Pratite nas

BiH

Hrvatska treba povećavati proizvodnju, a ne smanjivati potrošnju!

Objavljeno

na

Ljubo_JurcicHrvatska treba povećavati proizvodnju, a ne smanjivati potrošnju. Veća potrošnja je i znak većeg standarda vlastitih građana. Glavni cilj ekonomske politike je povećanje standarda vlastitih građana kroz podizanje nacionalnog dohotka, što se ostvaruje povećanjem domaće proizvodnje i zaposlenosti.

Povećanje proizvodnje ne ide bez povećanja potrošnje, a povećanje potrošnje ne ide bez povećanja dohotka. Danas nema dileme: je li prije bilo povećanje proizvodnje i dohotka pa onda povećanje potrošnje, ili obrnuto –  je li povećana potrošnja povukla proizvodnju i zaposlenost?

Povijest je pokazala ovo drugo: povećanje potrošnje je povuklo proizvodnju i potaknulo industrijsku revoluciju, a nakon toga su dohodak zarađen u proizvodnji i kreditiranje dodatno povukli proizvodnju.

Hrvatska nema preveliku potrošnju, niti je ikad previše trošila – a politika smanjenja potrošnje je opasna politika za Hrvatsku. Hrvatska ima premalu proizvodnju, i to proizvodnju daleko ispod svojih mogućnosti. Hrvatska je po potrošnji na samom dnu Europe i to je dodatni razlog zašto se ne smije ići s mjerama koje dodatno smanjuju tu potrošnju.

Prema kupovnoj moći, hrvatski dohodak po stanovniku (15,700 eura) je samo ispred rumunjskog (12,800 eura) i bugarskog (12,00 eura), ali je iza grčkog (19,200), portugalskog (19,400), slovačkog (19,400), slovenskog (21,400) ili španjolskog (24,400).

 Kako su procjene da će ove godine Bugarska ostvariti gospodarski rast veći od 1% , a Rumunjska veći od 2%, a da će hrvatsko gospodarstvo nastaviti padati, znači da Hrvatska klizi prema dnu Europe, dok ove dvije zemlje koje su zasada iza nas, su na uzlaznoj putanji i idu prema većem životnom standardu. Uzrok takve hrvatske situacije nisu neke prirodne katastrofe niti vanjski utjecaji od kojih se Hrvatska nije mogla zaštititi, već pogrešna ekonomska politika.

Poruka da Hrvatska previše troši pa se nalazi u krizi, možda dolazi iz prividne sličnosti s „pregrijanim gospodarstvima“  kod kojih se krize  očitovale kroz veću stopu inflacije. To su situacije u kojoj su skoro svi gospodarski kapaciteti uposleni uz nisku stopa nezaposlenosti.

 Politika u želji da poveća nacionalni dohodak a bez  tehnološkog napretka, „olabavi“ malo fiskalnu i monetarnu politiku i poveća potražnju (novčanu masu), što uz nemogućnost povećanje proizvodnje (jer gospodarstvo već radi punim kapacitetima) ne dovodi do realnog rasta nego do većih cijena, odnosno inflacije.

 U toj i sličnim situacijama, potrebna je politika „hlađenja“ gospodarstva što se radi smanjenjem potrošnje (restriktivnom fiskalnom, monetarnom i dohodovnom politikom). U Hrvatskoj je potpuno obrnuta situacija. Hrvatsko gospodarstvo nije „pregrijano“ nego „pothlađeno“. Njemu treba obrnuta ekonomska politika, ne za „pregrijano“ nego za „pothlađeno“ gospodarstvo.

 Pretjerano usredotočivanje na proračunski deficit odvuklo je pozornost od osnovnog posla Vlade, a to je povećanje proizvodnje i zaposlenosti. Nije samo problem prekomjerno isticanje proračunskog deficita nego je još veći problem nedostatak razvojne politike.

 Na razvojnu politiku, politiku dizanja proizvodnje i stvaranje radnih mjesta i smanjenje nezaposlenosti, vlade razvijenih zemalja i zemalja koje se razvijaju troše preko 80% i energije i vremena. U Hrvatskoj niti jedan posto. I to je temeljni hrvatski problem: nepostojanje sustavne razvojne politike, a ne prevelik deficit ili prevelika potrošnja. Deficit i javna potrošnja, odnosno javni dug su posljedica, a ne uzrok.

 Zaustavljanje krize i gospodarski rast mogu se jedino ostvariti sustavnom ekonomskom politikom kojom se povećava nacionalni dohodak, a time i proračunski prihodi uz iste ili manje porezne stope. To je jedini način na koji se može dugoročno stabilizirati hrvatsko gospodarstvo i hrvatski deficiti.

 Mjere koje sada hrvatska vlada koristi, možda i s dobrom namjerom, spadaju u administrativne, a ne u ekonomsko političke mjere, i rijetko dovode do željenog cilja. Ako bi se u jednom trenutku i ostvario taj cilj (deficit manji od 3% BDP), on bi vrlo kratko bio održiv, a to bi bilo na račun povećanja siromaštva hrvatskih ljudi, s još slabijim mogućnostima za gospodarski oporavak.

 Razvojna politika  spada u najsloženije ekonomske politike, a njena složenost se još povećava ako se mora raditi u uvjetima krize, tako da pojedinačne mjere, bez sustavnog pristupa rezultiraju još lošijim rezultatom.

 Katastrofa hrvatske ekonomske politike još je jasnija ako se znaju hrvatski proizvodni potencijali kojima se može postići dvostruko veća i proizvodnja i potrošnja. Jedino što nedostaje je sustavna ekonomska politika i gospodarski sustav koji je prilagođen održivom iskorištavanju tih proizvodnih potencijala. 

politikaplus.com / kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Pet migranata provalilo u kuću u Čapljini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Pet migranata provalilo je u obiteljsku kuću u središtu Čapljine, potvrđeno je za bljesak.info u PU Čapljina. Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Migrante je u subotu u poslijepodnevnim satima zatekao vlasnik kuće (u kojoj inače nitko ne boravi), kako spavaju na krevetima.

Pored razbijenog prozora oštetili su ulazna vrata na sobi, kao i dvorišna vrata kuće. U kući su boravili nekoliko dana, a iza sebe su ostavili materijalnu štetu i veliki broj boca od alkoholnog pića koje su konzumirali.

Policija je izvršila očevid i legitimirala migrante, koje je potom pustila, a koji su se uputili u središte Čapljine.

Ovo nije prvi put da se u Čapljini događaju incidenti sa migrantima. Prije mjesec dana skupina migranata također je provalila u obiteljsku kuću gdje ih je pronašao vlasnik kuće.

Prije toga u jednom caffe baru u Čapljini dva su migranta ukrala mobitel ženskoj osobi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je sve do sada uništio Komšić?

Objavljeno

na

Objavio

Treće nametanje Željka Komšića za predstavnika Hrvata iz Federacije BiH u Predsjedništvu BiH zaoštrilo je ne samo međustranačke i međuentitetske nego i onako ne baš primjerene međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.

Ako je suditi i po retorici i svemu što se događa na i oko konstituirajuće sjednice novoizabranih članova Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, Srbina iz entiteta Republika Srpska te praktično dva bošnjačka člana iz Federacije BiH, nekadašnjeg pripadnika tajne bošnjačke policije AID Šefika Džaferovića i Željka Komšića, bez legitimiteta naroda, u čije ime je zauzeo najvišu funkciju u izvršnoj vlasti, od završetka rata 1995.pa do danas, rijetko kada sa su bile veće političke tenzije, piše Slobodna Dalmacija u prilogu Spektar.

Sama inauguracija novih članova Predsjedništva BiH bila je tek uvertira da će funkcionirati poput rogova u vreći. Prvi detalj koji je svima upao u oči jeste činjenica da se nikada do sada nije dogodilo da su najviši politički i vjerski predstavnici jednog od tri naroda bojkotirali svečanu sjednicu. Međutim ovaj puta doskorašnji hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović nije htio biti ni u zemlji, a kamoli na svečanoj sjednicu sjednici u društvu sa njegovim nasljednikom Komšićem.

Uzoriti kardinal Vinko Puljić, također, nije želio biti nazočan inauguraciji. Za razliku od Čovića on je javno i jasno iznio svoje razloge. Kardinal Puljić je otkrio kako nije mogao proći preko uvreda koje je doživio od Komšića, čiji izbor je nazvao zakonski nepravednim, da bi nakon toga od Komšića dobio uvrede i moralne prodike te etiketu nacionaliste i fašiste. Onako kako su to radili komunisti u bivšem sustavu, to je „predsjednik građanin“ udijelio kardinalu.

Također, nije dugo trebalo čekati na prve nesporazume nakon „svečane“ inauguracije. Prvi sukob na relaciji Dodik- Komšić – Džaferović dogodio se već prigodom predaje vjerodajnica od strane novoimenovanog veleposlanika Srbije u BiH Aleksandra Đorđevića predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u zgradi Predsjedništva BiH. Naime tamo se na nezadovoljstvo Komšića i Džaferovića ukazala i vidno, po prvi puta,i zastava Republike Srpske.

Sukob zbog zastave RS

Taj čin isticanja zastave entiteta Republike Srpske razljutio je Džaferovića i Komšića, da bi, pod okriljem noći, a po naređenju Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva BiH zastava uklonjena. Dodik je noćno uklanjanje zastave RS ispred njegovog ureda u zgradi Predsjedništva ocijenio nedopustivim i skandaloznim činom koji, što po njemu, predstavlja pokušaj Džaferovića i Komšića da mu pošalju poruku da tamo nema mjesta za Srbe. Slijedećeg jutra zastava je vraćena, ali koliko je zapaljiva retorika i „guranje prsta u oko“ utjecala na podizanje tenzija u zemlji moglo se posvjedočiti vrlo brzo kada su Dodiku i članovima njegovog ureda stigle prijetnje smrću od strane nepoznatog muškarca s njemačkog broja.

Ni jedan Dodikov nastup u političkom Sarajevu nije dočekan s odobravanjem. Od toga da će se zalagati za vojnu neutralnost BiH, ukidanja visokog predstavnika do odlaska stranih sudaca. Dodik je tako otkrio da će kao član Predsjedništva putovati s putovnicom Republike Srbije, a ne zemlje čiji je član Predsjedništva te kako više voli Srbiju, nego BiH i da je BiH njegovo radno mjesto i ništa više.

Nakon ovakve uvertire nameće se pitanje koliko će se ovakva uistinu napeta situacija i nategnuti odnosi među trojicom članova predsjedništva BiH, a dok se vodi borba oko slaganja parlamentarnih većina na svim razinama, od države, preko entiteta do županija, odraziti na funkcioniranje Predsjedništva te same države, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Jer to ipak zahtjeva kakvu takvu suradnju i međusobnu snošljivost i uvažavanje.

O tome za Spektar govore prof. dr. Dražen Barbarić iz Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Šaćira Filandru, s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu i Zoran Krešić, politički analitičar iz Mostara.

Barbarić: Dvije isključive politike u Predsjedništvu

-Već sada je izvjesno da će se u Predsjedništvu BiH voditi dvije potpuno isključujuće politike. Ne radi se samo o identitetskim razlikama i suštinskom razmimoilaženju u viziji buduće BiH, već i narativnim razlikama koje će se svaki put međusobno konfrontirati – kaže prof. Barbarić, naglašavajući kako će ovakva konstelacija Predsjedništva BiH neprestano proizvoditi medijski sadržaj optuživanja, prepucavanja i stalnog političkog sadržaja koji će koristiti i drugi akteri. Drži kako će ono biti potpuno nefunkcionalno i samo na načelnoj razini će predstavljati političku moć i volju.

-To će se svakako reflektirati i na vanjsku politiku BiH, ona će biti potpuno nekoherentna, prepuna proturječnosti i u određenim slučajevima groteskna. Imat ćemo situaciju u kojima će članovi Predsjedništva imati dijametralno suprotne stavove o ključnim vanjskopolitičkim temama. Ulazak u EU će ostati kao smokvin list, svi će se zaklinjati i pružati mu potporu, ali je iskreni pristup pod velikim znakom upitnika. Utjecaj vanjskih silnica (EU, Turska, Rusija i SAD) očitovat će se kroz različite silnice i u ovom trenutku je nemoguće predvidjeti njihovu manifestaciju, ali poznajući sadašnji sastav državnog Predsjedništva teško je očekivati uravnoteženje i balansiranje između navedenih aktera-mišljenja je prof. Barbarić.

Filandra: Stvari kulminirale zbog Komšića

Za prof. Šaćira Filandru nema dileme da se vanjskom promatraču trenutne prilike u BiH nadaju kaotičnim, turbulentnim, da ne kažemo uznemirujućim, budući se visok stupanja političke nestabilnosti i raznih prijepora iskazao činom izbora, a zatim i inauguracije članova Predsjedništva BiH.

-Prijepor se u suštini vodi oko različitih tumačenja i dijametralno suprotnih percepcija oko kategorija legalnosti i legitimnosti u političkom sistemu zemlje. Stvar je ovoga puta prilično u javnosti kulminirala jer su prijepori iz sfere političkih i stranačkih elita ovoga puta prenijeti na niže nacionalne razine, tako da se javnost, i to je ono što je u svemu negativno, u potpunosti polarizirala na etničkoj osnovi-naglašava prof Filandra, dodajući kako suprotstavljene percepcije stvarnosti, posebno hrvatska i bošnjačka, dovode do ozbiljnog narušavanja ionako krhkog povjerenja u institucije države te do produbljivanja međunacionalnih odnosa.

Unutar hrvatske percepcije, grubo govoreći, vlada stav da je izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH i nelegalan i nelegitiman, da je to bošnjačka zavjera protiv Hrvata usmjerena na umanjenje njihovih konstitutivnih prava dok Bošnjaci dijele uvjerenje da je Komšićev izbor i legalan i legitiman te da je u potpunosti suglasan slovu ustava zemlje. Ističe činjenicu kako od domaćih aktera niti od institucija međunarodne zajednice, posebno Visokog predstavnika Valentina Inzka kao instance zadužene za tumačenje ustava zemlje, nema još vidljivih pokušaja medijacije u ovom sporu.

-U svemu se najkomotnije ponaša gospodin Dodik koji se, eliminirajući opoziciju u vlastitom entitetu, predstavlja i kao zagovornik budućih hrvatskih interesa, a što mu dodatno priskrbljuje političku moć. Dodikovo predsjedavanje Predsjedništvom BiH u njegovom prepoznatljivom stilu započelo je iskricama i sitnim provokacijama koje pune novinske stupce i uveseljavaju dijelove javnosti. U BiH je mnogo i naslijeđenih i svakodnevno stvarajući političkih problema koji ozbiljno narušavaju kredibilitet zemlje, kako u očima njenih građana, gdje je vidan nedostatak emocionalnog legitimiteta države, tako i u očima međunarodnih aktera-uočava prof. Filandra detektirajući kako je ključni trenutno problem odnos Bošnjaka i Hrvata.

-Njihove pozicije su trenutno nesumjerljive i svakim danom se maksimaliziraju. Bošnjaci su uvjereni, i to je značaj te negativne percepcije, da hrvatski političari nastoje da kroz izborni zakon ponovo uspostave Herceg-Bosnu, dok Hrvati razvijaju stav da ih Bošnjaci žele do neprepoznatljivosti minimalizirati. Ovaj sukob sjajno koriste postojeće političke elite te ga instrumentaliziraju za učvršćivanje svojih političkih, statusnih i ekonomskih pozicija-ističe on, dodajući kako sve podsjeća na devedesete, a nacionalizam je u BiH biznis.

-Za to vrijeme političari iz entiteta Republika Srpska, uz nemalu pomoć Beograda i Moskve, su zadnjih godina uspjeli poziciju svog entiteta učiniti neupitnom i političke sukobe transponirati na odnose Hrvata i Bošnjaka. Pri tome su hrvatski političari za ostvarenje svojih maksimalističkih ciljeva uzeli Banju Luku za saveznika, a ne Sarajevo, što je u osnovi dovelo do produbljivanja nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka i do, u konačnici, nereformiranja izbornog zakona i biranja Komšića kao člana Predsjedništva države iz reda Hrvata-mišljenja je prof. Filandra.

Krešić: Predstoje nam četiri najteže godine od rata

-Ako je suditi po posljednjim dvorskim i inim intrigama u vrhu države kojima je prethodila ksenofobična kampanja mržnje s posljednjih izbora onda bi predstojeće četiri godine u zemlji mogle biti najgore od završetka rata u Daytonu – skeptičan je analitičar Zoran Krešić, dodajući kako on osobno ne bi čak ni isključio mogućnost da nataložena mržnja, nepovjerenje te pokušaji da se provede, rekao bi, miloševićevski koncept iz Jugoslavije s većinom jednoga naroda, majorizacijom i asimilacijom, dovede čak i do sukoba.

Po njemu, isti problemi, isti obrasci ponašanja, pa i politike dominiraju kao i prije tri desetljeća. Drži kako je izbor Komšića u hrvatsku fotelju rezultat ‘uspješne’ kampanje ‘neka susjednu crkne krava’ te kako je analfabetima jasno kako je Komšićevo nametanje Hrvatima rezultat jedne sulude medijske kampanje koja je trebala Bošnjacima ogaditi drugu stranu – Hrvate, a napose jedinog ozbiljnog takmaca s druge strane Dragana Čovića.

-Iako je u suštini to tek jedan Facebook osvrt, a vjerojatno se uvijek bolje vidi s vremenskog i prostornog odmaka, najbolju ocjenu onoga što se događa u BiH dali su književni velikani i novinari Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović.

Na djelu je, kaže Jergović, očitujući se na ZAVNOBiH, pokušaj bošnjačkih nacionalista da prekroje ‘ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska’ i pretvore je u novu formulu ‘bošnjačka i bosanska, tobože građanska, pa još ostavljena Redžepu Erdoganu u amanet’. Komšić je naslijeđe tog ‘građanskobošnjačkog’ nacionalizma čiji jedina rezultanta treba biti asimiliranje Hrvata i njihovo gušenje u zagrljaju ‘građana’-kaže Krešić.

Prema njegovu mišljenju još jedan igrač u Predsjedništvu Milorad Dodik imat će svoju posebnu srpsku agendu i da je on čak i ne krije, te da je ona identična još od referenduma 1992. kada su Srbi bili protiv neovisne BiH i za ostanak u krnjoj Jugoslaviji.

– Nesumnjivo da će obračun ove dvije koncepcije imati potencijala potpaliti fitilj. S treće pak strane ako je bilo što antihrvatska kampanja s Komšićem dobro učinila onda je to homogeniziranje Hrvata u BiH-zaključuje Krešić.

Miroslav Landeka/Slobodna Dalmacija

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari