Pratite nas

Komentar

Hrvatski aglomerat zbunjenih uhljeba (HAZU) održao je nekakvu tribinu o radu haškog suda.

Objavljeno

na

Hrvatski aglomerat zbunjenih uhljeba (HAZU) održao je nekakvu tribinu o radu haškog suda. Mene nisu zvali jer ja o tome nemam pojma. Čičak će im objasniti o čemu je riječ.

Budući da mi je otelo stranicu koja je pala prva nakon presude, sad ne mogu dokazati da sam godinu dana prije, mjesec dana prije, sedam dana prije i dan prije presude Šešelju tvrdio da će ta presuda biti oslobađajuća, kao ni da se dva dana nakon te presude u ime HAZU-a pred kamerama pojavio neki lik nepočešljanih obrva koji se zove Zvonko Kusić i koji je izjavio kako je “Akademija zatečena i iznenađena presudom Šešelju”.

Vesna Alaburić rekla je da kad je vidjela optužnicu protiv Petkovića 2004.- godine shvatila da sve što je do tad studirala i naučila o pravu može zataknuti za šešir. U toj, najpametnijoj rečenici koja je izrečena na tom skupu krije se tajna zašto neki laik na području prava poput mene može o predmetnoj temi imati više znanja nego kompletna hrvatska odvjetnička komora zajedno. Naime, ja sam se tih iluzija rješio još prije Alaburićke, a u tu zabludu vjeruju valjda samo još Anto Nobilo i Luka Mišetić.

Doktor Dereničnović koji me ubrzanim ritmom pokušava stići je na dobrom putu, ali ja sam odavno shvatio da za shvatiti rad tog suda, prvo se mora pročitati Statut, pa pravila, i da je to temelj, a nakon toga se do detalja treba proučiti predmete za koje sam uvjeren da većina sudionika ove tribine uopće nije čula, a to su Tadić, Aleksovski, Čelebić, Kunarac, Krnojelac, Brđanin i Blaškić. Ako ti te predmete nisi proučio do u detalje ti nemaš što raspravljati o haškom, sudu. Ja sam osim ovih 7 do u detalje proučio i Gotovina, Naletilić-Martinović, Kordić, Šestorka, Hadžihasanović-Kubura, Delić, Halilović dobro poznam slučaj Šešelj, a bolje od ostalih sam upoznat i s Plavšić, Krajišnik, Kaadžić, Mladić, Stanišić-Simatović i Orić.

Višnja Starešina rekla je kako se Nobilo nije žalio presude Blaškiću o međunarodnom oružanom sukobu, ali taj podatak sam ja iskopao i uklopio ga u priču koja od početka do kraja argumentirano drži vodu. Uglavnom, ono što je pametno izrečeno na tom skupu prepisano je od mene.
Na kraju, javlja se besramni Čičak i kaže:

“Upitao je što su hrvatski ministri pravosuđa u 18 godina, nakon prvostupanjske presude Tihomiru Blaškiću, učinili da se umanji teza o međunarodnoj upletenosti Hrvatske u ratni sukob u BiH.”

Uzevši u obzir neoborivu činjenicu da je upravo Ivan Zvonimir Čičak 11. kolovoza 1997. godine u Feralu, a sinkronizirano s Dobroslavom Paragom koji istu stvar ponavlja dan kasnije u Novom listu, najavio “tonske zapise iz Karađorđeva kao konačni i krunski dokaz da su Tuđman i Milošević djeliti BiH” te da su on i Paraga izjavili da su “te trake već na putu za Haag”, i da “postoji jedan hrvatski general koji će ptvrditi autentičnost tih traka”, a isto tako uzevši u obzir neoborivu činjenicu da se te trake kao ni taj fantomski general nikad nisu pojavili pred haškim sudom, nameće se zaključak kako su Ministri pravosuđa ne samo od prvostupanjske presude Blaškiću 2000. godine, nego od 11. koovoza 1997. vršili pritisak na Hrvatsku poštu da prolongira slanje “inkriminirajućih vrpci” u Haag, a iste do samog kraja rada hašklog tribunala u isti nikad nisu stigle.
I takav netko drži govore pred nečim što se sebe usudi nazvati akademijom?

Nisam slučajno nakon presude i hrabrog i moralnog čina najvećeg hrvatskog generala Slobodana Praljka stavio onu pjesmu od Doris Dragović u kojoj je ključni stih “Bog neka čuva moju Hrvatsku”.

Jer, nama samo Bog može pomoći, mi više vlastiti snagama ne možemo ništa osim utapati se sve dublje i dublje..

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari