Pratite nas

BiH

Hrvatska Vlada čemera i jada

Objavljeno

na

Situacija je u Hrvatskoj tmurna i beznadna, mladi nezaposlenici sve više se okupljaju oko opskurnih lidera koji zagovaraju “konzervativnu revoluciju”, a utjecajni političari iz Europske unije izražavaju svoje nezadovoljstvo što su na Titanik primili neposlušno siroče.

[dropcap]B[/dropcap]ritanski tjednik “The Economist” zorno je oslikao društveno-političku situaciju u Lijepoj našoj pola godine nakon ulaska u Europsku uniju. Pozitivna očekivanja nisu ispunjena, zavladali su beznađe i apatija, gospodarstvo je u rasulu, a broj nezaposlenih premašio je dvadeset posto. Premijer Milanović prema mišljenju britanskog tjednika nema ideja ni inspiracije, a svojim odlukama zbunjuje čak i vlastite pristaše. Nepopularniji od njega jedino je vođa oporbe. Situacija je u Hrvatskoj tmurna i beznadna, mladi nezaposlenici sve više se okupljaju oko opskurnih lidera koji zagovaraju “konzervativnu revoluciju”, a utjecajni političari iz Europske unije izražavaju svoje nezadovoljstvo što su na Titanik primili neposlušno siroče. Dopisnik britanskoga tjednika nije propustio napomenuti kako je njemačka kancelarka Angela Merkel u zadnji čas otkazala sudjelovanje na svečanoj proslavi povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju zbog donošenja posebnog Zakona o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije kojim se htjelo spriječiti izručenje Njemačkoj poznatog udbaša Josipa Perkovića. Njegov sin, naglašava britanski izvjestitelj, danas je glavni savjetnik predsjednika Josipovića za unutarnju politiku.

Nakon što nas je ugledni britanski tjednik korektno oprao, javila se prva potpetica iz Milanovićeve Vlade, potpredsjednica Milanka Opačić s demantijem u stilu čuvene agitpropovske propagande “zaustavite Reuters”. Nekoć simpatična Potpredsjednica Vlade izrijekom je osporila sve što je napisano u “The Economistu”; nije točno da je ova Vlada totalno nezainteresirana, štoviše u dvije godine učinila je daleko više nego dvije prethode Vlade u osam godina. Hrvatska Vlada, koja prema riječima gospođe Opačić radi “dvostrukim kapacitetom”, ne namjerava stati u propagandnom uvjeravanju da živimo u zemlji kojom teku med i mlijeko. Problem je samo što to promatrači izvana ne mogu još prepoznati.

Dok je jedna Potpredsjednica Vlade ovih dana bila zaokupljena demantiranjem napisa u stranim i domaćim medijima, druga je bila veoma revna u izbacivanju svoga stranačkog kolege i bivšega šefa iz partije koja s ponosom naglašava svoju liberalnu orijentaciju. Ako je novinar “The Economista” iznio svoje crne prognoze razvoja događaja u Hrvatskoj, da će, naime, budući političari biti sve drugo osim liberalni, nameće se pitanje kako će se ponašati manje liberalne stranke ako HNS-ovci, kao deklarirani turboliberali, izbacuju iz partije svoga bivšeg predsjednika kao u ona stara dobra vremena, bez prava na žalbu. Najnoviji postupak Predsjedništva HNS-a samo potvrđuje da će nam u političkim partijama, diskaćima i narodnjačkim klubovima glavnu ulogu u budućnosti imati redari, zaštitari i izbacivači.

Šeficu liberalnih HNS-ovaca očito je razljutilo to što je Ratko Čačić popio kavu s Milanom Bandićem, a nisu je smetali njegovi brojni ispadi, skandali i sramotni marifetluci u politici. U liberalnoj demagogijskoj naratologiji očito postoji poseban prag tolerancije uvjetovan kultom ličnosti pa ne čudi da gospođu Pusić nije zasmetala čak ni čuvena Čačićeva izjava kako on i Linić kao potpredsjednici Vlade koriste metode Gestapoa u provedbi investicija u hrvatskom gospodarstvu. Čačić je sa skupinom liberalnih kauboja vješto proveo brojne sumnjive gospodarske transakcije tijekom raspada socijalizma i uspostave tranzicijske demokracije. Pri tome se uvijek ponavljala ista slika: firme kojima je upravljao muku su mučile s poslovanjem i grcale u dugovima, radnici mjesecima nisu primali plaće, a rastao je jedino Čačićev imovinski konto, sadržan primarno od dionica u dobrostojećim firmama. Hrvatska javnost postaje ravnodušna prema krokodilskim suzama brojnih hrvatskih intelektualaca nad sudbinom Radimira Čačića i polako se navikava na činjenicu da se gospođa Pusić ponaša u najliberalnijoj hrvatskoj partiji kao Moira u grčkoj mitologiji. Osim hrvatskih intelektualaca nad Čačićevom sudbinom žali i sveprisutni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekavši da je Čačić stradao nedužan poput Isusa. Dok bude igrao golf tijekom boravka u zatvoru, Čačić bi mogao modnim dizajnerima poslužiti kao inspiracija za stvaranje novoga modnog imidža.

Odlaskom Čačića iz banskih dvora njegovu ulogu najmoćnijeg potpredsjednika Vlade preuzeo je Slavko Linić. Rijetko je koji hrvatski političar svojim postupcima u financijama podsjećao na surovog vlastelina Franju Tahyja. Zahvaljujući medijskoj propagandi Yutarnjega i Radmanova “YU-tela” Linić je ipak prikazan kao simpatični vitez Robin Hood koji oduzima bogatima i daje sirotinji. Danas povjesničari smatraju da Tahy nije bio tako okrutan kao što ga je mitski prikazao August Šenoa u “Seljačkoj buni”, a nekritički prihvatila kasnija hrvatska historiografija. Za Robina Hooda se također smatra da je povijesno gledano više nalikovao pljačkašu i skitnici, nego borcu za socijalnu pravdu. Mit o Robinu Hoodu kao borcu za siromašne i obespravljene Engleze nastaje u vrijeme rapidnog razvoja kapitalizma u 17. stoljeću. Gledano iz perspektive novijih istraživanja, Linić bi u svojoj osobi ipak mogao objediniti paradoksalnu sintezu Franje Tahyja i Robina Hooda. Zato i imamo razumijevanja što je Linić strpljiv u razmatranju slučaja svoga pomoćnika Branka Šegona. Petnaest milijuna kuna povlaštenoga kredita nije neka velika lova s obzirom da je godinama u Hrvatskoj vladalo metafizičko načelo prelijevanja novca iz državnoga proračuna u privatne džepove. Ako ovi sada rade dvostrukim kapacitetom u odnosu na bivše Vlade, razumljivo je da trebaju i drpati dvostruko više od svojih prethodnika.

Ovim još nije gotova priča čemera i jada što ga je u protekle dvije godine stvorila hrvatska Vlada. Ministar Jovanović, koji u javnosti slovi kao pošten čovjek, poslao je neposredno uoči Božića hrvatskim sveučilištima uredbu sa zakonskom osnovom kojom se do daljnjega sveučilišnim nastavnicima i profesorima zabranjuje izbor u viša znanstveno-nastavna zvanja. Ministar u svom dopisu to obrazlaže: “vezano uz brojne upite zaprimljene u ovom Ministarstvu, a u pogledu mogućnosti izbora u znanstveno-nastavna, odnosno umjetničko-nastavna zvanja, neovisno o izboru na radno mjesto, napominjemo kako navedena mogućnost ne postoji sukladno odredbi članka 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Naime, izbor u znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno zvanje je moguće samo prilikom izbora na navedeno radno mjesto, odnosno prilikom provođenja natječajnog postupka.” Ministar Jovanović je najprije novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju zaštitio neradnike omogućivši im da ostanu na fakultetima iako nisu ništa objavili, a sada je dosljedno odlučio onemogućiti sposobnima da napreduju i biraju se u viša znanstveno nastavna zvanja. Sve za dobro i blistavu budućnost hrvatske znanosti. Ovakvim odredbama po mišljenju pravnih eksperata Ministar narušava Ustavom zajamčeno temeljno pravo svakom sveučilišnom nastavniku na izbor i napredovanju u znanstveno-nastavnim zvanjima.

Kada je prije tri godine HDZ-ov ministar znanosti na civiliziran način prijedlogom formiranja katedara pokušao uvesti red u sveučilišne strukture posebice glede ustroja radnih mjesta i plaćanja školarine studenata ponavljača, došlo je do radikalne pobune nastavnika, a studenti su krenuli u sveopći štrajk i bojkot nastave. Danas nakon sramotne Jovanovićeve odluke šute i profesori i studenti. O tempora, o mores.

 Jure Zovko/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

BiH

BiH na crnoj listi Italije: Zabranjen ulazak bh. državljanima zbog koronavirusa

Objavljeno

na

Objavio

Italija je zabranila ulazak državljanima 13 zemalja u kojima je zabilježen veliki broj zaraženih koronavirusom. Na listi Ministarstva zdravlja nalaze se Armenija, Bahrein, Bangladeš, Brazil, BiH, Čile, Kuvajt, Sjeverna Makedonija, Moldavija, Oman, Panama, Peru i Dominikanska Republika.

Talijanski ministar zdravlja Roberto Speranza rekao je kako zabrana obuhvaća svakoga tko je boravio ili putovao kroz navedene države u proteklih 14 dana, prenosi Klix.

Putnici iz ostalih država izvan EU i Shengenske zone mogu doći u Italiju, ali moraju provesti 14 dana u karanteni. “Širom svijeta pandemija je u najakutnijoj fazi. Ne možemo zanemariti žrtvovanja Talijana u proteklih nekoliko mjeseci”, naglasio je Speranza.

Italija je među najteže pogođenim europskim država koronavirusom. U toj zemlji registrirano je gotovo 35.000 umrlih. Agencija za Civilnu zaštitu jučer je registrirla 12 smrtnih slučajeva dok je broj novih oboljelih povećan za 229.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Udovice Srebrenice ne pronalaze mir ni 25 godina od genocida

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Fatima Mujić svaki se dan moli za supruga i trojicu sinova koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici prije četvrt stoljeća i nada se da je njezin najstariji sin, čiji ostaci nisu pronađeni, još živ.

Zastane svaki put kad se sjeti sina Refika koji nije pronađen ni 25 godina od masakra.

“Mislim da je živ negdje. Kad se molim za njega ruke mi se tresu, ne znam što bih”, rekla je 75-godišnja udovica za AFP.

Njezini voljeni su među 8.000 ubijenih muslimanskih muškaraca i dječaka. Ubile su ih srbijanske snage u istočnoj enklavi pred kraj rata u Bosni i Hercegovini koji se vodio od 1992. do 1995., u zločinu koji su međunarodni sudovi prozvali genocidom.

Suprug i dvojica sinova Fatime Mujić, čiji su ostaci pronađeni u masovnim grobnicama, pokopani su prije 10 godina u memorijalnom centru s još više od 6.600 žrtava.

Još njih 237 pokopano je na drugim mjestima.

Više od 1.000 ljudi nikada nije pronađeno, što i danas boli preživjele.

Mujić, koja živi u selu blizu Sarajevu, kaže da “živi za poziv” da su iskopani Refikovi ostaci.

No, prošlo je desetljeće od pronalaska posljednje od 84 masovne grobnice.

“Od srpnja 2019. pronađeni su ostaci samo 13 žrtava”, rekla je Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale. Manjak novih informacija i svjedoka ometaju potragu, kaže Fazlić.

“Ne ostavljaj me”

Uoči 25. obljetnice maskara u subotu, Mujić se prisjeća posljednjeg susreta s djecom.

Nalazila se među tisućama žena, djece i starijih koji su se okupili ispred UN-ove baze izvan Srebrenice nakon što su srbijanski vojnici potjerali nizozemske vojnike koji su štitili muslimansku enklavu, koja se u to vrijeme smatrala “sigurnim utočištem”.

Pod zapovjedništvom vojnog lidera bosanskih Srba Ratka Mladića, muškarci i dječaci su odvedeni i ubijeni po kratkom postupku.

Mujić se prisjetila kako je njezin najmlađi sin, 16-godišnji Nufik, nije puštao.

“Mama, ne ostavljaj me”, govorio joj je.

“Pomilovala sam ga po njegovoj kovrčavoj kosi i rekla mu da ga neću ostaviti”, govori Mujić.

“Odveli su ga, a ja sam ih pratila. Ne sjećam se jesu li me udarili, ne sjećam se ničega”, rekla je.

Njezin suprug i još dvojica sinova pokušali su pobjeći u šumu, ali su uhvaćeni.

“Crna zemlja”

Još jedna udovica, 71-godišnja Mejra Đogaz odlučila je provesti svoje posljednje dane u mjestu gdje je njezin život “stao”.

Živi blizu memorijalnog centra u Srebrenici, koja se nalazi u dijelu Bosne kojim dominiraju Srbi i nasljeđe je etničkog čišćenja tijekom rata koje je trajno podijelilo Srbe, Bošnjake i Hrvate.

Svako jutro, kada polijeva cvijeće u svom dvorištu, vidi redove tisuće bijelih grobova na zelenom travnjaku.

Njezina dvojica sinova Omer i Munib počivaju ondje. Imali su 19 i 21 godinu.

“Više nemam razloga živjeti. Brinem se za cvijeće da ne poludim, ali moji cvjetovi su u crnoj zemlji”, rekla je Mejra.

Njezin treći sin, 20-godišnji Zuhdija i suprug Mustafa ubijeni su ranije u ratu za vrijeme okupacije Srebrenice 1992.

“Moji sinovi nikoga nisu povrijedili, ne bi ni mrava zgazili. Pitam se samo zašto su mi ubili djecu?”, kaže Đogaz.

“Prekrasno dijete”

Ramiza Gurdić (67) također razmišlja o muškarcima koji su ubili njezine sinove i supruga. “Imaju li oni djecu?”

Sinovi Mehrudin i Mustafa imali su 17 i 20 godina kada su ubijeni.

Prije nego što je s ocem pobjegao u šumu, najstariji je zapalio cigaretu i smotao još jednu.

“Majko, nikada te više neću vidjeti”, rekao joj je.

“Najmlađi ništa nije rekao”, dodaje Gurdić.

Pronađeni su posmrtni ostaci obojice, ali samo “polovica Mehrudina”. Još uvijek se nada da će jednog dana pronaći i njegovu drugu polovicu.

“Njegova ga majka nije donijela na svijet bez glave i ruku. Bio je prekrasno dijete”, rekla je.

Četvrt stoljeća kasnije, Gurdić ne želi zlo muškarcima koji su joj oduzeli sinove.

“Bog će im dati ono što zaslužuju”, rekla je za AFP. “Nema mržnje, nema zlobe, ali ni pomirenja”, dodala je. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari

    Invalid API Key