Pratite nas

Naši u svijetu

HRVATSKA ŠAPTOM PADE

Objavljeno

na

Znate onaj osjećaj kada vam se zamagli vid, izgubite pojam o prostorno-vremenskom kontinuitetu, polako vam postaje mučno i mislite da ćete svakoga trena izgubiti svijest?

vrtuljakNamjerno ponovno koristim alegoriju „ringišpila“ jer ipak najbolje prikazuje stanje nacije. Odustat ću ovoga puta od one kako propadamo u ponor, jer, majko mila, već smo davno trebali tresnuti o njegovo dno, a ovo je vrtnja bez kraja, strašnija od ikakvog propadanja upravo zbog tog svog kontinuiteta.

Provjerila sam prije početka zapisivanja onoga što mi se već tjednima vrti (opet taj glagol!) u glavi na svemogućem Googleu je li netko već koristio gore napisani naslov kako ne bih nesvjesno krala od drugih. Iako sam otkrila da je naslov već nekoliko puta korišten, jednostavno jedino taj naslov u potpunosti izražava ono što me toliko frustrira da se nakon dugo vremena apstinencije ponovno hvatam društvenih tema.

Dakle, kako to Hrvatska pade? I to šaptom. Zar ne živimo i dalje u suverenoj, samostalnoj Hrvatskoj? I zar ne bismo čuli i još uvijek slušali odjek pada drage nam domovine da je uistinu pala?

Upravo u tome i jest tragedija trenutka u kojemu živimo. Prejako huči motor vrtnje vrtuljka kojim se vrtimo. Prejako ječe otkucaji srca koji nam tutnje u glavi. Previše smo preokupirani vlastitom tragedijom i osjećajem mučnine da bismo primijetili što se oko nas događa. I tako ne shvatismo da Hrvatska šaptom pade!

I onda se jednom, osvrnuvši se oko sebe, uhvatite u stanju šoka, zatečeni činjenicom da je oko vas neobična praznina. Nema obitelji iz koje bar jedan član nije otišao u inozemstvo. Nema razreda u kojemu bar jedno dijete nije ili otišlo u inozemstvo ili ostalo s bakom i djedom jer su roditelji morali otići. Nema dana kada ne čujem da još netko odlazi.

Neki u inozemstvu, najčešće u Njemačkoj, vide svojevrsni El Dorado, Schlaraffenland, obećanu zemlju… Neki tek maštaju o skorom odlasku jer „tamo se ipak može živjeti od svoga rada“.

U zadnje mi se vrijeme sve češće javljaju bivši učenici koji su sada, silom prilika, ipak shvatili da im njemački jezik treba u životu. Odjednom imaju silnu volju i energiju naučiti jezik jer znaju da im je to ulaznica za donekle dostojanstven život u Njemačkoj.

Ne smatraju oni koji ostaju da su ti emigranti (jer to je jedini točan izraz za ljude koji se iseljavaju zbog posla i egzistencije) izdajice, izbjeglice, kukavice… Ne, oni koji ostaju, osjećaju svojevrsno divljenje i možda mrvicu zavisti što i sami nisu već otišli. Znaju da će onima koji su otišli tamo biti bolje, znaju da ovdje za njih budućnosti nema.

U lokalnim i državnim medijima sve su češći apeli za pomoć socijalno ugroženim obiteljima. Premda takvi pozivi uvijek završe reakcijom dobrih ljudi koji se time nerijetko tješe da bolje da oni pomognu drugima nego da je njima samima potrebna pomoć, sve je više i otvorenih napada nalik na linč.

Traži se krivnja onih koji traže pomoć jer sigurno su sami doprinijeli stanju u kojemu se nalaze. Ne daj Bože da je majka obitelji trudna ili da se radi o obitelji s puno djece. Komentari poput onoga da sigurno nikada nisu čuli za kontracepciju ili „Pa i ja bih htjela puno djece, ali imam samo dvoje jer i njima jedva priuštim najosnovnije.“, sve su češći. A sram koji potrebiti osjećaju pri tome još veći. Ionako su trebali skupiti hrabrosti za istup u javnosti. Da nisu dotakli dno, pomoć vjerojatno ne bi ni tražili.

Simptomatično je to da se smatra normalnim imati jedno ili dvoje djece jer si ne možete priuštiti više. To je nažalost postalo normalno, a ne alarmantno, znak za uzbunu. Jer stanje neke zemlje u kojoj njeni stanovnici nemaju dovoljno za ući u brak, za stambeno se situirati ili odgajati djecu pravi je znak za uzbunu, osim ako već nije prekasno.

Mladi ne mogu naći posao. Čak niti završen studij nije garancija zapošljavanja. Ono malo radnih mjesta u propaloj privredi i društvu, u kojemu se otvaraju samo još trgovine, unaprijed je određeno onima koji imaju dobro zaleđe. Situacija je toliko drastična da ćete rijetko kada povjerovati nekome da se zaposlio regularnim putem, bez veze. Čak i mjesto robovanja pripravnika za 1.600 KN teško je dobiti bez protekcije.

Oni koji imaju sreću raditi, jedva preživljavaju od onoga što dobiju. Troškovi života neprestano se povećavaju, a primanja ostaju ista ili se smanjuju. Čudi li onda činjenica što opet, po tko zna koji put u povijesti, postajemo narodom iseljenika?! Čudi li ili je logičan potez ljudi koji se bore za puko preživljavanje.

Vraćaju se novi emigranti kući za blagdane. Sa sjetom u očima, s tugom na licu obavljaju sve ono što im nalaže tradicija. Kao da time žele uvjeriti sami sebe da još uvijek pripadaju tu odakle su potekli. Nema veze što se tradicije mnogi od onih koji su ostali više ne drže.

Oni kojima su djeca ostala u Hrvatskoj, pripremaju teren za povlačenje istih van, traži se veći stan, upisuju se tečajevi jezika. Više se ne priča, kao što su nekoć prijašnje generacije emigranata pričale, o povratku u domovinu kada se zaradi dosta para. Prije se čuju izjave tipa: „Što će nam djeca ovdje živjeti, ovdje nema budućnosti za njih.“ Ostanak vani već je sada vrlo izvjesna stvar.

Spomenuh u jednom tekstu još jedan simptom. Čak i oni koji imaju stalni posao u državnoj ili javnoj službi, za koje mnogi smatraju da su svete krave, ostavljaju svoj posao ovdje i odlaze van. Ne vide u Hrvatskoj mogućnosti napredovanja, ne vide satisfakciju za razinu školovanja koju su teškom mukom stekli na našim sveučilištima.

Hrvatska ostaje bez svoga stanovništva. Hrvatska je kapitulirala. Nestala je nada u bolje sutra, nada u mogućnost promjene. Poput broda koji tone, ostaje bez svojih putnika, kapetana odavno nema na vidiku.

Tako je ljudski spašavati živu glavu.

Kako onda zamjeriti onima koji napuštaju brod koji tone?
izvor:Hrvatski Glas Berlina

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Župnik u Hrvatskoj Župi u New Yorku: Taj konzul koga nam šaljete ovdje nije dobro došao

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

Mir i dobro 
Ja sam fra Nikola Pašalić, ofm
Župnik u Hrvatskoj Župi u New Yorku

Poštovani gospodine Petešić, pišem ovo Vama u nadi da će ova moja poruka doći do predsjednika Vlada RH, gospodina Plenkovića.
Evo čitam i čudim se i ne mogu se načuditi imenovanju kojega je potpisao gospodin predsjednik Hrvatske Vlade, imenovanje Generalnoga Konzla RH u New Yorku…

Pa zar smo mi Hrvati ovoga dijela Amerike stvarno zaslužili da nam se imenuje takvoga čovjeka da surađuje sa Hrvatima-Amerikancima među koje spadam i ja, jer imam dvojno državljanstvo…

Je li ovo izjave s kojem će se taj Generalni Konzul doći predstaviti meni kao voditelju Hrvatske Župe koja broji više od 10 000 Hrvata u ovom Velegradu i okolici…????

“Kada je Donald Trump izabran za predsjednika Sjedinjenih Država, ne toliko me fascinira. Proteze, primitive, seksisti, ksenofobe, homofobe, lažljivci, neznalice i neznanja su svugdje što želite. Ono me fascinira toliko mnogo Amerikanaca da su podlegle onim najmanjim strastima i izabrali ga kao svog predsjednika. (kao što sam bio pozitivno fasciniran kada je Barack Obama izabran po prvi put.) Čini mi se da je suvremena liberalna demokracija dotaknula dno. Prostakuk, primitivizam, neznanje, neznanje, uz punu potporu suvremenih tehnologija, stekli su punu legitimitet u javnom izrazu. Očito će neko vrijeme u Americi, Europi i ostatku svijeta pronaći alate i načine uvjeravanja građana da je mnogo mudrije da države vode pametne, kompetentne i kompetentne ljude … ..”

Ova izjave je više nego zastrašujuća… dakle i ja spadam u te i takve, jer sam to slobodno mogu reći glasovao za predsjednika Trumpa…a i većina moji župljana…

U mojih 12 godina bivovanja u New Yorku, uz dužno poštovanje drugim Generalnim Konzulima, jedini koji je stvarno surađivao sa zajednicom bio je gospodin Petar Ljubičić i svak mu čast…

Taj dotični koga ste Vi izabrali i kojega nam šaljete ovdje, ne misleći s kim se on treba sastajati, i za koga ga šaljete ovdje nikako neće dobro doći u ovu našu zajednicu….s takvim mišljenjm, s takvim stavom, s takvim izjavam i takvim ponašanjem…

Danas dok smo proslavljali Stepinčevo u zajedništvu sa nadbiskupom Đurom Hranićem, dosta me mojih vjernika zapitalo: pa je li to moguće da nam se šalje, nakon mjeseci i mjeseci upražnjene stolice i jednostavne ne brige za Hrvate u ovom dijelu Amerike, takav čovjek, takvoga karaktera i takvoga znanja i iskustva i takvih pogleda na svijet…

Znam da je politika takva kakva jest… no strašno je čuti i vidjeti da se interesi iseljenih Hrvata i cijele Hrvatske stavljaju u drugi plan samo da bi se ostalo na vlasti… Zar nam nije bilo dosta “Vesne Pusić” i takvih koji su rušili sve ono što su moja braća, boreći se za Domovinu njih 5, stvarali…

Teško mi je gledati sve ovo…

Još jednom ponavljam…. takav čovjek s takvim ponašanjem sigruno nije dobro došao u našu zajednicu… niti ću ga ja kao župnik ove zajednici primiti dok se god ne ispriča za sve svoje izjave …

Uz pozdrave i želje da blaženi Kardinal Stepinac zagovara Sve Vas u našoj vlasti, da bi Vas Bog nadahnuo da stavite interese naroda i Domovine ispred osobnih i političkih intersa i intersa stranki.

fra Nikola Pašalić

Hrvatska zajednica u New Yorku pokrenula peticiju protiv imenovanja generalnog konzula

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hrvatska zajednica u New Yorku pokrenula peticiju protiv imenovanja generalnog konzula

Objavljeno

na

Objavio

Say NO to the appointment of Boris Blazekovic for Croatian Consul General in New York

Desetak tisuća Hrvata koji žive u New Yorku i okolici šokirano je  navodnim dogovorom Andreja Plenkovića i Ivana Vrdoljaka o HNS-ovom Borisu Blažekoviću kao budućem konzulu Republike Hrvatske u ovoj metropoli.

-Pa zar smo mi Hrvati ovoga dijela Amerike stvarno zaslužili da nam se imenuje takvoga čovjeka da surađuje sa Hrvatima-Amerikancima među koje spadam i ja, jer imam dvojno američko-hrvatsko državljanstvo – pita se jedan od brojnih predstavnika američko-hrvatske zajednice u New Yorku.

Više od samog odnosa brojnih hrvatskih iseljenika, tamošnje Hrvate brine kako će na sve to reagirati Amerikanci. Kao primjer navode jednu od objava Borisa Blažekovića na društvenim mrežama vezanu sa zemlju koja bi trebala pozitivno odgovoriti na ovakav Plenković-Vrdoljakov prijedlog.

Pokrenuta je peticija na change.org, uz popratno pismo Predsjedniku Vlade Plenkoviću:

Poštovani Premijeru Plenkoviću

Mi, hrvatski Amerikanci, pišemo ovu molbu jer smo zabrinuti načinom kako se rad Ministarstva vanjskih poslova odražava na naše živote, karijere i poslovne prilike u Sjedinjenim Državama i na naše odnose s domovinom, Hrvatskom. Već dugi niz godina svjedočimo naporima da se stvore bliskiji, bogatiji i angažiraniji odnosi između hrvatske dijaspore u SAD-u, Republike Hrvatske te hrvatskih tvrtki i institucija. Mnogo puta je prepoznato da su Amerikanci hrvatskog podrijetla ogromna i utjecajna skupina, ali nedovoljno iskorištena u odnosima SAD i RH… Svjedoci smo i situacije u kojoj su zemlje usporedive ili čak i manje veličine i geopolitičke važnosti od Hrvatske, nadmašile Hrvatsku u mnogim bilateralnim odnosima; od svakodnevnih, ali važnih ugovora poput poreznih ugovora (Slovenija) pa sve do jedan na jedan poslovnih sporazuma poput memoranduma o razumijevanju između srbijanske vlade i američkog tehnološkog diva Cisca.

Počnimo raditi na ovim principima:

1) Međusobno poštovanje; smatramo da bi organizacije dijaspore trebale imati glas u procesu unapređivanja diplomatskih predstavnika. Ključno osoblje trebalo bi biti profesionalno i sa dokazanim rezultatima u interakciji s dijasporom i zemljom domaćinom. Bez podrške dijaspore, bit će teško postići ciljeve koji čine bitnu razliku i napredak.

2) Usklađena stajališta o otvorenim pitanjima trebala bi usredotočiti ograničene resurse i energiju na najzanimljivije projekte.

 U svjetlu,

– prošlih nastupa,
– propuštenih, ali i budućih mogućnosti,
– nedostatka inicijative i nedavnih zastoja UN-a,
– i aktualne nominacije diplomata za ključno mjesto u New Yorku,

S poštovanjem Vas molimo da ozbiljno ponovno razmislite o vašem nominiranom kandidatu. Osim toga, također Vas molimo da uzmete ovu jednostavnu platformu kao temelj za izgradnju budućnosti koja će konačno ispraviti praznine zbog godina zanemarivanja. Imamo nove generacije Hrvata spremne za kormilo. Dajmo im prilike i dajte im odgovornosti i resurse da bi postigli uspjeh.

Radujemo se novom putu u odnosima, a koji već odavno kasni. I nadamo se da će Ministarstvo vanjskih poslova prestati s političkim aktivnostima i usredotočiti se na misiju, koja će biti: rad za budućnosti Hrvatske.

Izvorna verzija:

Dear Prime Minister Plenkovic,

We, Croatian Americans, are writing this petition because we are concerned about how the work of the Ministry of Foreign Affairs reflects on our lives, careers, and business opportunities in the United States and on our relations with our ancestral homeland, Croatia.

For many years now we have been witnessing efforts to get closer and richer and more engaged relations between the Croatian diaspora in the US, the Republic of Croatia and Croatian businesses and institutions. It has been recognized many times that Americans of Croatian descent are a huge and impactful yet underutilized resource in US/Croatian relations. As you know many individuals in the US have opened important doors for Croatia in the US, have provided irreplaceable contacts between businesses on both sides of the Atlantic, and  are permanently engaged in furthering these relations. We had many valuable interactions with professionals from the Ministry of Foreign Affairs as well as the Government and Presidency of Croatia.

At the same time, however, we have more than once witnessed a lack of vision, strategic thinking, and in extreme cases a lack of professionalism. We are also witness to a situation where countries comparable or even smaller  in size and geopolitical importance have outpaced Croatia in many bi-lateral fronts; from mundane but important treaties like a tax treaty (Slovenia) to one on one business agreements such a memorandum of understanding between the Serbian government and US tech giant Cisco. Or the example of Bosnia and Herzegovina which has been designated a beneficiary country under the United States Generalized System of Preferences (GSP) program. Meanwhile, Croatian diplomats were not present at important bilateral US/Croatian meetings or completely miss to address and counteract public events staged by competitors of the Republic of Croatia. We have this sinking feeling that the Ministry of Foreign Affairs instead of being ahead of the ball, and actively working on important issues for both communities are rather sitting passively and only reacting once the damage has been done.

We believe there are ways to start an effort in fixing this situation. And to that end we propose the following points of concern by the US diaspora. This approach might as well serve as a model for other Croatian communities around the world. Let’s start working towards these principles:

1) Mutual respect, we believe that diaspora organizations should have a voice in the diplomatic representatives pre-vetting process. The key staff should be professionals with a track record of interacting with the diaspora community and the host country. Without the backing of the diaspora community it will be hard to accomplish goals that make a difference.

2) Aligned views on open issues, should focus the limited resources and energy to the most impactful projects. Subsequently, these issues should have clear owners whose personal agendas are identified and egos or political affiliations set aside.

3) Professionalism and a distinguished track record of achieving key goals should be a minimum requirement for staff in key positions. These people make significant contributions and should be able to display leadership and professionalism in representing Croats and the interests of the Republic of Croatia.

In light of,

– past performance,
– of missed, but also of future opportunities,
– the lack of initiative, and the recent UN setback,
– and of a current nomination being floated for the key post in New York,

We respectfully ask you to seriously reconsider such a nomination. In addition, we also ask you to take this simple platform as the basis for building a future which will finally correct the gaps due to years of neglect. We have a new generation of Croats ready to take the helm. Let’s provide them with opportunities and give them responsibilities and resources to make them successful.

We are looking forward to this new journey which is long overdue. And we hope that the Ministry of Foreign affairs will cease its political activities and focus on the mission, which is to: stay ahead of Croatia’s future, work closely with partners, and keep an array of options for engaging detractors.

Peticiju možete potpisati ovdje: change.org

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari