Connect with us

Kolumne

HRVATSKA I ZAKON STAR 2,500 GODINA

Objavljeno

on

Istina koju bi trebali znati svi Hrvati, i posebno Hrvati, jer su ju osjetili na svojim leđima kroz stoljeća i osjećaju ju danas: PRAVDA POSTOJI SAMO MEĐU ONIMA ISTE SNAGE. TAMO GDJE JE JEDAN JAČI OD DRUGOGA, NA SNAZI JE PRAVDA JAČEGA.

[ad id=”93788″]

Razmišljanje na ovu temu potječe iz tzv. Melijanskog dialoga, odnosno razgovora između atenskog ambasadora i ambasadora grčkog otoka Melosa, kad su Atenjani zahtijevali da Melijanci plate odšetetu i pokore se Atenjanima ili će biti uništeni. Dramatičnu debatu je zapisao grčki povijesničar Tukidid u “Povijesti peloponeških ratova” 416 BC.

Temu je kasnije razradio Friedrich Nietzche pišući o pravdi i jednakosti.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Pravilo vrijedi za odnose među državama, za odnose među narodima unutar jedne države i za odnose unutar jednog naroda u vlastitoj državi, kao što je bio slučaj među Grcima, između Atenjana i Dorijanaca.

Hrvati su imali prilike osjetiti vrijednost ovog pravila u svim instancama koje sam nabrojao a osjećaju ga i danas, kao jedan narod u vlastitoj državi, kad oni na čijoj je strani politička i gospodarska moć, često isti ili udruženi moćnici, prestanu predstavljati najbolje interese svog naroda i postanu svrha sami sebi u borbi za vlast među moćnima i na štetu naroda.

Hrvatski paradoks se sastoji u tome da narod koji predstavlja jedinu, legitimnu snagu u državi koja nosi njegovo ime, na žalost, nije svijestan svoje snage, niti posjeduje instrumente kojima bi tu snagu upotrijebio u svoju korist.

VLAST U SLUŽBI SAMA SEBI

Na raspolaganje su mu dati instrumenti predstavničke vlasti u formi zapadne demokracije koja se pokazala funkcionalnom u razvijenim zapadnim zemljama. U Hrvatskoj, koja je netom izronila iz povijesti raznih oblika diktature, s narodom bez demokratske tradicije i bez svijesti o vlastitoj snazi, ta se vlast pretvorila u kastu koja je na brzinu shvatila da pod krinkom nacionalnog predstavništva može služiti sama sebi, na štetu naroda kojemu je tobože u službi.

Kao dokaz, biti će dovoljno spomenuti da je teško naći nekoga u vlasti ili pri vlasti koji se nije obogatio i da je jednako teško naći u narodu, u preostalih 99.9% stanovništva, nekoga tko je ostvario očekivani i obećani napredak.

Tako je po neizbježnom principu pravde jačega, prepoznatog još pred dvije i pol tisuće godina, uspostavljeni poredak hrvatskom narodu odredio kraći kraj.
Kroz sve smjene vlada, od početka ove države pa do danas, pokazalo se da, bez obzira što su svi u narodu svjesni svoje podređene pozicije, nije moguće bilo promijeniti sustav, opskrbljen instrumentima samozaštite, uključujući i sudstvo koje bi trebalo biti garantorom pravde za sve ali je ostalo primjenjivati pravdu jačega.

Zapadna demokracija u principu predviđa da političari na svim nivoima vlasti, budu od naroda imenovani ljudi, koji će ostvarivati njegovu volju, za svoj posao primati plaću i za svoja djela narodu odgovarati.
Princip i praksa u hrvatskom slučaju su pokazali da se nalaze u velikom raskoraku. Da bi se ta situacija riješila u korist hrvatskog naroda, sasvim je uzaludno očekivati od vladajuće kaste da se svojevoljno odrekne privilegija koje je ovakvim poretkom ostvarila. Dokaz tome su sve garniture koje su se izmijenile na vlasti a da niti jedna nije napravila pomak u korist naroda.

Narod naivno svoje nade polaže u pojedince koji pokazuju da bi mogli biti stvarni predstavnici naroda ali na taj način nije moguće ostvariti proces nacionalne emancipacije, jer je sustav ugođen tako da štiti interese jačega. Ne može pojedinac mijenjati sustav; može se tek u njega uklopiti ili u protivnom biti iz njega eliminiran.

ONI KOJI SE NE UKLOPE, BITI ĆE ELIMINIRANI

Najbolji argument u prilog toj tvrdnji predstavljaju postojeća previranja kojima je sustav stao u svoju obranu i iz svojih redova prijeti eliminirati neke od pojedinaca koji su pokazali tendenciju stajati na strani naroda. Među njima cilj je eliminirati Karamarka, koji je izrastao kao dio sustava i od početka mu bio lojalan, ali je u posljednje vrijeme s njim počeo dolaziti u raskorak spominjući lustraciju.

Cilj nije samo njegova eliminacija, nego u lančanoj reakciji, eliminacija i drugih, sustavu nepodobnih elemenata, a među njima prvenstveno, u narodu najpopularnijeg ministra Hasanbegovića. S obzirom da ne nosi visoku funkciju u vladi, general Željko Glasnović još nije na udaru, ali će proces čistke (lustracije iz suprotnog smjera), zahvatiti i njega i Culeja i druge.

Ovaj proces nije započeo zahtjevom Mostova lidera Petrova, da Karamarko podnese ostavku, nego dolaskom Domoljubne koalicija na vlast i imenovanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra.

Ovo što događa danas, kada vladajuća kasta čisti svoje redove, dokaz je da se korekcija ne može ostvariti odzogora, nego se mora ostvariti odozdola, iz redova samog naroda.

Postojeći sustav ostavlja legalnu mogućnost formiranja nezavisnih tijela poput sindikata i nevladinih udruga. Dok se sindikati brinu isključivo pravima zaposlenih u njihovoj domeni djelovanja, brojne nevladine udruge financira vlast i tako ih podređuje svojim interesima, što se jasno vidi kroz nevladine udruge koje je financirala bivša vlast i pretvorila ih u svoj instrument.

Kad je ministar Hasanbegović nekima od njih uskratio državne fondove, pala je odluka srušiti ga jer je dirnuo u postojeći poredak. Prethodna garnitura je sišla s vlasti i moglo bi se zaključiti da im neće biti moguće provesti u djelo svoje namjere ali proces eliminacije se nastavlja kroz redove nove vladajuće garniture, što je očiti dokaz da je sve zajedno sastavni dio istog poretka, tzv. ljevica i tzv. desnica, dvije strane istog sistema.

OSNOVATI HRVATSKI NACIONALNI DRŽAVOTVORNI POKRET

Danas kao jedini legalni izlaz ostaje formirati nevladinu udrugu, financijski i na svaki drugi način neovisnu o postojećem sustavu vlasti, koja bi istinski predstavljala volju naroda, cijelog naroda a ne samo jedne njegove sekcije, ne samo branitelja, zaposlenih, nezaposlenih, ovršenih ili zaduženih, nego svih zajedno. Takva jedna udruga trebala bi se pretvoriti u glas udruženog i organiziranog hrvatskog naroda, osnažen širokom podrškom iz naroda i financijski potopmogunut kapacitetom hrvatskog iseljeništva. Cilj bi joj bio pretvoriti neorganizirane mase i nepovezane glasove nezadovoljstva u jedan jedinstveni, unisoni glas hrvatskog naroda kojega nitko ne može ignorirati, uključujući i vladajuću kastu zabavljenu samu sobom (koristim termin “kasta”, jer za razliku od klase, ovo što se događa u Hrvatskoj, počinje poprimati dinastijske karakteristike, gdje potomci bivših i postojećih moćnika, nasljeđuju funkcije svojih roditelja).

Tako bi se formirao nacionalni pokret i ostvario novi preporod koji bi mogao pravdu jačega pretvoriti u pravdu koja postoji samo među onima iste snage.

U jezgru pokreta bi se morali uključiti intelektualci iz Matice hrvatske, HAZU i drugih centara koji bi trebali biti šampioni interesa hrvatskog naroda ali su od osamostaljenja do sada potpuno zakazali. Matica hrvatska se u vrijeme Hrvatskog proljeća stavila u službu hrvatskog naroda a danas se za nju rijetko i čuje.

Hrvatsko etičko sudište, jedan je pokušaj ukazati na postojeće stanje u kojemu živi ili bolje reći umire ovaj narod, ali predstavlja manju skupinu intelektualaca i individualaca i zato biva ignorirano jer nema predstavnički karakter, za razliku od Matice hrvatske, koja je u vrijeme Hrvatskog proljeća imala ogranke diljem Hrvatske i u njezinim redovima brojno članstvo koje joj je davalo prestavnički karakter.
Hrvatsko proljeće i Matica hrvatska, kao jedan od njegovih važnih faktora, ugušeno je u krvi, jer se pretvorilo u nacionalni pokret koji nije mogao biti drugačije zaustavljen. To je ostvareno angažmanom policije, udbe i svih postojećih organa sile iz cijele Jugoslavije. U gušenju Hrvatskog proljeća sudjelovale su policijske snage iz Beograda i glavnih gradova drugih republika, čak i iz Skoplja, iz Makedonije. Zagreb je bila zatrpala policija. Istragu, često uz batine i druge oblike šikaniranja, prošlo je preko 30,000 studenata i pripadnika Matice hrvatske.

Novi hrvatski nacionali i državotvorni pokret bio bi nosilac preporoda u hrvatskoj državi koja ne podliježe nikakvoj jurisdikciji izvan Hrvatske a hrvatska policija i vojska nikad nebi išla protiv volje hrvatskog naroda, pa da upravo Milorad Pupovac postane premijer a Nenad Stazić predsjednik države.
Primjer napada na hrvatske branitelje u crkvi Sv. Marka nije reprezentativan, jer se radilo o specijalno izabranoj skupini antihrvatski orijentiranih policajaca iz redova aboliranih hrvatskih neprijatelja u izoliranom incidentu.

Hrvatske vlasti danas mogu slobodno ignorirati volju naroda, jer nije organiziran. Nikad individualci nisu mogli ništa ostvariti. Samo organizacije postižu rezultate. Organizirani Hrvati srušili su svoju tamnicu Jugoslaviju i sagradili državu. Samo organizirani Hrvati mogu ostvariti promjene u državi koja više ne predstavlja njegove interese, nego ga je dovela na prosjački štap s jednom sekcijom stanovništva koja prekapa kante za smeće da se prehrani, a druga u redovima napušta Hrvatsku, bježeći s rodnog ognjišta tražeći kruha u tuđini.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari