Connect with us

Komentar

Hrvatska vojska uskoro slavi 30 godina postojanja – nema nikakvih naznaka niti priprema za slavlje?

Objavljeno

on

foto HINA

I za novu, mladu državu, 30 godina postojanja Hrvatske vojske, trebao bi biti velik i važan jubilej. No premda je do službenog datuma osnivanja naše vojske (20. travnja) preostalo tjedan dana, nema nikakvih naznaka niti priprema za slavlje.

Kriza je, pa će vojska, kao i uvijek, pričekati. Nije vrijeme za jubileje i slavlja. Ništa novog za hrvatsku vojsku, na kojoj su apsolutno sve hrvatske Vlade uvježbavale politiku stezanja remena koja se često svodila na štednju samo u sektoru obrane. Uvijek je bilo najjednostavnije i najlakše obavijestiti MORH i HV da ni ove godine neće moći ostvariti predviđeni iznos proračuna, nego niži. I što god joj premijeri radili, vojska se nikad nije bunila.

Zbog toga što to ne smije, a i zbog toga što su u pravilu čelni ljudi vojske i Glavnog stožera išli linijom manjeg otpora, ne želeći riskirati sukob s politikom niti pravilnost svog napretka u karijeri i dobivanju činova., piše /VečernjiList

Vojnici su najvrjedniji

Rezultat te sveopće nezainteresiranosti za sektor obrane vidimo i danas pa je zapravo nalik čudu što HV, premda najmanje brojna od svog postanka, još uvijek izgleda dovoljno žilavo i profesionalno spremna kada je riječ o tzv. ljudskom faktoru. Hrvatski vojnici ono su najvrednije i najmodernije što HV trenutno posjeduje.

Najviše je pažnje HV ostvarila, naravno, u uvjetima Domovinskog rata od 1991. do 1995. Krenulo se od nule, pa je i Zbor narodne garde (ZNG) pravno osnovan kao dio specijalnih snaga MUP-a, jer je Hrvatska tada još službeno bila u sastavu SFRJ. Tek se na svečanoj smotri 28. svibnja 1991. vidjelo da je riječ uistinu o vojsci. U početku je manjkalo oružja, no spasonosna je bila činjenica što su gotovo svi muškarci u Hrvatskoj bili vojno obučeni i prošli obavezno služenje vojnog roka u Jugoslavenskoj vojsci. Ne treba zaboraviti da je u redove ZNG-a na početku prešlo čak 5 tisuća časnika i dočasnika JNA.

Kako je Hrvatska bila pod međunarodnim embargom na uvoz oružja, ono je stizalo ilegalnim putem, a najveći dio teškog naoružanja zarobljen je iz vojarni JNA. Tijekom rata u Hrvatsku je u 170 letova velikih transportnih aviona stiglo moćnije naoružanje, uglavnom ruskog podrijetla. Nabavljeno je 50-ak letjelica, dvije eskadrile (24 komada) aviona MiG-21, 10 borbenih helikoptera Mi-24, 20-ak transportnih helikoptera Mi-8 i Mi-17. Tim transportnim zrakoplovima, koji su uglavnom slijetali noću na aerodrome na Krku i u Puli, prebačeni su i milijuni komada streljiva, topničkih granata, te stotine raketnih protuoklopnih i protuavionskih lansera. Sve je to oružje bilo ruskog podrijetla, a cijelu akciju provodio je “uvoznik” i trgovac oružjem Zvonko Zubak.

Drugim kanalima, iz Argentine je stiglo 18 komada moćnih argentinskih haubica Citer 155 mm, te pripadajuće streljivo. Za Hrvatsku je vrijedio embargo, no valja reći da su zapadne sile uglavnom žmirile na letove transportnih zrakoplova, kao i brodove kojima je stizalo oružje, a žmirio je i tadašnji ruski politički i vojni vrh.

Slabosti morskih radara

Nakon rata 1996. Hrvatska odrađuje prvu veću vojnu nabavu, 20 školskih zrakoplova Pilatus PC9, te deset američkih helikoptera Bell 206B-3 Jet Rangera.

To je bio temelj za obuku vlastitih pilota. Nakon toga, 1998. i 1999. iz SAD-a stižu četiri radara Enhanced Peregrine za nadzor morske površine i zračnog prostora na malim i srednjim visinama. Nabavljeno je i pet američkih radara FPS-117(E)1T za motrenje zračnog prostora. Tijekom upotrebe otkrivene su slabosti morskih radara, pa ni do danas nisu izbjegnuti mrtvi kutovi u kojima se ne pokriva sva morska površina. Radari za motrenje zračnog prostora, međutim, pokazali su se izvanrednim, u funkciji su i danas, no došlo je vrijeme i za njihovu zamjenu.

U travnju 1999. od tvornice Đuro Đaković naručeno je 20 novih tenkova M84A4. Što se HRM-a tiče, 1991. u brodogradilištu Kraljevica bila je završena prva raketna topovnjača “Kralj Petar Krešimir”, a druga, “Kralj Dmitar Zvonimir”, sagrađena je u istom brodogradilištu 2001. U 2000-ima HV, a drži se toga do danas, počinje nabavljati uniforme i ostalu opremu iz hrvatskih tvornica, kao i pištolje XD i jurišne puške VHS-1 i VHS-2 od karlovačkog HS Produkta.

Godine 2007. nabavljeno je i pet školskih aviona Zlin 242L. Iste godine potpisan je ugovor o još jednoj velikoj nabavi, projekt Patria, gdje se pod finskom licencom u Đuri Đakoviću proizvelo 118 oklopnih borbenih vozila. Godinama poslije trajalo je naoružavanje Patrija daljinski upravljanim oružnim stanicama od 12,7 mm, te opremanje 9 Patrija izraelskom kupolom Duos u kojima je spregnut top od 30 mm i dva lansera protuoklopnih izraelskih raketa Spyke. Tijekom 2009. u operativnu uporabu uvedena su dva rabljena finska raketna broda klase Helsinki.

Velika i strateški važna nabava zbiva se 2014. kada HV od Nijemaca kupuje 12 operativnih samohodnih haubica PzH 2000 (Panzerhaubitze 2000) plus tri haubice za pričuvne dijelove i obuku vozača. Tada se s Brodosplitom dogovara i gradnja pet obalnih ophodnih brodova. Prototip “Omiš” predan je HRM-u krajem 2018., a ostala četiri bit će dovršena do 2023. Izraelski besposadni zrakoplovni sustav Orbiter 3B, odnosno šest letjelica, stigao je 2016. Iste godine donesena je odluka o kupnji dva američka helikoptera UH-60M Black Hawk. Obuka osoblja planirana je za 2021., a 2022. slijedi isporuka.

Krajem prošle godine nabavljene su od hrvatskog proizvođača i dvije superbrze brodice M-46. Važne su bile i donacije vlade SAD-a HV-u. Tijekom 2009. dostavljen je veći broj Humveeja, 2014. stiže 214 minski otpornih MRAP-ova, HRM dobiva 2016. autonomno podvodno vozilo Remus 100, te veliku isporuku od čak 16 izvidničko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior. Dva helikoptera Black Hawk, zadnja, također vrijedna donacija iz SAD-a, bit će isporučena 2022., kada stižu i dva koja je RH kupila. U godini korone hrvatski vojni proračun opet je smanjen i iznosi 4,8 milijardi kuna.

Računovodstvenom operacijom gdje se toj svoti još dodaje oko 2 milijarde kuna troškova za vojne mirovine, Hrvatska se na papiru približila NATO-ovoj zadanoj vrijednosti (2%) i sada na obranu troši 1,69% BDP-a. Za razliku od ratnih godina kada se broj pripadnika HV-a u nekim situacijama, primjerice pred Oluju, približavao brojci od 200 tisuća, 2020. HV je (bez MORH-a) brojio 14.368 vojnika i časnika, piše Davor Ivanković/VečernjiList.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR