Connect with us

Kolumne

Hrvatska zasad pobjednik, Švedska teški gubitnik

Published

on

Tobože za Hrvatsku jako zabrinuti dežurni pesimisti drugu su polovicu kolovoza dočekali kao ozebli sunce. Ta tumarala turobnih srdaca razgalile su dvije vijesti. Prva, Hrvatska se zadnjih tjedana probija ka samom europskom vrhu prema broju zaraženih korona virusom. Druga, hrvatski BDP je u 2. kvartalu ove godine pao za rekordnih 15,1% u usporedbi s istim razdobljem lani. Kakav melem za ranjenu mračnu dušu! Ipak, pažljiviji će promatrač, koji ne dopušta da mu želje zamagle vidike, uočiti kako se ta naizgled katastrofična kretanja odnose na različita razdoblja u kojima je Hrvatska s razlogom primjenjivala različite strategije nošenja s korona krizom.

Brojevi ipak govore drukčije

Da u pogledu zaštite općeg zdravlja od korona virusa neugledna Hrvatska stoji znatno bolje od ugledne Švedske, ma koliko zbog toga neki u Hrvatskoj jadikovali, stara je vijest. Tomu zorno svjedoči tužni saldo broja umrlih od bolesti COVID-19. I dok je on u Hrvatskoj još uvijek toliko nizak da nema statistički značajnog odstupanja broja umrlih u odnosu na isto razdoblje prethodnih godina, u Švedskoj to nije slučaj. Naime, tamo višak umrlih od pojave virusa sredinom ožujka do kraja lipnja – koji se, zdravorazumski gledano, nema čemu drugom pripisati do novoj, dotad nepoznatoj bolesti – usporedi li ga se s prošlom godinom, iznosi oko 6350 ljudi. A upravo s 2019. godinom ta usporedba jedino i ima smisla budući je gripa ljetos i lani u Švedskoj, kao i diljem Europe, uzela osjetno manje žrtava nego prethodnih godina. Ta činjenica ujedno razrješava enigmu znatnog smanjenja broja umrlih u Švedskoj 2019. godine u odnosu na 2018. i 2017., unatoč tome što tamo broj stanovnika iz godine u godinu raste. A raste uglavnom uvozom ljudi u dobi daleko od one u kojoj se umire, stoga ni porast ukupne populacije ne utječe znatno na smrtnost u kratkom roku.

No, Hrvatska je bolja od Švedske i u drugom aspektu korona krize koji se ne može tek tako zanemariti – u ekonomskoj aktivnosti. I to, začudo, čak i u drugom kvartalu ove godine, dok su se pretpostavke za turističku sezonu još stvarale. E, sad će netko reći pa kako to Hrvatska može biti bolja od Švedske kad joj je BDP pao za 15,1%, a Švedskoj dvostruko manje, za svega 7,7%, tim više što se zna da je gospodarstvo tijekom korona krize slovilo kao švedski prioritet. Naime, prilično opušten pristup borbi protiv virusa, mimo ostatka svijeta, Šveđani su, među ostalim, pravdali spašavanjem ekonomije, postavši svjetionikom i ovdašnjim, kako liberalnim tako i konzervativnim krugovima.

Ipak, kad se promotri čitav kontekst, uvažavajući ekonomske datosti nepromjenjive u kratkom roku, Švedsku je pošteno mjeriti sa skandinavskim joj susjedama, s kojima je jače povezana gospodarskim nitima, strukturom i mentalitetom. A ona je tu tek za nijansu bolja samo od Danske (-8,2%), a osjetno slabija i od Finske (-5,2%) i od Norveške (-5,3%), koje su sve primijenile klasični konzervativan pristup nošenja s virusom te i u tom segmentu postigle bolje rezultate. Danska, Norveška i Finska uzete zajedno bilježe gotovo 5 puta manje umrlih od Švedske, iako imaju za 60% više stanovnika.

S druge strane, Hrvatska nije slabija od svog prirodnog ekonomskog kruga, promatra li ga se po bilo kojem od dva razumna kriterija – vanjskotrgovinska povezanost i struktura gospodarstva. Glede vanjskotrgovinske povezanosti hrvatski pad dijeli sudbinu zemalja s kojima Hrvatska ima najintenzivniju robnu razmjenu (Italija -17,7%, Njemačka -11,3%, Austrija, Slovenija i Mađarska u rasponu od -12,9% do -13,5%). S time da treba reći kako su gotovo sve te zemlje, za razliku od Hrvatske, zabilježile pad već u 1. kvartalu (Italija za 5,6%, Slovenija za 3,7%, Austrija za 2,8% i Njemačka za 2,2%), a što je moralo utjecati na potražnju za hrvatskom robom kasnije. Gledajući, pak, strukturu gospodarstva, među članicama EU u kojima epidemijom najpogođeniji sektor usluga zauzima velik udjel, uglavnom su to zemlje s razvijenom turističkom djelatnošću, Hrvatska je najbolja u 2. kvartalu (Španjolska je pala za 22,1%, Francuska za 18,9%, Italija za 17,7%, Portugal za 16,3%, a Grčka i Malta za po 15,2%). Iako je u kretanju BDP-a bliže europskom dnu, u jednoj važnoj kategoriji Hrvatska je ipak pri samom vrhu. Naime, stopa zaposlenosti smanjila se u 2. kvartalu za svega 1,1% u odnosu na isto razdoblje lani. Bolje su tek Malta, Luksemburg i Belgija.

Zapravo stvari stoje još i bolje

Međutim, detaljniji uvid u statistiku pokazuje kako je pad mjeren prema proizvodnoj metodi, po kojoj se BDP dosad nije bitno razlikovao u odnosu na klasičnu, osjetno manji i iznosi -11,9%. Znalci pojašnjavaju da se to odnosi na odgodu plaćanja obračunatih poreza, i da će njihovo prelijevanje na buduća razdoblja rezultirati statističkim smanjenjem pada u njima, što će zacijelo poboljšati psihološki dojam u ovoj teškoj situaciji.

Izneseni podaci, naravno, ne uzimaju u obzir rezultate turističke sezone, koji će biti vidljivi tek u izvještajima za 3. kvartal, a koje je, sad je to već jasno, Hrvatska uvjerljivi pobjednik na Sredozemlju. Prema podacima o ostvarenim turističkim noćenjima realno je očekivati kako će hrvatski rezultat biti bliži optimističnom scenariju (50% prometa) nego baznom (30% prometa), prema kojem su rađene prve prognoze na godišnjoj razini. A ta sezona nije pala s neba, nego je izrasla na izvrsno odrađenom prvom poluvremenu borbe protiv korone.

Ukratko, kad se gleda spoj zaštite općeg zdravlja i ekonomske aktivnosti, strategija Stožera civilne zaštite pokazala se ne samo razboritom nego i pobjedničkom. S početka se nužnim oprezom pred nepoznatim, čega je rezultat bio relativno nizak broj umrlih, Hrvatska profilirala kao zdravstveno sigurna zemlja, što je predstavljalo čvrst temelj za turističku marketinšku kampanju, da bi, otvorivši se u pravo vrijeme, ostvarila turistički rezultat iznad svih očekivanja. Posljedica većeg broja ljudi i slobodnijeg ponašanja, ponajprije mladih tijekom odmora, ali ne samo njih, doveo je logično i do porasta broja zaraženih, srećom u većoj mjeri tek u smiraj sezone. Ipak, unatoč nepovoljnom trendu, posljedice toga u zdravstvenom smislu daleko su još od dramatičnih. Dostatne su tek da gunđala mogu jamrati kako je Hrvatska u zadnje vrijeme u europskom vrhu po broju zaraženih i umrlih. Srećom, to se zbiva sad kad je po tom pitanju bonaca, dok je za proljetne nevere Hrvatska bila pri samome dnu. A nekima se dogodilo upravo suprotno, e baš onima u kojima neki Hrvati i dalje vide uzor. Švedska je, primjerice, primijenivši obrnuti redoslijed akcija (otvaranje pa zatvaranje), kako iznesene brojke potvrđuju, ponajveći gubitnik gleda li se kombinacija ciljeva – javno zdravlje i ekonomska aktivnost. Plativši visoku cijenu zbog početnih vrludanja, ona je slobodu kretanja između regija otvorila tek 13. lipnja (Hrvatska 11. svibnja). Nedavno se, doduše, hrabro odvažila najaviti od 1. listopada ukidanje ograničenja okupljanja više od 50 ljudi uvedeno još sredinom ožujka. A to zapravo znači da su Šveđani sve ovo vrijeme bili uskraćeni slobodarskih skupova poput subotnjeg na središnjem zagrebačkom trgu, dok je Hrvatska dočekala turističku sezonu bez ikakvih ograničenja, da bi švedske mjere uvodila sporadično tek u žarišnim točkama. Toliko o slobodama!

I kad vodiš, opasno je opustiti se

I dok je Švedska zbog perifernog zemljopisnog položaja imala tjedan-dva više za pripremu zaštite od prvog vala zaraze u odnosu na južnije europske zemlje, uočimo kako je za Hrvatsku posebno nepovoljna okolnost bila što se u oba vala (proljetnom i ljetnom) našla blizu akutnih žarišta epidemije. U prvom valu nije joj išla na ruku blizina sjeverne Italije, s kojom ju vežu razgranate poslovne i ine veze, da bi se u drugom ljetnom valu našla izložena prijetnji širenja zaraze s jugoistoka Europe, koji uz područje Ukrajine, Rumunjske i Moldavije jedini bilježi veći broj umrlih u ljetnom nego proljetnom valu. Tomu se sad približava i Hrvatska, no ponajviše zbog malog broja umrlih u prvom valu.

Taj trend i približavanje sezone gripe nisu jedino što tjera na oprez. Naime, kretanja smrtnosti u zapadnoj Europi posljednjih tjedana pokazuju za ovo doba godine neuobičajen porast. Ni izbliza tako velik kao proljetos ali ipak uočljiv, posebno u državama koje je korona najjače poharala – u Belgiji i Španjolskoj. Naznaka te pojave vidi se gotovo posvuda gdje je korona proljetos uzela maha (Francuska, Engleska i Nizozemska). Kako je višak smrtnosti znatno veći nego što to pokazuju službene statistike smrti uzrokovane koronom, moguće je, iako malo vjerojatno, da je promijenjena metodologija evidencije. Ipak, vjerojatnije je da je povećanje smrtnosti znak kako je koronu prilično opasno i preživjeti. Preživjeli su sad izloženiji drugim bolestima, pa se njihove smrti tehnički pripisuju drugim uzrocima, iako je po svemu sudeći korona bila okidač. Nema što drugo, jer se porast smrtnosti zasad javlja samo tamo gdje je korona u prvom valu jače harala. Uzevši u obzir indiciju da korona posredno ubija ili osjetno narušava zdravlje i s odmakom, što drugo reći nego – tko voli, nek’ izvoli!

Blatom na zlato

Ispravnim redoslijedom akcija te razumno poduzetim, proračunatim rizikom, oboje u pravi čas, Hrvatska je ostvarila ponajbolji rezultat u Europi suočivši se s najzahtjevnijim izazovom – ostvarivanjem suprotstavljenih ciljeva – pomiriti zaštitu javnog zdravlja i gospodarski interes. Onaj koji se dokazao takvim djelima u normalnom bi svijetu uživao neporecivi autoritet i nepodijeljenu javnu potporu za daljnje djelovanje, poglavito kad se zna da utakmica još nije gotova. No, nije tako u zemlji čije javno mišljenje diktiraju oni koji ne žele ili ne znaju razlučiti bitno od nebitnog, pa čim početna opasnost mine, okreću ćurak, vraćajući se svom omiljenom modusu operandi – što gore, to bolje! Stoga je još u lipnju, dakle prije najnovijeg ciklusa harangi na hrvatski Stožer civilne zaštite, on uživao potporu javnosti otprilike poput pandana mu u Italiji i Švedskoj, koje su u najmanju ruku doživjele fijasko, daleko od povjerenja kolega im u Danskoj s kojima se prema postignućima mogu uspoređivati.

Međutim, nositelji mentaliteta naslijeđenog iz komunističkog totalitarizma ne sude prema rezultatima i ostvarenju ključnih strateških ciljeva, nego uživljeni u ulogu tužitelja kopaju crno ispod noktiju, potom iskopano stavljaju pod mikroskop i prikazuju uvećano iz tisuća kutova. Tako od maestralne plovidbe Scilama i Haribdama korone ka mirnoj luci, postaje važnije što je neki Jura kažnjen jer je kršeći samoizolaciju pošao hititi gnoj na njivu, što splitske teretane malo jesu, a malo nisu zatvorene, što se nije sve vrijeme navrat-nanos testiralo, nego se to činilo prema potrebama uvažavajući trenutnu epidemiološku situaciju, upravljajući resursima u maniri dobrog gospodara i optimizirajući trošak. Potpuno pogubljenim liberalima, koji su tulili za švedskim modelom posvetivši mu čitavu antologiju lirike, užasno smeta što se ograničavaju svadbe i rad noćnih klubova, dok se crkveni obredi drukčije tretiraju. Ajde, olakotna im je okolnost što na crkvenom bogoslužju nikad nisu bili pa siroti ne znaju razliku u vremenu trajanja između spomenutih zbivanja, ali, još važnije, i u ponašanju nazočnih, sukladno tome i pratećoj količini izlučenih aerosoli, pa ih egalitaristički meću u isti koš. Srećom po Hrvate, odlučuju oni koji znaju zašto crkvena okupljanja nisu izvor širenja zaraze reda veličine svadbi i noćnih klubova.

Ne prvi put postignuti se uspjeh nastoji zamagliti osporavanjem načina kako je postignut, pa sad svaka šuša problematizira pravnu podlogu rada Stožera, naširoko lamentirajući treba li za njegove ovlasti, koje tako duboko zadiru u osnovna ljudska prava, primijeniti članak 16. ili članak 17. Ustava. Pritom se uopće ne obaziru što i za to postoji nadležna adresa u državi (a to, naravno, nisu oni). Navodno ih na to nagoni strah od nekakve diktature, koja se ni u tragovima u radu Stožera ne može prepoznati, napose usporedi li se Hrvatsku s drugim zemljama. Ponegdje su, naime, ljudi bili doslovce zatvarani u svojim kućama i stanovima tijekom produljenog vikenda, uz budni ulični nadzor žandara naoružanih dugim cijevima. Drugima bi, pak, nakon mjesec dana provedenih u kući bilo velikodušno dopušteno udahnuti svježeg zraka na sat vremena dnevno. Konačno, nije li i sporna restrikcija kretanja između regija unutar zemlje u Hrvatskoj ukinuta dobrih mjesec dana prije nego u idealiziranoj Švedskoj?

Besramni Milanović i sljedbenici

Najistaknutiji predstavnik ispraznog ustavnopravnog teoretiziranja nesumnjivo je predsjednik Zoran Milanović, koji je zabrinuto potezao pitanje ograničavanja broja ljudi na svadbama (a koje su nakon toga postale leglo širenja virusa), i cijelo vrijeme hvalio švedski model (a tamo je još uvijek na snazi zabrana okupljanja više od 50 ljudi). Za razliku od onih koji prihvaćaju glavni smjer mjera zaštite kojeg određuje matica svjetske znanosti, ali se vođeni ideološkom zaslijepljenošću usredotočuju na sporedne detalje zanemarujući bitno, Milanović je predvodnik negacionističke struje koja propitkuje, gdjekad i ismijava manje-više sve vezano uz koronu – od ozbiljnosti bolesti do nošenja maske. Pritom Milanoviću nije strano s vremena na vrijeme samome sebi skočiti u usta, kako bi se naknadno mogao pozivati na ono što mu paše. Takvim cik-cak djelovanjem nameće se stožernim remetilačkim čimbenikom u miniranju autoriteta i vjerodostojnosti Stožera civilne zaštite.

Njegova dokona mudrovanja potom uredno prenosi zbor dobošara, među kojima se odanošću ističe trbuhozborac mu zdesna, jučer u medijima srednje struje, danas u saboru, inače strastveni obožavatelj Milanovićeve doktrine „baš me briga“ suverenizma. No, za razliku od Milanovića koji simpatizira bolna švedska rješenja, taj bi radije da se Hrvatska ugleda na Veliku Britaniju, koja je doživjela još veću katastrofu od Švedske i u pogledu izgubljenih života i u gospodarskim kretanjima (pad više od 20%, kakav su neki, priželjkujući ga, i Hrvatskoj predviđali), pa sad u balkanskoj maniri pokušava izvrdavati potpisani dogovor s Europom oko Brexita. Pozivanje na osvjedočene gubitnike tijekom korona krize, Švedsku i Veliku Britaniju, jednako je apsurdno kao kad bi se Dinamu predlagalo da preuzme Hajdukov model upravljanja (hm…, ne čuju li se u ovoj do srži izopačenoj sredini i takvi glasovi?). I kako onda takvi, koji se, nesputani kognitivnom disonancom, vole praviti Englezima, ne će umjesto dokazano uspješnog ministra Beroša poželjeti na televiziji gledati opskurne znanstvenike, od samih začetaka krize revne promicatelje kompromitiranog švedskog modela?

Pluralizam mišljenja najšireg spektra i obijesno inzistiranje na predočenju 100% potvrđenih znanstvenih dokaza tamo gdje ih znanost još uvijek nema, neumitno dovode do raspršenja fokusa javnosti, zbunjenosti i širenja malodušja u okolnostima ugroze u kojima je društvena kohezija nužan preduvjet za uspjeh zajednice. A kad je svaki pristup jednako relevantan neovisno o rezultatima, to bude poticaj svakome da si izabere ono što mu najbolje odgovara. A mnogima odgovara bahato i sebično ponašanje, koje rezultira djetinjastim odbacivanjem čak i tih minimalnih mjera zaštite, među kojima je nošenje maske najveća žrtva.

Unatoč izazovnom povijesnom trenutku, hrvatski će narod i s takvim teretom na plećima nekako preživjeti sve te podvale i lažne dileme koje mu serviraju buntovnici nezrele osobnosti i pomućena uma, mučeni nezdravom obuzetošću Andrejom Plenkovićem i viđenijim mu suradnicima, uslijed koje su izgubili sposobnost rasuđivanja. Jamstvo za to je vodstvo dokazano na djelu, koje je narod mudro iznova izabrao lišavajući ga potrebe za suradnjom s remetilačkim čimbenicima, koji trubeći o demokratskim deficitima prikrivaju vlastiti deficit u radnom iskustvu i ozbiljnijim konkretnim ostvarenjima. Sablažnjavajući manje od sebe, takvi ostavljaju za sobom tek nečasni trag nereda i neposluha. I što više budu usamljeniji, bit će to znak da Hrvati kao politički narod rastu i zriju.

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari