Pratite nas

Vijesti

Hrvatske žrtve silovanja u Domovinskom ratu verbalno je svojim sramotnim istupom iznova ‘silovala’ Vesna Pusić.

Objavljeno

na

Hrvatske žrtve silovanja u Domovinskom ratu verbalno je svojim sramotnim istupom prošlog tjedna iznova silovala Vesna Pusić. U Londonu je govorila više kao ministarka spoljnih poslova tzv. Zapadnog Balkana, negoli kao hrvatska ministrica vanjskih poslova

LONDON_SUMMITNa velikoj Međunarodnoj konferenciji o žrtvama silovanja u ratnim sukobima, koja je na inicijativu britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea i UN-ove humanitarne predstavnice, glumice Angeline Jolie, prošloga tjedna održana u Londonu, hrvatske žrtve silovanja u Domovinskom ratu verbalno je svojim sramotnim istupom ponovno silovala hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić. Njezin bi se istup u Londonu bez pretjerivanja mogao poistovjetiti s interventom nepostojeće ministarske spoljnih poslova Zapadnog Balkana.

Na Konferenciji na kojoj se prvi put progovorilo o ovom humanitarnom problemu, zabilježenom u svim ratovima, sudjelovao je niz ministara vanjskih poslova, drugih vladinih dužnosnika i predstavnika civilnih udruga. Na njoj je usvojen unaprijed pripremljeni protokol, u kojem se na 146 stranica sveobuhvatno razmatra ovo pitanje. Treba podsjetiti da je uoči Konferencije sličan skup na tu temu održan i u Zagrebu, u suradnji s UN-ovom agencijom. Naime, prema podacima UN-ova programa za razvoj (UNDP-a), oko 2200 osoba u Hrvatskoj žrtve su seksualnog nasilja u ratu, ali je dokumentirano samo 147 slučajeva, pokrenut je postupak u 36 slučajeva, a presuđeno je u samo njih petnaest.

Ban Ki-Moon, glavni tajnik UN-a u videosnimci emitiranoj na tom skupu naglasio je kako je silovanje postalo moćno oružje te da njegovi nalogodavci i počinitelji moraju biti kažnjeni, a žrtve dobiti prava i obeštećenje kako bi obnovile svoj život. Međutim, u svim istupima hrvatskih predstavnika ni jednom riječju nije spomenuto da su se masovna silovanja dogodila u velikosrpskom agresivnom ratu protiv Hrvatske. Da je silovanje korišteno kao moćno oružje stvoreno u glavama glavnih ratnih arhitekata iz srpskih središta moći – od Srpske akademije nauka do Generalštaba JNA.

Sa svojim tragičnim iskustvom iz Domovinskog rata, Hrvatska je trebala dati značajan doprinos Konferenciji, ali tako što očekivati od sastava hrvatskog izaslanstva bilo je više no iluzorno. Vesna Pusić u svom istupu nije ni spomenula da je srpski agresor tijekom ratnog zarobljeništva na hrvatskom tlu ili u koncentracijskim logorima diljem Srbije sustavno silovao hrvatske žene. Pritom, naravno, nije spomenula ni propust hrvatskog pravosuđa u progonu silovatelja, nego je pokušala izjednačiti silovanja u ratu sa silovanjima u miru. Po njezinim riječima, nužno je posramiti aktere zločina nad ljudskim dostojanstvom, dok je kazna očito u drugom planu za ovaj okrutni zločin. Pusićka je stavila naglasak na osnivanje međunarodnog kompenzacijskog fonda za žrtve silovanja i stigmatizaciju počinitelja tih zločina. “U Hrvatskoj upravo traje procedura donošenja zakona za žrtve silovanja i seksualnog nasilja tijekom Domovinskog rata. Želimo povezati kampanje protiv silovanja i za razotkrivanje i strogo kažnjavanje tog zločina u miru, kao i u ratu, jer u situacijama konflikta nema načina da se to spriječi i stigmatizira na taj način da se počinitelj posrami”.

angelina jolie summit london 2014

Po ministarki spoljnih poslova tzv. Zapadnog Balkana, silovanje u miru važnije je od ratnog zločina silovanja u ratu, pa je zato važnije stigmatiziranje tih nasilnika od njihova kazneni progona. Sve u svemu, gore da gore biti ne može, i to iz usta ministrice koju plaćaju hrvatski porezni obveznici, uključujući i silovane žrtve. Ako se, dakle, tko treba sramiti u cijeloj ovoj priči, onda je to upravo Vesna Pusić, koja sustavno, pod dirigentskom palicom svojih inozemnih sponzora, zagovara tezu da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije u kojoj su počinjeni i brojni zločini silovanja.

Stoga u hrvatsko izaslanstvo na tom skupu nije uključila Mariju Slišković, predsjednicu udruge Žene u Domovinskom ratu koja može kompetentno govoriti o problemu silovanih žena. U turizam i lov na slavne face sa sobom je povela branitelja koji to nije, ministra Predraga Matića. On je u Londonu trčao za fotografijom s Bradom Pittom, a interesi žrtava silovanja i interesi Republike Hrvatske bili su mu zadnja rupa na svirali. Inače, simboličan način nastavka silovanja žrtava rata najbolje oslikava Prijedlog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Skandalozno je i veleizdajnički u članku 4. tog prijedloga izjednačiti pripadnike vojnih ili paravojnih postrojbi, citiramo “neprijateljske vojske” s oružanim i redarstvenim snagama Republike Hrvatske. U Prijedlogu nema nacionalne odrednice neprijateljske vojske, ali se zato izrijekom govori o OSRH, iz čega proizlazi da je Hrvatice silovala vlastita vojska. Još je skandalozniji članak 1. tog predloženog zakona, koji izbjegava spomenuti Srbiju kao agresorsku državu. Taj članak glasi: “Definira se područje na kojem se dogodilo seksualno nasilje kao državno područje RH, te neprijateljski logori i zatvori smješteni izvan državnog područja RH. Potonje iz razloga što je seksualno nasilje bilo počinjeno i prema hrvatskim državljanima koji su s područja RH odvođeni u neprijateljske logore i zatvore u susjedne države”.

Uistinu je nevjerojatan trud predlagatelja zakona da se pod svaku cijenu izbjegne uopće spomenuti Srbiju kao agresora na RH. Treba očekivati da će oporba prilikom rasprave o tom Prijedlogu zakona upotrijebiti svu argumentaciju za njegovu blokadu u tom obliku. Konačno, i što nije manje važno, ministrica vanjskih poslova i ministar branitelja zalažu se za obeštećenje žrtava seksualnog nasilja, ali im ni na kraj pameti ne pada da to obeštećenje treba snositi Srbija, a ne hrvatski porezni obveznici. Ovako se priznaje teorija o vođenju građanskog rata, što je uostalom već izjavio i Zoran Milanović, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije.

U svakoj bi normalnoj državi nakon ovakvih istupa dvoje visokih državnih dužnosnika, koji u jednom osjetljivom humanitarnom pitanju nastoje relativizirati patnje žrtava silovanja, ustala cjelokupna javnost, ali u Hrvatskoj, sa strogo kontroliranim medijima, to nije slučaj. Treba očekivati da barem HDZ kategorički osudi postupke ministara, Pusićke i Matića.

U usvojenom protokolu koji je dobila i hrvatska vlada ističe se “nulta tolerancija” na seksualno nasilje i potpora žrtvama koje su često i žrtve progona u vlastitoj zajednici. Osobito se naglašava cilj protokola, a to je zaustaviti nekažnjavanje zločinaca uspostavljanjem međunarodnih kriterija za provođenje istraga, čime bi počinitelji bili učinkovitije progonjeni. Velika Britanija i SAD odmah su oslobodili dodatne fondove sa svrhom provedbe zaključaka ove konferencije. Sam državni tajnik SAD-a John Kerry izjavio je da je osobno zainteresiran za tu borbu – i kao ratni veteran i kao otac dvije kćeri.

‘Sva izaslanstva zastupala su svoju zemlju i narod, a naše nikoga’

Hrvatsko izaslanstvo u Londonu bilo na turističkom i photo session putovanju. Od osoba koje su predstavljale RH nije bilo moguće očekivati više, ističe Slišković.

U odnosu na žrtve ratnog zločina silovanja, hrvatska državna delegacija u Londonu se ponašala isto kao i u Hrvatskoj – u potpunosti je ignorirala dimenziju počinjenog ratnog zločina silovanja u vrijeme Domovinskog rata. Svako državno izaslanstvo zastupalo je svoju zemlju i narod, a naše nije zastupalo nikoga. Nemoguće je povjerovati u iskrenu brigu za žrtvu u svijetu, ako se ne pokaže emocija za stradanje vlastitog naroda. Zabrinjavajuće je da su državni dužnosnici brigu i reparaciju za žrtve prebacili na eventualno osnivanje Međunarodnog fonda.

Hrvatski dužnosnici nisu se potrudili predočiti svijetu, a ovo je bila jedinstvena prilika, sve o ratnom stradanju. Nisu čak ni iskazali što je za žrtve učinjeno, posebno u programu osnaživanja koji je financirao UNDP i s kojim su mogli iskazati da je ovaj hrvatski oblik pomoći rješavanju ratne traume vrlo uspješan i da daje izuzetno dobre rezultate. Hrvatska je, zahvaljujući udruzi Žene u Domovinskom ratu, imala što ponuditi kao svoje iskustvo. Naprotiv, očito je učinjeno sve da nitko iz Udruge ne bude pozvan na Konferenciju. Uskraćene su nam spoznaje tko je izabrao i pozvao predstavnike civilnog društva iz Hrvatske koji su trebali govoriti o žrtvama i obliku pomoći koja im se pruža.

7Dnevno 20.lipnja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivan Miklenić: Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca, o. 60. godišnjici njegova preminuća, osim što je potvrdila rast njegova štovanja, i po broju vjerničkih okupljanja i po broju štovatelja, snažno je obnovila svijest o njegovoj važnosti i u životu cjelokupne Katoličke Crkve i u cjelokupnoj ljudskoj zajednici.

Poznato je da je bl. Stepinac u hrvatskom narodu davno postao simbol ponajboljega Hrvata: čovjeka koji je bio malen i ponizan pred Bogom, predan u Božju volju, a uspravan pred svim ljudima i neslomljiv pred nasrtajima svih totalitarističkih ideologija i ljubitelj svoga naroda, njegove slobode i boljitka. Poznato je također da je do sada, povijesno gledajući, uspješno pobjeđivao sva ograničavanja, osporavanja i ocrnjivanja, proganjanja i ponižavanja te, što vrijeme više prolazi, njegova duhovna i humana veličina postaje sve sjajnija te prelazi granice hrvatskoga naroda i Crkve u njemu. S pravom se može reći da zenit sjaja bl. Stepinca tek dolazi, i to ne samo kroz oblik službene kanonizacije, koja nikako ne može izostati, nego kroz univerzalne poruke njegova života, djela i osobito mučeništva koje su relevantne ne samo za opću Crkvu, nego i za čitavo čovječanstvo.

Borba za bolju komunističku prošlost

Na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca bila je posebna postaja ovogodišnja proslava njegova blagdana koja je više nego ijedna do sada imala važne elemente internacionalizacije, zapravo vraćanja kardinala Stepinca na njegovo stvarno i primjereno mjesto u općoj Crkvi i u čovječanstvu. Tomu je ponajprije pridonio u HNK-u u Zagrebu u subotu 8. veljače premijerno prikazan dokumentarni film Višnje Starešine »Stepinac – kardinal i njegova savjest«, nastao u produkciji »Inter-filma« i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta uz potporu Zagrebačke nadbiskupije i drugih institucija. Taj film osvjetljava temeljnu liniju i univerzalnu poruku života i djelovanja bi. Alojzija Stepinca ponajviše iz usta inozemnih autoriteta i svjedoka, trojice visokih autoriteta u Katoličkoj Crkvi te neovisnih hrvatskih znanstvenika i vjernika.

Dok u suvremenoj hrvatskoj historiografiji postoji prilično snažna borba za bolju komunističku prošlost, znanstveno utemeljena stajališta slobodnih i neovisnih povjesničara znanstvenika, kako britanskoga Robina Harrisa tako i židovskih Esther Gitman i Naide Mihal Brandl, otkrivaju veličinu otpora nacizmu i komunizmu u planetarnim razmjerima, i ne samo otpora, nego i spašavanja ljudskih života usprkos svim rezimskim onemogućavanjima. Nisu li planetarno važna na filmu prenesena očitovanja sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa Benedikta XVI. koji je rekao: »Ako kardinal Stepinac nije svet, tko je onda svet?« Stoga je u zahvalnom govoru kardinal Josip Bozanić s pravom istaknuo: »Ovaj je film išao tragom prošlosti, ali njegovo značenje i smisao dopiru u sadašnjost. Štoviše, vidjeli smo kako zahvaća i buduće naraštaje… Obično se za ovakve filmove kaže da su dokument jednoga vremena. No čini mi se da ovdje postoji nešto više i da ćemo večeras sa sobom ponijeti ono što treba biti dokument svakoga vremena.«

Njegova je svjetlost sjala pred ljudima

Na sveopću važnost poruke života i djela i mučeništva bl. Stepinca, predvodeći misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, upozorio je i prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer. On je na toj misi u homiliji uz ostalo rekao: »Osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, bio je prisiljen na život tišine i tame, posebno u vremenu provedenu u zatvoru. Ali to nije jedini element koji treba uzeti u obzir. Prije svega, njegov primjer i njegovo svjedočanstvo bili su poznati u cijelom svijetu. Njegova je svjetlost sjala pred ljudima.« A jednom očitovana svjetlost nikada ne gubi na svom sjaju niti se može utrnuti ni dokinuti.

Doprinos internacionalizaciji veličine i slave bi. Alojzija Stepinca bit će izgradnja na Betlehemskim poljanama u Svetoj Zemlji kapelice u čast njemu i svim hrvatskim svetcima, mučenicima i blaženicima za koju je na Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali blagoslovljen temeljni kamen, kamen izvađen u obnovi zagrebačke prvostolnice, kao i nazočnost misijskoga križa koji najavljuje Svjetski euharistijski kongres u rujnu u Budimpešti, a u kojem su uz moći 30 svetaca i blaženika i one bi. Stepinca. S tim u vezi kardinal Bozanić citirao je riječi nadbiskupa Stepinca izrečene 1938. na Svjetskom euharistijskom kongresu u Budimpešti: »Sveta euharistija zaista je najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama. Ako čovječanstvo želi isplivati iz svojih poteškoća i naći sreću i mir, nema mu drugoga puta negoli vraćanje svetoj euharistiji. Materijalizam prošloga stoljeća… prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu.

Sveta euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelomu ljudskomu društvu.« Te riječi bl. Stepinca apsolutno su aktualne i u sadašnjem povijesnom času čovječanstva i proročki glas u ime sveopće Crkve Kristove. I to je, može se reći, jedna postaja na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Hrvatska kapela gradit će se u Betlehemu, Bozanić blagoslovio temeljni kamen

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari