Pratite nas

Reagiranja

HRVATSKE ŽRTVE: GORNJE JAME, GLINA, RATNI TROFEJ DJEČJA PLETENICA

Objavljeno

na

U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine – »Šiltovi«, 11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece. Među žrtvama bile su tri obitelji.

gornjejameU jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom. Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.

»Djeca su ures svijeta« – poznati je slogan koji ukratko i dojmljivo opisuje svu bezazlenost i ljepotu, nevinost i naivnost, začuđenost i zadivljenost svakog djeteta u susretu sa svijetom oko sebe. Takva je bila i mala Nikolina Fabac u Gornjim Jamama, u malome selu smještenom u prekrasnom brdovitom dijelu Banovine nedaleko od Gline. Bila je sretna osmogodišnja djevojčica jer ju je svakoga jutra nakon sna dočekivao njoj najdraži osmijeh na svijetu majke Marice. Smijala se glasno svakom nespretnom pokretu razigranog janjeta u dvorištu, mazila se s tatom Nikolom u njegovim prilično rijetkim slobodnim trenucima, divila se žarkožutim jaglacima koji bi svakoga proljeća preplavili selo, igrala se sa starijom četrnaestogodišnjom sestrom Željkom, ponosno nosila bogato izvezenu narodnu nošnju za blagdane u crkvi Ranjenog Isusa u susjednoj Maloj Solini.I svi su je seljani rado viđali i primali jer je svagdje pronosila onaj posebno bezbrižan, neopterećen i lepršav dječji odnos prema stvarnosti, koji toliko nedostaje svijetu odraslih. S ostalom malobrojnim djecom bila je doista pravi ures Gornjih Jama. I anđeli su se, čini se, na nebu radovali tim svagdašnjim idiličnim prizorima na tom komadiću zemlje hrvatske.

Đukićevo pismeno »jamstvo«

Međutim, zvijeri uobličene u ljudske spodobe, nisu g. 1991. više mogle prikrivati godinama zatomljenu i hranjenu mržnju. Bila im je mrska činjenica da četrdesetak Hrvata živi svoju običnu seosku svakidašnjicu, tamo pored njih, u njihovu susjedstvu. Ništa im hrvatsko nije bilo sveto, ništa vrijedno… Domaći Srbi, donedavni susjedi, školski prijatelji, znanci na radnome mjestu, do zuba naoružani, kao pripadnici novoosnovane vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine – »šiltovi«, koji su bili pod zapovjedništvom samoproglašenog vođe Siniše Martića, upali su 11. prosinca 1991. u mirne Gornje Jame. Zatekli su nekoliko Hrvata koji su poslušali nagovaranje Bože Đukića da ostanu u domovima. Potpisao im je čak i nekakvo pismeno »jamstvo« dva mjeseca ranije da im se ništa dogoditi neće, kad je s istomišljenicima iseljavao većinu srpskih seljana u Glinu.

»Šiltovi« su unaprijed točno znali što im je cilj, sabrali su dvanaestero bespomoćnih seljana, među kojima je bilo i troje malodobne djece: malu Nikolinu, sestru joj Željku i desetogodišnjeg susjeda Darka Dvornekovića, te ih nagurali u kuću Mate Kirete. Dok su se oni stisnuti u jednoj sobi tresli od straha naslućujući što ih čeka, »šiltovi« su se dogovarali o detaljima monstruoznog plana. No, pedesetogodišnji Srbin Gojko Pavlović, koji je ipak ostao u selu sa susjedima Hrvatima, žestoko se usprotivio njegovoj provedbi uporno ponavljajući kako uhićenici nikada nikome nisu nikakvo zlo učinili. Osim toga, vikao je, među njima je troje djece! Rafal iz strojnice brzo je prekinuo mučnu raspravu, koja je uniformiranim ljudima već počela ići na živce. Gojkova je duša poletjela ususret anđelima, koji su i sami zanijemjeli od straha promatrajući strašni prizor na komadiću zemlje hrvatske. I samo oni jedini znaju što se dogodilo seljanima zatvorenima u Kiretinoj sobi.

Koliko god strašno i jezivo bilo napisati, izreći ili samo pomisliti, možemo se nadati da su mala Nikolina i starija joj sestra Željka ubijene odmah. Jer bio je to dan kada su i anđeli plakali. Osim Nikolinine obitelji, ubijen je i mali Darko s majkom Slavicom Dvorneković, djedom Matom i bakom Katom, starica Mara Kuštreba, te tri Hrvatice koje su se zatekle u selu, što znači da je zvijerima uobličenima u ljudske spodobe jedino mjerilo ubijanja bila pripadnost hrvatskome narodu. Tako su ubijene: Milka Rastovski iz Donjih Jama, Jela Vrbanac iz Hađera i Jaga Cestarić iz Male Soline. Otac Janko Fabac s odraslim sinovima Stjepanom i Ivom ubijeni su malo dalje kod škole. Sve su žrtve u Kiretinoj kući potom zapaljene kao i cijelo selo.

O selu kojeg više nema – osim na tabli

Hrvatski branitelj Ivica Kuštreba, kojemu je spomenutog dana ubijena šezdeset dvogodišnja majka Mara, u dopisu Gradskome poglavarstvu Gline od 2. svibnja 2006. napisao je da je osim petnaest civila u Gornjim Jamama ubijeno i u obližnjim Donjim Jamama njih devetnaest. Iznio je prijedlog-zamolbu da im se podigne zajedničko spomen-obilježje da zločini, kako je doslovce napisao, »ne padnu u zaborav, što bi bilo tužno i tragično«. Nažalost, do danas još nije dobio nikakvog odgovora a teško je i povjerovati da će u predstojećim predizbornim mjesecima netko od mjerodavnih zbog prevelikih stranačkih obveza naći vremena za to.

Tako se danas o Gornjim Jamama još može govoriti samo kao o selu kojeg više nema jer jedini trag o njemu je cestovni natpis u Prekopi prije Gline. Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i dr., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kao kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.

Ratni trofej – dječja pletenica

Osim toga, zločinci se mirno šeću jer za njih već petnaest godina nitko i ne pita, usprkos tomu što se jedan od njih svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej. Spomenuti Martić i Đukić, kao i prvi čovjek okupirane glinske općine dr. Dušan Jović, žive bezbrižno u Srbiji, obavljaju svoje svakodnevne poslove, provode slobodne trenutke u ugodnom obiteljskom i prijateljskom ozračju. Branitelj Kuštreba sjeća se susreta s dr. Jovićem u Glini malo prije srpskih napada i njegovih ciničnih riječi: »Ovo ne može bez rata, al\’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka!« Neki od njih, možda, dolaze, po hrvatske dokumente tražeći odštetu, mirovine, prava… A neki i nemaju potrebu dolaziti jer su ostali. No, Kuštreba će, prema vlastitim riječima, do kraja života uporno i ustrajno tražiti i raspitivati se o imenu i prezimenu ubojice njegove majke, i u tome ga nitko i ništa ne može spriječiti.

Povremeno će iz Prekope automobilom odlaziti uništenim šumskim putem prepunim jamama prema Gornjim Jamama, na kojemu se još mogu pronaći razasuti ostaci opekâ, kamena i podnih ploča iz porušene glinske crkve. Potom će na nekadašnjem zgarištu, na mjestu nekadašnje kuće u nekadašnjem selu, zaraslome grmljem, šibljem i raslinjem, zapaliti crveno-bijelo-plavu svijeću. Hrvatskom branitelju koji je prošao ratni pakao za Hrvatsku omaknut će se suza pri pomisli na majku Maru samo ako bude sam. Jer dobro zna da su to trenuci kada ona strpljivo sluša njegovu muku, osjeća njegovu bol i tugu, razumije njegovu ranjenu i razderanu dušu, ali mu i govori utješne majčinske riječi.

Tomislav Vuković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Željka Markić demantirala Mijića: ‘Škoro je dva puta odbio nastupiti u Hodu za život!’

Objavljeno

na

Objavio

U interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti….

Čelnica udruge ‘U ime obitelji’ Željka Markić na društvenim mrežama komentirala je izjave voditelja Mate Mijića, izbornog stožera Miroslava Škore.

Željka Markić je gostujući na N1 komentirala je Škorinu izjavu da bi kao predsjednik došao na ‘Hod za život’ i kazala da je ranije odbio njihov poziv da nastupi u Hodu za život.

“Jako mi je drago da je Škoro to rekao, jer mislim da je to dobro za demokraciju u Hrvatskoj. Imamo rastući pro-life pokret i drago mi je da je on prvi kandidat koji će doći. Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik. Ja bih jako rado da on dođe i ako ne bude predsjednik. Predsjednicu smo isto pozvali, ona nije došla, ali je primila predstavnike svih gradova koji organiziraju Hod za život”, rekla je Markić.

Gostujući u video emisiji Večernjeg lista Mijić je da kazao  Škoro nije odbio pjevati, već je tražio da program manifestacije bude drukčije prilagođen.

Na njegovu izjavu na Facebooku se oglasila Željka Markić i objavila da je Škoro dva puta odbio pjevati u manifestaciji Hod za Život.

“O dosadašnjem odnosu kandidata Grabar Kitarović i Škore spram Hoda za život

Imala sam upite novinara da prokomentiram tvrdnje Mate Mijića, šefa stožera g. Škore iznesene u raspravi na Večernjem sa šefom stožera gđe Grabar-Kitarović kako nije točna moja izjava na N1. G. Mijić izjavio je kako postoji ‘više svjedoka’ oko dogovora s g. Škorom, implicirajući da bi oni mogli posvjedočiti nešto drugo, a ne ono što sam ja rekla – da je g. Škoro pozvan da nastupi na Hodu za život ove godine i da snimi video pozivnicu za Hod te da to nije učinio.

Kako g. Mijića osobno poznajem, nazvala sam ga i upozorila na netočnosti koje je iznio te sam ga zatražila da sam objavi ispravak onoga što je krivo naveo. Kako to nije napravio, u interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti.

Gospodin Mijić pobrkao je dvije godine i dva grada i dva poziva g. Škori.

Naime, g. Škoro je dvije godine zaredom bio pozvan pjevati na Hodu za život. Prvi put, prošle, 2018. godine kad je pozvan nastupiti na Hodu za život u Zagrebu osobno sam sudjelovala samo na inicijalnom sastanku na kojem je bio i menadžer g. Škore tako da o razlozima njegovog nenastupanja koje navodi g. Mijić znam samo iz druge ruke.

Taj prvi, prošlogodišnji poziv g. Škori za nastup u Zagrebu, uopće nisam spominjala gostujući na N1. Govorila sam o drugom pozivu g. Škori, ove godine, u kojem sam osobno sudjelovala komunicirajući s njegovim menadžerom whatsupom i telefonom.

Dakle, g. Škoro je drugi put bio pozvan ove, 2019. i to da nastupi u Osijeku na prvom Hodu za život, obitelj i Hrvatsku u Slavoniji. Ispričao se zbog zdravstvenih razloga. Zamoljen je da snimi video kojim poziva građane na Hod u Osijeku, poput onih koje su npr. snimili Pero Galić, pjevač Opće opasnosti i Domagoj Vida – to također nije realizirano.

Na Hodu za život u protekle su četiri godine besplatno nastupali brojni izvođači i sudjelovale brojne osobe iz javnog života, da spomenem samo neke – Meri Cetinić, Jasmin Stavros, klapa Barun, Marko Vukes, Ivana Marić, Marko Perković Thompson, Tomislav Bralić itd.

Ove godine je po prvi put na Hod za život u Zagrebu pozvana i gđa Grabar-Kitarović. Ona se isto tako nije odazvala pozivu, a dan prije Hoda za život primila je organizatore Hoda za život iz cijele Hrvatske.

U Hodu za život u raznim gradovima hodali su i političari – da navedem samo neke: Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, Marijana Petir, Davor Stier, Hrvoje Zekanović, Bruna Esih, Andro Krstulović Opara, Zlatko Hasanbegović, Blaženo Boban, Ruža Tomašić – bez da su bili posebno pozivani. Svatko tko se zalaže za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti – dobrodošao je na Hodu za život.

Još jednom želim ponoviti kako smatramo velikim korakom prema naprijed najavu jednog predsjedničkog kandidata, g. Škore, da će sudjelovati na Hodu za život sljedeće godine.

U okolnostima rastućeg pokreta za život u Hrvatskoj, kada deseci tisuća Hrvata hodaju za temeljno ljudsko pravo – pravo na život te pružanje potpore ženama i majkama – za očekivati je da i u predsjedničkoj utrci imamo kandidate koji su se spremni javno založiti za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

U ime obitelji smatra velikim pomakom prema naprijed i realnu mogućnost da po prvi puta na predsjedničkim izborima u drugi krug uđu dva kandidata koja se natječu za glasove birača desnog centra. Takav odnos snaga u skladu je sa strukturom biračkog tijela RH.

U ime obitelji se nada da će u drugi krug ući gđa Grabar-Kitarović i g. Škoro, a da će g. Milanović biti kažnjen zbog korupcije, nesposobnosti i ideološke zadrtosti, kojima smo svjedočili za vrijeme njegovog premijerskog mandata”, napisla je Markić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zorica Gregurić: ‘Nakon oružane, u tijeku je jezična agresija’

Objavljeno

na

Objavio

zorica gregurić

Kampanja Srpskog narodnog vijeća (SNV) ‘Da se bolje razumijemo’ u povodu predsjedničkih izbora izazvala je dosta polemike u javnosti. Reagirali su i pojedini predsjednički kandidati komentarima na račun novca iz državnog proračuna i povezanosti Milorada Pupovca s državnom vlasti.

Reagirala je i Zorica Gregurić, predsjednica Saveza udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a.

Priopćenje udruge objavljujemo u cijelosti:

“U Hrvatskoj, zemlji koju često opisuju kao komadić raja, za čiji teritorijem mnogi posezaše i koju hrabri hrvatski ratnici obraniše postoji vrhovni zakon koji nazvaše hrvatski Ustav. U njemu među ostalim stoji i članak 12. U kojem piše: ‘U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom’.

Ovih dana nemali broj je onih koje su zgrozili plakati na ćirilici, ogromni plakati koji izgledaju doista prijeteće, na bijeloj podlozi velika crna slova na ćirilici u dnu na lijevoj strani slova SNV na latinici poredana u redoslijedu boja hrvatske zastave, a na ćirilici u redoslijedu boja srbijanske zastave. Na desnoj strani prijeteća poruka na latinici u redoslijedu boja srbijanske zastave ‘Da se bolje razumijemo’ na latinici. Plakati u službi aktualne predsjedničke izborne kampanje osvanuli u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Mnogima se zgrčio želudac jer sjetiše se ne tako daleke srbijansko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku kada su granate i meci ispisani ćirilicom nemilice ubijali ne samo branitelje nego i civile nemoćne starce i malu djecu. Bili smo zatrpani pozivima ogorčenih ljudi koji nisu mogli vjerovati kako se to događa usred bijela dana u Hrvatskoj.

Naime, prije nekoliko godina je Milanović (jedan od kandidata za predsjednika države) pod okriljem noći poput tata postavljao dvojezične ploče u Vukovaru. Sjetiše se mnogi ćirilicom ispisanih fasada svojih porušenih kuća na kojima je pisalo ‘Ovo je Srbija’. A neki doista pomisliše kako smo ponovno okupirani od velikosrpske politike (zapravo ti i nisu puno pogriješili). U svakom slučaju prvi pogled na velike plakate ispisane ćirilicom na kojima se promoviraju predsjednički kandidati izazvao je mučninu, negativne reakcije i zgražanje. Ćirilica u novijoj hrvatskoj povijesti  nije bila pismo slobode kako to objašnjava Pupovac osim ako pod  slobodom smatra srbijansko-četničke horde koje su u Vukovaru i diljem Hrvatske ‘oslobađali’ od života sve nesrbe bez obzira na dob i spol, ‘oslobađali’ od imovine, ‘oslobađali’ od prava na dostojanstvo ljudskog života po srbijanskim koncentracijskim logorima. Ćirilica u novijoj hrvatskoj povijesti nije bila pismo slobode već porobljavanja kulturnog, političkog i vojnog tijekom velikosrpske agresije. Na kraju krajeva četiri ‘s’ na četničkoj kokardi ispisana su ćirilicom, smatra li Pupovac i SNV ono što je učinjeno pod tim zločinačkim simbolom Hrvatskoj, slobodu?

Razlog ove očite provokacije objašnjen je nemušto uskoro od strane predsjednika SNV Miloševića i Milorada Pupovca kako je sve u službi kampanje SNV za veću vidljivost ćiriličnog pisma i srpskog jezika koja će trajati do kraja godine, a pokrenuta je povodom jedne sjednice vukovarskog Gradskog vijeća. U objašnjenju nadalje stoji da Srpsko narodno vijeće želi poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod te da se u kampanji promoviraju načela dostojanstva, slobode i jednakosti. Te još nekoliko floskula o Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima. Zabrinjava ovo obmanjivanje hrvatske javnosti od strane čelnika SNV Miloševića i Milorada Pupovca te traženja ‘kruha povrh pogače’. Naime, Hrvatska je jedna od vrlo rijetkih zemalja svijeta koje imaju tako visok nivo zaštite nacionalnih manjina odnosno etničkih zajednica. Stoga kada već službena vlast ne želi reagirati i upozoriti na obmane od strane SNV činimo to sada mi.

Netočno je iznošenje tvrdnji čelnika SNV kako se dosad to nije promovirala upotreba ćirilice, posebno u javnom prostoru budući je to pismo itekako prisutno u javnom prostoru od televizijskih emisija, predavanja, tribina itd. Licemjerno je tražiti od drugih poštivanje hrvatskog Ustava kojeg istovremeno zdušno kršite gospodo.

Ova provokacija SNV promiče i očitu diskriminaciju spram ostalih predsjedničkih kandidata jer promovirana na ćirilici su samo tri predsjednička kandidata od ukupno njih jedanaest. Tu očitu diskriminaciju prijavljujemo javnoj pravobraniteljici tražeći zakonsku reakciju, jer nitko bar tako stoji u hrvatskom Ustavu nema pravo diskriminirati na osnovu političkog uvjerenja zvao se taj i SNV. Kako su plakati osvanuli u gradovima koji po niti jednom zakonskom osnovu ne zadovoljavaju kriterije javne uporabe ćirilice, pritužbom o diskriminaciji obratit ćemo se i zbog diskriminacije drugih gradova koji su stavljeni u neravnopravan položaj spram Zagreba, Splita i Rijeke. Bit će tu posla i za saborske odbore, DIP i druge nadležne institucije. Zlorabiti javni prostor kako bi se očito kršio ustavnopravni poredak nije dozvoljeno nikome, pa ni određenoj nacionalnoj manjini koja je zaštićena kao lički medvjed Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i koja već duže vrijeme terorizira većinski narod. Pismo u prvom redu služi za međusobno sporazumijevanje, širenje znanja i zbližavanje, ne za produbljivanje rana i nametanja animoziteta što je vidljivo iz mnogih pa i iz ove posljednje akcije SNV-a.

Hrvatska ne ograničava pravo upotrebe ćirilice, kako tvrdi Pupovac, ali on ovom retorikom ugrožava ustavnopravni poredak te podržava jezičnu agresiju na Hrvatsku, svjesno kršeći vrhovni hrvatski zakon. Kao saborski zastupnik dužan je znati hrvatski Ustav do zadnjeg slova abecede!

Stoga želite li da se bolje razumijemo integrirajte se u hrvatski sustav, koristite svoja prava zajamčena hrvatskim Ustavom jer sve što danas uživate omogućili su vam hrvatski branitelji pobijedivši u krvavoj srpsko-crnogorskoj i JNA agresiji u kojoj su nas ubijale i razarale granate ispisane ćirilicom.

Na spaljenim hrvatskim kućama bila je ćirilica – mi se jako dobro razumijemo! Razumijete li vi demokratske principe?”, stoji u priopćenju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari