Pratite nas

Hrvatska

Hrvatska vraća vojni rok

Objavljeno

na

Hrvatska vraća vojni rok. Glavna novost je sljedeća: služio bi se tri tjedna ili najviše mjesec dana, i to samo u ljetnom razdoblju.

Odluka o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka praktički je već donesena i samo treba proći potrebnu proceduru kako bi se počelo s njenom primjenom. A to će ipak još potrajati neko vrijeme. Naime, postoji još uvijek više varijanti i ideja kako osmisliti vojni rok, koliko će trajati, gdje će se obuka sve provoditi, koje instrukture angažirati i – na koncu, ali vrlo važno – koliko će to sve skupa koštati, piše Slobodna Dalmacija

Sama odluka da se ide prema vraćanju obveznog vojnoga donesena je vrlo lako, ali čvrsto i promišljeno. Služenje vojnog roka ukinuto je 2008. godine te otada imamo samo dobrovoljno služenje koje traje 14 tjedana i obavlja se na poligonima Slunj i Gašinci.

Kad je takva odluka prije devet godina bila donesena, uvjeti su bili sasvim drukčiji. Svijet još nije bio zakoračio u gospodarsku krizu, osim uobičajenih kriznih žarišta u svijetu gotovo i nije bilo ratnih sukoba, izgledalo je kao da će tisuću godina vladati mir.

Prijetnje iz susjedstva

A s druge strane, hrvatski mladići masovno su izbjegavali odlazak na tromjesečno služenje redovnog vojnog roka smatrajući to – često i s pravom – gubitkom vremena jer bi najveći dio roka u vojarnama proveli besciljno glavinjajući, a sve potrebno naučili bi vrlo brzo već za nekoliko tjedana.

Stoga su u golemom broju izabirali civilno služenje vojnog roka. Osim toga, prevladao je stav kako nam vojna obuka i ne treba jer imamo NATO, ne dao Bog… Pa je klasični vojni rok ubrzo i stvarno postao nepotreban.

Međutim, stvari su se drastično promijenile. Na neophodnost ponovnog “odlaska u vojsku” upućivala je sve kompliciranija sigurnosna situacija u Europi i hrvatskom susjedstvu. Migrantska kriza, ali i terorističke prijetnje, pokazali su kako sve države moraju podići spremnost na obranu.

Osim toga, u svijetu se, ali i u našem susjedstvu sve ozbiljnije počelo klapati oružjem, pa i mahati borbenim zastavama. Iz Srbije čak stižu i otvorene prijetnje, premijer Vučić šalje izaslanike koji bez pardona, usred Zagreba, prijete ratom.

Stanje u BiH također se promijenilo, naravno, nagore. Tamo kao da svi već 20 godina čekaju “drugo poluvrijeme” nedovršenog sukoba. Samo da “sudac” odsvira početak i da počne…

Klimanje NATO-a

Osim toga, svijet više nije isti, Donald Trump je prvim izjavama okrnjio stabilnost NATO-a, pa nije ludo više se osloniti na sebe i svoje snage a ne samo na to da će nas taj savez tetošiti i potpuno braniti. A što ako NATO bude imao svojih problema? Trebali bismo se pripremiti da barem izdržimo prvi udar agresije, ne bilo je nikad!

Zemlje iz okruženja koje su ukinule vojni rok također su pokrenule inicijative o njegovu povratku. Ne samo te zemlje, jer – primjerice – ankete kazuju da trećina Nijemaca želi obveznu vojsku. I posljednje ankete u Hrvatsku kažu kako je za vraćanje te obveze od 52 do 54 posto građana.

No, ono što zapravo najviše zabrinjava u cijelom stanju nakon ukidanja vojnog roka jest to što smo ostali bez ljudi s minimumom vojničkih znanja. Ili, ako to lijepše zvuči, mladi nam ljudi ne znaju ama baš ništa kako će se ponašati u slučaju ratnog ili sličnog katastrofičnog stanja.

Praksa je pokazala, naime, da su odgojene generacije mladih ljudi koji ne znaju ni kako zaleći na tlo u slučaju eksplozije, ni kako staviti masku na lice, ni kako pomoći drugome, ugroženome ili ozlijeđenome…

Da ne govorimo kako ne znaju razlikovati pušku od pištolja. Ili povući okidač, zlu ne trebalo. Premda ih je dobar dio, s obzirom na našu tradiciju i “kućne zalihe” oružja, to mogao naučiti.

Vježbe (samo)pomoći

No, vratimo se planu i programu. U tijeku su završne analize u Ministarstvu obrane, ali otamo službeno ni glasa. U svakom slučaju, najviše izgleda za usvajanje ima, kako smo naveli na početku teksta, plan po kojem bi se vojni rok služio tri tjedna ili najviše mjesec dana, i to u ljetnom razdoblju, od zadnje trećine srpnja pa do konca kolovoza, u dva turnusa.

Vojni rok bi bio obvezan za sve mladiće, a djevojke bi išle ako to žele. Dakle, čim mladić (ili djevojka) završi srednju školu, prijavljuje se na fakultet. I tamo se lijepo upiše. Miran je dalje sve do listopada, ima nekoliko mjeseci “praznog hoda”. I tu sad “ulijeće” vojni rok.

U tom razdoblju će se 21 ili 28 dana organizirati obuka tijekom koje će se mladi upoznavati s oružjem, vježbati pucanje, svladati prva pomoć, naučiti iskopati rov ili skloniti se kad prašte eksplozije i savladati slične praktične vještine.

U Ministarstvu obrane predviđaju jedan sasvim moderan pristup toj vojnoj obuci, bez ispiranja mozgova ili besmislenih marševa. Savladale bi se tehnike koje ljudima mogu pomoći u preživljavanju, ako im zatreba, a time će pomoći i drugima, pa i obrambenoj sposobnosti države.

Naime, tijekom te obuke radila bi se i selekcija među mladim vojnicima (i vojnikinjama), uočavali bi se potencijalni kandidati za buduće profesionalce, pa bi se njima ponudilo stalno namještenje u Hrvatskoj vojsci, uz daljnje školovanje.

Takvim bi se filterom osnažile i Oružane snage jer će se u praksi vidjeti tko ima sklonosti za vojsku. Ili, tko je rođen za vojnika. Ujedno će i sami ročnici moći uvidjeti je li taj posao za njih.

Neće biti skupo

A gdje će se služiti vojska? Pa ništa lakše – u postojećim vojnim objektima, u trenutno praznim državnim zgradama kojih ima mnogo. Tako ročnici ne bi odlazili daleko od svojih kuća. Zgrade će trebati tek nešto malo dotjerati, preurediti sanitarne čvorove, ubaciti krevete…

Budući da je riječ o vrućima ljetnim mjesecima, neće se trošiti na grijanje, a ni oprema i odjeća vojnika neće biti zahtjevna. U svakom slučaju, bit će znatno jeftinija od zimske jer nema džempera, jakni… Financijski bi to bilo jako povoljno, otpali bi prigovori o pustim “bačenim” milijunima, a moglo bi se dobiti jako puno.

Znači, postupak kreće – Ministarstvo i Glavni stožer Oružanih snaga daju prijedlog sadržaja obuke nakon čega će se procijeniti hoće li se ići u takve promjene.

A da sve neće ostati na prijedlogu potvrđuje i čvrst stav predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja inzistira na vraćanju služenja obveznog vojnog roka jer se – jednostavno – ne smijemo igrati s nacionalnom sigurnošću.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

VELIKO FINALE: Državni vrh zasad skloniji izraelskom F-16, ali Gripen spušta cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Amerikanci i Grci otpali – Izraelci i Šveđani ostali u užem izboru na natječaju za kupnju hrvatske borbene eskadrile

Švedski proizvođač SAAB uz potporu švedske vlade odlučio se na završno lobiranje i uvjeravanje hrvatske strane da je izbor njihova Gripena JAS 39 C/D za novu borbenu eskadrilu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) jedini racionalan izbor.

Pa je, na prilično iznenađenje, “u zadnji čas” na studijsko putovanje u Švedsku pozvao i novinare desetak hrvatskih redakcija koje je potom primio sam vrh kompanije, čak i vlasnik iz moćne obitelji Wallenberg te ministar obrane Peter Hultqvist, piše Večernji list

Prošlo je mjesec i pol dana od kako su u Ministarstvu obrane otvorili četiri pristigle ponude, a prema najavama, vrednovanje tih ponuda, posao koji rade razna stručna povjerenstva u MORH-u, trebao bi biti završen do 30. studenog, kada bi trebalo biti objavljeno čija je ponuda najbolja za Hrvatsku.

Premda se detalji još ne mogu saznati, neke su se informacije u proteklim tjednima počele probijati u stručniju javnost tako da se brzo saznalo kako su dvije ponude – ona najskuplja iz SAD-a, koji je ponudio potpuno nove lovce F-16 blok 70/72 koji su samo korak do aviona 5. generacije, te ponuda iz Grčke koja nudi već islužene F-16 blok 30 – pale u drugi plan.

Američka je ponuda navodno skupa, a Grčke rabljene F-16, premda su navodno najjeftiniji, trebalo bi još modernizirati.

Ostaju u finalu, ako je vjerovati “dobro upućenima”, dvije ponude, ona izraelska, za njihove ponajbolje rabljene lovce F-16 Barak, te švedska koja nudi potpuno nove Gripene Jas 39 C/D.

>>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka

Što će u novu eskadrilu: F-16 Barak ili Gripen?

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Molitva “Žrtva Borova naselja za Domovinu”

Objavljeno

na

Objavio

Polaganjem vijenaca kod nekadašnje zgrade Borovo Commercea, gdje je 1991. bilo sklonište i pričuvna bolnica, obilježena je 26. obljetnica stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje.

Zatim su sudionici u koloni sjećanja krenuli prema crkvi Gospe Fatimske gdje je misu zadušnicu predvodio fra Ilija Vrdoljak. Nakon mise je uslijedilo bacanje vijenca u Dunav u Borovu te odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestu masovne grobnice na farmi Lovas između Borova i Dalja iz koje su 2001. ekshumirane 24 žrtve velikosrpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Obilježavanje “Žrtve Borovo naselja za domovinu” dio je programa obilježavanja 26. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je gotovo potpuno uništena u velikosrpskoj agresiji prije 26 godine. U trenutku ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar, u podrumu Borovo Commercea, koji je 1991. bio pomoćna vukovarska ratna bolnica, bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije Borova naselja u Borovo Commerceu zarobljeno je 115 osoba, a na dan okupacije, 19. studenog 1991., ondje je ubijena 51 osoba. U samo jednom danu – 51 osoba. Isto tako, u trenucima pada Vukovara Borovo naselje bilo je tjednima odsječeno od ostatka grada.

Onoga dana kada je presječena komunikacija s Vukovarom, najteže je bilo ranjenima. U podrumima Borova naselja rađala su se djeca, umirali su starci, operiralo se bez anestetika. Branitelji su donosili meso. Tu je živio grad, sve je funkcioniralo na jedan nevjerojatan način. Kada su izvlačili te ljude iz dima, iz vatre, ono što ih je čekalo na tzv. “suncu” – bolje da ga nisu ugledali, jer većina onih koji su ugledali taj dan svjetlost, vrlo brzo se svjetlost u njihovim očima ugasila, riječi su Ivana Lukića zvanog Zolja, jednog od vukovarskih junaka.

Samo oni koji su imali puno sreće preživjeli su 19. studenog. Još su se vodile borbe, nisu ni znali da je Vukovar pao. Ulica za ulicu, kuća za kuću. Starci, žene, maloljetnici – mnogima se sudbine još ne znaju. Kosti im možda počivaju na dnu Dunava.

26. obljetnica stradanja Borova naselja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari