Kultura
HRVATSKE DUŠE
HRVATSKE DUŠE
Iz posijana žita, sjaja gorka zlata
izniknula duša ponosnih Hrvata.
Iz nemirna mora, žarećega vala
rodila se pjesma nota maestrala.
S Velebita snažno rasuo se snijeg,
pa stoljećem sedmim zavijori stijeg
i dok u čoporu pravde zavij’o je vuk
vladalo je srce, poštovanje, muk…
Dok je koplje sinjsko gađalo gdje treba
Bog je ovaj narod gledao sa neba!
A sad, zemljo draga, tko jauče, gazi,
smišljeno te lomi po povijesnoj stazi,
pa ti truje grudu, čovjeka i riječi,
a podmukli tuđin čak pred Vragom kleči.
Gdje smo, što smo
nazvani Hrvati?
Jesmo, nismo
ponosni od mati?
I kad ljubav pravu
zamijeniše suze…
grob umjesto kola…
stih od samog bola…
Što nam se sve uze?!
Svoj na svoga na kamenu istom
zamijenili slova po znamenju čistom.
zabijeni kolac, kravate što guše…
to je razlog svega bola iz Hrvatske duše!
Stihovi: Franka Fani Kohn (ex Dedović)
Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
Kultura
P O N O S
U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.
Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.
Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.
Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.
Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !
Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.
Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !
Ivan Pajdek / Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
Kultura
Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!
Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
kao brat i sestra, jedno drugom liče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!
I oboje plaču, najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane
a jesen ih vraća u krvave dane!
Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila
a nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!
Osamdeset i četri tih je teških dana
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!
A Vukovar, ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko boli u jednu suzu stade
kad Vukovar u ruke im pade!
Palili su i rušili, čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti
svaki križ na Ovčari plače!
Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti
ili će se priča opet ponoviti!!!
Velimir Raspudić / Kamenjar.com
Veliki razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja
