Connect with us

Naši u svijetu

Hrvatska šuti, a Crna Gora otima Bokeljsku mornaricu

Objavljeno

on

Predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček danas je u svom
govoru, a na molbu Zajednice bokeljskih Hrvata upozorio da je Crna Gora
nominirala Bokeljsku mornaricu pred UNESCO-om kao crnogorsko
nematerijalno kulturno dobro kako bi je posve istrgnula iz korpusa
hrvatske baštine i katoličke tradicije te da će, kako je najavljeno, na
Konferenciji Komiteta za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a u
Parizu Bokeljska mornarica biti proglašena dobrom čovječanstva, prvim
takve vrste iz Crne Gore.

Otimanja iz memorije hrvatske baštine ovih tradicija, kao i na hrvatsku
autocenzuru. Osobito smo ukazivali, a danas je, nažalost, to iznova
aktualizirano, kako je bitno voditi brigu o tome upravo na onim
područjima gdje su Hrvati starosjedilački narod, kao i na onom
političkom prostoru s kojim su Hrvati ušli u jugoslavenske političke
zajednice 1918., poput Srijema i Boke Kotorske. Upravo je u područjima u
kojima su Hrvati starosjedilački narod, provođeno sustavno naseljavanje
drugih naroda, kako ne bi poslije 1945. došlo do referenduma. Ti
prostori su bez ijednog pravno-političkog akta izglasanog od strane
tadašnjih komunističkih hrvatskih političkih tijela predani tadašnjoj SR
Crnoj Gori.

U zaštiti Bokeljske mornarice, kao hrvatske nacionalne baštine izvan
granica RH, Hrvatska je, kao članica EU-a s visokim standardima zaštite
nacionalnih manjina, pokazala, nažalost, nedostatak vizije i jasne
politike. Nesnalaženje i propusti Republike Hrvatske, prije svega
njezine vanjske politike, kroz djelovanje Minstarstva vanjskih poslova i
europskih integracija i Ministarstva kulture i medija rezultirao je
izostankom zaštite interesa hrvatske nacionalne manjine te pogodovalo
ubrzanom procesu asimilacije, odnosno „crnogorizacije“ preostalih
članova manjinska autohtone zajednice.

Začuđeni smo kako Ministarstvo kulture i medija, kroz cijeli niz
hrvatskih vlada, nije sustavno reagiralo na otimanje hrvatske baštine i
preimenovanje Pomorskog muzeja Kotor u Pomorski muzej Crne Gore (zgrada
je donacija kotorskog biskupa, a prvi postav od Bokeljske mornarice). A
sada se nedostatno djeluje u sprječavanju crnogorskog otimanja naše
baštine, iako je nota bene Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna uvrstilo na listu
nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i u Registar kulturnih
dobara. Isto ono nematerijalno dobro koje je Crna Gora nominirala kao
vlastitu baštinu.

Potrebno je stoga spriječiti:

memoricid (uništavanje povijesne svijesti pripadnika manjinskog
naroda, njihovih tradicija, etnografskog i etnološkog naslijeđa),
kulturocid (proglašavanje kulturne baštine manjine baštinom
većinskog naroda),
lingvocid (zatiranje materinskog jezika manjine),
edukocid (pripadnicima manjine otvaranje škola na materinskom
jeziku).

Činjenica je da Hrvati u Crnoj Gori još uvijek nemaju ustrojeni
manjinski školski sustav, nemaju Institut za istraživanje hrvatske
baštine na području Crne Gore, a nemaju ni proporcionalnu zastupljenost
prema kulturnoj baštini u kulturnim institucijama.

Hrvatska je država,
usprkos neispunjavanju svih gore navedenih premisa na ispunjavanje kojih
se Crna Gora obvezala, iznova pokušavala zajednički nominirati dio
hrvatske kulturne nematerijalne baštine izvan sadašnjih političkih
granica, ali i baštine velike zajednice Hrvata Boke kotorske koji isti
fenomen obdržavaju od sedamdesetih godina 19. stoljeća u Splitu i drugim
hrvatskim gradova, znajući da je preko pola stoljeća Bokeljska mornarica
imala sjedište u Zagrebu (admiral Vladislav Brajković je upravljao
Bokeljskom mornaricom iz Zagreba). Hrvatska država nije reagirala na
istupe Crne Gore na stranim izložbama na kojima se hrvatska kulturna
baština predstavljala kao crnogorska. Lista otete hrvatske kulturne
baštine duga je, dovoljno je spomenuti samo Zmajevićeva palaču, treći
Gospin otok u Boki – Žanjica npr.

Kada je o Bokeljskoj mornarici riječ, otežavajuća je okolnost i
djelovanje Uprave Bokeljske mornarice Kotor te osobito gospodina Antona
Sbutege kao admirala (čije je političko djelovanje pridonijelo rasipanju
hrvatskog biračkog tijela u Crnoj Gori pred posljednje izbore) koji su
proveli višegodišnji proces crnogorizacije Bokeljske mornarice, te isto
tako, i dekristijanizaciju funkcije Bokeljske mornarice. Njezina se čija
se nominacija trebala obaviti po uzoru na nominaciju Feste sv. Vlaha,
kao Tripundanske svečanosti, koje su dio katoličke i hrvatske baštine
Kotora i Boke kotorske.

Stoga, u trenutku još jednog udarca hrvatskom narodu Boke, držimo da je
hitno potrebno provesti ustrojavanje posebnog dijela Ministarstva
kulture za hrvatsku prekograničnu baštinu na hrvatskim povijesnim
područjima u kojima su Hrvati starosjedilački narod, a ne dijaspora –
Srijem i Boka kotorska (u kojoj su Hrvati u statusu nacionalne manjine
na svom starosjedilačkom prostoru) i Bosna i Hercegovina (u kojoj Hrvati
imaju status konstitutivnog naroda), kao i za hrvatsku baštinu u drugim
državama, poput baštine Dubrovačke Republike u Italiji i Turskoj.

Na taj
bi se način postiglo puno inkorporiranje baštinske cjelovitosti u
sagledavanju integralnoga hrvatskog kulturnog i duhovnog prostora koji
se sada nalazi izvan političkih granica Republike Hrvatske, poštujući
pritom političke i povijesne stvarnosti suvremenih europskih standarda.
Hrvati Boke s njihovom kulturnom i tradicijskom baštinom Crnoj Gori
predstavljaju most prema Zapadu. Uz to, Republika Hrvatska, sukladno
međunarodnim ugovorima, mora zaštititi preostalo hrvatsko stanovništvo i
njegovu kulturu, te zahtijevati da Crna Gora ispoštuje međudržavne
ugovore i uspostavi autonomni hrvatski školski sustav, kao i institucije
za istraživanje hrvatske kulturne i znanstvene baštine. Sve je ovo
minimum, osobito kada znamo da država Crna Gora, kao agresor, nije
platila nikakvu ratnu odštetu Republici Hrvatskoj.

I na poslijetku, Bokeljska mornarica u Hrvatskoj organizirana je putem
hrvatskih bratovština (HBBM809 Zagreb, Rijeka, Split, Pula i Dubrovnik)
sa stoljetnom tradicijom održavanja proslave sv. Tripuna u Zagrebu,
Splitu, Rijeci, Puli i Dubrovniku. Održavanje žive tradicije bokeljskih
Hrvata u Republici Hrvatskoj, kroz postrojavanje odreda i postavljanje
kola sv. Tripuna, omogućilo je da se bokeljske Hrvate danas percipira
kao etničku skupinu koja i dalje postoji na ovim prostorima. Upravo se
kroz ovu bratovštinu bogate povijesti jednog kraja i naroda, jedino
mogao zaustaviti nemilosrdni proces memoricida i kulturocida ove
preživjele skupine najjužnih pripadnika hrvatskog naroda.

Uznapredovali
postupak crnogorizacije donekle je osujećen snažnim djelovanjem članova
Zajednice bokeljskih Hrvata iz Republike Hrvatske, Hrvatskih bratovština
Bokeljske mornarice 809, te hrvatskih domoljuba i prijatelja Bokeljske
mornarice.

Sad je potrebna hitna i učinkovita reakcija hrvatskih vlasti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

error: Hvala!!