Pratite nas

Kolumne

Hrvatska uživo: Javni servis u službi tzv. ljevice

Objavljeno

na

 HRT je pojavu pada gledanosti osudio, drugarice će spasiti

Svaki javni medij, barem u teoriji, ima tri osnovne funkcije: Informirati, educirati i zabaviti korisnika medija.

Ne može se reći da ukinuta HTV-ova emisija Hrvatska uživo nije ispunjavala informativnu, obrazovnu i zabavnu dimenziju. Naprotiv! Nije zbog izostanka osnovnih funkcija emisija ukinuta. Ukinuta je jer je izgubila gledanost ljudi koji plaćaju javni servis Hrvatske televizije. A osmišljena je, prije skoro desetljeća i pol (u sklopu povratnoga komunističkoga vala), da ju ljudi gledaju i slijede njezine ideološke poruke i stajališta.

Selektivan pristup onemogućava pluralitet mišljenja

Osnovne funkcije naizgled nisu problematične, već pad gledanosti. No, zagana je baš u osnovnim funkcijama. Hrvatska uživo uređivana je informativno besprijekorno. Nema nijedne imalo relevantne teme nametnute od ljevice (s pridruženim manjinama različitih vrsta i oblika) koju emisija nije popratila. I na edukativnom planu Hrvatska uživo je odlično funkcionirala. Educirala je gledateljstvo o svim temama koje su ljevici trebale za dnevnopolitičke i strateški važne teme, kao što je, primjera radi, Jokićeva „reforma obrazovanja“. I na zabavnom je planu Hrvatska uživo briljirala izborom iz istoga „idejnoteorijskoga“ laboratorija. Bare i Hladno pivo, bez Thompsona.

I ne može se reći da je ikona ljevičarenja na HRT-u loše uređivala. Ni govora. Odlično je partijski uređivala Hrvatsku uživo. Kako bi se izrazita ljevičarska, a to znači i projugoslavenska uređivačka orijentacija, malo prikrila u emisiju su pripušteni predstavnici civilnoga društva, koji se bave uskim područjima humanitarno-zdravstvenoga karaktera. E, baš je ta maska probranih udruga, najbolji dio Hrvatske uživo, ali, nažalost, i ona je bila strogo ideološki selektivna. Predstavnici nekih udruga, čak i kazališta, bili su pretplaćeni za gostovanje u Hrvatskoj uživo.

Pamtim, primjerice, kako je Hrvatska uživo uređivana u doba proklamirane detuđmanizacije. Detuđmanizatorski bez ostatka. I izborom tema i izborom gostiju. Ali, nije mi namjera vaditi crijeva uživo. Hrvatskoj. Iskreno, za Hrvatsku uživo baš me briga, ja bih je ukinuo odmah poslije prve sezone emitiranja. Razlog: Selektivan pristup uređivanju u javnome servisu onemogućava pluralitet mišljenja. Dakle, guši demokraciju.

Ustaše dežurni higijeničari, da zarade plaćenički kruh

Uglavnom, kao penzić koji je emisiju, jer ima dovoljno vremena, svojedobno pratio, već odavno sam Hrvatsku uživo Maje Sever i njezine kompanije jednostavno prekrižio, kao nešto što se naširoko zaobilazi. Sad je do istoga zaključka došla i HRT. Ali, ne iz istih razloga. Ja sam stvar prekrižio zbog toga što me partijska propaganda o mom trošku ne zanima, štoviše, gadi mi se. HRT je Hrvatsku uživo prekrižio jer nije dovoljno gledana, a trebala bi biti, to joj je razlogom postojanja – i to je krimen urednice i voditeljice Maje Sever. HRT je ukidanjem emisije pružio mogućnost dežurnim higijeničarima hrvatske medijske scene da od Maje Sever naprave mučenicu, preciznije – narodnog heroja, odnosno narodnu heroinu. Trudila se maksimalno, ali nitko je više ne zarezuje ni za suhu šljivu.

I doista, ustaše dežurni higijeničari – drugovi, smrt fašizmu, sloboda narodu. Uglavnom ustaše oni koji su imali privilegirani položaj u Hrvatskoj uživo i zbog čijih je stajališta (Hrvatska uživo služila im je kao uzletište za njihova nedjela) pala gledanost Maje Sever i drugarica. Ukidanje jednopartijski jednoumne emisije HND je proglasio napadom na sve živo. Očito, ne želi prihvatiti partijski razlog ukidanja, da je propaganda i agitacija Hrvatske uživo postala negledljiva, bljutava, pročitana i prezrena. Ne priznaju profesionalni partijski i standard, niti opće standarde koji vrijede u javnim medijskim servisima. Zato i jesu plaćeni higijeničari. Čujem da organiziraju prosvjed pred Hrvatskim saborom. Ne bum došel! Ne kuže da im je bolje pokriti se samokritikom. Nije emisiju ukinuo nepostojeći porast fašizacije Hrvatske, već porast ekstremne ljevice nezadovoljan padom gledanosti svojih protagonista u Hrvatskoj uživo. Drugarska samokritika bi stoga bolje odgovarala objektivnoj situaciji.

Pad gledanosti iznevjerio je razlog postojanja

Kad se ukidalo i te kako gledanu emisiju Markov trg urednika i voditelja Marka Juriča higijeničari (udarna pesnica crvenoga plemstva) su šutjeli, baš kao i u slučaju nekoliko puta ukidanih, a izuzetno gledanih emisija i velečitanih kolumni Tihomira Dujmovića. Sve nam to govori da su higijeničari upregnuti u jaram mentalnoga sklopa starih totalitarizama (velikosrpskoga i jugokomunističkoga), a ne u napredak pluralnoga mišljenja, slobode i demokracije. Tko ne radi načelno već partijski pravovjerno, taj se kad-tad pronađe u kloaki selektivnih ideoloških fantazmagorija. Upravo se to dogodilo našim odlično plaćenim higijeničarima, kao i Hrvatskoj uživo.

Što se same Hrvatske uživo tiče, onda je po mom mišljenju sofisticirana inačica agitacije i propagande u izmijenjenim okolnostima. I ima svoje mjesto, kako emisija tako i Maja Sever, na slobodnom medijskom tržištu. Kaj se Hrvatske uživo dotikavle, kao pretplatnik, nakon puno godina maltretiranja došao sam na svoje. Da je Hrvatska uživo dosegla gledanost emisija Markova trga ili Iza zavjese, ona bi i dalje dominirala svakodnevnim nam popodnevima. Padom gledanosti iznevjerila je Partiju. Iako joj je vjerno služila.

Pojava, Hrvatska, naime, uživo je na HRT-u osuđena, no, drugarice urednice će ostati uhljebljenima. Pretplatnik će i dalje plaćati pretplatu. Sve u svemu, ništa se bitnoga dogodilo nije, jer urednika i voditelja tipa Maje Sever i emisija tipa Hrvatska uživo, puna je Hrvatska radio televizija. Zato i jesmo propagandistički informirani, agitacijski educirani i partijski zabavljeni.

Nenad Piskač / HKV

HRT ukinuo emisiju “Hrvatska uživo”

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari