nedvojbeno pravna država! Sve govori u prilog tome, a ništa protiv! Ipak, postoje iznimke koje zamućuju pogled. Sitnice na rubovima vidnog polja koje mozak nije popunio podacima sukladnim onima u malenom središtu slike. Potvrđuju li te iznimke pravilo, ili pak pravilo raskrinkavaju kao privid ispod kojeg se naviruje mračna zbilja koja sugerira drugo pravilo, kako je RH sve samo ne pravna država, štoviše, punokrvna, ortodoksna i djelotvorna Polizeistaat?

[ad id=”68099″]

Na prvi pogled RH je pravna država. Pravna država je ona u kojoj se poštuje vladavina prava i zakona. Ima Ustav, zakone, podzakonske akte. Oni se provode. Prema njima se ravnaju njezini državljani. Ona kažnjava svoje one koji ih krše. One koji ih ne krše ona štiti i održava i zbrinjava. Na određen način RH funkcionira na svojim demokratskim ustavnim temeljima i načelima države blagostanja pod svim svojim vidicima.

piše: Kristijan Krkač/À Propos

No, što to zaista funkcionira? Državna i lokalna uprava koje su najveće u EU i koje najvećim udjelom generiraju korupciju i birokratizaciju? Javne kompanije, one u državnom i lokalnom vlasništvu, ili sa značajnim udjelom takvog vlasništva? Privatne kompanije koje jednim dijelom uspješno posluju jer posluju s tom i takovom državom? Pravosudni sustav koji na mjesečnoj bazi iznjedri barem jedan paradoksalan slučaj i odluku koja „pada“ na višim tuzemnim i međunarodnim sudbenim instancama? Sustav koji je nesposoban suditi optuženim počiniteljima najtežih zločina iz vremena totalitarizma počinjenih u ime tog totalitarizma? Medijski sustav kojim se upravlja iz jedne jedinstvene, iako vrlo složene mreže utjecaja? Na koncu i politički sustav kojim dominiraju dvije stranke, tj. jedna ZAJEDNICA i jedna PARTIJA koje i 25 godina nakon navodne uspostave netotalitarne vlasti obiluju članovima koji su obnašali relevatne službe totalitarnog režima? Ali mon Dieu, to  su samo „pojedinačni i izolirani slučajevi“! Just few rotten apples! Neke? Nekoliko? U redu. Koliko ih zaista treba biti e kako bismo kazali da država ne funkcionira kao država prava? Par? 10%? 33%? 51%? 66%? Pustimo „koliko“. „Kakvi“ trebaju biti ti slučajevi? Važni! U redu.

mitteleuropaČak i ako odbacimo sva ova retorička pitanja još uvijek nam na slici preostaje niz na prvi pogled slučajnih, nepovezanih i nevažnih slučajeva. Navedimo samo neke u nedavnom razdoblju, a takvih ima dostatno tijekom posljednjih 25 godina (o tome je li Hrvatska bila policijska država prije 1990. bespredmetno je raspravljati) koji su možda slučajni, nepovezani, nesustavni, ali zasigurno nisu nevažni.

Kako nazvati državu u kojoj ministar umutarnjih poslova najavljuje istrage i komentira ih u javnosti dok glavi odvjetnik DORH-a, ravnateljica USKOK-a i ravnatelj Policije doslovno šute? Kako nazvati državu u kojoj ministar financija najavljuje istrage i privođenja, a odgovorni za to ponovno doslovno šute? Kako nazvati državu koja je u samom vrhu EU po udjelu sive ekonomije, korupcije, birokratizacije i nepotizma? Kako nazvati državu koja ne štiti temeljna ustavom jamčena prava i ne progoni dokazane kršitelje tih prava? Na koncu, kako nazvati državu u kojoj se na obavijesne razgovore privodi ili „poziva“ državljane koji su bjelodano ostvarivali svoje demokratsko pravo na slobodu misli, govora i pisane riječi bez da su se ikako ogriješili o ustavna i zakonska ograničenja slobode misli i govora? Und so weiter, und so von.

To nisu važni slučajevi? Pitajmo žrtve nepotizma, birokratizacije, korpucije, sive ekonomije je li važno ili ne? Evo uskoro 100 godina nakon legendarnog predavanja u Münchenu 1919. godine, Max se bijesno okreće u grobu: „Nisam to mislio pod Politik als Beruf“.

Kako dakle nazvati takvu državu? Mogli bismo ju nazvati Bugarska. Ili Rumunjska. A mogli bismo ju nazvati i Hrvatska. Mogli bismo ju nazvati policijskom državom. Zašto ne? Što je u tome toliko loše? Republika Hrvatska: Polizeistaat u samom srcu Mitteleurope! Osim što bismo trebali izostaviti riječ „republika“. Jer bjelodano nije javna i zajednička stvar, nego privatna i pojedinačna stvar. Osim što bismo trebali izostaviti same sebe kao suverene te države.

Zašto ne bismo započeli od oprečne pretpostavke? Pretpostavke kako je Hrvatska bila i ostala policijska država? Dokažite mi da nije tako!

Kristijan Krkač/À Propos

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari