Pratite nas

Analiza

Hrvatski apsurdi ili Jesmo li mi Hrvati uopće normalan narod?

Objavljeno

na

Vrijeme u kojem živimo po mnogočemu je – neobično. Neobično, ne samo po globalnim tehničkim i svim inim do sada jedva naslućivanim ostvarenjima ljudskog genija, nego čak i po političkim događanjima u jednoj tako maloj zemlji kao što je ta naša predraga nam domovina Hrvatska.

[ad id=”93788″]

I dok nas prethodno natuknuta globalna svjetsko-genijalna ostvarenja iznenađuju i oduševljavaju, ona tipično naša, hrvatsko-politička, trenutačno su toliko nakaradna da se još imalo normalan čovjek mora zapitati, jesmo li mi Hrvati još uopće normalan narod, s kakvom-takvom perspektivom za oporavak, ili su svakodnevni apsurdi, kojima svjedočimo, očiti putokaz u nestanak i konačno ništavilo.

Pa da se ne zgražamo samo nad apsurdima ovoga trenutka, hajde da se malo prisjetimo barem nekih od onih, koji su ovima današnjima prethodili i na taj ih način zapravo i omogućili. Pritom ćemo ih, radi kakvog-takvog pregleda, ali i vanjske simbolike, označiti rednim brojevima od 1 do 13, što nipošto ne znači da i prije ovih, za vrijeme njih, pa i poslije ovdje navedenih, nije bilo i drugih, jednako svakom imalo normalnom ljudskom razumu neshvatljivih, a za nas, domoljubne Hrvate – zapravo jednako poražavajućih. Hrvatska je puna zloslutnih apsurda:

Apsurd broj 1:

Zahvaljujući samo Božjoj Providnosti što smo u tom najsudbonosnijem trenutku naše dosadašnje povijesti, u svojim redovima imali čovjeka vizionara, vojskovođu i političara dr. Franju Tuđmana, hrvatski je narod uspio ne samo ostvariti svoju vjekovima željenu samostalnost, nego ju i u domovinskom ratu od velikosrpskog agresora obraniti. Nažalost, ubrzo zatim hrvatski je narod, odlukom svojega biračkoga tijala, vlast nad svojom, krvlju i mnogim životima obranjenom domovinom, predao u ruke onima, koji su prilikom glasovanja u Hrvatskom Saboru bili protiv samostalnosti Hrvatske, te su u znak svojega neslaganja s tom odlukom, napustili sabornicu. Taj se apsurd, dakako, ne može odvojiti od apsurda, da poslije toliko godina, i nakon bezbrojnih, ničim oborivih dokaza o stravičnim zločinima, hrvatski narod još uvijek živi u ulicama i trgovima, te prolazi pored spomenika, posvećenima Josipu Brozu, ne samo najvećem zločincu nad hrvatskim narodom, nego ujedno i jednim od 10 najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća uopće.

Apsurd broj 2:

Gore spomenuti dvostruki apsurd urodio je novim, gotovo bismo morali reći trostrukim apsurdom, kada je taj isti hrvatski narod, najprije zbog pomanjkanja političke zrelosti, a onda zaveden veleizdajničkim lažima, u dva navrata izabrao za predsjednika svoje države prevrtljivog Stipu Mesića, da bi tom istom Stipi Mesiću, kojega je u međuvremenu Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište (HNES) osudilo za veleizdaju, hrvatski narod, za hrvatske prilike basnoslovnim iznosima, trajno plaćao „Ured bivšeg presjednika“, uključujući i njegova (privatna) putovanja po malone cijelom svijetu. Nešto slično kao što hrvatski narod još uvijek nemalim iznosima i financira razne tzv. „nevladine“ udruge i glasila, od kojih se, prema mnogim pokazateljima, većina njih uglavnom bavi – protu-hrvatskim aktivnostima.

Apsurd broj 3:

Za Mesićevog nasljednika hrvatski narod izabire jugonostalgičara Ivu Josipovića, sina Titovog upravitelja zloglasnog komunističkog kazemata „Goli otok“, čovjeka koji za vrijeme svoje vladavine jedva da je ikada izustio bilo koji pojam u kojem bi bio sadržan idiom „hrvatski“, da bi se u izbornoj kampanji za drugi mandat upravo blamirao sloganom „Naprijed Hrvatska“. Uostalom i Ivo Josipović je od gore spomenutog HNES-a također osuđen za veleizdaju, dok se hrvatski narod za propust njegova svojevremenog izbora, prilikom najnovijih izbora ipak „iskupio“, davši taj puta svoje povjerenje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, a ne njemu, dotadašnjem predsjedniku.

Apsurd broj 4:

Poslije nesretne i nespretne vladavine stranke HDZ pod predsjedanjem Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a s obzirom na njihove bezbrojne promašaje, sam ponovni izbor komunistički orijentirane ljevice i ne bi se smjelo nazvati apsurdom, kada baš ta vlada ne bi bila prožeta apsurdima koji su se redali kao na tekućoj vrpci. Jedan od najvećih proizašao je iz činjenice da je ljevičarska vlada Zorana Milanovića koalirala između ostaloga i sa strankom HNS, koja očito niti je tada bila, a niti je danas, niti „hrvatska“, niti „narodna“. No, za Milanovića, kakvog smo ga u međuvremenu imali nesreću upoznati, bila je baš to dobrodošla prilika da drugarici Vesni Pusić, čelnici te stranke, povjeri ministarstvo vanjskih poslova, iako ta drugarica svoje protuhrvatstvo ni danas ne krije, tvrdeći (i u Hrvatskom Saboru) da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. I njezina osuda HNES-a za veleizdaju nije, dakako, mogla spriječiti njezino dalnje protuhrvatsko djelovanje i na drugim poljima.

Apsurd broj 5:

A kada je već riječ o Vesni Pusić ne možemo a da ne spomenemo kao jedan od najvećih mogućih (ovdje bi bilo bolje reći „nemogućih“) apsurda, činjenicu da ju je vlada Zorana Milanovića, nota bene, kada je, i iako je već znala da je nove izbore izgubila, ipak imenovala za kandidata za mjesto glavnog tajnika UN-a. Mjereno kriterijima vjernika, za ovaj bi se grijeh moglo reći da je „u nebo vapijući“! O toj posramljujućoj činjenici u svojim se kolumnama nisu oglasili dežurni protuhrvati kao što su Ante Tomić i Jelena Lovrić, da ne nabrajamo i sve ostale, i to ne samo što ju je, praktično tada već nepostojeća vlada kandidirala, nego i što ona osobno za tim teži, uprkos tome što zna da ju niti nova vlada, a niti predsjednica države, na toj funkciji, ne žele. Ovdje, nažalost, moramo napomenuti, da ni iz kojeg medija nismo mogli razabrati da su se te institucije i javno izjasnile protiv njezine kandidature.

Apsurd broj 6:

Nažalost, taj „u nebo vapijući grijeh“ bivšeg predsjednika vlade Zorana Milanovića, nije bio jedini takve vrste i takvih dometa. Sjetimo se samo

–  one u nekoliko navrata prijeteće „stisnute komunističke pesnice“

– onog očitog izrugivanja najvećoj svetinji svakoga Hrvata povicima „Hrvatska, Hrvatska…“ kada je bilo svakome jasno da to čini podcjenjivački i sa željom da povrijedi, ne one koji su tome prisustvovalii, nego one koje će to, izgovoreno tako i od toga čovjeka, zaboljeti

–  onih isto tako za svakoga Hrvata do srca bolnih obraćanja prisutnima s „drugarice i drugovi“, kada je također bilo svakome jasno da to čini zajedljivo i samo da bi provocirao „one druge“

–  pa sve do onih brojnih prostakluka, ne samo na račun političkih suparnika, nego posebno i na račun Predsjednice, bez obzira što je pred njom u takvim prigodama ispadao – neodgojenim uličarom.

Apsurd broj 7:

Da je takav čovjek ovih dana ponovno izabran za predsjednika SDP-a, ne samo da je apsurd, nego i zabrinjavajući sumrak te stranke, ali i dodatni otrov na hrvatskoj političkoj sceni, i to bez obzira na političko opredjeljenje promatrača. Jer, ako ta stranka u svojim redovima danas nema čovjeka zdravijih i kulturnijih manira, bojimo se, bez obzira što ta stranka nije i naša opcija, da su naši razlozi za zabrinutost nad dalnjim događanjima u Hrvatskoj još opravdaniji.

Apsurd broj 8:

Već smo prethodnim apsurdom ušli na posve „aktualni teren“, na kojem nam se apsurdi, upravo radi njihove aktualnosti, čine još teže probavljivima. Bez pretenzije da ih redosljedom spominjanja ujedno i vrednujemo, ovdje kao prvoga od tih „s aktualnih terena“ moramo nažalost navesti samu novu hrvatsku vladu, njezino konstituiranje i – dakako – nefunkcioniranje! Jer apsurd te vlade postoji upravo u njoj samoj, u njezinoj – jedva ikada i igdje do sada viđenoj – „koaliciji“., koja to, naravno, nije i koja kao takva zapravo niti ne može funkcionirati. Dojučerašnji provincijski politički amateri, skupljeni pod imenom „MOST“, odjednom su se „ni krivi ni dužni“ dokopali državničke vlasti, za koju kao da misle da će ju najbolje obnašati ako one koji su od njih jači i koji su na izborima kako-tako pobijedili, što više koče i sprečavaju. Da apsurd bude savršen i možda i u svijetu jedinstven, partneri (nota bene, ne možda „koalicijski“ nego kao u neku ruku „kartaški“) doveli su si za svojega zajedničkoga čelnika čovjeka, koji je doduše očito vrstan stručnjak za ekonomiju i financije, ali koji izgleda kao da nema pojma ne samo o tome kako se nekom „vladom vlada“ nego i o mnogim mogućim zakulisnim političkim igrama i možebitnim spletkama i onih s kojima bi morao surađivati kao i onih kojima bi se morao suprotstavljati.

Apsurd broj 9:

Među apsurde koji su gotovo normalna posljedica apsurda pod brojem 8, i ovdje opet bez želje da time i vrednujemo, na prvo mjesto stavljamo apsurd imenom „Intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, Frljić“. Čovjek usred Hrvatske, bez ikakva stida i obzira prema bilo kome i bilo čemu, javno napada i pljuje po svemu što je hrvatsko i nesmetano nastavlja upravljati kulturnom ustanovom kao što je Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci. Ali, čak ne niti samo to: Kao nekom čudnom „igrom slučaja“ grad u kojem taj Frljić „frlja“ – zamislimo – u konkurenciji Dubrovnika, Osijeka, Pule i Zagreba, biva proglašen „Evropskim gradom kulture za 2020. godinu“. Da čovjeku pamet stane!? Naravno, čisti slučaj! Kao što je i čisti slučaj da niti o tome (osim, naravno, o proslavi u Rijeci) nema posebnih osvrta ni komentara svekolike hrvatske „kulturne“ ljevice.

Apsurd broj 10:

Ali zato istodobno ta „(ne)kulturna ljevica“ ne prestaje s hajkama na novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji joj vjerojatno najviše ide „na živce“ baš time što im svojom mirnoćom i argumentima samo što ne odgovara onom poznatom: „Psi laju, a karavane prolaze“, na čemu mu, u znak naše svestrane podrške i na ovom mjestu – od srca čestitamo!

Apsurd broj 11:

Još jedan, gotovo do fizičke boli prisutan apsurd, proizlazi iz apsurda pod 8: Prema svemu što čujemo i čitamo izgleda da su i predsjednica države i predsjednik vlade kao i oba podpredsjednika, te većina ministara i njihovih pomoćnika, za većinu svojih savjetnika (ili u najmanju ruku najbližih suradnika) preuzeli kadrove iz redova bivše vlade. Pritom mi ne ulazimo u stručne sposobnosti i ljudske vrline tih ljudi, niti ih ikome od njih želimo osporiti, ali u očito nepomirljivoj ideološkoj podijeljenosti ne samo političara, nego i cjelokupnog hrvatskog društva kao takvog, upravo takvi potezi pravi su rasadnik svih apsurda u kojima živimo i koji nas sve više obilježavaju i sputavaju.

Apsurd broj 12:

Zar jedan od takvih apsurda nije i nedavna famozna krađa svakom običnom čovjeku jedva zamislive količine strane valute i zlata, ne možda nekom starčeku u nekoj zabaćenoj ulici na periferiji, već usred grada, u „srcu policije“, u samom „sjedištu kriminalističke policije u Zagrebu“. Naravno, nezahvalno je komentirati nešto, što još nije dovršeno, ali nas ovdje završetak ove priče, ma kakav on bio, zapravo uopće ne zanima. Nas zanima fenomen same mogućnosti ovog, u normalnim okolnostima zapravo jedva mogućeg čina. Jer, nije isključeno da je i taj apsurd, na ovaj ili onaj način, ipak posljedica jednog ili i više apsurda koje smo već i do sada naveli, s razlikom, da bismo po ovome na daleko i široko mogli postati predmetom općeg ismijavanja.

Apsurd broj 13:

U Hrvatskoj su na djelu prilično opširne teoretske i praktične pripreme za popravak vodotornja u Vukovaru. Mi već samu tu ideju smatramo apsurdnom, jer bismo njezinom realizacijom, a bez ikakve prave potrebe ili koristi, uklonili jedan od najuvjerljivijih simbola herojskog otpora i svjedoka velikosrpskog divljaštva prilikom njihove agresije na jedinu nam domovinu Hrvatsku. Dopuštamo da u ovom trenutku ne raspolažemo sa svim saznanjima potrebnim za sveobuhvatnu i objektivnu prosudbu, ali ne možemo a da ne upozorimo na onu, po našem mišljenju, štetnu stranu te zamisli. Uostalom, s obzirom na poznatu srbočetničku „istinoljubivost“, nije isključeno da bi možebitnu realizaciju toga projekta (odnosno drugim riječima uklanjanje toga simbola otpora i dokaza velikosrpskih zločina ne samo u Vukovaru, nego i u cijeloj Hrvatskoj), sadašnja četnička garnitura u Beogradu zloupotrijebila kao dobrodošlu priliku za nove laži u svoju korist, a na našu štetu.

I da završimo: Zar svih tih 13 navedenih, kao i onih još možebitno postojećih, a sada ovdje ipak nenavedenih apsurda, nisu preozbiljan razlog da se ne samo zapitamo, nego i duboko zabrinemo nad opravdanošću našega pitanja: Jesmo li mi Hrvati još uopće normalan narod?

Rudi Tomić / Toronto

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Analiza: Plenković sad zapravo tvrdi da je lani u samo par dana zaboravio lica i imena Grupe Borg s kojom se sastajao

Objavljeno

na

Objavio

Borg grupa, u kojoj su uz Martinu Dalić bili Ante Ramljak i Tomislav Matić iz tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić iz InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Savjetovanje i Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, radila je na pripremi Lex Agrokora da bi taj posao bogato naplatili savjetničkim ugovorima u Agrokoru, otkrio je Index pišući o Aferi Hotmail.

Upravo je premijer Plenković “molio” buduće pisce Lex Agrokora da se s njim sastanu “vezano za temu na kojoj rade”. Evo kako o tom pozivu piše Martina Dalić 5. ožujka, piše Index.

“Premijer moli da sutra dodete u Vladu u 15:30 vezano uz temu na kojoj radimo. Nadam se da cete uspjeti”, napisala je Dalić. Poziv se nije odnosio samo na članove Borg grupe nego i na Zdravka Marića, ministra financija.

Nakon poziva Dalić, Korunić će poslati u prilogu “uradak”, a riječ o hodogramu aktivnosti iz kojeg je razvidno da ta grupa radi tajno za vladu. “Draga Martina, U prilogu naš uradak. Skrećemo pažnju na listu pitanja koju bismo htjeli uputiti firmi”, napisao je Korunić.

Na tom sastanku raspravljalo se o aktualnoj situaciji u Agrokoru, ali i o izlasku iz te situacije, odnosno budućem zakonu. Bio je to vrlo bitan sastanak, a upravo je zbog tog sastanka odvjetnik Boris Šavorić odgodio direktan let za London. U Veliku Britaniju ipak je otišao tog dana, ali preko Beča u 18:40 sati i to nakon sastanka s Plenkovićem.

“Da li mogu povesti svog kolegu od povjerenja partnera Tonija, kojeg svi znaju. Pa ako se rasprava odulji, da imate pravnu podršku”, napisao je Šavorić u mailu.

Toni iz Šavorićeva maila je odvjetnik Toni Smrček, tako da ne stoji još jedna Plenkovićeva tvrdnja da nije znao o detaljima angažiranja tog odvjetničkog ureda jer su na sastanku bila dva odvjetnika iz Šavorićeva ureda.

Drugi sastanak tjedan dana prije nego je vlada prihvatila Lex

Drugi sastanak Borg grupe s premijerom održan je 23. ožujka, tjedan dana prije nego što će Lex Agrokor biti usvojen na vladi. Pisanje Lex Agrokora u to se vrijeme već dobro “zahuktalo”, pisao jeIndex.

Plenković ne može reći da nije znao za angažman Grupe Borg

Naime, 12. travnja 2017. Ante Ramljak je javno predstavio svoje suradnike i njihov angažman nakon donošenja Lex Agrokora. Teško je povjerovati da ih premijer nije prepoznao nakon tri sastanka s njima. Mediji su prenijeli sastav:

Povjerenik za Agrokor Ante Ramljak odabrao je osam najbližih suradnika koji bi mu trebali pomoći stabilizaciji poslovanja Agrokora i izvlačenju koncerna iz krize.

U savjetničkom timu su Marko Delić i Branimir Bricelj iz tvrtke Alter Capital, Tomislav Matić iz Texo Managementa, za pravna pitanja angažiran je odvjetnički ured Šavorić i partneri, za komunikaciju Kristina Laco iz Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri, a iz samog Agrokora tu su Vladimir Bošnjak, Luka Cvitan i Anja Linić Sikavica.

BRANIMIR BRICELJ Spominjao se u kombinacijama i kao kandidat za vladina povjerenika u Agrokoru. Partner je u financijskoj tvrtki “Altera savjetovanje” i ima bogato iskustvo na području preuzimanja i spajanja, korporativnog upravljanja i restrukturiranja u različitim gospodarskim djelatnostima. Između ostalog, bio je voditelj razvoja u Plivi, a radio je u CA-IB-u gdje i Ante Ramljak.

MARKO DELIĆ Osnivač i partner u tvrtki “Altera savjetovanje” u području investicijskog bankarstva sa sjedištem u Zagrebu, usmjerene na pružanje usluga klijentima s područja Jugoistočne Europe. Prije osnivanja Altere, radio je kao direktor Deutsche bank za Centralnu Europu te u J.P. Morganu gdje je proveo 10 godina.

TOMISLAV MATIĆ Ramljakov partner iz tvrtke Texo Management koja se bavi pružanjem usluga financijskog savjetovanja prilikom prodaja, spajanja ili preuzimanja kompanija, te usluga financijskog i investicijskog konzaltinga. Radio je u Ministarstvu financija te u Quaestus fondu gdje je također radio i Ramljak.

VLADIMIR BOŠNJAK Radi u Agrokoru na poziciji izvršnog direktora za strategiju i tržišta kapitala, na kojoj je prije njega radio sadašnji ministar financija Zdravko Marić. Bošnjak je bio direktor za ulaganja u bivšoj Hypo banci, a također je radio u CA-IB-u, investicijskoj banci, članici Bank Austria Groupa.

LUKA CVITAN Od 2011. radi u Agrokoru na poziciji menadžera za strategiju i tržišta kapitala. Prije toga radio je i školovao se u Velikoj Britaniji.

ANJA LINIĆ SIKAVICA Direktorica Ureda za odnose s javnošću Agrokora. U koncernu radi od 2002. godine.

BORIS ŠAVORIĆ Za pravna pitanja povjerenik Agrokora angažirao je odvjetnički ured Šavorić i partneri. Ured pruža odvjetničke usluge u Hrvatskoj iz područja trgovačkog prava, tržišta kapitala, međunarodnih akvizicija i projekata razvoja nekretnina. Boris Šavorić bio je vođa odvjetničkih timova nekoliko važnih projekata i preuzimanja kompanija u Hrvatskoj, a nositelj je priznanja Svjetske Banke za rad i doprinos u Investing Across Borders.

KRISTINA LACO U timu Ante Ramljaka za komunikacijsku strategiju zadužena je Kristina Laco, direktorica i partnerica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i partneri. Laco je poznata komunikacijska stručnjakinja s bogatim iskustvom u savjetovanju menadžera domaćih i međunarodnih tvrtki koje posluju na hrvatskom tržištu, pisao je dnevnik.hr 12. travnja 2017. godine.

O tome je pisao i tportal i drugi mediji.

“Jedino problematično pitanje po meni je pitanje odabira podizvođača. Pozivam sve ljude o kojima se radi, a to su ljudi sa svojim poslovnim i ljudskim integritetom, neka naprave jednu gestu. Neka osim troškova i naknade koju je dobio Ante Ramljak vrate novac kompaniji.

Sve ono što smatraju da je suvišno i da odagnamo jednom za uvijek bilo kakvu logiku nekakvog ili nečijeg profiterstva koje samnom nema veze, niti me je itko pitao, niti sam znao tko će biti podizvođač, a još manje kolike će im biti naknade. I ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada i HDZ trpi štetu ili odgovara zbog te situacije. Ja se svaki dan budim miran i idem spavat miran i nemam nikakav problem i rado bi da se sve rasvjetli”, rekao je jučer Plenković, nakon više od godinu dana, a nakon što su svi saznali da se ekipa koja je pisala Lex Agrokor odmah nakon toga počela masno naplaćivati.

hrvatska-danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Europa je ugrožena iznutra

Objavljeno

na

Objavio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati