Pratite nas

Događaji

Hrvatska se Dubrovnikom diči

Objavljeno

na

Dubrovnik je 17.05. veličanstveno ugošćen u gradu ispod Madonnine, u prostorijama koje čuvaju najcjenjeniju riznicu pisanih djela, u Nacionalnoj knjižnici Braidense.

Program posvećen perli Jadrana, osmislio je njen zaljubljenik i rizničar, profesionalni milaneški odvjetnik gospodin Cristiano Pambianchi. Kroz priču su nam ponuđeni raznoliki interesni, povijesni i kulturni detalji triju dubrovačkih velikana Marina Držića, Ivana Gundulića i Ruđera Boškovića. Veoma interesantnu priču ponudio nam je Silvio Zilotto, prevoditelj i profesor hrvatskog jezika, Hrvat u srcu i u krvi, koji iskreno njeguje baštinu koju nasljeđujemo i prepuštamo novim generacijama. Zamislite: Silvio je proučavao književna djela u kojima izazov nije običan hrvatsko-talijanski prevod nego književna djela pisana na drevnom hrvatskom jeziku!

ragusa2

Suorganizator ovo vrhunskog događaja i ideator programa su Predsjednica Hrvatske Zajednice u Milanu, gospodja Snježana Hefti i istoimena izdavačka kuća, oboje već duže od trideset godina doprinose postojanju prijateljskog dijaloga dviju obala.

O Dubrovniku u vremenskom okviru govorio je opširno profesor Slobodan Prosperov Novak, no ja to sažimam kroz nekoliko poruka:

U Dubrovniku ne možeš živjeti u Tvom vremenu. U Dubrovniku ne možeš živjeti u Njegovom vremenu. U Dubrovniku možeš živjeti samo u vremenu Bez-vremena. I zatim, Dubrovnik može postojati samo u okviru Hrvatske, Dubrovnik ne može biti ničija pista za polijetanje. Hrvatska je posebna jer svojim Dubrovnikom šalje danas, isto kao što je to radila stoljećima, poruku ovalnog oblika sjevera i juga, poruku u kojoj je osjetna cijelina dviju obala Jadrana, a molekule te poruke su dubrovačka kultura jučer i danas. Ovaj vrhunski događaj je intiman i prijateljski trenutak zahvale drevnom Dubrovniku za kulturnu ostavštinu koja je i danas krilo našeg suživota.

milanoo

[ad id=”93788″]

Posljednji govor posvetio je ‘Boškoviću-europskom znanstveniku’ milaneski astrofizičar Elio Antonello koji je počastio brojne pristigle otvorivši muzej observatorija iznimno jučer poslijepodne i omogućio razgledavanje vlastoručne Ruđerove korespondencije iz godine 1781 sa engleskim astrolozima, prigodom otkrivanja planeta Uran.

U večeri kulture i ljepog nije mogao izostati glazbeni ‘začin’ dubrovačkih prvih dama, pianistice Ivane Marije Vidović (direktorica Epidaurum Festivala) i mezzosopranistice Diane Hilje HNK Zagreb sa izvodbama Elene i Luke Sorkočević – Sorgo.

Posebna zahvala direktorici knjižnice Braidense dr. Maria Goffredo, koja je stavila na raspolaganje blago knjižnice.

Avvocato Panbianchi posvetio je događaj ispod Madonnine trogodišnjem sinčiću Nicolasu i hrvatskom šestogodisnjem dječaku Janu Kramariću jer, kaže to Pambianchi Andrićevim riječima: “gradimo mostove jer se nada uvijek nalazi na drugoj strani”.

Hvala svima, Hrvatska se Dubrovnikom diči!
Bianca Misura
Milano, 18 svibnja 2016

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Na Bilima obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima

Objavljeno

na

Objavio

foto: Kamenjar.com

Ukopom posmrtnih ostataka neidentifiranih žrtava iz Drugog svjetskog rata u subotu je u mjestu Bilama kod Mostara obilježen Europski dan sjećanja na žrtve nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva.

Na komemoraciji je kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića bio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te saborski zastupnik Božo Ljubić, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.

Grlić Radman je novinarima izjavio kako je potrebno njegova kulturu sjećanja na žrtve. “Ovdje smo došli na dan žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, pokloniti se, odati počast i iskazati pijetet žrtvama. Moramo njegovati tu kulturu sjećanja kako se takve stvari više nikada ne bi dogodile“, rekao je šef hrvatske diplomacije.

Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić istaknuo je da su se brojni vjernici okupili kako bi probudili “svijest i odgovornost te poštovanje prema žrtvi koja je napravljena zbog vjere, naroda i rodne grude”.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata – foto: kamenjar.com

Dodao je kako je jedna od takvih žrtava bio i kardinal Alojzije Stepinac koji je javno osuđivao zlo, što njegovi protivnici nisu željeli čuti.

Kardinal Puljić je istaknuo kako će 20. stoljeće ostati najkravije zbog ratova, ali i “vladavine tiranije fašizma, nacizma i komunizma”.

“Jedni su terorizirali u ime naroda i države, u ime nacije, a drugi radničke klase i svete revolucije. Ovdje ne uspoređujem zlo, jer ga ne treba uspoređivati. Tko god brani takve stavove, on je sudionik u zločinima. Nažalost, u brojnima je ostao duh tog mentaliteta“, istaknuo je.

Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović smatra kako se i danas Hrvati u BiH suočavaju sa sličnim iskušenjima kao u vrijeme totalitarizma.

“I danas se želi iz ustava izbrisati nešto što je hrvatsko. To su željeli i 1945. Zaštiti to je zadaća nas u vlasti i politici. To se nikada neće dogoditi”, rekao je Čović.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 uzdiže Groblje mira, spomen-područje za sve pobijene katolike Hrvate.

Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva. – foto: kamenjar.com

Po podacima Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH, na području Hercegovine je tijekom i potkraj Drugog svjetskog rata poginulo ili ubijeno 20.000 Hrvata.

Europski parlament je posebnom rezolucijom odredio da se 23. kolovoza obilježava Europski dan sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Govor akademika Željka Reinera na Lepoj Bukvi 23. kolovoza 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Govor potpredsjednika Hrvatskoga sabora i izaslanika predsjednika Hrvatskoga sabora akademika Željka Reinera obilježavanju Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava na Macelju 23. kolovoza 2019.:

Poštovani

– predsjedniče Udruge Macelj 1945., gospodine Zdravko Čepo,

– izaslanice Predsjednice Republike Hrvatske, gospođo Anamarija Kirinić

– izaslanice predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospođo Zdravka Bušić,

– poštovani uzvanici,

čast mi je i zadovoljstvo da vas mogu pozdraviti u ime predsjednika Hrvatskoga sabora i u svoje osobno ime u prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava kojeg obilježavamo slijedom Deklaracije Europskog parlamenta donesene 23. rujna 2008. godine o proglašenju upravo 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Taj je datum odabran jer je 23. kolovoza 1939. godine potpisan pakt o nenapadanju između nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog saveza, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi, dakle bjelodano se pokazala zapravo istovjetnost dva totalitarna, i u biti gotovo identična, režima – nacističkog i komunističkog. Ovaj datum obilježavamo i zbog činjenice da je slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu donesene 2. travnja 2009. godine, Hrvatski sabor 2011. godine proglasio upravo taj dan spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Republici Hrvatskoj. Takvi su režimi u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim zemljama, doveli do strašnih tragedija, kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te progona i ubijanja političkih neistomišljenika ili naprosto onih drugačije nacije ili vjere.

Zato je osobito važno ukazivati na uzroke nastanka i na tragične posljedice vladavine nedemokratskih režima, nacističkog, fašističkog, ustaškog komunističkog i drugih. Suočavanje s prošlošću, pijetet prema žrtvama i obrazovanje mladih o zločinima totalitarnih režima imperativ je kojim se moramo trajno voditi, i to ne zbog prošlosti, jer mrtve na žalost ne možemo oživjeti, već zbog budućnosti.

Osuda nacističkog i ostalih totalitarnih režima i njihovih zločina neprijeporna je tekovina suvremenoga demokratskog društva pa svako pozitivno pozivanje na njih u javnom prostoru izaziva osudu demokratske javnosti, što ponegdje uključuje i zakonske sankcije. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da su strašni zločini i kršenja ljudskih prava činjeni i za vrijeme komunističke vladavine, ne samo neposredno nakon drugog svjetskog rata nego konstantno, sve do sloma komunizma. O tome govori Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine. I oko ovog mjesta na kojem sada stojimo, razasute su kosti tisuća nevinih ljudi koje su komunisti pobili nakon završetka rata i bez suda, a svatko ubijen bez suda je po definiciji nevin.

Činjenica je da postoji pogubna i ničim opravdana asimetrija između dobro poznatih zločina nacističkog, fašističkog i ustaškog režima koji su odavno javno osuđeni te dugo prikrivanih i gotovo neistraženih, komunističkih zločina. O tim se zločinima desetljećima nije smjelo niti govoriti, dapače u početku je njihovo spominjanje značilo smrt, pa i za njihove najbliže, koji su ih makar htjeli oplakati ni ne znajući gdje leže kosti njihovih najdražih, kasnije je to značilo zatvor ili neku drugu kaznu, dok je još kasnije na sve to silom nametnut veo zaborava. Zloćudna asimetrija očitovala se i u tome što je zločince koji su strahote radili u ime jednih totalitarnih režima najčešće stigla zaslužena kazna a ti su režimi nedvosmisleno osuđeni, dok su zločinci drugog režima – onog komunističkog, umjesto zaslužene kazne, dobivali odličja, stanove i vile otete svojim žrtvama, napredovali u svojim karijerama i stizali na vrhunske položaje ne samo u politici i vojsci već i u upravi, gospodarstvu, sveučilištima. A kao što je svaka nevina žrtva jednaka i trebamo joj odati pijetet, tako je i svaki zločinac jednak, bez obzira kojem režimu on pripadao i kojim razlozima i ideologijama on ili oni koji to čak i danas brane, pokušavaju opravdati zločin. A nemojmo se zavaravati, takvih itekako ima još i danas.

Stoga je važno naglasiti da ne smijemo dopusti relativiziranje i banaliziranje, a pogotovo ne opravdanje bilo kojeg zločina. Nema takvoga političkog cilja koji bi opravdao ubijanje i jednog čovjeka a kamo li desetke tisuća. Ti su ljudi zločinci i bezbožnici. Jer sve velike monoteističke religije to osuđuju. Zar ne piše u Svetom pismu Peta Božja zapovijed: „Ne ubij“? Zar ne piše u Kur’anu Časnom u suri Al-Ma’ide 32 “Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao“. Zar ne piše u Mišni, odnosno Talmudu 4:9 „Tko ubije čovjeka kao da je ubio čitav svijet“?

Teško je vjerovati da je 20. stoljeće bilo doba najvećih znanstvenih, medicinskih i tehnoloških postignuća, ali i najkrvavije stoljeće modernoga doba. Znanost su zadužili europski velikani poput Alberta Einsteina, Marie Curie, Alexandera Fleminga i desetci drugih, dok su u isto vrijeme dvojica europskih diktatora Staljin i Hitler, ali i niz njima sličnih, odgovorni za smrt više od 100 milijuna ljudi. Životi onih među nama koji su preživjeli dva svjetska rata i Domovinski rat zasigurno nisu obilježeni samo znanstvenim postignućima 20. stoljeća već upravo boli, patnjom i gubitkom. Zbog njih i njihovih potomaka osobito je važno da trajno podsjećamo na zločine totalitarnih i autoritarnih režima.

Ove godine obilježavamo i 30. obljetnicu pada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi i pada Berlinskog zida. Koristim ovu prigodu da naglasim važnost sjećanja i obilježavanja događaja koji su doveli do dugo iščekivane demokracije u nas. Hrvatska je na težak način krvlju svojih najboljih sinova i kćeri stekla svoju neovisnost i slobodu pobijedivši velikosrpske agresore koji su također bili vođeni nacionalsocijalističkom ideologijom i stoga je obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava u nas možda još i važnije nego u nekim drugim zemljama: podsjetnik na tešku i krvavu nedavnu prošlost, upozorenje da izopačena ljudska psiha, pohlepa za tuđim i zloća uvijek mogu ponovo u crno zaviti svaku državu. Stoga na to moramo sustavno podsjećati, zalagati se za mir, dijalog i zajedništvo. Daj Bože da se to više nikada ne ponovi!

Čuvao Vas sve dragi Bog, čuvao nas od zla ovakvih režima i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku.

Macelj – najveće stratište žrtava komunističkog režima nakon II. svjetskog rata na području Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari